Draga braćo i sestre!
Prema nekima, javno osuđivanje odstupanja suvremenoga
Učiteljstva (primjerice blagoslova homoseksualnih parova, pričesti za
rastavljene i ponovno građanski vjenčane, nijekanja Marijina suotkupiteljstva
itd.) bilo bi posve dopušteno: u tome ne bi bilo ni neposluha, ni nepokornosti,
ni raskola.
S druge strane, posvetiti biskupe kako bi se nastavilo
javno osuđivati iste te zablude i sačuvala katolička vjera u svoj njezinoj
cjelovitosti predstavljalo bi čin neposluha, nepokornosti i raskola.
Prisjetimo se najprije da i nezabludivo učiteljstvo
zahtijeva unutarnji i vjerski pristanak razuma i volje. Drugim riječima, nisu
dovoljni ni izvanjska suglasnost ni šutnja iz poštovanja: od vjernika se traži
da se iskreno, svojim razumom i voljom, priklone onome što naučava Apostolska
Stolica (usp. Pio IX., Quanta cura; Pio XII., Humani
generis). Istina je da postoje različiti stupnjevi pristanka. Ono što
pripada nepogrešivom učiteljstvu zahtijeva pristanak vjere, apsolutan i
bezuvjetan, dok ono što pripada nezabludivom učiteljstvu zahtijeva pristanak
utemeljen na krepostima poslušnosti i religije, koji nije apsolutan, nego
uvjetan. Ipak, riječ je uvijek o pristanku: postojanje različitih stupnjeva
pristanka ne može se pretvoriti u neslaganje.
Neslaganje sa nezabludivim učiteljstvom nužno podrazumijeva
neposluh papi upravo zato što, kao što smo vidjeli, pristanak koji se duguje
toj vrsti učiteljstva počiva na krepostima poslušnosti i religije. Ipak,
postoji jedan slučaj u kojemu je dopušteno uskratiti svoj pristanak: „kada
Crkva, jednakim ili višim autoritetom, odluči drukčije“ (J. Salaverri, De
Ecclesia Christi, Madrid, 1962., str. 707).
Međutim, kada je riječ o blagoslovu istospolnih parova,
davanju pričesti rastavljenim i ponovno građanski vjenčanim katolicima itd.,
Crkva je već u prošlosti donijela drukčiju i konačnu odluku. Stoga je legitimno
kritizirati, pa i javno, dokumente Učiteljstva koji sadrže takve zablude. Ne
zato što učiteljstvo koje nije nezabludivo samo po sebi nije obvezujuće, nego
zato što u ovom konkretnom slučaju nije i ne može biti obvezujuće, budući da je
u suprotnosti s tradicionalnim naukom Crkve.
Radi li onda Bratstvo nešto drugo? Upravo je razlog zbog
kojega su 1. srpnja izvršena biskupska posvećenja taj da se nastavi javno
osuđivati zablude prisutne u sadašnjem učiteljstvu te da se, posljedično, očuva
katolička vjera u svoj njezinoj cjelovitosti. (Na istoj liniji Svjetski sabor
narodnih katoličkih crkava promatra i svoje poslanje).
Želite li dokaz? Svaki put kada je Bratstvo nastojalo
postići sporazum s Rimom, odgovor je uvijek bio isti: morate dati svoj
pristanak Drugom vatikanskom saboru i postkoncilskom učiteljstvu te prestati
kritizirati sadašnje papinsko učiteljstvo, kao i samu Papinu osobu (usp.
dokumente navedene u Dodatku).
Želite li protudokaz? Nijedna ustanova nastala iz Ecclesia
Dei nikada nije u svojim službenim dokumentima javno kritizirala
odstupanja sadašnjega učiteljstva. Jedina zajednica koja je to pokušala
učiniti, franjevci Bezgrješne, bila je uništena.
