ONE, HOLY, CATHOLIC AND APOSTOLIC CHURCHJEDNA, SVETA, KATOLIČKA (SABORNA) I APOSTOLSKA CRKVA
Godina: XIII 12. IV. 2026. Broj: 640
Godina: XIII 12. IV. 2026. Broj: 640
Ne budi nevjeran nego vjeran.
Draga braćo i sestre!
Kod nakladničke kuće Tonimir je početkom 2026. godine objavljena knjiga ''Susreti s Biblijom Hrvatskog biblijskog društva'' autora Petra Marije Radelja. Knjiga uvodi čitatelja u pitanja prevođenja i izučavanja Biblije, a neposredni povod joj je nedavno objavljivanje Biblije u izdanju Hrvatskog biblijskog društva, koja predstavlja stanoviti pokušaj da riječ Biblije ponudi čitatelju u prijevodu na jedan ''obični'', svakodnevni jezik.
Kako u svojem osvrtu na knjigu iznosi prof. dr. Ivana Franić (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), autor se pokazao kao ''pouzdani vodič čitatelju u susretu s prijevodom Biblije Hrvatskoga biblijskoga društva… Pomnom analizom temeljenom na činjenicama pokazuje stranputice i nedosljednosti koje je tekst pretrpio na putu od prevoditelja do tiska te razotkriva izostanak mnogih značajki biblijskoga stila.''
Knjiga je opremljena predgovorom nadbiskupa Martina Vidovića, koji na temelju analize Petra Marije Radelja sadržanoj u knjizi jezgrovito zaključuje da se 2025. godine objavljeni prijevod Biblije Hrvatskog biblijskog društva (s pretencioznim naslovom ''Biblija hrvatski standardni prijevod''), u loše izvedenoj nakani da dade čitatelju što razumljiviji tekst ''pogubio između biblijskoga stila i razumljivosti, zbog čega su prevoditelji i urednici – da bi uspjeli u svojemu naumu – dobrano skresali ni manje ni više nego sâmu jezičnu podlogu na koju su svoj prijevod postavili. I iz onoga što se dade razabrati iz Predgovora, glavnu zaprjeku za ostvarenje svojega ciljanoga prijevoda vidjeli su upravo u jeziku na koji su prevodili! Ishod toga i takvoga postupka ukalupljeni je prijevod tek djelomično povezan s izvornikom i lišen i vjernosti hrvatskomu jeziku i vjernosti vlastitostima svetopisamskoga govora i načina izražavanja, a sve unatoč činjenici da se riječ Božja upravljena ljudima, riječ života i riječ spasenja njihova, koju ljudi Duhom Svetim nošeni oblikovaše u svoj jezik i svoj način izražavanja i pismom zabilježiše, ne može tumačiti i prevoditi samovoljno, odnosno kako komu padne na pamet (usp. 2 Pt 1, 20–21)."
Petar Marija Radelj nam u svojoj knjizi ne otkriva tek jezična vrludanja ekipe koja je odradila jedan u ukupnosti loš posao na najnovijem prijevodu Biblije na hrvatski jezik - nego i zabrinjavajuća odstupanja od katoličkog pravovjerja, nekako u pravcu modernističkih poigravanja s jezikom.
''Biblija na govornom jeziku''
Premda je jezikoslovac pokojni Stjepan Babić (1925.-2021.) - koji je u radu na Bibliji Hrvatskog biblijskog društva započetom 2001. godine od početka radio kao redaktor - upozorio prevoditeljsku ekipu na samom početku da ''orječje, tekst Svetoga Pisma ne može biti isto što i svakidašnji jezik već i stoga što se razlikuje i opsegom svojih pojmova, a to znači brojem riječi'', očigledno je da je ta ekipa - u kojoj su središnje uloge odigrali glavni urednik Goran Medved, glavni teološki provjeritelj (pok.) Davor Peterlin i savjetnik za jezična pitanja Boris Beck - na kraju svojega rada koji se protegnuo na preko 20 godina odlučila objaviti Bibliju koja će govoriti svakodnevnim razgovornim jezikom (str. 25). Stoga su iz ove Biblije (primjerice) naposljetku posve ''prognani'' aorist, imperfekt i drugi glagolski oblici i vremena koja se u govornom jeziku koriste tek rijetko. Ovo je učinjeno u očiglednoj suprotnosti s namjerom i podukom već spomenuto izvornog redaktora pok. Stjepana Babića, koji je još 2001. godine sudionicima projekta bio skrenuo pozornost na odnos između književne i govorne uporabe jezika: ''Aorist i imperfekt u razgovornome su jeziku veoma rijetki, čak i iznimni, ima i književnih djela koji ih i nemaju, osobito imperfekta pa neki smatraju da ih ne bi trebalo biti ni u Bibliji ili bar u Evanđeljima. […] Ukloniti potpuno oba ta vremena [aorist i imperfekt] iz Biblije, bilo bi nasilje i na Bibliji i na hrvatskomu književnom jeziku.'' (str. 28-30).
Ako bi netko previše pred očima držao (za ta glagolska vremena uskraćene) Biblije na engleskom, mogla bi mu očito doći na pamet baš ovakva (neprikladna) ideja kakva se prikladnom učinila urednicima Biblije HBD 2025. Isto bi vrijedilo ukoliko bi netko imao pred očima kakav njemački prijevod: naime ni njemački jezik ne poznaje aorist i imperfekt - za razliku od grčkog, latinskog i hrvatskog.
Uglavnom Hrvatska biskupska konferencija priopćila je 7. lipnja 2024. da su dan prije ''biskupi izrazili suglasnost da Hrvatsko biblijsko društvo kao svoje izdanje objavi studijski ekumenski prijevod Svetoga pisma na hrvatski govorni jezik''. Međutim naposljetku ''imprimatur'' (hrv. ''neka se tiska") Hrvatska biskupska konferencija za dovršeni prijevod izdala nije, što možemo vidjeti iz na stranicama "Hrvatske katoličke mreže" objavljenog osvrta zagrebačkog pomoćnog biskupa Ivana Šaška od 29. prosinca 2025. god., gdje možemo vidjeti da barem dio hrvatskih biskupa ima ozbiljnih primjedbi na rad grupe oko Hrvatskog biblijskog društva.[1]
Taj izostanak imprimatura nije mali problem, ukazuje Radelj (str. 23, 152). Naime Kanon 825 Zakonika kanonskog prava iz 1983. godine posve izričito propisuje: ''Knjige Svetoga pisma ne mogu se izdati osim ako je to odobrila Apostolska Stolica ili biskupska konferencija; isto tako, da bi se mogli izdati njihovi prijevodi na narodni jezik, zahtijeva se odobrenje spomenute vlasti(...)''.
