Church flyer ''The chosen sign'' - Crkveni listić ''Znak izabrani''

  

wcncc.com

  

ONE, HOLY, CATHOLIC AND APOSTOLIC CHURCH

JEDNA, SVETA, KATOLIČKA (SABORNA) I APOSTOLSKA CRKVA

Godina: XIII              22. III. 2026.              Broj: 637

 

 Poniznost je najveća krepost.

 

Draga braćo i sestre!

Isus je bio samo srce. Pun dobrote, razumijevanja, ljubavi, milosrđa i praštanja prema svakome. On je opraštao i tješio, liječio i spasavao. Bio je strpljiv i neizmjerno je ljubio čovjeka.Najteži bolesnici i najveći grješnici bili su njegovi najveći prijatelji. Prema njima je iskazivao svoju najveću ljubav i najveću pozornost. Od njih je samo jedno tražio: "Ne griješi više!"

I sami njegovi najljući protivnici su to zapažali, pa su ga zato i mrzili i krivim okom gledali, dapače ga zato i optuživali govoreći: " On prima grješnike i jede s njima!" Samo za jednu vrstu ljudi, koji su u ono doba obnašali vrlo važnu i odgovornu službu i pred Bogom i pred narodom, Isus nije imao nikada dobru riječ. To su bili ondašnji pismoznanci i farizeji.
Oštre i teške riječi, prijetnje i osude izgovorio je Isus njima: "Jao vama književnici i farizeji… slijepi vođe… okrečeni grobovi… guje i zmjski porod… "
O njima Isus kaže svojim slušateljima i svojim učenicima: "…Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali nemojte se ravnati po njihovim djelima, jer govore, a ne čine… Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide… Vole prva mjesta na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu učiteljima…" (Mt 23, 6-10).
Njima Isus jedno ne odriče: budući da su oni učitelji židovskoga naroda, tumači Božjega zakona; makar ga oni ne vršili, treba ih slušati. Za ondašnje pismoznance i farizeje Isus nikada nije imao dobru riječ zato što nije mogao odobriti njihova djela, njihovo vladanje, zato što su bili oholi.

Oholost je neuredna težnja za vlastitom i umišljenom veličinom, što se očituje na razne načine. To je na kršćanskoj ljestvici grijeha prvi među svim glavnim grijesima i izvor mnogih grijeha. To je grijeh nad svim drugim grijesima i tko ga se ne zna čuvati, dovest će ga do svake propasti.

Oholost je dovela pismoznance i farizeje da toga da samoga dočekanog Mesiju Isusa ne prepoznaju te osude na smrt i ubiju. Evanđelist Matej o tome izričito piše: "A farizeji iziđoše i stvoriše odluku protiv njega da ga pogube" (Mt  12, 14).

Oholi čovjek uvijek gleda samo sebe i sve pripisuje sebi. On ne priznaje drugoga Boga osim sebe samoga. On ne zna i neće da zna da sve što jesmo i što imamo: i tjelesne i duševne sposobnosti, razum, zdravlje, lijepi glas, tjelesna ljepota i snaga, okretnost itd. jesu darovi Božji, jesu od Boga. Sv. Pavao pita svakoga čovjeka: "Što imaš, a da nisi primio? A ako si primio, što se hvališ kao da nisi primio?" (1 Kor 4, 7).

Oholi čovjek misli da je on najbolji, najsvetiji, najpravedniji. Svoje mane i grijehe ne vidi, a na svakom drugom ih vidi. Zato o drugome zlo i misli, zlo govori i zlo mu želi. On sam sebe hvali i hoće da ga svi drugi ljudi hvale. Vidimo to i na farizeju iz evanđelja, koji, i kad je došao u crkvu, sam sebe samo hvali: "Hvalim te, Bože, što nisam kao ostali ljudi: razbojnici, nepravednici, preljubnici ili kao ovaj carinik" (Lk 18, 11). On, ako i učini koje dobro djelo, čini samo zato da ga ljudi vide i hvale. I baš zato što je sebe postavio "bogom", oduran je i Bogu i ljudima. Zato sv. Jakov i piše u svojoj poslanici: "Bog se protivi oholicama, a poniznima daje svoje milosti" (Jak 4, 6).

