ONE, HOLY, CATHOLIC AND APOSTOLIC CHURCHCatholic Churches of Traditional Non-Liberal Catholic doctrine and pastoral care
Ave Caesar - Pontifex maximus!
Cezaropapistički rimski biskup - nezabludivi papa Pontifex maximus
Godina: XII 31. VIII. 2025.
Broj: 608
Draga
braćo i sestre!
Židovstvo
je Rimljanima moglo djelovati čudno, no ono je ipak bilo religio licita,
odnosno priznata religija koju je štitio zakon. Nakon rimskog osvajanja Jeruzalema 70. po Kr. rimska je vlast uvela ''žrtvu za cara'', koja je uključivala jedno janje za cara i rimski narod. Rimljanima nije
bilo važno prinosi li se ta žrtva jednom bogu ili mnogim bogovima. No
zahtijevali su da se prinosi jer su tim činom Židovi dokazivali svoju odanost
Rimu.
Careve se počelo štovati za vladavine Augusta (27.
pr. Kr. – 14. po Kr.). Padom Republike, car August
potrudio se da Julije Cezar postane božanstvo. I on je nakon svoje smrti
proglašen božanstvom, kao i drugi rimski carevi i carice – neki su štovani kao
bogovi i za života. Mnogi stanovnici Carstva, naročito oni u grčkim
provincijama na istoku, bili su iskreno zahvalni Augustu što im je nakon dugog
razdoblja ratovanja donio mir i blagostanje. Ljudi su željeli vidljivog
zaštitnika pod čijom bi vlašću osjećali trajnu sigurnost. Željeli su uređenje
koje bi nadilazilo vjerske različitosti i poticalo domoljublje. Trebao im je ''spasitelj'' koji bi ujedinio čitav svijet. Zbog toga se cara počelo štovati kao
boga.
August za života nije dao da ga se zove bogom, no
zahtijevao je da se štuje Dea Roma, božica koja je bila
personifikacija samog Rima. Nadalje August je nakon smrti proglašen bogom. Tako
se stvorio kult u čijem su središtu bili Rim i car, pa vjerske i nacionalne
podjele nisu toliko dolazile do izražaja. Taj novi kult brzo se širio svim provincijama
i postao način da se državi iskaže odanost i štovanje.
Domicijan
(81-96. po Kr.) je bio prvi rimski vladar koji je zahtijevao da ga se štuje kao
boga. Rimljani su dotad već razlikovali kršćanstvo od židovstva te su se
protivili kršćanima, smatrajući ih pripadnicima novog kulta. (Vjerojatno je
upravo tijekom Domicijanove vladavine apostol Ivan prognan na otok Patmos zato
što je ''svjedočio za Isusa'' (Otk 1, 9). Pouzdano znamo da je 112. godine
Plinije zahtijevao od kršćana u Bitiniji
da sudjeluju u takvim obredima, što se vidi iz njegovog pisma caru Trajanu.
Rimljanima
je bila nezamisliva religija u kojoj se smije štovati samo jednog boga. Rimski
bogovi nisu zahtijevali da se štovanje iskazuje isključivo njima, pa zašto bi
to onda tražio kršćanski Bog? Rimljani su smatrali da osoba koja štuje njihove
bogove samo pokazuje da priznaje postojeće državno uređenje. Stoga se one koji
ih nisu htjeli štovati smatralo veleizdajnicima. No većinu se kršćana ni na
koji način nije moglo prisiliti na štovanje rimskih bogova. Prvi su kršćani
smatrali da bi time bili nevjerni Bogu i mnogi od njih radije su umrli nego se
upustili u idolopoklonstvo i štovali cara.
U
rimokatoličkoj crkvi također je vidljiv vid poganstva u štovanju nezabludivoga
rimskoga biskupa, što nema dodirnica s kršćanstvom. Kao što se nekoć štovalo
cara kao božanstvo sada se štuje rimskoga biskupa kao cezaropapističko
nezabludivo božanstvo koje to postaje - izborom. Nezabludivost izborom. Tako se
ranije i Faraona, vladara zemlje, štovalo kao božjega sina ili kao samoga boga.