''Podjednostavljivanje do granice stilske osiromašenosti''
Kada smo na ovom primjeru (ima u Radeljevoj knjizi takvih primjera više) shvatili pristup urednika Biblije HBD ''osuvremenjavanju'' biblijskog jezika, možemo iznijeti autorov sud o takvom pristupu prevođenju: ''Biblija hrvatski standardni prijevod plod je pojednostavljivanja do granice stilske osiromašenosti i iskliznuća u stvarima vjere i ćudoređa uza zanemarivanje hrvatske biblijske baštine i ''osuvremenjen'' po mjeri izvancrkvene ciljne skupine. Sveto Pismo time ne postaje bliže, nego siromašnije; ne jasnije, nego pliće.'' (str. 35).
Od biblijskih mjesta koje u Bibliji HBD analizira Petar Marija Radelj, možemo vidjeti o prijevodu Molitve Gospodnje.
Redci 6 glave Evanđelja po Mateju glase u Bibliji HBD iz 2025. godine ovako:
9 Naš Oče na nebu,
neka se poštuje svetost tvoga imena.
10 Neka dođe tvoje Kraljevstvo.
Neka se na zemlji događa
ono što je po tvojoj volji,
baš kao što je na nebu.
11 Daj nam danas
naš svagdašnji kruh.
12 Oprosti nam naše dugove
kao što i mi opraštamo
svojim dužnicima.
13 I ne prepuštaj nas napasti,
nego nas čuvaj od Zloga.
Da, to bi bio tekst ''Očenaša'', molitve koju napamet znade skoro svaki govornik Hrvatskog jezika. U tom novom prijevodu je, za početak, impliciran stav da se u hrvatskom jeziku zapravo ne kaže ''oče naš'', nego ''naš oče''. Naravno, u govornom jeziku se kaže ''naša kuća'', ''moj auto'', ''njena majka'', ''naš otac''. U vokativu, međutim? I osobito, kada su posrijedi obraćanja s određenim emocionalnim nabojem?
Tada, zapravo ide: ''majko moja!''; ''ljubavi moja!'', ''sine moj!''. I stoga: ''Oče naš!''.
I doista molitva ''Očenaša'' u svim slavenskim jezicima počinje točno tako: tako je i u svim drugim slavenskim jezicima, još tamo od svetih Ćirila i Metoda. Na staroslavenskom je to Otče našъ, slovenskom Oče naš, slovačkom Otče náš, češkom Otče náš, poljskom Ojcze nasz, donjolužičkom Wóśce nas, gornjolužičkom Wótče naš, srpskom Оче наш / Oče naš, rusinskom Отче наш / Otče naš, makedonskom Оче наш / Oče naš, bugarskom Отче нашъ / Otče našъ, ukrajinskom Отче наш / Otče naš, bjeloruskom Ойча наш / Ojča naš i ruskom Отче наш / Otče naš.
Tekst Matejevog Evanđelja na aramejskom (na kojem je, smatra se, Matej bio svoje evanđelje izvorno napisao) nije očuvan, ali u najstarijim grčkim prijevodima piše ''Páter hēmō̃n'', a tako ostaje u svim Biblijama na grčkom jeziku, do danas. U baš svim prijevodima na latinski - od kojih je najznačajnija Vulgata, koja je plod studioznog prevoditeljskog rada svetog Jeronima poduzetog od 383. do 406. godine uz korištenje biblijskih knjiga na hebrejskom, aramejskom i grčkom jeziku koje su u ono vrijeme bile sačuvane i korištene u liturgijske (židovske i kršćanske) svrhe, a koje su do danas već odavno izgubljene - kaže se također ''Pater noster'' i u svim dosadašnjim hrvatskim prijevodima.
I odakle onda ovo neobično prevodilačko rješenja s ''Naš Oče''? Eto, u germanskim jezicima se tako govori, i tako se moli: ''Our Father…'', pa se urednicima Biblije HBD iz 2025. očigledno učinilo da tako mora biti pravilnije. I tako dalje… mnogo je takvih primjera nezgrapnog prevođenja u Bibliji HBD iz 2025., koje se razmatra u knjizi Petra Marije Radelja.
Radelj tu upozorava: ''Katolički odnos prema ukupnosti onoga što smo primili jest da sve moramo očuvati i neokrnjeno predati dalje. Možemo ne razumjeti neka svetopisamska mjesta, kao što starozavjetni vjernici nisu mogli razumjeti na koga se odnosi množina kojom jedan jedini Bog govori u Knjizi Postanka: 'načinimo čovjeka na svoju sliku' (Postanak 1, 26), ali zbog vlastite ograničenosti nismo vlasni prepravljati, kratiti, pročišćavati riječi Svetoga Pisma; biti preuzetni kako smo mi 'znanstvenim postupkom' utvrdili da neki redak nije izvoran, pa smo ga devetnaest i pol stoljeća nakon nastanka Novoga Zavjeta mi odlučili 'popraviti', 'ispraviti'; 'dotjerati', vratiti u izvorno stanje!''(str. 75-86).
''Kasapljenje'' najpoetičnijih stranica Biblije
Za pristup ekipe iz HBD prijevodu Evanđelja po Ivanu ne nalazi Petar Marija Radelj nježnije riječi, nego ''kasapljenje''. U tome su urednici ozbiljno izobličili prijevod kojega je za Hrvatsko biblijsko društvo bio priredio fra Ivan Dugandžić - i to bez suglasnosti tog prevoditelja.
Uredničko ''kasapljenje'' vidimo, doista, već od prvog retka Ivanovog evanđelja.
Dok je Ivan Dugandžić, tako Proslov Evanđelja preveo sa
1U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog.
2Ona u početku bijaše u Boga.
3Sve je po njoj postalo i bez nje nije postalo ništa što postoji.
4U njoj bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima.
5I svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
urednici Biblije HBD taj lijepi prevoditeljski rad ''masakriraju'' da naposljetku ide ovako:
1 U početku je bila Riječ; Riječ je bila s Bogom i Riječ je bila Bog.
2Riječ je u početku bila s Bogom –
3sve je postalo po njoj; bez nje nije postalo ništa.
4U njoj je bio život, a život je ljudima bio svjetlo.
5Svjetlo je svijetlilo u tami i tama ga nije ugasila.
Doista, od Ivanovog poetskog teksta, naposljetku dobivamo nešto poput uputstava za montiranje lustera.