Oholost je mnoge dobre anđele preobrazila u đavle i učinila ih stanovnicima pakla. Oholost je i prve ljude upropastila, jer su htjeli biti "kao bogovi" , nisu poslušali Boga, jer su mislili da će biti sretni bez Stvoritelja.

Oholost je i onoga egipatskog faraona i egipatski narod upropastila jer kad je Bog slao Mojsija k njemu i tražio od njega da pusti narod izraelski iz Egipta, on je oholo odgovorio: "Tko je Gospodin da ga slušam i pustim Izrael? Ne poznam Gospodina i neću pustiti narod." (Izl  5, 2). I bio je i on i sav narod egipatski potopljen u Moru Crvenom.

Isus je korio pismoznance i farizeje zbog oholosti. Naučimo se iz toga biti ponizni i pred Bogom i pred ljudima. A sam je bio utjelovljena poniznost: "Učite se od mene, jer sam blaga i ponizna srca, i naći ćete spokoj dušama svojim!"

Samo ako budemo ponizni, slušat ćemo Boga, vršiti njegove zapovijedi, ljubit ćemo Boga i svoga Bližnjega kao sami sebe i bit ćemo spremni sve podnijeti za Boga i bližnjega, kao što je i Isus učinio "kad se ponizio sve do smrti, i to smrti na križu" da proslavi Boga i spasi ljude.

Apostoli su dobro naučili i prihvatili od Isusa poniznost. O njima čitamo u Djelima Apostolskim, koje je napisao sv. Luka: "Ali oni otidoše ispred velikoga vijeća radujući se što su bili dostojni da trpe sramotu za ime Isusovo." (Dj 5, 41).

Netko je rekao: "Poniznost je krepost velikih umova". I s potpunim pravom. Već u svoje doba veliki poganski mudrac Seneka ponizno je priznavao: "Scio me nihil scire" – "Znam, da ništa ne znam". A uživao je ugled velikog mudraca. To je bilo istinito priznanje dostojno jednog umnog velikana. Bio je uvjeren da ima mnogo više toga što ne zna nego što zna. A oholi čovjek misli da je on popio mudrost čitavoga svijeta.

Velik je i u čitavome svijetu poznat glazbenik Josip Haydn. Kad se prvi put izvađao na pozornici njegov muzički oratorij "Stvaranje", a publika bila upravo neopisivo oduševljena, on izišao na pozornicu i počeo plakati. Od ganuća digao je ruke prema nebu i rekao: "Ništa nije moje. Sve je odozgor!" Moje umijeće i moja sposobnost su samo “dar Božji”. 

Možemo navesti i riječi dvaju svetaca o oholosti i poniznosti: To su sv. Ivan Vianney, arški župnik i sv. Igancije Lojolski: Prvi je rekao: "Samo nas naša oholost priječi da budemo sveti!" a drugi: "Tko želi velike stvari činiti u kraljevstvu Božjemu, taj neka prije svega bude malen u svojim očima." To je istina koju nas je naučila vječna Istina, koju je ona izrekla za svakoga i za sva vremena: "Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen!" (Mt 23, 12).

Isus nas opominje: "Ne dajte se zvati Rabbi. Ta jedan je učitelj vaš, vi ste braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji. Ta jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. Ni vođama se ne nazivajte, jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka bude poslužitelj!"

I nas moli i zaklinje da ne budemo kao farizeji.

Pred nekoliko godina došao je jedan mladi Amerikanac u Alžir. Među ostalim iz znatiželje tu posjeti naselje gubavaca, gdje se susretne s jednom časnom sestrom, koja je bila također rodom iz Amerike.

Upusti se s njom u kraći razgovor. Na koncu razgovora reče joj: "Sestro, ja ne bih ovdje služio ni za 10.000 dolara svaki dan."

– "To je zaista, vrlo malo", odgovori sestra, "ne bih ni ja za te novce!"

– "Pa, koliko vi dobivate?" Ona podigne križ sa svojih prsiju i poljubi ga: "Novca ne dobivam. Služim jedino iz ljubavi prema mome Spasitelju!"

Svaka naša misao, želja, riječ i djelo neka bude izraz naše ljubavi prema Bogu!

