Church flyer ''The chosen sign'' - Crkveni listić ''Znak izabrani''

  

wcncc.com

  

ONE, HOLY, CATHOLIC AND APOSTOLIC CHURCH

Catholic Churches of Traditional Non-Liberal Catholic doctrine and pastoral care

Godina: XIII              22. II. 2026.              Broj: 633

 

Križ i trnova kruna su jedina zastava oko koje se mogu okupiti svi kršćanski narodi. To je jedina zastava koja treba stajati u crkvi.

Draga braćo i sestre!

Potrebna je praksa, ne samo teorija. Potrebno je da teorija zaživi u praksi crkvenosti. Potrebno je da Crkva zaista bude okupljena ne pod mnogim barjacima i tradicijama koje, na žalost, čine više štete nego koristi (mi i oni – oni i mi), nego da bude okupljena pod jednim časnim Krstom. To i jest poruka Kristova, poruka Evanđelja, da svi budemo jedno u Kristu. Vidimo kakva je situacija ovdje na Balkanu. Umjesto da Crkve budu temeljne poluge pomirenja, one su temeljne poluge razjedinjenja. Zašto? Jer je nacionalnost ispred Križa i politika ispred vjere. Sve što govore zaodjenuto je plaštem vjere ali suštinski to su sadržaji narodno-tradicionalni: očuvanje (našeg-njihovog) naroda, slavljenje naših svetaca i omalovažavanje njihovih i obratno; zatim natjecanje u proglašenju sveca koje je u ovoj utakmici izmaklo (po izričaju nuncija: dok se braća ne pomire). Crkva ne smije slijediti politiku nego Evanđelje. I kad se već toliki pritisak vrši na Vatikan zbog pokušaja proglašenja svetim jednog kardinala, ali ne ide, poslušajmo propovijed jednog drugog kardinala koji svetim može biti proglašen – odmah: 

Draga braćo i sestre u Isusu Kristu!

"Nešto mora doći zajedno: mora doći zajedno Bog i duša; Bog i Čovjek. U zajedništvu s Bogom čovjek postaje čovjek. U punini svoje savjesti koja se opredjeljuje za istinu, dobrotu, pravednost i ljubav, to je što konačno ispunja čovjeka za puninu čovječnosti.

Ako nema čovječnosti, što onda imamo? Imamo rat. Što je ovaj rat? On je došao iz nečovječnosti, iz mržnje; ne samo iz pohlepe da se osvoji tuđe, da se tuđe otme i prisvoji, da se proširi svoj teritorij, nego još iz dubljeg izvora, a to je mržnja. Zato ta mržnja tako bjesomučno razara i rastjerava mirna hrvatska sela; bjesomučno razara, možemo kazati, veći dio hrvatskih gradova, od Vukovara, Vinkovaca, Osijeka, Našica, Nove Gradiške, Novske, pa sada već do Kutine, a zatim Karlovac, Gospić, Otočac, Zadar, Šibenik, Dubrovnik. To je mržnja: razoriti bolnice, crkve, tvornice; ostaviti tisuće i tisuće radnika bez kruha: to je mržnja! Razoriti stanove, spaliti kuće to je mržnja! Zašto? Što to manjka u čovjeku?

Kad bismo željeli poručiti poruku onima koji vjeruju u silu, koji hoće nasiljem nametnuti svoje ciljeve, kakvu bismo im uputili poruku?

Postavili bismo pitanje njihovoj savjesti. Imaju li savjest? Mogu li razlikovati da je dobro dobro i da je zlo zlo? Ako čovjek svjesno čini zlo, onda je zli čovjek. Ako čovjek svjesno čini dobro, onda je dobar čovjek.

Braćo i sestre, zlo je prisutno u čovjeku, i zato iz ljudskog srca, kaže Isus, izviru sva zla. Zato je Isus Krist došao na svijet; uprisutnio se u povijest, rođen kao dijete od Blažene Djevice Marije u betlehemskoj noći da spasi čovjeka, da ga u njemu oslobodi i da ga nauči najveće znanje i najveću mudrost, a to je zapovijed ljubavi.