Netko će prigovoriti da su nakane Bratstva možda bile
dobre, ali da cilj (odbacivanje zabluda sadašnjega učiteljstva) ne opravdava
sredstva (biskupska posvećenja bez apostolskoga naloga). Međutim, u sadašnjim
okolnostima posvećivanje biskupa bez apostolskoga naloga ne predstavlja ni
nepokornost, ni raskol, ni neposlušnost. Teologija je u tom pogledu jasna, pod
uvjetom da je čovjek poznaje.
don Daniele Di Sorco
LAUS TIBI CHRISTE
Obavijesti
- Sv. Misa nedjeljom i blagdanima u 18 sati u katedrali
sv. Kristofora.
- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete
Bogorodice u dogovoru s župnikom.
- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.
- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili po
dogovoru.
Kršćanski podsjetnik
Imam i drugih ovaca, koje nisu iz
ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno
stado, jedan pastir (Iv 10, 16):
"Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža
bačena u more zahvati svakovrsne ribe." (Mt 13,47)
SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
Prvo čitanje: 1Kr 3,5. 7-12
Tražio si pronicavost.
Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Gospodin se javi Salomonu noću u snu. Bog reče: "Traži što da
ti dadem." Salomon odgovori: "Gospodine, Bože moj, ti si učinio
kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam još sasvim mlad te još
ne znam vladati. Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog,
koji se ne da izbrojiti ni popisati. Podaj svome sluzi pronicavo srce da može
suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati
tvojim narodom koji je tako velik!" bijaše milo Gospodinu što je Salomon
to zamolio. Zato mu Gospodin reče: "Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga
života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u
prosuđivanju pravice, evo učinit ću po riječima tvojim: dajem ti srce mudro i
razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti će ga imati itko poslije
tebe."
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam: Ps 119,57.72.76-77.127-130
O, kako ljubim zakon tvoj, Gospodine!
Dio je moj, Gospodine – rekoh – da tvoje čuvam riječi.
Draži mi je zakon usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika.
Tvoja ljubav nek mi bude tješiteljicom
po obećanju koje si dao sluzi svom.
Nek dođe na me milosrđe tvoje da poživim,
jer zakon tvoj moja je naslada.
Stoga ljubim zapovijedi tvoje
više no zlato, zlato čisto.
Zato hodim po odredbama tvojim,
mrski su mi svi lažni putovi.
Divna su tvoja svjedočanstva,
stoga ih čuva duša moja.
Objava riječi tvojih prosvjetljuje,
bezazlene urazumljuje.
Drugo čitanje: Rim 8,28-30
Predodredi nas da budemo suobličeni slici Sina njegova.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima
koji su odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu
suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom.
Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i
proslavi.
Riječ Gospodnja
Evanđelje: Mt 13,44-52
Proda sve što ima i kupi onu njivu.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago
skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što
ima i kupi tu njivu.
Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem:
pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.
Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u
more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i
skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će
anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač
i škrgut zubi.
Jeste li sve ovo razumjeli?" Odgovore mu: "Jesmo." A on će im:
"Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku
domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro."
Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.
Riječ Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus
Parabole o skrivenom blagu, o lijepom biseru, o bačenoj
mreži, usmjeravaju nas na izbor, na odluku. Živimo u pluralno vrijeme, živimo u
relativiziranom vremenu, u vremenu kad se sve izjednačuje. Svatko postaje svoj
kriterij. Da, svi smo slobodni i svi ne znamo što smo i što bi nas usrećilo.
Nevjerojatno je koliko ljudi danas ne zna izabrati 'pravu stvar' za sebe.
Nevjerojatno je koliko ljudi ne zna ili ne sluti smisao svojega življenja.
Doživljava se svugdje manjak smisla. Sve je na ovoj zemlji proživljeno i ništa
nije čovjeka u potpunosti zadovoljilo. Kao da je prisutno razočaranje. Mnoge
analize pokazuju da ljudi danas psihički stradavaju baš radi besmislenog
življenja, ili bolje rečeno što nisu pronašli smisao svojeg života. Što je
smisao čovjeka i njegova života? Da li uživanje, posjedovanje, znanje, imanje,
vladanje? Da li se može reći što je ljudski obraz? Da li znamo što bi trebala
biti današnja omladina? Nažalost, kao da se ne zna. Sve se izjednačuje, svemu
se daje ista važnost i vrijednost. Jednako vrlinama i manama. Sve je normalno i
nenormalno. I tako se izgubio čovjek. Kao da više i ne zna što bi trebao biti,
u što bi trebao izrasti. Zato je nesretan iako je svugdje prisutan.
