wcncc.com
Koga da pošaljem? I tko će nam poći?
Ja rekoh: Evo me, mene pošalji!
(Izaija 6,8)
Draga braćo i sestre,
kada se čovjek nalazi pred čovjekom, on se želi svidjeti čovjeku, a ono što je potrebno jest da se svidimo Bogu. Bitna je nakana svidjeti se Bogu. Prvi kriterij po kojem mogu vidjeti da li je ono što radim po volji Bogu jest da ako za ono što radim ne dobivam nikakvu zahvalnost, čak štoviše, Božja djela i najvažnije Božje djelo, prolaze kroz progonstva. Božja djela mogu otrpjeti progonstvo. Ako imamo čistu nakanu, ako radimo nešto iz ljubavi, ne samo da nećemo biti nesretni ako ne dobijemo zahvalnost, nego ćemo biti sretni ako dobijemo kritike, napade, progonstva ukoliko radimo za Boga. Zašto? Jer moja nagrada je ljubav. To može izreći samo čista nakana. Nadalje, ako ne uspijem što onda? Ako radim za Boga, ako uspijem i ako ne uspijem: propovijedaš, boriš se, trudiš se a ljudi gunđaju, nezadovoljni su, okrenuti su banalnim stvarima, ne zanima ih istinska pobožnost. Ali ako radiš čista srca – tu je milost imao Župnik Arški – svećenik će jednako ustrajati, jer njegova plaća je ljubav a ne ljudsko hvala, ljudsko priznanje ili uspjeh u tome. Radovat će se kad netko drugi uspije kao da je on uspio. To su neka osnovna načela kako bi čovjek mogao prepoznati radi li uistinu za Boga. Nije lako podnositi nepravdu i progonstva ali ljubav prema Bogu sve to nosi. Kad svećenik služi može se dogoditi da se ljudima svidimo ali da se Bogu to uopće ne svidi, i obratno. Ljudi vole slušati ono što im ušima godi, ali to nikada nije dobro ukoliko nije u skladu s Božjim.
Svećenička i proročka služba jest govoriti ono što se Bogu sviđa. Poglavari u Crkvi bi uvjek trebali djelovati tako da nikad ne provode svoju volju nego nastoje osluškivati što Bog želi. A drugi koji ih trebaju slušati da po njima prepoznaju što je Božja volja. Poglavar nije u Crkvi da radi što hoće, nego da osluškuje i za to će odgovarati pred Bogom – bio to redovnički poglavar, bio to župnik ili biskup – on je odgovoran za ono što čini pred Bogom. Oni koji slušaju lako će po poslušnosti prepoznati Božju volju, međutim poglavar koji je nadređen mora biti povezan s Bogom, osluškivati Božju volju, što Bog želi, i prenositi dalje – to je velika odgovornost.
Poslušnost je veliki Božji dar. Poslušnost valja odbiti jedino ako bi poglavar poticao na grijeh, podređeni bi tada bio dužan odbiti poslušnost odnosno grijeh. Karakteristika poslušnosti jest poniznost jer slušamo i provodimo ono što ne moramo nužno razumijeti. Jer ako mi razumijemo i imamo isto uvjerenje onda to ne bi bio posluh, posluh je kad ja ne mislim tako ali poslušam iz ljubavi i vjernosti Bogu. Oni koji slušaju nisu slijepi niti manje kritični, nego poslušnost je savršen mehanizam – poput Gospe: ona nije sve razumijela, nego ima neograničeno povjerenje u Boga. Čak ako ja imam suprotno mišljenje, ako mi nije jasno, poslušati ću crkvenog poglavara ako mi nije naložen grijeh – to je prava poslušnost. Stoga su molitva, post, kao i prethodno duže razmatranje i odvagivanje nezaobilazan faktor bez kojega župnik ili neki drugi poglavar ne smije izdavati nalog, a savjest je krajnja instanca i onoga koji izdaje nalog i onoga koji ga provodi. Molitva je prvi korak, početak svega, jer je milost Božja početak i kraj cijeloga procesa svetosti. Savršena pokora je prihvaćati sve iz Božje ruke: sve naše obaveze, bilo obiteljske bilo crkvene imaju dimenziju pokore. Bilo koja stvar koju čovjek radi nosi dimenziju pokore. Sve ono što je nama teško, što teže pada našoj naravi, nosi dimenziju pokore.