Ako nema ljubavi, onda ostaje mržnja. Ako ostaje mržnja, ostaje nepravda; i laž; i nasilje. To je to trojstvo: laž, mržnja i ubojstvo.

To stoji u dnu ovoga rata. On je pripreman lažima, pripreman je mržnjom i pretvorio se u ubijanje i razaranje. Tu nema Boga. Samo ako čovjek prihvati da Bog živi u njegovoj duši i savjesti, u njegovu srcu, onda se mijenja svijet.

Što je to Kraljevstvo Božje? Pismoznanac je pristupio k Isusu i upitao ga: "Koja je zapovijed prva od svih?"

Nema zajednice bez nekih pravila života. Nema države bez ustava. I hrvatski, demokratski Sabor zadao si je zadaću da izradi ustav koji bi vrijedio na tlu Republike Hrvatske za sve građane, da svim građanima budu zajamčena sva ljudska prava, dostojanstvo; da se brine za opće dobro, za napredak, za blagostanje svih građana; da se provede socijalna pravda, sloboda. To je, dakle, ustav koji ureduje odnos među građanima, između građana i vlade. Mora biti neki temeljni zakon koji uređuje te temeljne odnose…

Ali, postoji jedan temeljni ustav koji vrijedi uvijek; koji vrijedi svuda: u Africi, Aziji, Americi, Europi, u Hrvatskoj, svuda. To je Božji ustav, vrlo kratak, a sadrži u sebi sve. To je ustav Kraljevstva Božjega.

"Koja je prva zapovijed od svih?" Isus odgovori "Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom!" To znači: prvi i temeljni odnos između čovjeka i Boga je važan. To je temeljni odnos; kako se odnosim prema Bogu, svome Stvoritelju, svome Spasitelju, Darovatelju moga postojanja i svega što je stvoreno. Bog je Ljubav! Prema tome, moj odnos prema Bogu ima biti ljubav, da ga ljubim svim srcem, svom dušom, svim umom. To znači: i moj intelekt prihvaća Boga; i moja savjest prihvaća Boga; i moje srce prihvaća Boga da živim po tom ustavu.

Iz tog se odnosa prema Bogu onda stvara i odnos prema čovjeku. Čovjek Božji neće nikada biti čovjek nasilja, čovjek mržnje, nepravde. Čovjek Božji bit će zračenje mira, dobrote i ljubavi. Zato je druga zapovijed, jednaka prvoj: " Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!" 

Tko sebi želi zlo?

Tko od ovih generala u Zagrebu, u Beogradu, u Banjoj Luci, Novom Sadu, ili gdje god hoćete, tko od tih generala sebi želi zlo? Nijedan! Čuli smo razgovor na zagrebačkoj televiziji kad je jedan general rekao: Ja hoću mirno živjeti, ja hoću mirno raditi svoj posao, hoću biti siguran! Ima pravo! I tada je bio iskren; bio je pošten u odnosu prema sebi: on želi mir za sebe, sigurnost za sebe, posao za sebe. Ali, kaže Isus: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe! Dakle, ako ljubiš samoga sebe, i sebi želiš dobro, i sebi želiš mir, onda to moraš željeti i drugome. Ne možeš sebi željeti mir, a milijune drugih stjerati u podrume i pod bombe! Ne možeš sebi željeti miran rad, a tisuće radnika ostaviti bez posla kad im razoriš tvornice! Ne možeš sebi željeti sigurnost, a u nesigurnost baciti čitave gradove i sela svojim bombama i granatama!

Ljubav prema bližnjemu je jednako temeljni zakon kao i ljubav prema Bogu. Ako nema ljubavi prema Bogu, nema ni potpune, do kraja nesebične ljubavi prema bližnjemu. Bez ljubavi čovjek u sebi izraste u monstruma koji će svom interesu žrtvovati mnoštva.