Dobrota i ljubav su traženi smisao, traženi biser,
tražena ribica. Samo tražena bogatstva i biseri nisu izvan nas nego u nama. U
dubini nas je naša sreća, jer u dubini nas je mjesto živoga Boga. Vrlo često
lutamo i tražimo 'izvanjske' stvari da bi se usrećili i ostajemo
'nezadovoljeni'. Naše vjerovanje u Boga i Bogu trebalo bi nas već sada uvesti u
iskustvo sreće. Kad netko okusi med više mu ne treba tumačiti da je med sladak.
Tako bi trebalo biti i s našom vjerom. Ako smo ju istinski iskusili (pronašli
svoj biser) više nam ne bi trebalo dokazivati. Da, vjera treba postati
iskustvena istina. Da se otkrije 'skriveno blago' potrebno je potruditi se,
potrebno je promisliti i otkloniti sve ono što nam smeta da otkrijemo istinski
svoj životni biser. To također traži spremnost na žrtvu i odricanje. Životne se
istine ne mogu spoznati ako se na njih ne pripravi. Koliko današnji odgoj
odgaja i pripravlja čovjeka da otkrije životnu istinu? Nema kriterija, nema
bitnih kvaliteta, nema izvanjske podrške. Sve se prihvaća i sve se
relativizira. Sve je jednako vrijedno i bezvrijedno. Čovjek je ostavljen samom
sebi zato je potrebno da nađe 'svoj biser' i da mu bude vjeran.
Na pozornici svijeta je 'goli čovjek'. Mnoge stvari su
vrijedne ali nisu 'biser' života. I radi toga se vrlo lagano prevarimo ili
lutamo cijeli život. O ovome nam svjedoče mnogi veliki ljudi koji su živjeli
prije nas. Osobito veliki i cijenjeni svjedok Augustin. Pa i grijeh je životna
'prevara'. Dok su životinje po naravi određene da postignu svoj cilj čovjek je
slobodan i odgovoran za svoj cilj. Što više slobode, više i odgovornosti, više
i promašaja.
MARANATHA
Draga braćo i sestre!
Prema nekima, javno osuđivanje odstupanja suvremenoga Učiteljstva (primjerice blagoslova homoseksualnih parova, pričesti za rastavljene i ponovno građanski vjenčane, nijekanja Marijina suotkupiteljstva itd.) bilo bi posve dopušteno: u tome ne bi bilo ni neposluha, ni nepokornosti, ni raskola.
S druge strane, posvetiti biskupe kako bi se nastavilo javno osuđivati iste te zablude i sačuvala katolička vjera u svoj njezinoj cjelovitosti predstavljalo bi čin neposluha, nepokornosti i raskola.
Prisjetimo se najprije da i nezabludivo učiteljstvo zahtijeva unutarnji i vjerski pristanak razuma i volje. Drugim riječima, nisu dovoljni ni izvanjska suglasnost ni šutnja iz poštovanja: od vjernika se traži da se iskreno, svojim razumom i voljom, priklone onome što naučava Apostolska Stolica (usp. Pio IX., Quanta cura; Pio XII., Humani generis). Istina je da postoje različiti stupnjevi pristanka. Ono što pripada nepogrešivom učiteljstvu zahtijeva pristanak vjere, apsolutan i bezuvjetan, dok ono što pripada nezabludivom učiteljstvu zahtijeva pristanak utemeljen na krepostima poslušnosti i religije, koji nije apsolutan, nego uvjetan. Ipak, riječ je uvijek o pristanku: postojanje različitih stupnjeva pristanka ne može se pretvoriti u neslaganje.