Cjelokupni su prijevod fra Ivana Dugandžića (sačinjen, inače, još 2010. godine) gospoda urednici ''iskasapili'', na isti način: praktično je svaka rečenica oslobađana ''natruha'' poetičnosti i pretvarana u jezik kakvim učenici prvog razreda gimnazije pišu školske zadaće i poruke na Whatsappu (str. 159-237).
Traljavosti i zastranjenja
Nakon što smo na primjerima (u Radeljevoj knjizi brojnijima) shvatili temeljni jezični i uređivački pristup Biblije HBD 2025, gdje se radi približavanja govornom izričaju osakaćuje izražajna snaga kako Biblije, tako i hrvatskog književnog rječnika, suočiti nam se s jednim drugim ozbiljnim pitanjem: taj novi (ali očito, ne bolji!) prijevod Biblije ispušta brojne i prilično značajne dijelove Biblije.
U Bibliji HBD 2025., odlučili su se urednici osloniti na ''Grčki Novi Zavjet'' sa Sveučilišta u Münsteru (tzv. ''Novum Testamentum Graece'', Nestle-Aland), revidirano izdanje 2012. (u napomenama uz samu Bibliju HBD pogrešno se citira da bi to izdanje bilo iz 2013. godine) i ''Biblia Hebraica Stuttgartensia'', revidirano izdanje 1997. (str. 36-42).
Petar Radelj nam otkriva, da na taj način ispušta taj novi hrvatski prijevod brojne retke Novog Zavjeta, koji su se dugi niz stoljeća - jer ih je sveti Jeronim bio krajem 4. stoljeća uvrstio u Vulgatu, kao do danas službeni prijevod Novog Zavjeta na latinski - smatrali njegovim neupitnim dijelom. Čak je 14 redaka Novog Zavjeta time u cijelosti izbrisano, a 8 redaka je znatno skraćeno. Taj ''poduhvat'', kojega Biblija HBD 2025 preuzima od priređivača Nestle-Alanda 2012. (koji i nisu katolici), Petar Radelj označava vrlo upitnim i zapravo zabrinjavajućim.
Dapače, ukazuje Radelj da još uvijek vrijedi službena koncilska anatema koju je katolike latinskog obreda utvrdio i proglasio Tridentski sabor 8. travnja 1546.:
''Ako tko ne prihvaća te knjige u cijelosti, sa svim njihovim dijelovima, kako se običavaju čitati u Katoličkoj Crkvi i kako su sadržane u starom raširenom [Vulgata] latinskom izdanju, za svete i kanonske, te svjesno i namjerno prezire rečene predaje, neka bude kažnjen anatemom.'' (str. 91-92).
Primjer tih redaka može nam biti primjerice tekst Mateja 17, 21, koji u prijevodu biskupa Ivana Šarića glasi:
''A ova se vrsta izgoni samo molitvom i postom." (op.: to Isus govori o jednoj vrsti demona, kojega apostoli nisu mogli izgnati iz opsjednutog dječaka)
Biblijski znanstvenici koji su kod Sveučilišta u Münsteru priredili Nestle-Aland iz 2012. godine nalaze razloga da izbace taj redak - koji je sadržan u Vulgati. Za njima to čini i Biblija HBD 2025 (i ne samo oni, čini to primjerice i hrvatski prijevod tzv. Jeruzalemske Biblije).
Petar Marija Radelj upozorava na upitnost tog postupka: naime ne samo da je redak Mateja 17,21 sadržan u Vulgati (nastaloj u 4. st.), nego ga sadržavaju službeni tekstovi Novog Zavjeta na grčkom jeziku, do današnjeg dana. Izbacivanje tih redaka Radelj smatra nerazumnim. Tako se iz Biblije HBK izbacuju iz Svetog Pisma, u ovom slučaju, Isusove riječi kojima nas on podučava da se zli dusi mogu istjerivati molitvom i postom; stvar koju inače baš osloncem na taj biblijski redak tumače i crkveni oci iz prvih stoljeća kršćanstva - tako sveti Ivan Zlatousti (57. homilija o Mateju) i Sveti Augustin (pismo 236,2). (Str. 95-98.)
Radelj prepoznaje problem i s citiranjem starozavjetnih knjiga u knjigama Novog Zavjeta; što u prijevodu Biblije HBD 2025 nije izvedeno kako treba; tako primjerice i s prijevodom Izaije 7,14, gdje se prorokuje rođenje Kristovo od Djevice. Na tom mjestu Biblija HBD prevodi na hrvatski: ''Gle, djevojka je začela i rodit će sina, a nadjenut će mu ime Emanuel''.
Radelj upozorava da na hrvatskom jeziku ''djevojka'' i ''djevica'' nisu istoznačnice, i da postoji dobri razlozi zašto se u svim dosadašnjim prijevodima na hrvatski na tom mjestu Svetog Pisma zapisuje: ''Djevica''. Naime još su rabini iz Aleksandrije (koji su nesumnjivo dobro poznavali i hebrejski i grčki) u 3. stoljeću prije Krista na tom mjestu hebrejsku riječ ''alma'' preveli grčkom riječju ἡ παρθένος / hē parthénos: djevica. I tako dosljedno stoljećima, sve do ovih naših genijalaca iz Biblije HBD, koji odjednom odlučuju pisati ''djevojka''. I tom prigodom, zaboravljaju pogledati barem engleske i njemačke prijevode (kad ih latinska Vulgata i ne zanima) koji tu redom pišu ''Virgin'' (ponekad ''virgin'') i ''Jungfrau'', a ne ''girl'' ili ''Mädchen''.
Ali nije tu kraj: redak iz Izaije 7,14 se citira u novozavjetnom tekstu Mateja 2, 22-23. Taj citat u ovoj našoj novoj (i ne boljoj!) Bibliji iz 2025. godine glasi ovako:
''Sve se to dogodilo zato da se ispuni ono što je Gospodin najavio po proroku: ''Evo, Djevica će zatrudnjeti i roditi sina. Nazvat će ga 'Emanuel', što znači 'Bog je s nama'.'' (Str. 67-73.)
Pa bi izgledalo kao da Matej pogrešno citira Izaiju: dok (tobože) Izaija govori ''djevojka'', Matej citira ''Djevica''. Ali naravno, nije nespretan Matej - nego urednici Biblije HBD. Petar Marija Radelj - kao vrlo iskusni urednik brojnih knjiga - na ovom mjestu kategorički zaključuje: ''Takav neusklađen, neuređen rukopis nije smio biti pušten u tisak.'' (str. 157).