Ono što je također jako važno jest poniznost – svijest da je sve Božji dar. Poniznost je temelj duhovnog života a ljubav je cilj duhovnog života. Danas je ta poniznost posebno ugrožena. Čovjek može upasti u ropstvo prema svome egu, može upasti u ropstvo prema znanju, prema znatiželji, prema pohlepi, u odnosu prema hrani, prema seksualnosti, u blud, u proždrljivost itd. Danas imamo ekspanziju ljudi koji su informirani – puni su informacija, puni su znanja – ali znanje nadima a ljubav izgrađuje. Imamo fenomen da čovjek prikuplja mnogo raznovrsnog znanja, a nije dovoljno otvoren Duhu Božjem da bi to procesuirao kako treba i kako Bog daje, da bi to rezultiralo sa svjetlom u razumu i srcu. Tako čovjek postaje samo umišljeniji, bahatiji, drskiji itd. te nepoučljiv prema Crkvi i njezinom učenju, prema svećenstvu. Dovoljno je pogledati portale i pročitati komentare. To je postao jedan fenomen koji će rezultirati vrlo lošim posljedicama u budućnosti. Zato, blago onome tko je ponizan. Intelektualni divovi su ponizni, tako da su ujedno i divovi poniznosti. To je karakteristika svetosti. Čovjek koji se ne zna poniziti pred čovjekom neće znati ni pred Bogom – pred Bogom će se doduše poniziti jer znade da je Bog velik, međutim to neće biti autentično nego farizejski, zato jer zna da je Bog jači. Tko se zna spustiti pred čovjekom, ponoziti se pred čovjekom, znat će i pred Bogom, i bit će to autentično, stvarno. Ustajati na posao, slušati, prihvatiti bolest itd. nosi dimenziju pokore. Međutim, da bismo to mogli potrebno je da i sami biramo pokoru, npr. post.
Post je bitan dio pokore. Kakvim smo danas napastima izloženi u ovom svijetu teško je zamisliti da svećenik može opstati bez posta, da može ostati vjeran Bogu. Ako svijet ne bude postio dragovoljno postit će na žalost prinudno, jer grijeh rađa smrću i patnjom. Bog nam ne bi dopuštao u životu neke teške trenutke da nas spasi, da je bilo prethodno dragovoljnih trenutaka – ako osluškujem tihe poticaje milosti Duha Božjega i tihe poticaje na žrtvice na koje me Bog nadahnjuje, Bog mi to nudi da izbjegnem velike žrtve koje su mi eventualno prijetile da bi došlo do moga čišćenja. Dakle ta suradnja je uvijek blagoslovljena. To se odnosi na cijeli svijet. Koliko je svijet otvoren Bogu toliko manje će biti teških čišćenja koja čovjek sam sebi pripravi, jer grijeh uvijek rađa patnjom, uvijek: krvlju i smrću, uvijek. Stoga Bog nudi obraćenje prije, da nas zaštiti od nas samih. Kao što kaže Terezija Avilska: ''Hvala ti Gospodine što si me spasio od mene same.'' Svijet isto treba spašavati dramatično od njega samoga, međutim, čini se da su stvari otišle predaleko. Najgore što se može dogoditi s krizom jest da jedva čekamo da kriza prođe da bismo se mogli vratiti u stare rovove i raditi po starom.
Ključ je u čistoći nakane, moramo stalno moliti za čistu nakanu. Stalno provjeravaj svoju nakanu – nikad ne vjeruj svome egu. Tko vjeruje ranjenom egu griješi. Žrtvu treba činiti iz ljubavi prema Bogu, ne iz interesa. Dobro je postiti po nakani Isusovoj ili po nakani Gospe. Ključno je dakle iz ljubavi prema Bogu to mora biti motivirano Bogom.