Neslaganje sa nezabludivim učiteljstvom nužno podrazumijeva neposluh papi upravo zato što, kao što smo vidjeli, pristanak koji se duguje toj vrsti učiteljstva počiva na krepostima poslušnosti i religije. Ipak, postoji jedan slučaj u kojemu je dopušteno uskratiti svoj pristanak: „kada Crkva, jednakim ili višim autoritetom, odluči drukčije“ (J. Salaverri, De Ecclesia Christi, Madrid, 1962., str. 707).
Međutim, kada je riječ o blagoslovu istospolnih parova,
davanju pričesti rastavljenim i ponovno građanski vjenčanim katolicima itd.,
Crkva je već u prošlosti donijela drukčiju i konačnu odluku. Stoga je legitimno
kritizirati, pa i javno, dokumente Učiteljstva koji sadrže takve zablude. Ne
zato što učiteljstvo koje nije nezabludivo samo po sebi nije obvezujuće, nego
zato što u ovom konkretnom slučaju nije i ne može biti obvezujuće, budući da je
u suprotnosti s tradicionalnim naukom Crkve.
Radi li onda Bratstvo nešto drugo? Upravo je razlog zbog
kojega su 1. srpnja izvršena biskupska posvećenja taj da se nastavi javno
osuđivati zablude prisutne u sadašnjem učiteljstvu te da se, posljedično, očuva
katolička vjera u svoj njezinoj cjelovitosti. (Na istoj liniji Svjetski sabor
narodnih katoličkih crkava promatra i svoje poslanje).
Želite li dokaz? Svaki put kada je Bratstvo nastojalo postići sporazum s Rimom, odgovor je uvijek bio isti: morate dati svoj pristanak Drugom vatikanskom saboru i postkoncilskom učiteljstvu te prestati kritizirati sadašnje papinsko učiteljstvo, kao i samu Papinu osobu (usp. dokumente navedene u Dodatku).
Želite li protudokaz? Nijedna ustanova nastala iz Ecclesia Dei nikada nije u svojim službenim dokumentima javno kritizirala odstupanja sadašnjega učiteljstva. Jedina zajednica koja je to pokušala učiniti, franjevci Bezgrješne, bila je uništena.
Netko će prigovoriti da su nakane Bratstva možda bile dobre, ali da cilj (odbacivanje zabluda sadašnjega učiteljstva) ne opravdava sredstva (biskupska posvećenja bez apostolskoga naloga). Međutim, u sadašnjim okolnostima posvećivanje biskupa bez apostolskoga naloga ne predstavlja ni nepokornost, ni raskol, ni neposlušnost. Teologija je u tom pogledu jasna, pod uvjetom da je čovjek poznaje.
don Daniele Di Sorco
LAUS TIBI CHRISTE
- Sv. Misa nedjeljom i blagdanima u 18 sati u katedrali sv. Kristofora.
- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete Bogorodice u dogovoru s župnikom.
- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.
- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili po dogovoru.
Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir (Iv 10, 16):
"Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe." (Mt 13,47)
SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
Tražio si pronicavost.
Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Gospodin se javi Salomonu noću u snu. Bog reče: "Traži što da ti dadem." Salomon odgovori: "Gospodine, Bože moj, ti si učinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam još sasvim mlad te još ne znam vladati. Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati. Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!" bijaše milo Gospodinu što je Salomon to zamolio. Zato mu Gospodin reče: "Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuđivanju pravice, evo učinit ću po riječima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti će ga imati itko poslije tebe."
Riječ Gospodnja
O, kako ljubim zakon tvoj, Gospodine!
Dio je moj, Gospodine – rekoh – da tvoje čuvam riječi.
Draži mi je zakon usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika.
Tvoja ljubav nek mi bude tješiteljicom
po obećanju koje si dao sluzi svom.
Nek dođe na me milosrđe tvoje da poživim,
jer zakon tvoj moja je naslada.
Stoga ljubim zapovijedi tvoje
više no zlato, zlato čisto.
Zato hodim po odredbama tvojim,
mrski su mi svi lažni putovi.