Dario Čehić
[1] Usp. ''Osvrt biskupa Šaška na predstavljanja prijevoda Biblije na govorni jezik", IKA, 29. prosinca 2025.
LAUS TIBI CHRISTE
Obavijesti
- Sv. Misa nedjeljom i blagdanima u 18 sati u katedrali sv. Kristofora.
- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete Bogorodice u dogovoru s župnikom.
- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.
- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili po dogovoru.
Kršćanski podsjetnik
Crkva nastavlja provoditi Kristovu:
"To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." (Iv 20, 22-23)
DRUGA USKRSNA NEDJELJA
Prvo čitanje: Dj 2,42-47
Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko.
Čitanje Djela apostolskih
Braća bijahu postojana u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko trebao. Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike.
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam: Ps 118,2-4. 13-15.22-24
Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova.
Neka rekne dom Izraelov:
"Vječna je ljubav njegova!"
Neka rekne dom Aronov:
"Vječna je ljubav njegova!"
Svi koji se Gospodina boje neka reknu:
"Vječna je ljubav njegova!"
Gurahu me, gurahu da me obore,
ali mi Gospodin pomože.
Gospodin je moja snaga i pjesma,
on mi je spasitelj.
Čuj! Radost i spasenje
odzvanja šatorima pravednika:
Gospodnja se proslavi desnica!
Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu!
Drugo čitanje: 1Pt 1,3-9
Uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih iznova nas rodi za životnu nadu.
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša.
Riječ Gospodnja
Evanđelje: Iv 20,19-31
Nakon osam dana dođe Isus.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im."
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati."
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Riječ Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus
Draga braćo i sestre!
Uskrsnuće nema dodirnica s reinkarnacijom. Iako je opis tjelesnog Isusovog uskrsnuća, ipak je pojam 'tijelo' nešto sasvim različito od tjelesnosti. Više izražava osobnost negoli tjelesnost. Poslije uskrsnuća Isus više nije vezan materijalnošću. On postaje kozmički, sveopći. Njegova prisutnost bit će sasvim druge naravi od materijalne prisutnosti. On je poslije uskrsnuća posvemašnji. Ipak njegova osoba ne rasplinjuje se u neku eteričnost. On ostaje onaj isti koji se utjelovio i sada uskrsnuo. U njegovom životu i u njegovoj osobi prisutna je cijela zemlja i zemaljska stvarnost. Sve su muke i radosti svijeta u njemu. Svemir dobiva novi smisao: novo nebo i nova zemlja. Nije to popravljanje stare zemlje i staroga čovjeka nego je sve je novo.
Uskrsnuće je novo Stvaranje, nova Geneza. Kao da poslije uskrsnuća nema više pozivanja na Isusovu kroniku, niti na mjesto rođenja niti na njegov grob. Uskrsnuće ga je preobrazilo u 'kozmičko biće'. On je došao za sve i sada je sa svima. U njemu se svi ljudi sjedinjuju u sveopće bratstvo. U njemu se ostvaruju čežnje koje nadilaze ljudske moći, ali ne i ljudsku želju i snivanje. Gdje god i kad god se ljudi okupe u njegovo ime on je s njima. Isus je prisutan tamo gdje se želi mir i dobrota. Isus svojim uskrsnućem nije nestao u nebeskim visinama, u dalekom kozmosu, nego je sišao u sva ljudska srca. Od uskrsnuća njegovo je mjesto u ljudskim srcima da ih oživljava i uskrisuje. Zato on više nije 'objekt' gledanja i diranja. Na drugi se način sada doživljava i dira. Samo srce otvoreno i željno ljubavi prepoznaje ga. On je s onima koji imaju u sebi barem neko Blaženstvo. Spoznaju ga i diraju oni koji poznaju druge ljude. Isus i kad je bio u ljudskom tijelu bio je i tada nešto drugo i drugačije. U tjelesnom Isusu je bilo teško prepoznati Krista. Mnogi su ga tjelesno susreli i nisu ga prepoznali. I tako mu se stalno događa. Previše ga se materijalizira. A on je ipak Božanska osoba. On je Božanski Duh koji izlazi od Oca.
Samo dobri i željni dobrote prepoznavat će ga u sebi i u drugim osobama. Toma je simbol određenog mišljenja i shvaćanja. Nije to samo jedna jedinka koja se pojavila u povijesti. U svima nama spava ili se pokatkada i otkriva Toma. Isusa je previše materijalizirao. Volio ga je ali kao običnog prijatelja, običnu osobu. On u njemu nije otkrio Krista Boga. On svijet doživljava jednodimenzionalno pa i Isusa svodi na jednu dimenziju. Ipak se svaki dan kroz povijesni Isusov život očituje da je u njemu i Transcendencija, univerzalnost. Toma ne zna kroz partikularno doživljavati univerzalno. Još ne doživljava božanske geste kroz ljudske. Njemu je Isus neshvatljiv van tjelesnosti. Ipak je šokiran s onim što se događalo oko Isusa, Toma je ipak ostao u prijateljstvu sa svojom družinom, iako je on imao sumnje. Kad je zdvajao prijatelji ga nisu odbacili. Dapače, on je ostajući među njima doživio uskrsnog Krista. Njegova ljubav mu je otvorila oči da spozna božansku dimenziju. Toma je prepoznao uskrsloga u svojim prijateljima. Tu ga je dirao svojim rukama. Jer božansko se ne gleda materijalnim očima niti ima tjelesni opip. On je u našoj duši i duši drugih ljudi. I kad im pristupamo prijateljski prepoznajemo uskrslog Krista.
Kako nam je on blizu!? Isus se objavljuje u smirenosti srca. On uvijek donosi mir. Isus je uvijek mirotvorac. Bez obzira kakva bila krizna vremena u njih uvijek Isus donosi mir. On je tamo gdje se čini da nije. On je s nama kad mi mislili ili ne mislili. Njegova prisutnost u nama ne zavisi od naše parapsihologije nego od njegove ljubavi. Zar ne možemo prepoznati u drugim ljudima božansku sliku – Isusovu sliku?! ''Zar nam srce nije gorilo….'' Ove riječi nas pozivaju da budemo otvoreni na sve božanske znakove koje nam daje kroz ljude? Čak su sva Isusova 'djela' i sva 'čudesa' samo znakovi njegova božanstva. On i njegov život su poziv da se nadiđe materijalnost, da se ne dadnemo ograničiti i zarobiti njome. A ako se ne nadiđe materijalnost ostaje se zatvoren u stvari, pa naš duh vapi za božanskom širinom. Isus ljude otvara cijelim svojim bićem. On u nas udahnjuje božanstvenost koja mijenja materijalnost u duhovnost. Mir srca se može postići (imati) samo od božanskog duha i božanske ljubavi.
