Church flyer ''The chosen sign'' - Crkveni listić ''Znak izabrani''

  
ONE, HOLY, CATHOLIC AND APOSTOLIC CHURCH
JEDNA, SVETA, KATOLIČKA (SABORNA) I APOSTOLSKA CRKVA


Godina: XIII              19. IV. 2026.              Broj: 641

 


Trebalo je da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu (usp. Lk 24, 26)



Draga braćo i sestre!
 
Kad volim Boga razumijem da moram biti tamo gdje je on.
 
Sram i krivnja zbog prošlosti – nadiđi je
Predajmo život Isusu Kristu. Kako da predam svoj život potpuno i kompletno Isusu Kristu? Zašto je teško predati se Bogu? Razlozi su sram i krivnja zbog naše prošlosti. Ako i dalje živite u prošlosti, ako se i dalje držite prošlosti, ako i dalje kažete: napravio sam ovo, napravio sam ono i ne mogu, ne mogu, ne mogu prijeći preko toga, ne mogu prevladati, ne mogu ostaviti iza sebe, progoni me. Probudi se! To je neprijatelj! Neprijatelj pokušava da izgubiš nadu! On pokušava napraviti crnilo da nemaš volju ići naprijed! Što god da si napravio u prošlosti, to je prošlost, ostavi je iza sebe i reci: Gospodine ustajem u tvoje ime! Što god neprijatelj pokušavao, u Isusovo moćno ime idem dalje i prevladavam sram prošlosti. Što god se dogodilo u prošlosti - prošlost je. Ustani i hodaj, gledaj ispred sebe jer te Gospodin čeka na Kalvariji.
 
Moraš otkriti svoju posljednju sudbinu – križ. Križ je jedini put u nebo. Golgota. Krist raspeti. Da, Križ je jedini put u nebo. Moraš doseći Golgotu. Da, bio si u prošlosti na stranputicama! Da, napravio si mnogo loših stvari u svom životu! Da, lagao si! Da, lažno si se zaklinjao, ranjavao si, oštećivao, krao, ubijao, učinio si loše stvari – to je prošlost i sada ustaj jer tu je Onaj koji je umro i ustao od mrtvih, njegovo ime je Isus Krist iz Nazareta! On je tvoj dobri Pastir! Njegov štap i palica njegova utjeha su svima nama. Sotona će uvijek doći i staviti pred tebe sve ružne stvari koje si napravio i onda će reći: Pogledaj se kakav si! Srami se! Sramoto! Pogledaj kakva si ti osoba! Kako si nisko pao! Misliš da bi Isus dao jedan cent za tebe? Isus ne mari za nekog prljavog poput tebe. A ti odgovori Sotoni: Da, prljav sam, ali me krv Jaganjca Božjega čini bjeljim od snijega! Sjajnijim od sunca! Stoga, Sotono, ako imaš problem idući put se javi Gospodinu Isusu koji je moj Gospodin i Spasitelj, ne razgovaraj sa mnom, Gospodin je moj odvjetnik. Ako hoćeš sa mnom na sud, dovodim Isusa kao svojeg odvjetnika, pa ćemo vidjeti tko će dobiti slučaj! Amen!
 
Samodopadnost i ponos – nadvladaj ih
U napretku nas pored prošlosti opterećuje i osjećaj samodopadnosti, ponosa. Da, taj ponos i umišljenost koja samoj sebi govori: kako sam dobar i osobit. To je krivo gledanje sebe. Da, "dobar si" ali u stavljanju trnove krune na glavu Gospodina Isusa, za to si stvarno dobar. Dakle, što smo dali Gospodinu?, dali smo mu trnovu krunu.
 
Ponos nas drži udaljenima od približavanju Bogu, u neprihvaćanju njegove milosti. Približiti se Bogu zahtijeva da se predamo njegovom putu, ne našem, a njegov je put ljubav i milosrđe. Osjećamo kako je teško nekom drugom oprostiti ili čak samima sebi. Najteža stvar koju ikad možete napraviti prema sebi je da nikada ne oprostite sebi. To je najgora stvar koju ikad možete napraviti sebi! Vi tada postajete sebi najveća noćna mora i najveći neprijatelj. Kada si nesposoban oprostiti samome sebi uništio si sve lijepo što ti je Bog dao! Nemoj nikada to učiniti. Nemoj nikada sebi reći: nikada si neću oprostiti. I nakon toga nemoj nikada reći: neću nikada oprostiti onima koji su mi zlo učinili. Oprosti uz iskren osjećaj, oprosti i reci volim te, Bog te blagoslovio, hvala što si me povrijedio, hvala što si me napao s leđa, hvala što si uništio moju reputaciju i moj imidž! Prekrasno! Divno!  Zahvali Gospodinu na onima koji su bili uzrok tvoje boli, ne samo na onima koji su uzrok tvoje utjehe. Jer oni koji su bili uzrok tvoje patnje učinili su te bližim Gospodinu nego ikada prije. Moram se predati Božjoj volji, a Božji put je ljubav i milosrđe.
 