Velika je bila zabluda kad se govorilo: Boga nema! Pa oni koji vode ovaj rat protiv Hrvatske, njezine slobode i demokracije, slušali su: Boga nema! Ako nema Boga, onda postoji samo interes, onda nema ni čovjeka, pa ako se netko ispriječi mom interesu, ima nestati. To je logika svijeta u kojem nema Kraljevstva Božjega. Isus Krist želi unijeti u tu povijest Kraljevstvo Božje. Čovjek je učinio tu povijest krvavom; čovjek ju je ispunio nasiljem i mržnjom A da bi to bila povijest mira, čovjekoljublja, pravednosti, slobode, mora se dogoditi Kraljevstvo Božje. Gdje? Na zvijezdama? Ne, nego u srcima! U čovjeku!

Zato je naš zakon ljubav. Propovijedamo i našim braniteljima ljubav. Oni ne brane domovinu iz mržnje. Ne smiju mrziti! Oni ne brane domovinu s osjećajem osvete. Oni brane domovinu iz ljubavi. Svoj život ulažu iz ljubavi prema domovini, svom domu, obitelji. 

Može li nepravedni napadač opravdati svoj napad na tuđi mir, na tuđi dom, na tuđu slobodu? Nema opravdanja za zlo!

Mi vjerujemo u Boga. Zato vjerujemo i u ljubav da je ona tako jaka da može ljubiti i svoga neprijatelja. I mi ljubimo! Mi ljubimo te generale. Neka oni ne misle, ako pokušaju opravdati rat time da brane svoj srpski narod, da mi ne ljubimo srpski narod. Mi ga ljubimo više nego oni. Kad bi ga oni ljubili, ne bi ga opteretili odgovornošću jednoga nasilnog rata. Želimo pripadati Kraljevstvu Božjem; želimo nositi u sebi Kraljevstvo Božje, zato vjerujemo u pobjedu ljubavi. To uvijek naglašavamo. Mi moramo biti nepobjedivi: nepobjedivi u vjeri, nepobjedivi u nadi i nepobjedivi u ljubavi. To je Kraljevstvo Božje. Stoga u ovom strašnom ratu, u kojem se razlila mračna mržnja, ljubav će slaviti slavlje. I ljubav slavi slavlje! Liječnici i bolničko osoblje koji na prvim borbenim linijama spašavaju ranjenike, izlažući vlastiti život, vrše ljubav prema bližnjemu. Branitelji, izloženi smrti, izlažu se jer ljube svoju domovinu, a ne mrze neprijatelja. Samo brane! To je svjedočenje ljubavi. Kad se pokrenuo pokret dobrote među našim iseljenicima Hrvatima u Europi, Americi, Australiji, Kanadi, pa sve do Novog Zelanda da nam pomognu lijekovima, hranom, odjećom, i da se zauzmu kod tih svjetskih vlada da konačno priznaju stvarnost, to je ljubav prema bližnjemu. Kad svjedoče da ovdje već gotovo četrnaest stoljeća živi jedan narod koji želi biti slobodan, to je svjedočenje ljubavi… I drugi nam narodi žele činiti dobro. Dolazi pomoć iz raznih dobrotvornih ustanova iz svijeta… To je ljubav. Ljubav pomaže, zaštićuje… 

Ta zapovijed mijenja ljudski život u temelju, jer u nju su uključene sve Božje zapovijedi. I prva: Ja sam Gospodin Bog tvoj i nemaj drugih bogova uz mene; i druga: Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud; i treća: Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji. Možemo li pomiriti psovke Boga, Isusa, Majke Božje i svih svetinja s tim Božjim zapovijedima? U psovci nema ljubavi!

Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji! Ne ubij! Zgražamo se kada brojimo tolike mrtve svakog dana. Braćo i sestre, zaboravili smo jednu stvar! Zaboravili smo poštivati čovjekov život od njegova početka.

Neki sam dan dobio od jednog liječnika sliku na kojoj ima stotinjak malene djece. Liječnik je napisao: toliko svaki dan pogine djece u gradu Zagrebu. Taj broj nadmašuje broj poginulih dnevno na frontama. Gdje to ginu? Vi to znate. Na koji način? Vi to znate! Kad je u Bibliji opisano prvo ubojstvo, kad je zli Kajin ubio pravednoga Abela, Bog se je javio i doviknuo Kajinu: "Krv tvoga brata iz zemlje k meni viče!" Kolika onda nevina krv viče prema Bogu iz grada Zagreba? Razmislimo o tome! 