MARANATHA
Draga braćo i sestre!
Kod nakladničke kuće Tonimir je početkom 2026. godine objavljena knjiga ''Susreti s Biblijom Hrvatskog biblijskog društva'' autora Petra Marije Radelja. Knjiga uvodi čitatelja u pitanja prevođenja i izučavanja Biblije, a neposredni povod joj je nedavno objavljivanje Biblije u izdanju Hrvatskog biblijskog društva, koja predstavlja stanoviti pokušaj da riječ Biblije ponudi čitatelju u prijevodu na jedan ''obični'', svakodnevni jezik.
Kako u svojem osvrtu na knjigu iznosi prof. dr. Ivana Franić (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), autor se pokazao kao ''pouzdani vodič čitatelju u susretu s prijevodom Biblije Hrvatskoga biblijskoga društva… Pomnom analizom temeljenom na činjenicama pokazuje stranputice i nedosljednosti koje je tekst pretrpio na putu od prevoditelja do tiska te razotkriva izostanak mnogih značajki biblijskoga stila.''
Knjiga je opremljena predgovorom nadbiskupa Martina Vidovića, koji na temelju analize Petra Marije Radelja sadržanoj u knjizi jezgrovito zaključuje da se 2025. godine objavljeni prijevod Biblije Hrvatskog biblijskog društva (s pretencioznim naslovom ''Biblija hrvatski standardni prijevod''), u loše izvedenoj nakani da dade čitatelju što razumljiviji tekst ''pogubio između biblijskoga stila i razumljivosti, zbog čega su prevoditelji i urednici – da bi uspjeli u svojemu naumu – dobrano skresali ni manje ni više nego sâmu jezičnu podlogu na koju su svoj prijevod postavili. I iz onoga što se dade razabrati iz Predgovora, glavnu zaprjeku za ostvarenje svojega ciljanoga prijevoda vidjeli su upravo u jeziku na koji su prevodili! Ishod toga i takvoga postupka ukalupljeni je prijevod tek djelomično povezan s izvornikom i lišen i vjernosti hrvatskomu jeziku i vjernosti vlastitostima svetopisamskoga govora i načina izražavanja, a sve unatoč činjenici da se riječ Božja upravljena ljudima, riječ života i riječ spasenja njihova, koju ljudi Duhom Svetim nošeni oblikovaše u svoj jezik i svoj način izražavanja i pismom zabilježiše, ne može tumačiti i prevoditi samovoljno, odnosno kako komu padne na pamet (usp. 2 Pt 1, 20–21)."
Petar Marija Radelj nam u svojoj knjizi ne otkriva tek jezična vrludanja ekipe koja je odradila jedan u ukupnosti loš posao na najnovijem prijevodu Biblije na hrvatski jezik - nego i zabrinjavajuća odstupanja od katoličkog pravovjerja, nekako u pravcu modernističkih poigravanja s jezikom.
''Biblija na govornom jeziku''
Premda je jezikoslovac pokojni Stjepan Babić (1925.-2021.) - koji je u radu na Bibliji Hrvatskog biblijskog društva započetom 2001. godine od početka radio kao redaktor - upozorio prevoditeljsku ekipu na samom početku da ''orječje, tekst Svetoga Pisma ne može biti isto što i svakidašnji jezik već i stoga što se razlikuje i opsegom svojih pojmova, a to znači brojem riječi'', očigledno je da je ta ekipa - u kojoj su središnje uloge odigrali glavni urednik Goran Medved, glavni teološki provjeritelj (pok.) Davor Peterlin i savjetnik za jezična pitanja Boris Beck - na kraju svojega rada koji se protegnuo na preko 20 godina odlučila objaviti Bibliju koja će govoriti svakodnevnim razgovornim jezikom (str. 25). Stoga su iz ove Biblije (primjerice) naposljetku posve ''prognani'' aorist, imperfekt i drugi glagolski oblici i vremena koja se u govornom jeziku koriste tek rijetko. Ovo je učinjeno u očiglednoj suprotnosti s namjerom i podukom već spomenuto izvornog redaktora pok. Stjepana Babića, koji je još 2001. godine sudionicima projekta bio skrenuo pozornost na odnos između književne i govorne uporabe jezika: ''Aorist i imperfekt u razgovornome su jeziku veoma rijetki, čak i iznimni, ima i književnih djela koji ih i nemaju, osobito imperfekta pa neki smatraju da ih ne bi trebalo biti ni u Bibliji ili bar u Evanđeljima. […] Ukloniti potpuno oba ta vremena [aorist i imperfekt] iz Biblije, bilo bi nasilje i na Bibliji i na hrvatskomu književnom jeziku.'' (str. 28-30).
Ako bi netko previše pred očima držao (za ta glagolska vremena uskraćene) Biblije na engleskom, mogla bi mu očito doći na pamet baš ovakva (neprikladna) ideja kakva se prikladnom učinila urednicima Biblije HBD 2025. Isto bi vrijedilo ukoliko bi netko imao pred očima kakav njemački prijevod: naime ni njemački jezik ne poznaje aorist i imperfekt - za razliku od grčkog, latinskog i hrvatskog.
Uglavnom Hrvatska biskupska konferencija priopćila je 7. lipnja 2024. da su dan prije ''biskupi izrazili suglasnost da Hrvatsko biblijsko društvo kao svoje izdanje objavi studijski ekumenski prijevod Svetoga pisma na hrvatski govorni jezik''. Međutim naposljetku ''imprimatur'' (hrv. ''neka se tiska") Hrvatska biskupska konferencija za dovršeni prijevod izdala nije, što možemo vidjeti iz na stranicama "Hrvatske katoličke mreže" objavljenog osvrta zagrebačkog pomoćnog biskupa Ivana Šaška od 29. prosinca 2025. god., gdje možemo vidjeti da barem dio hrvatskih biskupa ima ozbiljnih primjedbi na rad grupe oko Hrvatskog biblijskog društva.[1]
Taj izostanak imprimatura nije mali problem, ukazuje Radelj (str. 23, 152). Naime Kanon 825 Zakonika kanonskog prava iz 1983. godine posve izričito propisuje: ''Knjige Svetoga pisma ne mogu se izdati osim ako je to odobrila Apostolska Stolica ili biskupska konferencija; isto tako, da bi se mogli izdati njihovi prijevodi na narodni jezik, zahtijeva se odobrenje spomenute vlasti(...)''.