 

O poniznosti naučimo od Sveca sjene - Živio jedan tako dobar svetac u pustinji, da su anđeli zadivljeni silazili s neba na zemlju i promatrali kako na zemlji netko može biti toliko svet. Svetac je živio jednostavno, a širio je krepost kao što zvijezda širi svjetlo i kao što cvijeće rasprostire svoj miris, a do sebe nije ništa držao.

Dvoje je činilo program njegova života: darivati i opraštati. Te dvije stvari nikada nisu izlazile iz njegovih usta, nego su dolazile na vidjelo u njegovu smiješku, lijepom vladanju, popuštanju u njegovoj ljubavi svakoga trenutka.

Anđeli rekoše dragom Bogu da mu udijeli dar čudesa. A Bog odgovori: "Vrlo rado, ali pitajte ga što on želi."  Tada mu anđeli rekoše: "Ipak je potrebno da učiniš jedno čudo. Inače ćemo ti ga prisilno nametnuti." "Dobro", reče svetac, "dajte da učinim mnoga dobra, a da to nitko ne dozna. Evo samo to želim." Anđeli su tada dugo međusobno vijećali i konačno su se ovako složili: svaki put kada se svečeva sjena bude odražavala ili uz njega ili iza njega, tako da je on neće moći vidjeti, ona će imati povlasticu da ozdravlja bolesnike, ublažuje boli i tješi žalosti.

Tako je i bilo. Dok je svetac išao, njegova sjena koja je padala iza njega ili njemu sa strane ozdravljala je bolesnike, vraćala radost žalosnim i uplakanim majkama. A svijet je poštivao njegovu čednost i šutke ga je slijedio.

I nikad nitko nije govorio o njegovim čudesima, a malo po malo zaboravili su čak i njegovo ime i samo su ga nazvali Svetac sjene.

Fra Petar Ljubičić: Ne budimo kao farizeji

 

  

 

LAUS TIBI CHRISTE

 

 
 Obavijesti  
- Sv. Misa nedjeljom i blagdanima u 18 sati u katedrali sv. Kristofora.
- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete Bogorodice u dogovoru s župnikom.
- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.
- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili po dogovoru.
 
 
Kršćanski podsjetnik

Vjerujmo u mudrost Božju i kad je najteže:

"Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!" (Iv 11, 25)
 
  

PETA KORIZMENA NEDJELJA 
 
  

Prvo čitanje: Ez 37,12-14

Duh svoj udahnut ću u vas da oživite.

 

Čitanje Knjige proroka Ezekiela

Ovo govori Gospodin Bog: "Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! I znat ćete da sam ja Gospodin kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, narode moj! I duh svoj udahnut ću u vas da oživite i dovest ću vas u vašu zemlju i znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim" – govori Gospodin Bog. 

 

Riječ Gospodnja 
 
 
 
Otpjevni psalam:   Ps 130,1-8

U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje.

 

Iz dubine vapijem tebi, Gospodine:
Gospodine, usliši glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!

 

Ako se, Gospodine, grijehâ budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
Al’ u tebe je praštanje
da bismo ti služili.

 

U Gospodina ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna.

 

Više no zoru straža noćna
nek Izrael čeka Gospodina.
Jer je u Gospodina milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje;
on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.

 

   

 
Drugo čitanje: Rim 8,8-11

Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama.

 

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Oni koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.

 

Riječ Gospodnja
 
 
Evanđelje: Iv 11,1-45

Ja sam uskrsnuće i život.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme:

Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je." Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji." A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!" Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?" Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu." To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga." Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će." No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!" Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!" Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti." Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj!" A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan." Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život:
tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?" Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!"

Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: "Učitelj je ovdje i zove te." A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro." Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!" I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!" A neki između njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?" Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan." Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?" Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao." Rekavši to povika: "Lazare, izlazi!" I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!" Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.

 

Riječ Gospodnja
 
 
 
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus   
Draga braćo i sestre!