Božji put je ljubav i milosrđe. To je čudesno. U ljubavi, povjerenju i uzdanju dobrovoljno se od srca predaj Božjoj volji. Ljubi Boga koji je sama ljubav. Ljubeći Boga prilaziš mu i upoznaješ ga, tada i samo tada počinješ shvaćati kako raditi za Boga. Ako ne poznaješ Boga, ne možeš raditi za njega, jer ne može se raditi za onoga koga ne znaš. Ako želiš raditi za Boga potrebno je da usmjeriš svoju volju i ljubav prema njemu. Da bi za nekoga iskreno radio moraš ga voljeti. Ne možeš raditi za nekoga koga mrziš. Tko mrzi Boga ne radi za njega nego protiv njega. Usmjeri svoju volju i ljubav prema Bogu i on će tvoju volju i ljubav snažno rasplamsati. Tada ćeš znati što on želi od tebe. Steći ćeš nutarnji osjećaj/znanje što Bog traži od tebe da učiniš: napravi to, to i to. Volja za Božjom blizinom je bitna. Npr. biram nedjeljom ići u crkvu umjesto u klub. Zašto si odlučio doći nedjeljom u crkvu? Zato jer volim Boga i kad volim Boga razumijem da moram biti tamo gdje je on. Sve što je povezano s Bogom, želim biti tamo. Počinjem svojevoljno raditi sve ono što Bog voli.
 
Milosrđe je osobina Božje ljubavi povezana s opraštanjem. Jedini način na koji možemo oprostiti jest da prethodno budemo skromni. Ne možeš biti samo kršćanin nego moraš postati skroman kršćanin, jer ako ne postaneš skroman kršćanin nikada nećeš oprostiti jer nemaš milosti Božje u sebi i Bog te ne poznaje! Možeš ići u crkvu cijeli svoj život, možeš biti i crkveni službenik, ali Bog će reći: tko je ova osoba? Ne znam ju. Zato jer nikada nisi bio sposoban oprostiti. Znak milosti je opraštanje.
 
Milost je vidljiva i djelatna samo prema osobi koja je bol u tvom životu! Kada pokažeš djelo milosrđa nekome tko je bio dobar prema tebi, nisi milosrdan. Milosrdan si jedino kada pokažeš akt ljubavi prema nekome tko je bio tvoja najgora noćna mora. Stoga razmisli: tko je bio bolna rana u tvom životu? Oprosti mu ako si sposoban oprostiti. Po tome ćeš vidjeti koliko u tebi ima od Božje prisutnosti. Ako oprostiš pokazuješ da uistinu imaš milost Božju u svome srcu, da je Bog u tebi. Jedini način da oprostiš nekom tko je bio bolna rana u tvom životu jest da ti postaneš skroman a ne ta osoba. Kada nisi sposoban oprostiti ljudima to nije njihov problem nego tvoj. Oni su u krivu, nitko ne govori da nisu, ali zašto si nesposoban oprostiti im? Vidiš, problem leži u tebi a ne u njima! Ako želiš biti kao Isus Krist oprostit ćeš onima koji su te razapeli. Što je Gospodin rekao na križu: Oče oprosti im, jer ne znaju što čine. Ali ti ćeš reći: oni su me u životu raspeli kao Isusa, kako misliš da oni ne znaju što čine? Zašto da im oprostim? A Bog će odgovoriti: Zato jer sam ja milostiv. 

Sveti proces
Milosrđe se očituje u odnosu na tvoje neprijatelje, na one koji su te ranjavali, nanijeli ti boli. Da bi bio sposoban oprostiti trebaš skromnost, trebaš poniznost. Ako toga nemaš, Bog te treba slomiti a to čini po bolima i životnim okolnostima. Inače će te ponos progutati. Ponosna osoba ne može nikada oprostiti nikom tko ju je i najmanje povrijedio. Zato jer je previše ponosna: Što ti misliš tko si da povrijediš moje dostojanstvo!, znaš li ti tko sam ja!? Ponaša se i govori kao da na ramenima ima činove sa tisuću zvijezdica. Tko god sam sebe hvali takav ne može nikad oprostiti, jer je preduvjet opraštanja skromnost, a da bi postao skroman Bog me tjera u kut i slama kako bi mi pokazao moje pravo ja, a to je da sam griješnik.
 