Divna su tvoja svjedočanstva,
stoga ih čuva duša moja.
Objava riječi tvojih prosvjetljuje,
bezazlene urazumljuje.
Predodredi nas da budemo suobličeni slici Sina njegova.
Braćo! Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.
Riječ Gospodnja
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago
skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što
ima i kupi tu njivu.
Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem:
pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.
Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u
more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i
skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će
anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač
i škrgut zubi.
Jeste li sve ovo razumjeli?" Odgovore mu: "Jesmo." A on će im:
"Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku
domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro."
Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.
Riječ Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus
Parabole o skrivenom blagu, o lijepom biseru, o bačenoj mreži, usmjeravaju nas na izbor, na odluku. Živimo u pluralno vrijeme, živimo u relativiziranom vremenu, u vremenu kad se sve izjednačuje. Svatko postaje svoj kriterij. Da, svi smo slobodni i svi ne znamo što smo i što bi nas usrećilo. Nevjerojatno je koliko ljudi danas ne zna izabrati 'pravu stvar' za sebe. Nevjerojatno je koliko ljudi ne zna ili ne sluti smisao svojega življenja. Doživljava se svugdje manjak smisla. Sve je na ovoj zemlji proživljeno i ništa nije čovjeka u potpunosti zadovoljilo. Kao da je prisutno razočaranje. Mnoge analize pokazuju da ljudi danas psihički stradavaju baš radi besmislenog življenja, ili bolje rečeno što nisu pronašli smisao svojeg života. Što je smisao čovjeka i njegova života? Da li uživanje, posjedovanje, znanje, imanje, vladanje? Da li se može reći što je ljudski obraz? Da li znamo što bi trebala biti današnja omladina? Nažalost, kao da se ne zna. Sve se izjednačuje, svemu se daje ista važnost i vrijednost. Jednako vrlinama i manama. Sve je normalno i nenormalno. I tako se izgubio čovjek. Kao da više i ne zna što bi trebao biti, u što bi trebao izrasti. Zato je nesretan iako je svugdje prisutan.
Dobrota i ljubav su traženi smisao, traženi biser, tražena ribica. Samo tražena bogatstva i biseri nisu izvan nas nego u nama. U dubini nas je naša sreća, jer u dubini nas je mjesto živoga Boga. Vrlo često lutamo i tražimo 'izvanjske' stvari da bi se usrećili i ostajemo 'nezadovoljeni'. Naše vjerovanje u Boga i Bogu trebalo bi nas već sada uvesti u iskustvo sreće. Kad netko okusi med više mu ne treba tumačiti da je med sladak. Tako bi trebalo biti i s našom vjerom. Ako smo ju istinski iskusili (pronašli svoj biser) više nam ne bi trebalo dokazivati. Da, vjera treba postati iskustvena istina. Da se otkrije 'skriveno blago' potrebno je potruditi se, potrebno je promisliti i otkloniti sve ono što nam smeta da otkrijemo istinski svoj životni biser. To također traži spremnost na žrtvu i odricanje. Životne se istine ne mogu spoznati ako se na njih ne pripravi. Koliko današnji odgoj odgaja i pripravlja čovjeka da otkrije životnu istinu? Nema kriterija, nema bitnih kvaliteta, nema izvanjske podrške. Sve se prihvaća i sve se relativizira. Sve je jednako vrijedno i bezvrijedno. Čovjek je ostavljen samom sebi zato je potrebno da nađe 'svoj biser' i da mu bude vjeran.
Na pozornici svijeta je 'goli čovjek'. Mnoge stvari su
vrijedne ali nisu 'biser' života. I radi toga se vrlo lagano prevarimo ili
lutamo cijeli život. O ovome nam svjedoče mnogi veliki ljudi koji su živjeli
prije nas. Osobito veliki i cijenjeni svjedok Augustin. Pa i grijeh je životna
'prevara'. Dok su životinje po naravi određene da postignu svoj cilj čovjek je
slobodan i odgovoran za svoj cilj. Što više slobode, više i odgovornosti, više
i promašaja.