''Podjednostavljivanje do granice stilske osiromašenosti''
Kada smo na ovom primjeru (ima u Radeljevoj knjizi takvih primjera više) shvatili pristup urednika Biblije HBD ''osuvremenjavanju'' biblijskog jezika, možemo iznijeti autorov sud o takvom pristupu prevođenju: ''Biblija hrvatski standardni prijevod plod je pojednostavljivanja do granice stilske osiromašenosti i iskliznuća u stvarima vjere i ćudoređa uza zanemarivanje hrvatske biblijske baštine i ''osuvremenjen'' po mjeri izvancrkvene ciljne skupine. Sveto Pismo time ne postaje bliže, nego siromašnije; ne jasnije, nego pliće.'' (str. 35).
Od biblijskih mjesta koje u Bibliji HBD analizira Petar Marija Radelj, možemo vidjeti o prijevodu Molitve Gospodnje.
Redci 6 glave Evanđelja po Mateju glase u Bibliji HBD iz 2025. godine ovako:
9 Naš Oče na nebu,
neka se poštuje svetost tvoga imena.
10 Neka dođe tvoje Kraljevstvo.
Neka se na zemlji događa
ono što je po tvojoj volji,
baš kao što je na nebu.
11 Daj nam danas
naš svagdašnji kruh.
12 Oprosti nam naše dugove
kao što i mi opraštamo
svojim dužnicima.
13 I ne prepuštaj nas napasti,
nego nas čuvaj od Zloga.
Da, to bi bio tekst ''Očenaša'', molitve koju napamet znade skoro svaki govornik Hrvatskog jezika. U tom novom prijevodu je, za početak, impliciran stav da se u hrvatskom jeziku zapravo ne kaže ''oče naš'', nego ''naš oče''. Naravno, u govornom jeziku se kaže ''naša kuća'', ''moj auto'', ''njena majka'', ''naš otac''. U vokativu, međutim? I osobito, kada su posrijedi obraćanja s određenim emocionalnim nabojem?
Tada, zapravo ide: ''majko moja!''; ''ljubavi moja!'', ''sine moj!''. I stoga: ''Oče naš!''.
I doista molitva ''Očenaša'' u svim slavenskim jezicima počinje točno tako: tako je i u svim drugim slavenskim jezicima, još tamo od svetih Ćirila i Metoda. Na staroslavenskom je to Otče našъ, slovenskom Oče naš, slovačkom Otče náš, češkom Otče náš, poljskom Ojcze nasz, donjolužičkom Wóśce nas, gornjolužičkom Wótče naš, srpskom Оче наш / Oče naš, rusinskom Отче наш / Otče naš, makedonskom Оче наш / Oče naš, bugarskom Отче нашъ / Otče našъ, ukrajinskom Отче наш / Otče naš, bjeloruskom Ойча наш / Ojča naš i ruskom Отче наш / Otče naš.
Tekst Matejevog Evanđelja na aramejskom (na kojem je, smatra se, Matej bio svoje evanđelje izvorno napisao) nije očuvan, ali u najstarijim grčkim prijevodima piše ''Páter hēmō̃n'', a tako ostaje u svim Biblijama na grčkom jeziku, do danas. U baš svim prijevodima na latinski - od kojih je najznačajnija Vulgata, koja je plod studioznog prevoditeljskog rada svetog Jeronima poduzetog od 383. do 406. godine uz korištenje biblijskih knjiga na hebrejskom, aramejskom i grčkom jeziku koje su u ono vrijeme bile sačuvane i korištene u liturgijske (židovske i kršćanske) svrhe, a koje su do danas već odavno izgubljene - kaže se također ''Pater noster'' i u svim dosadašnjim hrvatskim prijevodima.
I odakle onda ovo neobično prevodilačko rješenja s ''Naš Oče''? Eto, u germanskim jezicima se tako govori, i tako se moli: ''Our Father…'', pa se urednicima Biblije HBD iz 2025. očigledno učinilo da tako mora biti pravilnije. I tako dalje… mnogo je takvih primjera nezgrapnog prevođenja u Bibliji HBD iz 2025., koje se razmatra u knjizi Petra Marije Radelja.
Radelj tu upozorava: ''Katolički odnos prema ukupnosti onoga što smo primili jest da sve moramo očuvati i neokrnjeno predati dalje. Možemo ne razumjeti neka svetopisamska mjesta, kao što starozavjetni vjernici nisu mogli razumjeti na koga se odnosi množina kojom jedan jedini Bog govori u Knjizi Postanka: 'načinimo čovjeka na svoju sliku' (Postanak 1, 26), ali zbog vlastite ograničenosti nismo vlasni prepravljati, kratiti, pročišćavati riječi Svetoga Pisma; biti preuzetni kako smo mi 'znanstvenim postupkom' utvrdili da neki redak nije izvoran, pa smo ga devetnaest i pol stoljeća nakon nastanka Novoga Zavjeta mi odlučili 'popraviti', 'ispraviti'; 'dotjerati', vratiti u izvorno stanje!''(str. 75-86).
''Kasapljenje'' najpoetičnijih stranica Biblije
Za pristup ekipe iz HBD prijevodu Evanđelja po Ivanu ne nalazi Petar Marija Radelj nježnije riječi, nego ''kasapljenje''. U tome su urednici ozbiljno izobličili prijevod kojega je za Hrvatsko biblijsko društvo bio priredio fra Ivan Dugandžić - i to bez suglasnosti tog prevoditelja.
Uredničko ''kasapljenje'' vidimo, doista, već od prvog retka Ivanovog evanđelja.
Dok je Ivan Dugandžić, tako Proslov Evanđelja preveo sa
1U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog.
2Ona u početku bijaše u Boga.
3Sve je po njoj postalo i bez nje nije postalo ništa što postoji.
4U njoj bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima.
5I svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
urednici Biblije HBD taj lijepi prevoditeljski rad ''masakriraju'' da naposljetku ide ovako:
1 U početku je bila Riječ; Riječ je bila s Bogom i Riječ je bila Bog.
2Riječ je u početku bila s Bogom –
3sve je postalo po njoj; bez nje nije postalo ništa.
4U njoj je bio život, a život je ljudima bio svjetlo.
5Svjetlo je svijetlilo u tami i tama ga nije ugasila.
Doista, od Ivanovog poetskog teksta, naposljetku dobivamo nešto poput uputstava za montiranje lustera.