Svećeniku u danu mora biti najvažnije, mora biti broj jedan, izmoliti časoslov i barem jednu svetu krunicu – nek se kuće ruše, ali to mora biti najvažnije – da bude s Bogom. Imamo mnoge obaveze i ako drugačije postavimo stvari molitva će uvijek stradati, uvijek. Ako pođem štediti na molitvi molitve uskoro neće biti. Valja reći: ja ću danas toliko vremena biti s Bogom – po tome se vrednuje uspjeh dana! Nakon toga rješavaju se sve otale obveze u danu. Sva zla dolaze od toga – kaže sv. Terezija Avilska – što Boga predočavamo u oblacima, kad mi molimo, Bog je tu, Bog je posvuda. Ljudi često kažu da nemaju vremena za molitvu a onda gledaju televiziju tri sata. Znači dajemo prednost drugome ispred Boga, prednost stvorenju umjesto Stvoritelju – to je idolopoklonstvo.
Oni koji su u Crkvi dožive i vide svo vrijeme u Crkvi i crkvenim krugovima sve i svašta i čovjek se može lako razočarati ako gleda ljudskim očima, stoga ako se ne uđe zrelo u molitvu jako ćemo se razočarati podlošću koja je prisutna: Crkva ima jedina svece ali ima nažalost i ljude koji svoja zla skrivaju iza pobožnosti. To što u crkvi ima svega i svačega ne smije nas obeshrabriti – mi moramo nastaviti u autentičnosti duhovnog života, živjeti crkvenost autentično.
Duše, koji od Oca i Sina izlaziš, smiluj nam se.
Duše, koji si s Ocem i sinom zajedničar iste slave, smiluj nam se.
Duše, koji si govorio po prorocima, smiluj nam se.
Duše, koji na Isusu počivaš, smiluj nam se.
Duše, koji u Crkvi živiš, smiluj nam se.
Duše, koji nas s Kristom sjedinjuješ, smiluj nam se
Ti, Daru Boga živoga, smiluj nam se.
Ti, Duše života, smiluj nam se.
Ti, vatro s neba, smiluj nam se.
Ti, prisutni u vjernima, smiluj nam se.
Ti, pomoćniče u molitvi, smiluj nam se.
Ti, založe otkupljenja, smiluj nam se.
Duše mudrosti i razuma, smiluj nam se.
Duše savjeta i jakosti, smiluj nam se.
Duše znanja i pobožnosti, smiluj nam se.
Duše straha Božjega, smiluj nam se.
Duše vjere i nade, smiluj nam se.
Duše ljubavi, smiluj nam se.
Utjeho napuštenih, smiluj nam se.
Životvorni izvoru u pustinji, smiluj nam se.
Skrivena snago u slabima, smiluj nam se.
Tiha silo u strpljivima, smiluj nam se.
Radosti djece Božje, smiluj nam se.
Gostu prijatelja Isusovih, smiluj nam se.
Duše, koji mijenjaš ljudska srca, smiluj nam se.
Duše, koji nam otvaraš oči duha, smiluj nam se
Duše, koji nam otvaraš uši duha, smiluj nam se.
Duše, koji nam odrješuješ jezik, smiluj nam se.
Duše u kojem smo pomazani, smiluj nam se.
Duše, u kojem imamo poslanje, smiluj nam se.
Ti, pomirenje grešnika, smiluj nam se.
Ti, pomoći priznavalaca, smiluj nam se.
Ti, učitelju Kristovih svjedoka, smiluj nam se.
Ti, snago ljubavi prema bližnjemu i jakosti mučenika, smiluj nam se.
Ti, milino sviju svetih, smiluj nam se.
Duše istine, smiluj nam se.
Duše, jakosti, smiluj nam se.
Duše milosrđa, smiluj nam se.
Duše slobode, smiluj nam se.
Duše jedinstva, smiluj nam se.
Duše svetosti, smiluj nam se.
Od svakoga zla: oslobodi nas Gospodine.
Od svakoga grijeha: oslobodi nas Gospodine.
Od palih duhova koji potiču na grijeh i otpad od Boga: oslobodi nas Gospodine.
Od očaja i uobraženosti: oslobodi nas Gospodine.
Od mržnje i osvete: oslobodi nas Gospodine.
Od zavisti i ljubomore: oslobodi nas Gospodine.
Od oholosti: oslobodi nas Gospodine.
Od zatvorenosti za istinu: oslobodi nas Gospodine.
Od svake neumjerenosti: oslobodi nas Gospodine.