Naime, epitet ''nezabludiv'' svakako je božanska
karakteristika prisvojena od pojedinca ili proglašena za pojedinca čime ga se
zapravo izjednačuje s božanstvom. Od pamtivijeka si čovjek prisvaja božanske
karakteristike, a što je od Boga udaljeniji to više se smatra bogom i
proglašava istim. Čim si čovjek prisvaja takve karakteristike znači da
božanskoga u njemu nema, jer kod onih uistinu svetih i duhovnih ljudi kod kojih
nezabludivost uistinu postoji jer su uronjeni u Duha Svetoga, nema ni trunke
oholosti proglašenja sebe takvim niti dopuštenja da bude takvim proglašen.
Nezabludivost je stvar individualnog ostvarenja pojednica u Bogu a ne
institucionalna promocija pojedinca. Nezabludiv je pojedinac uronjen u Duha
Svetoga, dok pojedinac manjkav Duhom ne može biti nezabludiv taman bio na
najvišim položajima na kakvima je bio i Lucifer a koji je zabludio u samom
Raju.
Riječ
Božja nam kaže: ''Bježite od idolopoklonstva!'', ''Čuvajte se idola! '' (1 Kor
10, 14; 1 Iv 5, 21 itd.). ''Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i
njemu jedinomu služi!'' (Lk 4, 8).
''I
načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima.
Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta'' (Iv 2, 15)
Slava Tebi Kriste!
Obavijesti
- Sv. Misa nedjeljom i blagdanima u 18 sati u
katedrali sv. Kristofora.
- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete Bogorodice u dogovoru s
župnikom.
- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.
- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise.
Kršćanski podsjetnik
Svega
su se odrekli osim sami sebe i svojeg egoizma!
"Svaki koji se uzvisuje, bit će
ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen."
(Lk 14, 11)
DVADEST I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU
Prvo čitanje: Sir 3,17-18.20.28-29
Ponizi se i naći ćeš milost u Gospodina.
Čitanje
Knjige Sirahove
Sine moj,
budi krotak u poslu svojem, i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli.
Što si
veći, to se većma ponizi i naći ćeš milost u Gospodina. Iako je velika moć u
Gospodina, on prima počast poniznih. Nema lijeka bolesti oholnikâ, jer se
opačina u njima ukorijenila. Srce razborita čovjeka razmišlja o izrekama, i
pažljivo uho želja je mudračeva.
Riječ Gospodnja
Otpjevni
psalam: Ps 68,4-5ac.6-7ab.10-11
Pripjev: U dobroti, Bože, ti si pripravio dom siromahu.
Pravedni
neka se raduju,
neka klikću pred Bogom,
neka kliču od radosti.
Pjevajte Bogu, slavite mu ime!
Ime mu je Gospodin!
Otac sirotâ, branitelj udovicâ,
Bog je u svom svetom prebivalištu.
Napuštene Bog će okućiti,
sužnje izvesti na sretnu slobodu.
Dažd obilan pustio si, Bože, na baštinu svoju,
okrijepio je umornu.
Stado se tvoje nastani u njoj,
u dobroti, Bože, ti je pripravi siromahu.
Drugo čitanje: Heb 12,18-19.22-24a
Pristupili ste gori Sionu i gradu Boga živoga.
Poslanice Hebrejima
Braćo: Niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku,
tami i vihoru, ni ječanju trublje i tutnjavi riječî. – Koji su je slušali,
zamoliše da im se više ne govori. – Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu
Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu,
Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih
pravednika i posredniku novog Saveza – Isusu.
Riječ Gospodnja
Evanđelje: Lk 14,1.7-14
Koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje,
bit će uzvišen.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed.
Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:
"Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi
možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i
njega i ne rekne ti: ’Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti
posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa,
kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ’Prijatelju, pomakni se naviše!’
Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje,
bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen."
A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad priređuješ objed ili večeru, ne
pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi
možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi
siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti.
Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih."
Riječ Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba
textus
Draga braćo i sestre!
Kako
se čini ništa nije dalje od Isusovih riječi od čovjeka koji se bori za svoju
slavu i svoju dominaciju nad drugima. Nije li to direktno protiv papinstva na
način na koji ga se danas shvaća? Ako je išta trajno kroz Evanđelje vrednovano
i hvaljeno jest poniznost. Dapače, može se reći da se i Bog pokazuje kao
ponizni Bog. Iako vrlo često govorimo o velikom i moćnom Bogu, bliži bi bio
govor o poniznom Bogu. On se trajno pokazuje kao ponizni Bog koji ljubi.
Poniznost ni u kojem slučaju ne znači pasivnost. Isus nikada nije bio za
pasivnost, ali je jako puno pozivao na poniznost. Ne radi se o fingiranoj
poniznosti, nego o unutarnjem poniznom stavu. On nije učenicima javno
obznanjivao da je nezabludiv iako je to bio. Ni u kojem slučaju poniznost ne
zatire osobnost niti našu sposobnost. Poniznost je duševno i unutarnje stanje
osobe, prema sebi i prema drugome. Jednom riječju, poniznost je najbolji lijek
egoizmu i najveći stimulans altruizmu.
Zato
je tokom cijele kršćanske povijesti poniznost stavljana kao temelj svim
vrlinama. Ona čovjeka razobličuje u lažnosti i napuhanosti, što o sebi i u sebi
nosimo. Tek se kroz poniznost možemo istinski spoznati i druge istinski
vrednovati. A najbitnije i najvažnije za našu sreću je istinski sebe poznavati
i vrednovati. Izgleda da bez poniznosti sve pedagogije ne donose velike
rezultate. Poniznost nas oslobađa od napuhanosti, da se ne bi umislili da smo -
nezabludivi - bogovi. Nažalost, živimo u civilizaciji koja se baš hrani u
napuhanoj posebnosti. Svatko se doživljava kao centar svijeta – neovisno da li
se dao proglasiti nezabludiv ili ne - rezultat je da jako puno lažnih bogova
hoda našim ulicama.
Poniznost
nije nijekanje čovjeka nego istinsko poznavanje i vrednovanje sebe. Poniznost
nas stavlja na naše istinsko mjesto, a time nam otvara oči da vrednujemo i
prepoznajemo druge. Bez poniznosti nema prepoznavanja i čuvanja vrednota. Mi
smo samo ljudi sa svojom veličinom i sa svojom malenkošću. Mi smo strukturirani
da druge trebamo i vrednujemo. Da druge vrednujemo kao sami sebe. Svi smo mi
unikati, ali svi nismo jednaki. Svatko ima sve talente (vrijednosti) i
adekvatno njima trebamo živjeti. Tek tako možemo biti sretni. Različitost nije
manjak nego vrednota. Zato trebamo druge priznavati u: časti, ljubavi, dobroti,
moći, mjestu, inteligenciji itd. Moglo bi se reći jednom riječju: poniznost je
životna nevinost (nepatvorenost). Zato su ponizni živa slika Boga ljubavi.
Ponizni nikome ne smetaju i svima pomažu. Ponavljam, poniznost se uvijek i
svugdje vrednovala. To je baza religioznosti i humanosti. Bez poniznosti ne
možemo sebe spoznati! Ponizni čovjek dopušta Bogu i ljudima da bude kritiziran
u življenju i u svojim idejama. Koliko god ne valja sebe podcijeniti isto
toliko je štetno sebe precijeniti.
Zato
poniznost nerazosobljuje, nego omogućuje da se osoba slobodno razvije. Bog se
otkriva samo poniznima, onima koji trebaju Boga i drugog čovjeka. Ponizni nisu
napuhani. "Kad priređujete gozbu pozovite siromahe." (Lk 14, 13).