Božje zapovijedi čuvaju čovjeka! Njegov je život nedodirljiv u svom početku. Bivša je vlast donijela zakon da se smije ubijati bez ograničenja čovjeka, još skrivenog i šutljivog u krilu žene.

Božja zapovijed čuva čovjeka od nemorala, pljačke, laži, preljuba, klevete. Od svega toga čuva čovjeka zapovijed ljubavi.

Što će ova djeca učiti u školi? Uz sva ona znanja koja im pružaju njihovi čestiti profesori, nastavnici, učitelji, oni će na vjeronauku, koji je sada ušao u školu, učiti temeljni ustav života! Ustav Kraljevstva Božjega da budu Božji ljudi! Da u njima raste svijetla budućnost! Svršit će ovaj rat. Izgubit će ovaj rat oni koji su ga htjeli. Ali onda će trebati graditi: ne samo porušene domove, ne samo porušene bolnice, tvornice, crkve; trebat će graditi porušene duše, trebat će graditi novi naraštaj, novu budućnost. Na temelju čega? Na temelju Božje zapovijedi: "Ljubi Gospodina Boga svojega, svim srcem svojim, svom dušom svojom svim umom svojim i svom snagom svojom!… Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!" (Mk 12,30-31),

Za tu se ljubav odgajamo: molitvom, sakramentima, ispovijedi i pričesti, misom i riječju Božjom. Slušati glas Božji, i živjet ćemo! Amen! 

Kardinal Franjo Kuharić, Savski Gaj, 3. studenoga 1991.

 

Nema sreće na ovim prostorima dok jedan pjeva "U Madridu grobnica od zlata u njoj leži vođa od Hrvata", a drugi "Što se ono na Dinari sjaji, Đujićeva kokarda na glavi, sa Dinare  svanuti će sloboda donijeti će je momčilo vojvoda". Mnogo je žalosnije i opasnije što ovu drugu pjesmu pjeva predvodnik najveće pravoslavne crkve na ovim prostorima. To su činjenice javno poznate, sviđalo se to nekom ili ne. U te dvije pjesme nema bitne razlike, jedina razlika je što jednu pjeva Hrvat a drugu Srbin. Svi znamo koliko su zla učinile ustaše i koliko su zla učinili četnici. Znamo što je radio četnički pop Đujić po Bukovici, Ravnim kotarima, Dalmaciji… i kakva je to dolazila sloboda s Dinare - sigurno ne ona evanđeoska nego nasuprot njoj.  Sa Dinare je došla sloboda koju su 90-ih donijeli hrvatski branitelji koji su sa Dinare oslobodili Knin od četnika koje pozva pop Đujić. Danas u Hrvatskoj nije ugrožen ni jedan Srbin, žive slobodno u Hrvatskoj, rade ovdje kao i svi drugi i nitko ih ne provocira, naši su dragi prijatelji i prekrasni ljudi, jedino su ugroženi od velikosprske politike. Nevjerojatno je da je nedavno, ove 2026. godine, gradonačelnik Banja Luke Draško Stanivuković, došao u Hrvatsku širiti velikosprske manifestacije. Vidimo dakle da tome neće biti kraja.

Veličanje dva zločinca iz 1941. godine, jednog koji je činio zlo nad Srbima i drugog koji je činio zlo nad Hrvatima, treba jednako osuditi i jednako javno tretirati. Treba krenuti  dalje na temelju Evanđelja Kristova. Hrvati i Srbi jedan su bratski narod, govore isti jezik, imaju mnoge zajedničke povijesne osnove. Potreban je bratski suživot a za to temelje daje Crkva bazirana ne na političko-vjersko-nacionalnoj osnovi, nego Crkva bazirana na Evanđelju Kristovu. Takva Crkva ima širom otvorene ruke za sve, na temelju "politike" Evanđelja gdje nema više Židov – Grk i rob – slobodnjak, nego smo svi jedno u Kristu Isusu.  To je misija Ortodoksne Katoličke Stare Crkve.  Bez takve misije nijedna crkva nema smisla i treba ju ukinuti jer nije Crkva nego trojanski konj i ekspozitura za političke i ine, suštinski anticrkvene aktivnosti. 