Od bludnosti: oslobodi nas Gospodine.
Od svakoga straha: oslobodi nas Gospodine.
Od svađe i zavade: oslobodi nas Gospodine.
Od tromosti i mlakosti: oslobodi nas Gospodine.
Od nemara za nadahnuća tvoja: oslobodi nas Gospodine.
Od zatvorenosti za ljubav: oslobodi nas Gospodine.
Stanuj u našim srcima: dođi Duše Sveti.
Zapali u nama oganj svoje ljubavi: dođi Duše Sveti.
Nauči nas moliti: dođi Duše Sveti.
Pomozi nam u slabostima: dođi Duše Sveti.
Tješi nas u tjeskobama: dođi Duše Sveti.
Daj nam čisto srce: dođi Duše Sveti.
Vodi nas putovima svojim: dođi Duše Sveti.
Pokazuj nam put: dođi Duše Sveti.
Raspali u nama želju za Kraljevstvom Božjim: dođi Duše Sveti.
Sjedini sve kršćane: dođi Duše Sveti.
Posveti svoju Crkvu: dođi Duše Sveti.
Dovrši što si u nama započeo: dođi Duše Sveti.
Da budemo prava crkva Kristova, molimo te, Duše Sveti.
Da se istini otvaramo, molimo te, Duše Sveti.
Da svoju nadu u Krista stavljamo, molimo te, Duše Sveti.
Da svoje bližnje istinski ljubimo, molimo te, Duše Sveti.
Da Boga iznad svega volimo, molimo te, Duše Sveti.
Da budemo pravi Isusovi učenici, molimo te, Duše Sveti.
Da svoju krivnju iskreno priznajemo, molimo te, Duše Sveti.
Da se iskreno kajemo i ispovijedamo, molimo te, Duše Sveti.
Da svi koji lutaju pronađu put k istini, molimo te, Duše Sveti.
Da se grešnici svoje zloće oslobode, molimo te, Duše Sveti.
Da se bezbožnici Bogu obrate, molimo te, Duše Sveti.
Da hrabro po milosti krštenja živimo, molimo te, Duše Sveti.
Da po snazi svete krizme u svijetu djelujemo, molimo te, Duše Sveti.
Da se euharistijom - kruhom nebeskim hranimo, molimo te, Duše Sveti.
Da oproštenje Očevo po Kristu trajno imamo, molimo te, Duše Sveti.
Da bolesnici zdravlje postignu, molimo te, Duše Sveti.
Da službenici crkve spasenje Božje neumorno navješćuju, molimo te, Duše Sveti.
Da se bračni drugovi u ljubavi učvrste, molimo te, Duše Sveti.
Da umirući u Gospodinu preminu, molimo te, Duše Sveti.
Da naši pokojnici u Nebo dođu, molimo te, Duše Sveti.
Da vjerno Gospodina iščekujemo, molimo te, Duše Sveti.
Da dođe Kraljevstvo Tvoje, molimo te, Duše Sveti.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se Gospodine.