Time bi se pobjeđivalo sebe i svoj egoizam. A tko priređuje ovakvu gozbu?! I
onda nije čudno da se ispunjenje Isusove poruke odgađa. Nažalost, ovo se ne
događa ni u najkršćanskijim zajednicama. Danas živimo vrijeme koje je
opsjednuto 'prvim mjestom', i to jako puno razdvaja ljude. A poniznost je
osnovica da bi se živjelo bratski i prijateljski. Treba se u sebi osloboditi pa
se tek možemo radovati uspjehu i dobru drugoga. Nažalost, jako smo slijepi na
dobro drugoga. Svi. Neki će uza sve priznavanje vrijednosti drugoga, uvijek
dodati, ali, ali... i onda ponište navedene vrednote. Ta sljepoća je prisutna i
kod onih koji su se 'svega odrekli'. Svega su se
odrekli osim sami sebe i svojeg egoizma!? Pa i Stari zavjet proklamira
Božju priklonjenost onima koji su 'na drugim mjestima', podčinjenima (Job 5,
11). A dolazak Mesije veže se uz siromašne i ponizne, jer su siromaštvo i
poniznost nerazdvojivi. U Novom zavjetu Isus se svrstava među ponizne i
siromašne. Došao je da služi, i poziva sve ljude da jedni drugima služe a ne
vladaju jedni nad drugima. Znao je Isus koliko je skriven i žilav poriv za
vladanjem i dominiranjem nad drugima. Isusov savjet u današnjem evanđelju je
pedagoške naravi, skoro bi se moglo reći kao lukavo privikavanje na 'druga
mjesta'. Poniznost oslobađa od predrasuda i u unaprijed otpisivanje bližnjih. U
svakom slučaju možemo sintetizirati Isusov poziv na poniznost u formulu:
Čovječe, ti si veći što si niži (ponizniji)!
Catholic Churches of Traditional Non-Liberal Catholic doctrine and pastoral care
Draga
braćo i sestre!
Židovstvo je Rimljanima moglo djelovati čudno, no ono je ipak bilo religio licita, odnosno priznata religija koju je štitio zakon. Nakon rimskog osvajanja Jeruzalema 70. po Kr. rimska je vlast uvela ''žrtvu za cara'', koja je uključivala jedno janje za cara i rimski narod. Rimljanima nije bilo važno prinosi li se ta žrtva jednom bogu ili mnogim bogovima. No zahtijevali su da se prinosi jer su tim činom Židovi dokazivali svoju odanost Rimu.
Careve se počelo štovati za vladavine Augusta (27.
pr. Kr. – 14. po Kr.). Padom Republike, car August
potrudio se da Julije Cezar postane božanstvo. I on je nakon svoje smrti
proglašen božanstvom, kao i drugi rimski carevi i carice – neki su štovani kao
bogovi i za života. Mnogi stanovnici Carstva, naročito oni u grčkim
provincijama na istoku, bili su iskreno zahvalni Augustu što im je nakon dugog
razdoblja ratovanja donio mir i blagostanje. Ljudi su željeli vidljivog
zaštitnika pod čijom bi vlašću osjećali trajnu sigurnost. Željeli su uređenje
koje bi nadilazilo vjerske različitosti i poticalo domoljublje. Trebao im je ''spasitelj'' koji bi ujedinio čitav svijet. Zbog toga se cara počelo štovati kao
boga.
August za života nije dao da ga se zove bogom, no zahtijevao je da se štuje Dea Roma, božica koja je bila personifikacija samog Rima. Nadalje August je nakon smrti proglašen bogom. Tako se stvorio kult u čijem su središtu bili Rim i car, pa vjerske i nacionalne podjele nisu toliko dolazile do izražaja. Taj novi kult brzo se širio svim provincijama i postao način da se državi iskaže odanost i štovanje.
Domicijan (81-96. po Kr.) je bio prvi rimski vladar koji je zahtijevao da ga se štuje kao boga. Rimljani su dotad već razlikovali kršćanstvo od židovstva te su se protivili kršćanima, smatrajući ih pripadnicima novog kulta. (Vjerojatno je upravo tijekom Domicijanove vladavine apostol Ivan prognan na otok Patmos zato što je ''svjedočio za Isusa'' (Otk 1, 9). Pouzdano znamo da je 112. godine Plinije zahtijevao od kršćana u Bitiniji da sudjeluju u takvim obredima, što se vidi iz njegovog pisma caru Trajanu.