 

LAUS TIBI CHRISTE

 
 
 Obavijesti  
- Sv. Misa nedjeljom i blagdanima u 18 sati u katedrali sv. Kristofora.
- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete Bogorodice u dogovoru s župnikom.
- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.
- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili po dogovoru.
 
 

Kršćanski podsjetnik
Nema sreće izvan Boga:
"Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!" (Mt 4, 10) 
      

PRVA KORIZMENA NEDJELJA 

   

Prvo čitanje: Post 2, 7-9; 3,1-7
Stvaranje praroditelja i grijeh

Čitanje Knjige Postanka

Gospodin Bog sazda čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša. I Gospodin Bog zasadi vrt na istoku u Edenu i u nj smjesti čovjeka koga je sazdao. Tada Gospodin, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla – pogledu zamamljiva, a dobra za hranu – i stablo života nasred vrta i stablo spoznaje dobra i zla. Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je načini Gospodin Bog. Ona reče ženi: "Zar vam je doista Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ’Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj da ne umrete!’ " Nato će zmija ženi: "Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo." Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svome mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokvina lišća i naprave sebi pregače. 

Riječ Gospodnja 
 
 
 
Otpjevni psalam:   Ps 51,3-6a.12-14.17 

Smiluj nam se, Gospodine, jer smo sagriješili! 

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti! 

Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom. 

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene! 

Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja navješćivati hvalu tvoju. 

 

 

Drugo čitanje: Rim 5,12-19
Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost. 

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt. Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći.
Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu. I dar – to nije kao kad je ono jedan sagriješio: jer presuda nakon jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha – opravdanjem. Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva – po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu – po Jednome, Isusu Kristu.
Dakle, grijeh jednoga – svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga – svim ljudima na opravdanje, na život! Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici. 

Riječ Gospodnja
 
 

Evanđelje: Mt 4,1-11
Isus posti četrdeset dana i đavao ga iskušava. 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: "Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom." A on odgovori: "Pisano je: ’Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’ "Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’" Isus mu kaza: "Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!" Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: "Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš." Tada mu reče Isus: "Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’" Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu. 

Riječ Gospodnja
 
 
 
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus   

Draga braćo i sestre!

Ušli smo u korizmu, u vrijeme kušnje i probanja. Nužno nam je proći test. Moramo se 'izvježbati' u svladavanju napasti. Takvo probanje je prošao i sam Isus, a kamo li nećemo mi obični ljudi. Može li se danas govoriti o kušnji i pokori kao slobodnom izboru? Čini mi se da nismo skloni bilo kakvoj žrtvi. Pokora je način proživljavanja sebe i svijeta u realnim situacijama. Kroz pokoru mi "simuliramo" moguće situacije u koje nas može dovesti život. Pokora je neka vrsta duševnog spartanstva. Faktično mi pokoru biramo ne da bi zadovoljili za grijehe nego da bi ušli u dublju spoznaju samih sebe. Svi mi više griješimo iz nepoznavanja samih sebe nego li iz zloće. U Kristu je nekako sintetizirana cijela ljudska povijest čovjeka. Kao da s njime započinje umiranje starog čovjeka i rađanje novog.

U Bibliji se uvijek donose događaji koji su proročki i simbolički. Zauvijek su i za sve vrijedni. Kako danas čitati Isusove kušnje? Kao što je Izrael izbjegao u Egipat tako je i Isus. Egipat je zemlja mudrosti i otkrića. Iz Egipta se vraća 'kući' kroz pustinju. A pustinja je izvanjsko mjesto gdje ljudi ne prebivaju. U pustinju se ide kušati samoga sebe i moliti Boga. Isto tako je pustinja simbol kušnje i napasti. U pustinji se otkriva Boga, ali se doživljava i sotonska kušnja. U pustinji se posti i sanja o svečanoj gozbi (Br 11,4; Izl 16,3). U pustinji je Bog objavio svoju prisutnost. Da, Boga se otkiva na granici naše egzistencije. Tek kad u sebi 'kapituliramo' pokazuje se lice Božje. Bog se pokazuje jako blizu čovjeku, a s druge strane kao da se čovjek odmiče. Tako je bilo i s prvim Adamom i svim adamima. Isus izlazeći iz "svoje krstionice" je novi Adam, Sin Božji koji predvodi novo čovječanstvo. Do rađanja novog čovjeka potrebno je proći pročišćenje, metanoju (obraćenje) i novo rađanje.