Isus koji je uskrisio Lazara poziva i nas da ustanemo od naše učmalosti, nevjernosti, aljkavosti: ustani Lazare! Poziv je to svakom čovjeku koji se nađe u smrtnom događaju da ustane i da se ne predaje olako raspadanju. Vežite život uz Isusa, uz Boga. Da si bio tu moj brat ne bi umro. Tako uglavnom svi mislimo. Gdje je Bog onda kada nam netko dragi umire, pitamo se. Kako povezati Božju svemogućnost i ljubav sa smrću? Ipak kroz Isusa nastaje pomirenje tog paradoksa jer potrebno je umrijeti da se nanovo i kvalitetnije ustane. A svi smo mi iskusili ovaj život i potvrđujemo da nam je nepotpun. Potrebno je ponovno se roditi i ući u novi kvalitetniji život. Također se biblijski veže novi život uz ljubav i prijateljstvo. Ljubav je ta koja može pobijediti smrt. Lazarovo oživljavanje je sedmo Isusovo čudo, prema sv. Ivanu. I to ima simbolično značenje. Kad se nekoga ljubi njega se doziva u život. Ljubav u drugom biću budi skrivene božanske moći. Ljubav budi usnuli čovjekov bitak. Isus se ne zadovoljava da nas zaodjene ljudskom naravi. On ljudsku narav ugrađuje u svoju osobu. Sin Božji je uzeo ljudsko tijelo i ljudsku dušu da im dadne vječno značenje. Isus udahnjuje novi život. I to nadmašuje naše razumijevanje ali ne i naše težnje i našu dubinsku slutnju. Svi mi slutimo u sebi jedan dublji i vječni život koji drijema u nama. Potrebno je u čovjeku probuditi dubinski i vječni život. Isus trajno potvrđuje vrijednost prijateljstva. (Lazar, Marta, Marija, Ivan, svi apostoli...). On plače za prijateljem (Lazarom). Lazarov slučaj pokazuje značenje prijateljstva s Isusom. Onaj tko prijateljuje s Isusom, ako i umre živjet će. Isusova ljubav će ga dignuti iz groba. Tko prijateljuje s Isusom Kristom taj se obnavlja i budi u svojoj dubini. Doživljava novo rađanje. Radi se o vječnom rađanju. Isusovo spasenje nije spasenje od nečega nego spasenje za nešto. To je spasenje za život vječni.

Gledano simbolički možemo reći da se mnogi ljudi i njihova rodbina suočavaju sa stanjima koje je slično smrti. To su bezizlazna stanja. Ipak, evo ovdje se čuje Isusov glas: nije umrla ta osoba nego samo spava. Ne treba nikada nikoga otpisivati. To je poruka svima nama, a i svima koji su se izgubili i 'umrli'. Isusova riječ i prijateljstvo prvenstveno su usmjerene ljudima u teškim životnim stanjima. To je također poziv ljudima da nikoga ne otpisuju, da se ne distanciraju od osoba koje su zalutale. Takvima je pomoć potrebnija nego li zdravima. Ne bi trebalo misliti da je danas najnezgodnije vrijeme. Vrijeme je uvijek zgodno i nezgodno. Zavisi od toga kako se mi postavljamo prema svijetu i sebi. Svako vrijeme je različito i sva su vremena ista. Tako isto i Isusova riječ vrijedi svim vremenima i svim ljudima. Treba ju slušati i razumijevati prema svojem stanju i prema svojem doživljaju života. Trajno je prisutan Isus Krist, a isto tako je trajno prisutan i Lazar i njegove sestre.

Ako tako slušamo riječi Evanđelja one će nam donositi svjetlo i život. I tko čuje Isusovu riječ taj će ustati iz groba i svoje truleži. Tko god nadvlada bilo koju 'smrt' ne povraća se u prijašnje stanje. Čovjek uvijek uskrisuje nov. Zato krize i smrti nisu uvijek "bolesti na smrt". Ima smrti koje se može nadvladati, koje Bog u nama nadvladava. Nitko se nikada ne bi trebao otpisati. Vjera i povjerenje čovjeka izunutra liječe i osmišljavaju. Očito je da se ne radi o formalizmu nego o korijenskom povjerenju. Poslije Lazarova oživljavanja ljudi su počeli vjerovati u Isusa. Poslije istinskih vjerskih događanja otvaraju se mnoge oči na Isusovu osobu i uši na njegovu riječ. 'Liječenje' Isusovom riječi i ljubavlju najsnažnija je propovijed i najvjernije svjedočanstvo istinitosti riječi i navještaja. Nadvladavanja mnogih teških stanja uvod su u naše definitivno nadvladavanje smrti. To definitivno nadvladavanje bit će dar vječne ljubavi. Tada ćemo svi čuti njegovu riječ i vidjeti njegovo lice. 

MARANATHA