Rimljanima je bila nezamisliva religija u kojoj se smije štovati samo jednog boga. Rimski bogovi nisu zahtijevali da se štovanje iskazuje isključivo njima, pa zašto bi to onda tražio kršćanski Bog? Rimljani su smatrali da osoba koja štuje njihove bogove samo pokazuje da priznaje postojeće državno uređenje. Stoga se one koji ih nisu htjeli štovati smatralo veleizdajnicima. No većinu se kršćana ni na koji način nije moglo prisiliti na štovanje rimskih bogova. Prvi su kršćani smatrali da bi time bili nevjerni Bogu i mnogi od njih radije su umrli nego se upustili u idolopoklonstvo i štovali cara.
U rimokatoličkoj crkvi također je vidljiv vid poganstva u štovanju nezabludivoga rimskoga biskupa, što nema dodirnica s kršćanstvom. Kao što se nekoć štovalo cara kao božanstvo sada se štuje rimskoga biskupa kao cezaropapističko nezabludivo božanstvo koje to postaje - izborom. Nezabludivost izborom. Tako se ranije i Faraona, vladara zemlje, štovalo kao božjega sina ili kao samoga boga. Naime, epitet ''nezabludiv'' svakako je božanska karakteristika prisvojena od pojedinca ili proglašena za pojedinca čime ga se zapravo izjednačuje s božanstvom. Od pamtivijeka si čovjek prisvaja božanske karakteristike, a što je od Boga udaljeniji to više se smatra bogom i proglašava istim. Čim si čovjek prisvaja takve karakteristike znači da božanskoga u njemu nema, jer kod onih uistinu svetih i duhovnih ljudi kod kojih nezabludivost uistinu postoji jer su uronjeni u Duha Svetoga, nema ni trunke oholosti proglašenja sebe takvim niti dopuštenja da bude takvim proglašen. Nezabludivost je stvar individualnog ostvarenja pojednica u Bogu a ne institucionalna promocija pojedinca. Nezabludiv je pojedinac uronjen u Duha Svetoga, dok pojedinac manjkav Duhom ne može biti nezabludiv taman bio na najvišim položajima na kakvima je bio i Lucifer a koji je zabludio u samom Raju.
Riječ Božja nam kaže: ''Bježite od idolopoklonstva!'', ''Čuvajte se idola! '' (1 Kor 10, 14; 1 Iv 5, 21 itd.). ''Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!'' (Lk 4, 8).
''I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta'' (Iv 2, 15)
Slava Tebi Kriste!
Obavijesti
- Sv. Misa nedjeljom i blagdanima u 18 sati u
katedrali sv. Kristofora.
- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete Bogorodice u dogovoru s
župnikom.
- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.
- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise.
Svega su se odrekli osim sami sebe i svojeg egoizma!
"Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen." (Lk 14, 11)
DVADEST I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU
Prvo čitanje: Sir 3,17-18.20.28-29
Ponizi se i naći ćeš milost u Gospodina.
Čitanje Knjige Sirahove
Sine moj, budi krotak u poslu svojem, i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli.
Što si veći, to se većma ponizi i naći ćeš milost u Gospodina. Iako je velika moć u Gospodina, on prima počast poniznih. Nema lijeka bolesti oholnikâ, jer se opačina u njima ukorijenila. Srce razborita čovjeka razmišlja o izrekama, i pažljivo uho želja je mudračeva.
Riječ Gospodnja
Otpjevni
psalam: Ps 68,4-5ac.6-7ab.10-11
Pripjev: U dobroti, Bože, ti si pripravio dom siromahu.
Pravedni
neka se raduju,
neka klikću pred Bogom,
neka kliču od radosti.
Pjevajte Bogu, slavite mu ime!
Ime mu je Gospodin!