Cjelokupni su prijevod fra Ivana Dugandžića (sačinjen, inače, još 2010. godine) gospoda urednici ''iskasapili'', na isti način: praktično je svaka rečenica oslobađana ''natruha'' poetičnosti i pretvarana u jezik kakvim učenici prvog razreda gimnazije pišu školske zadaće i poruke na Whatsappu (str. 159-237).
Traljavosti i zastranjenja
Nakon što smo na primjerima (u Radeljevoj knjizi brojnijima) shvatili temeljni jezični i uređivački pristup Biblije HBD 2025, gdje se radi približavanja govornom izričaju osakaćuje izražajna snaga kako Biblije, tako i hrvatskog književnog rječnika, suočiti nam se s jednim drugim ozbiljnim pitanjem: taj novi (ali očito, ne bolji!) prijevod Biblije ispušta brojne i prilično značajne dijelove Biblije.
U Bibliji HBD 2025., odlučili su se urednici osloniti na ''Grčki Novi Zavjet'' sa Sveučilišta u Münsteru (tzv. ''Novum Testamentum Graece'', Nestle-Aland), revidirano izdanje 2012. (u napomenama uz samu Bibliju HBD pogrešno se citira da bi to izdanje bilo iz 2013. godine) i ''Biblia Hebraica Stuttgartensia'', revidirano izdanje 1997. (str. 36-42).
Petar Radelj nam otkriva, da na taj način ispušta taj novi hrvatski prijevod brojne retke Novog Zavjeta, koji su se dugi niz stoljeća - jer ih je sveti Jeronim bio krajem 4. stoljeća uvrstio u Vulgatu, kao do danas službeni prijevod Novog Zavjeta na latinski - smatrali njegovim neupitnim dijelom. Čak je 14 redaka Novog Zavjeta time u cijelosti izbrisano, a 8 redaka je znatno skraćeno. Taj ''poduhvat'', kojega Biblija HBD 2025 preuzima od priređivača Nestle-Alanda 2012. (koji i nisu katolici), Petar Radelj označava vrlo upitnim i zapravo zabrinjavajućim.
Dapače, ukazuje Radelj da još uvijek vrijedi službena koncilska anatema koju je katolike latinskog obreda utvrdio i proglasio Tridentski sabor 8. travnja 1546.:
''Ako tko ne prihvaća te knjige u cijelosti, sa svim njihovim dijelovima, kako se običavaju čitati u Katoličkoj Crkvi i kako su sadržane u starom raširenom [Vulgata] latinskom izdanju, za svete i kanonske, te svjesno i namjerno prezire rečene predaje, neka bude kažnjen anatemom.'' (str. 91-92).
Primjer tih redaka može nam biti primjerice tekst Mateja 17, 21, koji u prijevodu biskupa Ivana Šarića glasi:
''A ova se vrsta izgoni samo molitvom i postom." (op.: to Isus govori o jednoj vrsti demona, kojega apostoli nisu mogli izgnati iz opsjednutog dječaka)
Biblijski znanstvenici koji su kod Sveučilišta u Münsteru priredili Nestle-Aland iz 2012. godine nalaze razloga da izbace taj redak - koji je sadržan u Vulgati. Za njima to čini i Biblija HBD 2025 (i ne samo oni, čini to primjerice i hrvatski prijevod tzv. Jeruzalemske Biblije).
Petar Marija Radelj upozorava na upitnost tog postupka: naime ne samo da je redak Mateja 17,21 sadržan u Vulgati (nastaloj u 4. st.), nego ga sadržavaju službeni tekstovi Novog Zavjeta na grčkom jeziku, do današnjeg dana. Izbacivanje tih redaka Radelj smatra nerazumnim. Tako se iz Biblije HBK izbacuju iz Svetog Pisma, u ovom slučaju, Isusove riječi kojima nas on podučava da se zli dusi mogu istjerivati molitvom i postom; stvar koju inače baš osloncem na taj biblijski redak tumače i crkveni oci iz prvih stoljeća kršćanstva - tako sveti Ivan Zlatousti (57. homilija o Mateju) i Sveti Augustin (pismo 236,2). (Str. 95-98.)
Radelj prepoznaje problem i s citiranjem starozavjetnih knjiga u knjigama Novog Zavjeta; što u prijevodu Biblije HBD 2025 nije izvedeno kako treba; tako primjerice i s prijevodom Izaije 7,14, gdje se prorokuje rođenje Kristovo od Djevice. Na tom mjestu Biblija HBD prevodi na hrvatski: ''Gle, djevojka je začela i rodit će sina, a nadjenut će mu ime Emanuel''.
Radelj upozorava da na hrvatskom jeziku ''djevojka'' i ''djevica'' nisu istoznačnice, i da postoji dobri razlozi zašto se u svim dosadašnjim prijevodima na hrvatski na tom mjestu Svetog Pisma zapisuje: ''Djevica''. Naime još su rabini iz Aleksandrije (koji su nesumnjivo dobro poznavali i hebrejski i grčki) u 3. stoljeću prije Krista na tom mjestu hebrejsku riječ ''alma'' preveli grčkom riječju ἡ παρθένος / hē parthénos: djevica. I tako dosljedno stoljećima, sve do ovih naših genijalaca iz Biblije HBD, koji odjednom odlučuju pisati ''djevojka''. I tom prigodom, zaboravljaju pogledati barem engleske i njemačke prijevode (kad ih latinska Vulgata i ne zanima) koji tu redom pišu ''Virgin'' (ponekad ''virgin'') i ''Jungfrau'', a ne ''girl'' ili ''Mädchen''.
Ali nije tu kraj: redak iz Izaije 7,14 se citira u novozavjetnom tekstu Mateja 2, 22-23. Taj citat u ovoj našoj novoj (i ne boljoj!) Bibliji iz 2025. godine glasi ovako:
''Sve se to dogodilo zato da se ispuni ono što je Gospodin najavio po proroku: ''Evo, Djevica će zatrudnjeti i roditi sina. Nazvat će ga 'Emanuel', što znači 'Bog je s nama'.'' (Str. 67-73.)
Pa bi izgledalo kao da Matej pogrešno citira Izaiju: dok (tobože) Izaija govori ''djevojka'', Matej citira ''Djevica''. Ali naravno, nije nespretan Matej - nego urednici Biblije HBD. Petar Marija Radelj - kao vrlo iskusni urednik brojnih knjiga - na ovom mjestu kategorički zaključuje: ''Takav neusklađen, neuređen rukopis nije smio biti pušten u tisak.'' (str. 157).
Dario Čehić
[1] Usp. ''Osvrt biskupa Šaška na predstavljanja prijevoda Biblije na govorni jezik", IKA, 29. prosinca 2025.