--------------------------------------
Crkva Kristova potrebita je ljudi koji će se odazvati zovu Gospodina Isusa, kao što su se nekoć tom pozivu odazvali apostoli. Stoga želim reći nekoliko riječi mladim ljudima, kao i svima ostalima koji osjećaju u sebi poziv Božji. Onima koji su možda mislili na svećeništvo ili na duhovno usmjerenje: znam da si tamo negdje u svijetu i da možda imaš neki osjećaj poziva kojeg držiš kao tajnu duboko u srcu. Tako nam je bilo svima, dugo smo razmišljali u srcu o svećeništvu, a nismo to podijelili ni sa kime. Znam da si tamo i da upravo sada Gospodin govori tvojem srcu, dok pišem ove retke, jer ti znaš da On govori tebi, jednako kao što On zna da ja pišem tebi. Ako misliš da te Bog možda poziva na sveto svećništvo ili na posvećeni život u Crkvi, znaj ovo: to duguješ samome sebi i duguješ Bogu da istražiš tu moguću odluku. Ako te je Bog za to stvorio onda je to ono što će ti donijeti mir, radost i životno ispunjenje. Moraš znati da Bog ima plan za tvoj život, ti nisi slučajno na ovom planetu, ti nisi samo jedno od mnogih ljudskih bića koja kruže naokolo pokušavajući shvatiti život. Ti si u srcu i umu Božjem oduvijek, od čitave vječnosti, On te je oduvijek znao i on te je oduvijek volio, on te je oduvijek pozivao k Sebi. On te poziva i na osobiti način života. Za neke od vas koji ovo čitaju, znam da je taj osobiti način života svećeništvo. Ako te Bog poziva, dragi moji, ne bojte se! Nemojte se bojati! Otvorite širom vrata svojega srca Kristu Isusu. Nemojte se bojati odgovoriti pozivu Božjemu, bez obzira na sav kontekst prisutan na tom putu. Znam da razmišljate o svim okolnostima i poteškoćama koje ostvarenje tog poziva i življenje tog poziva nose. Ne misli na to. Vjeruj Bogu. Daruj svoje povjerenje Gospodinu i ne boj se. Slijedi Ga. I On će učiniti velike stvari s tobom. Ja ću moliti za tebe. Moliti ću da Gospodin ojača tvoje srce i da ga Sveti Duh ispuni milošću, da shvatiš volju Božju. Ako misliš da te Bog poziva, napravi korak vjere, nemoj provesti ostatak svojeg života pokušavajući shvatiti da li te Bog poziva da budeš svećenik ili ne. Ako misliš da te možda poziva, napravi korak. Javi se, otkrij zajedno s nama svoj put. Jer ako trajno ostaješ neaktivan u strahu da napraviš korak, tada nikada nećeš ni doznati. Stoga, napravi korak, imaj vjere, ne boj se i predaj se u ruke Božje i On će učiniti velike stvari.
Od svih sedam sakramenata Crkve (Krst, Ispovijed, Pričest, Krizma, Ženidba, Pomirenje, Sveti red), upravo Sveti red predstavlja osobito poslanje, neobično važno za život i rast Crkve.
Zvanje je otajstvo Božjeg izabranja: ''Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas. I postavih vas da idete i rod donosite, i rod vaš da ostane'' (Iv 15,16). ''I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron'' (Heb 5,4). ''Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te'' (Jr 1,5). Ove nadahnute riječi moraju snažno potresti svaku svećeničku dušu.
Zbog toga, kada u najrazličitijim okolnostima govorimo o svećeništvu te o njemu dajemo svjedočanstvo, to moramo činiti s velikom poniznošću, svjesni da nas je Bog ''pozvao pozivom svetih, ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti'' (2Tim 1,9). Istodobno postajemo svjesni da ljudske riječi nisu u stanju izdržati težinu otajstva koje svećeništvo nosi u sebi.
Putujući prema ostvarenju tog božanskog svećeničkog poziva, valja nam se uzdati u Blaženu Dejvicu Mariju, vršiti pobožnosti prema Svetoj Djevici. U njoj ćemo pronaći odgovore na naše sumnje. Da, Marija nas približuje Kristu, vodi nas k Njemu, pod uvjetom da se njezino otajstvo živi u Kristu. Mariološka je stvarnost ukorijenjena u trojstveno Otajstvo i u istinu Utjelovljenja Božje Riječi. Iz toga je jasno zašto Crkva moli Angelus tri puta na dan molitvom: ''Anđeo Gospodnji navijestio Mariji. I ona je začela po Duhu Svetom... Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po Riječi tvojoj... I Riječ je tijelom postala, i prebivala među nama...'' Uistinu odlučujuće riječi! Izražavaju jezgru najvećeg događaja koji se dogodio u povijesti čovječanstva. Sv. Ludovik Marija Grignion de Montfort povjeravao se Majci Božjoj: Totus Tuus ego sum et omnia mea Tua sunt. Accipio Te in mea omnia. Praebe mihi cor Tuum, Maria. (Sav sam Tvoj i sve moje Tvoje je. Prihvaćam Te u svemu mojemu. Daruj mi Svoje srce, Marijo). Ove je riječi, kao kraticu svojega gesla uzeo i sv. papa Ivan Pavao II.: Totus Tuus (Sav Tvoj).