Otac sirotâ, branitelj udovicâ,
Bog je u svom svetom prebivalištu.
Napuštene Bog će okućiti,
sužnje izvesti na sretnu slobodu.
Dažd obilan pustio si, Bože, na baštinu svoju,
okrijepio je umornu.
Stado se tvoje nastani u njoj,
u dobroti, Bože, ti je pripravi siromahu.
Pristupili ste gori Sionu i gradu Boga živoga.
Poslanice Hebrejima
Braćo: Niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, ni ječanju trublje i tutnjavi riječî. – Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori. – Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i posredniku novog Saveza – Isusu.
Riječ Gospodnja
Koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed.
Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:
"Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi
možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i
njega i ne rekne ti: ’Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti
posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa,
kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ’Prijatelju, pomakni se naviše!’
Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje,
bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen."
A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih."
Riječ Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba
textus
Draga braćo i sestre!
Kako se čini ništa nije dalje od Isusovih riječi od čovjeka koji se bori za svoju slavu i svoju dominaciju nad drugima. Nije li to direktno protiv papinstva na način na koji ga se danas shvaća? Ako je išta trajno kroz Evanđelje vrednovano i hvaljeno jest poniznost. Dapače, može se reći da se i Bog pokazuje kao ponizni Bog. Iako vrlo često govorimo o velikom i moćnom Bogu, bliži bi bio govor o poniznom Bogu. On se trajno pokazuje kao ponizni Bog koji ljubi. Poniznost ni u kojem slučaju ne znači pasivnost. Isus nikada nije bio za pasivnost, ali je jako puno pozivao na poniznost. Ne radi se o fingiranoj poniznosti, nego o unutarnjem poniznom stavu. On nije učenicima javno obznanjivao da je nezabludiv iako je to bio. Ni u kojem slučaju poniznost ne zatire osobnost niti našu sposobnost. Poniznost je duševno i unutarnje stanje osobe, prema sebi i prema drugome. Jednom riječju, poniznost je najbolji lijek egoizmu i najveći stimulans altruizmu.
Zato je tokom cijele kršćanske povijesti poniznost stavljana kao temelj svim vrlinama. Ona čovjeka razobličuje u lažnosti i napuhanosti, što o sebi i u sebi nosimo. Tek se kroz poniznost možemo istinski spoznati i druge istinski vrednovati. A najbitnije i najvažnije za našu sreću je istinski sebe poznavati i vrednovati. Izgleda da bez poniznosti sve pedagogije ne donose velike rezultate. Poniznost nas oslobađa od napuhanosti, da se ne bi umislili da smo - nezabludivi - bogovi. Nažalost, živimo u civilizaciji koja se baš hrani u napuhanoj posebnosti. Svatko se doživljava kao centar svijeta – neovisno da li se dao proglasiti nezabludiv ili ne - rezultat je da jako puno lažnih bogova hoda našim ulicama.
Poniznost nije nijekanje čovjeka nego istinsko poznavanje i vrednovanje sebe. Poniznost nas stavlja na naše istinsko mjesto, a time nam otvara oči da vrednujemo i prepoznajemo druge. Bez poniznosti nema prepoznavanja i čuvanja vrednota. Mi smo samo ljudi sa svojom veličinom i sa svojom malenkošću. Mi smo strukturirani da druge trebamo i vrednujemo. Da druge vrednujemo kao sami sebe. Svi smo mi unikati, ali svi nismo jednaki. Svatko ima sve talente (vrijednosti) i adekvatno njima trebamo živjeti. Tek tako možemo biti sretni. Različitost nije manjak nego vrednota. Zato trebamo druge priznavati u: časti, ljubavi, dobroti, moći, mjestu, inteligenciji itd. Moglo bi se reći jednom riječju: poniznost je životna nevinost (nepatvorenost). Zato su ponizni živa slika Boga ljubavi. Ponizni nikome ne smetaju i svima pomažu. Ponavljam, poniznost se uvijek i svugdje vrednovala. To je baza religioznosti i humanosti. Bez poniznosti ne možemo sebe spoznati! Ponizni čovjek dopušta Bogu i ljudima da bude kritiziran u življenju i u svojim idejama. Koliko god ne valja sebe podcijeniti isto toliko je štetno sebe precijeniti.