U čemu sam ja bolji od druge osobe? Nisam ništa bolji, zapravo sam najmanje dobar od svih. Nisam bolji. Što je osobito posebno na meni? Ništa! Neprijatelj stavlja sve te lažne ideje o ponosu i posebnosti u naše glave, zato nas Bog lomi da nas učini skromnima i poniznima jer bez toga nema poslušnosti, a bez poslušnosti nema načina da dam svoju volju Bogu.  A ako ne dam svoju volju Bogu nemam samokontrole, nemam discipline i postajem divlja životinja; jer tijelo bez kontrole nije drugo do  okrutna životinja koja proždire sve oko sebe. Tijelo će napraviti sve što spada pod svjetovno i što nema veze s Bogom. Potrebna nam je disciplina i samokontrola a da bismo ih mogli zadobiti treba nam poslušnost po kojoj svoju volju predajemo Božjoj volji: Budi volja tvoja. Da bi se poslušnost razvila moram biti skroman i ponizan, a da bih postao skroman i ponizan Bog me mora slomiti. Samo kada sam skroman mogu svoju volju predati Bogu. To je sveti process.
 
U svetom procesu Bog me lomi i tako čini skromnim i sposobnim da oprostim onima koji su me ranili i ranjavaju me na isti način na koji sam ja ranio Boga, a Bog mi je oprostio. Stoga i ja trebam oprostiti onima koji su me ranili. Kad sam sposoban oprostiti im to je znak milosti, i kad imam milost Božju tada sam slika Isusa Krista na zemlji. A tko je Isus Krist? On je ljubav Očeva. Otac voli čitav svijet i zato je dao svoga jedinorođenoga Sina da bude raspet na križu za spasenje svijeta. Tko je dakle Sin? Sin je ljubav Očeva za sve koji dođu i kažu: griješio sam Oče protiv protiv tebe i priznajem tvoga ljubljenoga Sina Isusa Krista kao Gospodina i Spasitelja. Ta milost dat će mi Boga. A tko je Bog? Bog je ljubav. Ljubav je jedino znanje po kojem možeš poznavati Boga i voljeti ga. Kad ga zavoliš tada ćeš ga upoznati. Kad ga upoznaš razumijet ćeš što on želi od tebe i počet će vaša zajednička suradnja.


LAUS TIBI  CHRISTE 

 

 
 Obavijesti  
- Sv. Misa nedjeljom i blagdanima u 18 sati u katedrali sv. Kristofora.
- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete Bogorodice u dogovoru s župnikom.
- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.
- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili po dogovoru.
 
 
 
Kršćanski podsjetnik
Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernika i zapali u nama oganj ljubavi svoje:
"Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma." (Lk 24, 32)
 

 
  
TREĆA USKRSNA NEDJELJA



 
  
Prvo čitanje: Dj 2 ,14.22-33
Bijaše nemoguće da grozota smrti njime ovlada.
 
Čitanje Djela apostolskih
 Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaestoricom, podiže glas i prozbori: "Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama – njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. David doista za nj kaže: ‘Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostaviti dušu u podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga.’ Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda. Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate."
 
Riječ Gospodnja 
 
 
 
Otpjevni psalam:  Ps 16,1-2a.5.7-11
Pokaži mi, Gospodine, stazu života!
 
Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
 Gospodinu rekoh: "Ti si moj gospodar."
 Gospodin mi je baština i čaša:
 ti u ruci držiš moju sudbinu.
 
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje
 te me i noću srce opominje.
 Gospodin mi je svagda pred očima
 jer mi je zdesna da ne posrnem.
 
Stog mi se raduje srce i kliče duša,
 pa i tijelo mi spokojno počiva.
 Jer mi nećeš ostavit dušu u podzemlju
 ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
 
Pokazat ćeš mi stazu života,
 puninu radosti lica svoga,
 sebi zdesna blaženstvo vječno.
 
 
  
Drugo čitanje: 1Pt 1,17-21
Otkupljeni ste dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca bez mane.
 
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
 Ljubljeni: Ako Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti. Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremenâ radi vas koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu.
 
Riječ Gospodnja
 
 
 
Evanđelje: Lk 24,13-35
Prepoznaše ga u lomljenju kruha.
 