Ali ovo drugo rađanje ne događa se od drugoga i bez nas, već s našim nastojanjem i našim pristankom. Adamu je sotona predstavio nadnaravne moći kojima bi se izjednačio s Bogom. U tom stanju ne treba mu ni vjera ni poslušnost. Sotona s Kristom započinje istom taktikom kao i s Adamom i Evom, nudeći mu sve blagodati ovoga svijeta (čovjeku koji je izgladnio u pustinji!) i nudeći mu ostvarenje svih zemaljskih ambicija. Napastovanje Isusa postaje nam jasno u svjetlu Biblije, osobito Knjige postanka i Izlaska. Znači sintetizira se čovjekovo rađanje i preporađanje (Stvaranje i Izlazak!). Tri su ljudske kušnje: kruh, čudo (religioznost), vlast - slava. Ove kušnje nitko ne može preskočiti. Svatko će se s njima susresti. Istina, ne uvijek na izričit način, ali stvarno da. Takvo je ljudsko biće. Bori se za svoj opstanak. I postavlja nam se pitanje da li smo nadvladali 'prirodnog' čovjeka i započeli živjeti po 'duhu'.

Tek kad čovjek nadvlada ove tri kušnje može se govoriti da je izrastao u novog čovjeka. Kroz savladavanje napasti nad okupiranosti hranom (imanjem), slavom i moći nadvladava se vlastiti egoizam i otvara se drugome. Bez nadvladavanja ovih kušnji nemoguće je prepoznati Boga i drugog čovjeka. Pa ni samoga sebe. Novi čovjek se rađa iz žrtve i ljubavi. Ljubav uključuje žrtvu. Sveta je žrtva samo ona koja uključuje ljubav. Nije svaka žrtva sveta niti je svaka žrtva s ljubavlju. A žrtva koja nije prožeta ljubavlju ne preporađa. Isto tako žrtva s ljubavlju donosi radost. A mi ljudi skloni smo prihvatiti ljubav bez žrtve.

Tek kad se prođeš kroz kušnje možeš govoriti o ljudskoj zrelosti za buduće pothvate. Prije 'probanja' sva su tvoja maštanja samo lijepa ideja. I evanđelje reče: poslije nego je Isus svladao kušnje pojavili su se anđeli i služili mu. Eto tako će se događati svakome čovjeku koji odbije napasti imanja, čudesa i slave. Tada će zavladati mir u ljudskom srcu.

MARANATHA

https://www.youtube.com/shorts/oyEZNR-9nAM

Beware of the Wolves in Sheep's Clothing | A Warning to Our Church | Bishop Mar Mari Emmanuel
https://www.youtube.com/watch?v=B4wdTXJjp-g

Understanding Why LGBT Is A Crime Against God - Bishop Mar Mari Emmanuel
https://www.youtube.com/watch?v=YIES5vZieWU
https://www.youtube.com/watch?v=YIES5vZieWU

Kao što lahor gasi mali plamen, a veliki raspiruje, 

tako katastrofe gase malu vjeru, 

dok snažna vjera iz njih izlazi ojačana. 

Beware of wolves in sheep clothing (Bishop Mar Mari Emmanuel)

--------------------------------------------------------------------

World Council of National Catholic Churches

Svjetski sabor narodnih katoličkih crkava   

Katolička stara crkva u RH

Župa sv. Kristofora, Rab

Crkveni listić ''Znak izabrani''

Odgovara: Mons. Marijan Strunje, župnik

E-mail: mstrunj3@gmail.com

Mob: 091 443 2333

--------------------------------------------------------------------------------