Zato
poniznost nerazosobljuje, nego omogućuje da se osoba slobodno razvije. Bog se
otkriva samo poniznima, onima koji trebaju Boga i drugog čovjeka. Ponizni nisu
napuhani. "Kad priređujete gozbu pozovite siromahe." (Lk 14, 13).
Time bi se pobjeđivalo sebe i svoj egoizam. A tko priređuje ovakvu gozbu?! I
onda nije čudno da se ispunjenje Isusove poruke odgađa. Nažalost, ovo se ne
događa ni u najkršćanskijim zajednicama. Danas živimo vrijeme koje je
opsjednuto 'prvim mjestom', i to jako puno razdvaja ljude. A poniznost je
osnovica da bi se živjelo bratski i prijateljski. Treba se u sebi osloboditi pa
se tek možemo radovati uspjehu i dobru drugoga. Nažalost, jako smo slijepi na
dobro drugoga. Svi. Neki će uza sve priznavanje vrijednosti drugoga, uvijek
dodati, ali, ali... i onda ponište navedene vrednote. Ta sljepoća je prisutna i
kod onih koji su se 'svega odrekli'. Svega su se
odrekli osim sami sebe i svojeg egoizma!? Pa i Stari zavjet proklamira
Božju priklonjenost onima koji su 'na drugim mjestima', podčinjenima (Job 5,
11). A dolazak Mesije veže se uz siromašne i ponizne, jer su siromaštvo i
poniznost nerazdvojivi. U Novom zavjetu Isus se svrstava među ponizne i
siromašne. Došao je da služi, i poziva sve ljude da jedni drugima služe a ne
vladaju jedni nad drugima. Znao je Isus koliko je skriven i žilav poriv za
vladanjem i dominiranjem nad drugima. Isusov savjet u današnjem evanđelju je
pedagoške naravi, skoro bi se moglo reći kao lukavo privikavanje na 'druga
mjesta'. Poniznost oslobađa od predrasuda i u unaprijed otpisivanje bližnjih. U
svakom slučaju možemo sintetizirati Isusov poziv na poniznost u formulu:
Čovječe, ti si veći što si niži (ponizniji)!
MARANATHA
https://www.youtube.com/shorts/oyEZNR-9nAM
Beware of the Wolves in Sheep's Clothing | A Warning to Our Church | Bishop Mar Mari Emmanuel
https://www.youtube.com/watch?v=B4wdTXJjp-g
Understanding Why LGBT Is A Crime Against God - Bishop Mar Mari Emmanuel
https://www.youtube.com/watch?v=YIES5vZieWU
https://www.youtube.com/watch?v=YIES5vZieWU
MARANATHA
https://www.youtube.com/shorts/oyEZNR-9nAM
Beware of the Wolves in Sheep's Clothing | A Warning to Our Church | Bishop Mar Mari Emmanuel
https://www.youtube.com/watch?v=B4wdTXJjp-g
Understanding Why LGBT Is A Crime Against God - Bishop Mar Mari Emmanuel
https://www.youtube.com/watch?v=YIES5vZieWU
https://www.youtube.com/watch?v=YIES5vZieWU
Kao što lahor gasi mali plamen, a veliki raspiruje,
tako katastrofe gase malu vjeru, dok snažna vjera iz njih izlazi ojačana.
Beware of wolves in sheep clothing (Bishop Mar Mari Emmanuel)
--------------------------------------------------------------------World Council of National Catholic ChurchesSvjetski sabor narodnih katoličkih crkava Katolička stara crkva u RHŽupa sv. Kristofora, RabCrkveni listić ''Znak izabrani''Odgovara: Mons. Marijan Strunje, župnikE-mail: mstrunj3@gmail.comMob: 091 443 2333--------------------------------------------------------------------------------