Od osobite je važnosti uzdanje u Duha Svetoga. Veni, Creator Spiritus, mentes tuorum visita, imple superna gratia quae Tu creasti pectora. (O, dođi, Stvorče Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti u grudi štono stvori ih). Kao što je u Svetoj misi tvorac pretvorbe kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu, tako je u sakramentu Svetog reda tvorac đakonskog, svećeničkog ili biskupskog posvećenja. Biskup koji podjeljuje Sveti red, ljudski je djelitelj božanskog otajstva. Polaganje ruku je nastavak onog čina koji se već nalazi u prvotnoj crkvi za označavanje dara Duha Svetoga u obliku određenog poslanja (usp. Dj 6,6; 8,17; 13,3). Pavao ga rabi u odnosu na učenika Timoteja (usp. 2Tim 1,6; 1Tim 4,14), a taj čin ostaje u Crkvi (usp. 1Tim 5,22) učinkovit znak djelotvorne prisutnosti Duha Svetoga u sakramentu Svetog reda.
Onaj koji prima sveto ređenje cijelim se tijelom ispruži po tlu, očitujući time svoju potpunu raspoloživost da preuzme službu koja mu se povjerava. Taj obred duboko označava svećeničko postojanje. (Usp. Ivan Pavao II, Dar i otajstvo).
Svećeniče Božji, usmjeri svoj život prema Bogu, i ostani uvijek uz Boga, bez obzira kuda tvoj život vrludao. Životno je ''vrludanje'' posljedica ranjenosti ljudske naravi; ono je više ili manje stvarnost svakoga čovjeka, pa tako i svećenika. Opet i opet, ponovno i nanovo, u tom usmjerenju svećeničkoga poziva i života, nezaobilaznu i bitnu ulogu ima Blažena Djevica Marija, Majka Gospodina našega Isusa Krista. Uzdanje u nju i molitva njoj, dovodi nas otajstvu Krista: Marija je put ka Kristu - Krist je put ka Ocu.
Matejevo evaneđelje 20, 20-27 opisuje situaciju među apostolima i Isusovo rješavanje spora (želja Zebedjevih sinova da budu prvi uz Isusa i Isusovo pitanje ‘Možete li piti čašu koju ću ja piti’). Euharistija i svećenstvo su povezani u svjetlu communio, diakonie i missio: zajedništva, služenja i poslanja. Zebedejevi sinovi su htjeli biti prvi uz Isusa, ne u poslu i poslanju, nego u časti. Ne u služenju, nego u gospodovanju. Umjesto bratskog zajedništva, učinak je među apostolima bio gnjev, svađa, razdor. Svećenici moraju sagledati sebe pred Učiteljem, ne zavaravajući se da je sadašnji narašataj bolji od apostola. I nas muči ambicija, zavist, ljubomora, svađa, jal i razdor, nedostatak Duha i duhovnosti.
https://www.youtube.com/watch?v=739mHyw2iuU
POTREBNI DOKUMENTI ZA PRIJEM KANDIDATA I/ILI KLERIKA U KATOLIČKU STARU CRKVU
Sva dodatna pitanja možete uputiti na mail adresu:
generalni.vikarijat@gmail.com
MOLITVE SVETOM MIHALEU, GABRIELU I
RAFAELU
ARKANĐELIMA
Sveti Arkanđele Mihaele, molim te dođi i pomozi mi. Stoj kraj mene u borbi protiv svakog zla i napadaja sotone.
Budi Ti moja zaštita i obrana. Bog Otac u nebu zabranio sotoni i svim
demonima da mi škode. Zato te molim u Ime Isusovo, koji je rekao: “Što god
zaištete u moje ime Oca, dat će vam se…” Ti Kneže nebeske vojske, vjerni
slugo Božji, vjerni slugo Marijin, u Ime Isusovo, u Ime Marijino, molim te,
učini me nevidljivim, neopipljivim, neozljedivim za sve nevidljive i vidljive
neprijatelje, da mi ništa ne mogu škoditi, ni duši, ni duhu, ni
tijelu. Sveži sotonu i sve ostale zle duhove, da ne mogu ništa protiv mene
poduzeti, u nikakvoj mi prilici naškoditi, da su prema meni kao onesviješteni, kao
gluhi, kao slijepi, da ništa ne vide, ništa ne čuju, ništa ne smiju odnositi.