Čitanje svetog Evanđelja po Luki

 Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: "Što to putem pretresate među sobom?" Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?" A on će: "Što to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe." A on će im: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?" Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!" I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?" U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!" Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
 
Riječ Gospodnja 
 
 
 
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus   
 
Draga braćo i sestre!
 
Događaj Isusovog uskrsnuća i njegovog ukazanja nije samo simbolika nego historijski opis. Uskrsnuće nam pokazuje da je potrebno otvoriti se Božanskoj moći, Božanskoj ljubavi. Nitko nije očekivao Isusovo uskrsnuće. Marija Magdalena misli da je vrtlar. Apostoli misle da je neki duh, a učenici na putu u Emaus ne mogu ga prepoznati, iako su mu se divili i slušali njegove riječi. Bili su i živjeli s njime i opet ga ne prepoznaju. Kad se rodio nitko nije očekivao da će se na taj način pojaviti Mesija. Kad je umro opet nitko nije mislio niti se nadao uskrsnuću. To događanje svima je bilo nepoznato iako je bilo prisutno kao nada i vjera.
 
Svete žene, u svojoj vjernosti, traže Isusa među mrtvima, ne mogu ga imaginirati kao živa. Ovo je slika i nas kršćana koji ga tražimo tamo gdje on nije. On je sa živim ljudima. Toliko im je govorio, tolika je čudesa učinio i još ga ne poznaju. On im je tumačio kako je Bog govorio kroz povijest ali duhovni slijepci nisu ga prepoznali. I kada su spoznali da je živ ni tada im nije jasno. Karakteristika je Kristove ljubavi da nadilazi vrijeme i prostor, da nadilazi materiju i materijalni život. Sve je ovo naša povijest i naša smrt. Tko je susreo uskrslog Krista slijedio ga je, a koji su otišli od njega nisu ga upoznali – tako nam svjedoče Djela Apostolska (3,18). Naš ljudski život najviše kaže o našem upoznavanju Krista ili pak o neupoznavanju. Tko je upoznao uskrslog Krista taj je upoznao božanstvenost ljubavi. U ljubavi se uskrisuje, u ljubavi se spoznaje Krista.
 
Čak su još u zdvajanju i apostoli. Ovdje bi se moglo reći da obraćenici obraćaju Crkvu. Koliko li su puta u ovoj povijesti 'pokopali Isusa' i navalili na njegov grob kamen, a on opet uskrisuje. Isus se uvijek vraća, ne kao neki izmišljeni ideal nego kao život i prijatelj. Bit je da se otvori čovjek prema drugome čovjeku koji je također putnik. Kad bi druge ljude primali kao braću uvijek bi imali priliku susresti uskrslog Krista. Problem je u nama što ne poznajemo čovjeka pa ne prepoznajemo ni Krista. Tko god prepozna čovjeka prepoznao je Boga, i obrnuto. Tko god vjeruje u Boga prepoznaje čovjeka. Kad bi znali dijeliti život i kruh s potrebnima mi bi upoznali Isusa. Ovome nas uči svako slavljenje Euharistije. Kroz poruku prepoznavanja Isusa u Emausu poručuje se način vjerovanja. Ukazuje se koje je naravi kršćansko vjerovanje. Bog se objavljuje preko čovjeka. Preko utjelovljenja, ali i preko služenja drugim ljudima. Kad god lomimo kruh s drugima mi smo na Božjem putu. Ovim se načinom potvrđuje realnost kršćanskog vjerovanja. Ne može se ostati samo na lijepom i pobožnom meditiranju. Čovjeku treba pristupati otvoreno, time liječimo sebe i bližnjega.
 
Samo otvorenošću srca jedni druge prepoznajemo. Lomljenje kruha znači dijeljenje životnih briga zajednički. Egoistički interesi ne znam kako regulirani, nikada ne stvaraju zajedništvo niti su zdravi ni za onoga tko ima puno niti za onoga koji nema ništa. Danas se Isusa sve manje i manje prepoznaje. Puno je jedinki a malo zajedništva. Ljudi se doživljavaju jako usamljeno i izolirano. U takvom stanju se vrlo teško doživljava uskrsnuće. U zajedništvu se liječi sumnja (Toma), u zajedništvu se nadvladava tuga (apostoli), u zajedništvu se doživljava utjeha i spoznavanje Uskrsnuća (Emaus) – kršćanstvo je vjera zajedništva i ljubavi, po njima ćemo razumjeti objavljena Pisma.





  

MARANATHA 




Pretplati se na: Komentari (Atom)