LAUS TIBI CHRISTE
Obavijesti
- Sv. Misa nedjeljom i blagdanima u 18 sati u katedrali sv. Kristofora.
- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete Bogorodice u dogovoru s župnikom.
- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.
- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili po dogovoru.
Kršćanski podsjetnik
Crkva nastavlja provoditi Kristovu:
"To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." (Iv 20, 22-23)
DRUGA USKRSNA NEDJELJA
Prvo čitanje: Dj 2,42-47
Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko.
Čitanje Djela apostolskih
Braća bijahu postojana u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko trebao. Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike.
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam: Ps 118,2-4. 13-15.22-24
Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova.
Neka rekne dom Izraelov:
"Vječna je ljubav njegova!"
Neka rekne dom Aronov:
"Vječna je ljubav njegova!"
Svi koji se Gospodina boje neka reknu:
"Vječna je ljubav njegova!"
Gurahu me, gurahu da me obore,
ali mi Gospodin pomože.
Gospodin je moja snaga i pjesma,
on mi je spasitelj.
Čuj! Radost i spasenje
odzvanja šatorima pravednika:
Gospodnja se proslavi desnica!
Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu!
Drugo čitanje: 1Pt 1,3-9
Uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih iznova nas rodi za životnu nadu.
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša.
Riječ Gospodnja
Evanđelje: Iv 20,19-31
Nakon osam dana dođe Isus.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im."
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati."
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Riječ Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus
Draga braćo i sestre!
Uskrsnuće nema dodirnica s reinkarnacijom. Iako je opis tjelesnog Isusovog uskrsnuća, ipak je pojam 'tijelo' nešto sasvim različito od tjelesnosti. Više izražava osobnost negoli tjelesnost. Poslije uskrsnuća Isus više nije vezan materijalnošću. On postaje kozmički, sveopći. Njegova prisutnost bit će sasvim druge naravi od materijalne prisutnosti. On je poslije uskrsnuća posvemašnji. Ipak njegova osoba ne rasplinjuje se u neku eteričnost. On ostaje onaj isti koji se utjelovio i sada uskrsnuo. U njegovom životu i u njegovoj osobi prisutna je cijela zemlja i zemaljska stvarnost. Sve su muke i radosti svijeta u njemu. Svemir dobiva novi smisao: novo nebo i nova zemlja. Nije to popravljanje stare zemlje i staroga čovjeka nego je sve je novo.
Uskrsnuće je novo Stvaranje, nova Geneza. Kao da poslije uskrsnuća nema više pozivanja na Isusovu kroniku, niti na mjesto rođenja niti na njegov grob. Uskrsnuće ga je preobrazilo u 'kozmičko biće'. On je došao za sve i sada je sa svima. U njemu se svi ljudi sjedinjuju u sveopće bratstvo. U njemu se ostvaruju čežnje koje nadilaze ljudske moći, ali ne i ljudsku želju i snivanje. Gdje god i kad god se ljudi okupe u njegovo ime on je s njima. Isus je prisutan tamo gdje se želi mir i dobrota. Isus svojim uskrsnućem nije nestao u nebeskim visinama, u dalekom kozmosu, nego je sišao u sva ljudska srca. Od uskrsnuća njegovo je mjesto u ljudskim srcima da ih oživljava i uskrisuje. Zato on više nije 'objekt' gledanja i diranja. Na drugi se način sada doživljava i dira. Samo srce otvoreno i željno ljubavi prepoznaje ga. On je s onima koji imaju u sebi barem neko Blaženstvo. Spoznaju ga i diraju oni koji poznaju druge ljude. Isus i kad je bio u ljudskom tijelu bio je i tada nešto drugo i drugačije. U tjelesnom Isusu je bilo teško prepoznati Krista. Mnogi su ga tjelesno susreli i nisu ga prepoznali. I tako mu se stalno događa. Previše ga se materijalizira. A on je ipak Božanska osoba. On je Božanski Duh koji izlazi od Oca.
Samo dobri i željni dobrote prepoznavat će ga u sebi i u drugim osobama. Toma je simbol određenog mišljenja i shvaćanja. Nije to samo jedna jedinka koja se pojavila u povijesti. U svima nama spava ili se pokatkada i otkriva Toma. Isusa je previše materijalizirao. Volio ga je ali kao običnog prijatelja, običnu osobu. On u njemu nije otkrio Krista Boga. On svijet doživljava jednodimenzionalno pa i Isusa svodi na jednu dimenziju. Ipak se svaki dan kroz povijesni Isusov život očituje da je u njemu i Transcendencija, univerzalnost. Toma ne zna kroz partikularno doživljavati univerzalno. Još ne doživljava božanske geste kroz ljudske. Njemu je Isus neshvatljiv van tjelesnosti. Ipak je šokiran s onim što se događalo oko Isusa, Toma je ipak ostao u prijateljstvu sa svojom družinom, iako je on imao sumnje. Kad je zdvajao prijatelji ga nisu odbacili. Dapače, on je ostajući među njima doživio uskrsnog Krista. Njegova ljubav mu je otvorila oči da spozna božansku dimenziju. Toma je prepoznao uskrsloga u svojim prijateljima. Tu ga je dirao svojim rukama. Jer božansko se ne gleda materijalnim očima niti ima tjelesni opip. On je u našoj duši i duši drugih ljudi. I kad im pristupamo prijateljski prepoznajemo uskrslog Krista.
Kako nam je on blizu!? Isus se objavljuje u smirenosti srca. On uvijek donosi mir. Isus je uvijek mirotvorac. Bez obzira kakva bila krizna vremena u njih uvijek Isus donosi mir. On je tamo gdje se čini da nije. On je s nama kad mi mislili ili ne mislili. Njegova prisutnost u nama ne zavisi od naše parapsihologije nego od njegove ljubavi. Zar ne možemo prepoznati u drugim ljudima božansku sliku – Isusovu sliku?! ''Zar nam srce nije gorilo….'' Ove riječi nas pozivaju da budemo otvoreni na sve božanske znakove koje nam daje kroz ljude? Čak su sva Isusova 'djela' i sva 'čudesa' samo znakovi njegova božanstva. On i njegov život su poziv da se nadiđe materijalnost, da se ne dadnemo ograničiti i zarobiti njome. A ako se ne nadiđe materijalnost ostaje se zatvoren u stvari, pa naš duh vapi za božanskom širinom. Isus ljude otvara cijelim svojim bićem. On u nas udahnjuje božanstvenost koja mijenja materijalnost u duhovnost. Mir srca se može postići (imati) samo od božanskog duha i božanske ljubavi.