Tebi predajem sve svoje neprijatelje…(ovdje nabroji svoje neprijatelje). Ti
Kneže nebeske vojske, sotonu i ostale zle duhove, koji svijetom lutaju i
obilaze na propast duša, s Božjom moći u pakao strovali.
Kroz Bezgrešnu Djevicu i Majku Božju Mariju.
Kroz njezino Bezgrešno Začeće.
Kroz njezino Bezgrešno Začeće.
Kroz njezino Bezgrešno Začeće. Amen.
O sveti Mihaele Arkanđele probodi svojim mačem sva okorjela srca
da se u njima nastane presveta Srca Isusa i Marije. Amen!
SVETI MIHAELE ARKANĐELE, pobjedniče
Zloga, udari mačem sile Božje duha bolesti; odbaci od nas
duha žalosti i sumnje; ukori duha malodušja i straha; uništi duha praznovjerja
i magije, uroka i prokletstva; snagom i zadaćom povjerenom Ti od Boga
Stvoritelja, obrani nas i vodi, raširi nad nama svoju moćnu zaštitu i obrani
milost Božju u nama! Ne dozvoli da mi i naši bližnji živimo u zlu i grijehu;
osobito nas očuvaj okova okultnog, astrologije, proricanja budućnosti; sakrij
nas i sve naše drage pred duhom vidovnjaštva, vračanja i gatanja, te pred svim
oblicima sotonizma, spiritizma i raznih energija u stvorenjima u vidljivom i
nevidljivom svijetu ili Svemiru. Udalji od nas svaki utjecaj stranih religija i
sljedba, te duha zavodljivosti, laži, egoizma i bogohuljenja u umjetnosti i
medijima. Neka nas zaobiđe i ne dotakne ništa od pogubnosti raznih amuleta,
zapisa, karata, viska, mnogovrsnih takozvanih “zaštita” te svih ostalih
materijalnih znakova teškog i mučnog duhovnog ropstva i zablude. UČINI BEDEM
oko naših duša i tijela, oko naših obitelji, Crkve i društva! Amen!
(Očenaš, 3 Zdravo Marije, Slava Ocu).
Molitva
svetom Mihaelu arkanđelu u borbi protvi zla (moliti na kraju sv. Mise)
Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju, budi nam u pomoći
protiv zloće i zasjeda đavla. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo, a i ti
poglavico Vojske Nebeske, sotonu i druge pakosne duhove, koji svijetom obilaze
na propast duša, Božanskom krijepošću u pakao protjeraj i strovali. Kroz
bezgriješnu Djevicu Mariju. Kroz Njezino bezgriješno začeće. Amen. Oče naš…
Sv. Mihael, arhanđeo je “vojskovođa vojske nebeske”, vođa i
pobjednik u borbi protiv pobunjenih anđela. Branitelj apokaliptične Žene i
pobjednik sedmoglavog apokaliptičkog Zmaja (Otk 12, 1-9); prema liturgijskim
tekstovima voditelj blaženih duša u raj, po starim ikonografskim predodžbama
vagatelj duša na posljednjem sudu. Blagdan sv. Mihovila je 29. rujna. Ime
Mihovil, u hebrejskom “Mikael”, što znači “Tko je kao Bog”.
SVETI GABRIJELE
ARKANĐELE, počašćen
naviještanjem Božje riječi i odluke odabranici Neba, zaručnici Pravednog
Josipa, Mariji iz Nazareta; Glasniče najvažnije vijesti u povijesti svijeta,
ponizno se obraćamo Tebi, u nadi da ćeš se zagovorom milostivo zauzeti kod
Isusa i Marije za one koji se bore s duhom nečistoće, nasilja, duhovne i
duševne klonulosti, depresije i beznađa te bračne neplodnosti i
nesuglasica.
Osobito te
molimo, svojim svetim zagovorom spasi nerođenu djecu osuđenu na nepojmljivo i
strašno usmrćenje pobačajem; uništi duha smrti koji vreba teško oboljelu djecu,
posebno onu u majčinim utrobama. Moćni, čisti, Svijetli Anđele, satri svojom
mišicom duha bludnosti, pornografije, preljuba, duha koji potiče na
kontracepciju i grešne metode oplodnje; duha koji zarobljava osobito mlade u
predbračnoj intimi, kako im nudi svijet; duh eutanazije i samoubojstva. UČINI
BEDEM oko nas koji se trudimo živjeti evanđelje i koji ljubeći i
praštajući trpimo, navješćujući jedini Put, Istinu i Život! Raširi svoja krila
i blagoslovi ljubav zaručnika i supružnika, vodi sve u čistoj i pravoj ljubavi
te izmoli dar života supružnicima koji Žele djecu! Amen! Očenaš, 3 Zdravo
Marije, Slava Ocu.
SVETI RAFAELE ARKANĐELE, Sveto Pismo predstavlja Te kao tajanstvenog
pratioca i prijatelja mladog Tobije, koji je pod Tvojim skrbništvom susreo i
uzljubio Saru, svoju ženu. Svjetlost Tvoje svetosti i nebeske sile spriječila
je zloduha da im oduzme život i sreću.Velik je Tvoj zagovor pred Licem
Gospodnjim! Velika je Tvoja blagost i briga za sve one koji ljube život, traže
zdravlje za sebe i bližnje, te hoće sveti bračni savez u blagoslovu Crkve i u
sakramentu ljubavi. Molimo za Božje vodstvo, uvijek i u svemu! Molimo za Tvoju
pomoć! Molimo da mačem Božjeg milosrđa uništiš oholost i bijedu duha bogopsovke
i hule u našem narodu. Suprotstavi se mučitelju - duhu ovisnosti o kocki,
drogi, alkoholu, bludnosti, nasilju, vulgarnosti, proklinjanju i svađi te
svakoj drugoj paklenoj sili koja želi zavladati i razoriti brakove i obitelji,
bića malenih i slabih, Bogu posvećenih vjernika. Izliječi, iscijeli, pridigni,
zaštiti, dovedi do obraćenja i pobjede nad zlom! UČINI BEDEM oko molitelja i
onih koje molimo; da svi mi, uronjeni u Krv Jaganjčevu, budimo nevidljivi
zloduhu koji kruži oko nas „kao ričući lav tražeći koga da proždre“! Amen!
Očenaš, 3 Zdravo Marije, Slava Ocu.
LOGOTERAPIJA VIKTORA E. FRANKLA DAJE VELIKI DOPRINOS I PASTORALNOM RADU
U pastoralnom radu s ljudima logoterapija Viktora Frankla pokazala se izuzetnim sredstvom pomoći.
Egzistencijalna analiza
metoda je antropološkog istraživanja koja promatra čovjeka kao biće koje
posjeduje autonomiju duhovne egzistencije. Čovjek je, prema Franklovim
temeljnim antropološkim postavkama, jedinstvo triju dimenzija: duhovne,
psihičke i tjelesne. Ono što je specifično ljudsko jest duhovna dimenzija, koja
se može izraziti jedinio kroz psihičku i tjelesnu dimenziju. Temeljno obilježje
duhovne dimenzije, odnosno duhovne egzistencije, jest odgovornost.
U užem smislu,
logoterapija je terapijska metoda utemeljena na spoznajama glede ljudske
egzistencije do kojih se došlo kroz antropološka istraživanja, poznata pod
imenom egzistencijalna analiza. Logoterapija, uzeta u svom značenju kao ''terapija posredstvom smisla'', pomaže prevesti rezultate antropoloških
istraživanja u ostvarivanje konkretnih životnih ciljeva kroz autonomne i
odgovorne čine.
U korijenu pojma
logoterapija prisutna je grčka riječ logos, koja u kontekstu logoterapije označava dvije
stvarnosti temeljne za razumijevanje same logoterapije. S jedne strane logos
označava smisao, a s druge strane on označava duhovni element, kao najdublju
čovjekovu stvarnost. Duhovni element je dakle ključan ne samo za
egzistencijalnu analizu i razumijevanje čovjeka, već i za logoterapiju, kao
psihoterapijsku primjenu rezultata antropologijskih istraživanja.
Danas se često pod pojmom
logoterapija podrazumijeva cjelokupna teorijska i praktična baština Viktora E.
Frankla.
Životne lekcije
Dr.Viktora Frankla koje naučimo Prekasno
https://www.youtube.com/watch?v=W4t291N6mic
