Church flyer ''The chosen sign'' - Crkveni listić ''Znak izabrani''

  

wcncc.com

Godina: XI                      28. IV. 2024.                                  Broj: 538

LAVS TIBI CHRISTE

Draga braćo i sestre!   

Kakav mora biti pastir?  Financijski jak? Okružen vezama? Politički sposoban? U tijeku s vremenom? Član masonske lože? Intelektualac vrhunskog kalibra? Ne. Ništa od navedenog! Ništa! 

Potrebno je samo da vjerno prenosi i naučava ono što je primio od Stare Crkve  – tada nema proturječja s Svetim Pismom i Tradicijom. U jednu riječ DEPOSITUM CUSTODI: ''Timoteju, poklad čuvaj kloneći se svjetovnog praznoglasja'' (1 Tim 6, 20) Depositum custodi treba biti garant da se Kristova riječ i smisao njegove poruke i pastoralne prakse neće ni za jotu mijenjati. To su izdale mnoge crkve, između ostalih mnoge protestantske i utrechtske starokatoličke, a u novije vrijeme Rimokatolička  crkva kao i neke pravoslavne, npr, sirska itd. Izdali su, otpali su – od vjere, od očuvanja poklada, izašli su iz vjekovnog pastoralnog okvira, svrstavajući se s jarcima na lijevu stranu gnjeva Božjega (usp. Mt 25, 31-33)

Crkva koja više nije čuvarica vjere nego provodnica svjetovnog praznoglasja, izgubila je svoju svrhu i treba nestati, jer umjesto na spasenje upućuje ljude u propast i osudu Božju.

Crkva se mora baviti problemom evangelizacije, bez obzira na cijenu gubitka broja vjernika. Broj ne nebitan, važna je samo autentičnost prenošenog. Mora nas glede evangelizacije zanimati pet bitnih vidika: 1) evangelizationis finis tj. svrha evangelizacije, što je doduše uvijek ultimum in executione ali je primum in intentione; 2) evangelizationis summa tj. sadržaj evangelizacije; 3) evangelizationis apostolus tj. čovjek evangelizator; 4) evangelizationis campus tj. područje evangelizacije i 5) evangelizationis modus tj. način na koji se evangelizira. U tih pet vidika sve je sadržano

Evangelizationis finis, svrha evangelizacije je spasenje čovjeka po Isusu Kristu u Duhu Svetome kroz milosno zajedništvo Crkve (ukoliko nije otpadnička po blagoslovima istospolnih). Oživotvorenje toga predstavlja svrhu evangelizacije. Važeno je prvo tražiti kraljevstvo Božje, a ostalo dolazi uz to. Crkva ne smije biti samo crkva horizonta, nego naglašene vertikale. Krist utjelovljeni i Krist uzašli, to je misterij kojeg promatramo u svakodnevnom trudu života, tj. u horizontali.

Evangelizationis summa, sadržaj evangelizacije je Kristova poruka, milost, pomoć, primjer, poziv. To je očuvanje Pavlovog zahtjeva depositum custodi i Kristove riječi da se njegova poruka neće ni za jotu mijenjati, u smislu stava sv. Vinka Lerinskog: Qui dicas nove non dicas nova! Ako se u teologiji ne prati ta potpuna jasnoća, sigurnost i distinkcija, onda smo na krivom putu. Svaki relativizam teologije krivi je put koji otvara vrata đavolskim nasrtajima i reinterpretacijama Pisma. Danas je izrađena jedna nova iskrivljena teologija koja se i dalje iskrivljuje pretvarajući se u antropologiju u smislu antropoidolatrije. To znači da iskrivljena Bergoglianska teologija, kao sinonim za sve iskrivljene teologije, govori o nekom drugom Isusu koji nije Isus evanđelja. Takva će teologija propasti. Kriza Rimske crkve ukazuje na paradoksalnu situaciju da su njene partikularne crkve (npr. afričke) pravovjernije od Svete Stolice. Pravilno usklađenje vjere i teologije s kulturama, običajima i društvenim uređenjima ne smije nikada ići za poništavanjem depositum custodi u ime nekog tobožnjeg ''oslobođenja'' čovjeka i evangelizacije, te iskrivljene inkulturacije, jer je riječ o lažnom oslobođenje i lažnoj evangelizaciji – sva oslobođenja čovjeka izvan autentičnog evanđeoskog okvira su lažna oslobođenja i patvorine, surogati koje čovjeka još više zarobljuju. Zdrava usklađenja neće nikada ići za time da postave kip kananaanskog boga Moleka (kojem su pogani prinosili i na živo spaljivali svoju djecu) ispred rimskog Koloseja, kako je to učinio – pored njegovih mnogih drugih demonskih podviga  - Bergoglio, a i dalje čini štetu sa svojom bergoglianskom teologijom. Bergoglio je ostvario ono: ovca se cijelog života bojala vuka, na kraju je pojede čoban kome je najviše vjerovala. Sadržaj tradicionalo-starokatoličke evangelizacije stoji savršeno nasuprot rimopapinskom sramotnom blagoslovu preljubnika, suležnika i sodomita, koji svoje dobro mogu ostvariti isključivo obraćenjem, pokajanjem, promjenom načina života i kršćanskim svjedočenjem. Starokatoličke crkve okupljene u WCNCC na to ih u kršćanskoj ljubavi pozivaju i mole za njihovo obraćenje, kao i za njihovo udaljenje od propasti na koju ih navodi posrnuli rimopapizam. Danas je sasvim jasno da je Petrov papizam dijametralno suprotan Molekovom Rimopapizmu. Na Petrovoj stolici danas sjede oni koji su Petra pogubili, provodeći poganluk kako bi uništili kršćanstvo.    

Evangelizationis apostolus, odnosno, tko je apostol evangelizacije? Redoviti  evangelizatori su prvenstveno oni koji vrše biskupsku službu te njihovi pomoćnici, odnosno svećenici i đakoni. Uz njih tu su i osobe posvećenoga života. Izvanredni evangelizatori su vjernici laici, muškarci i žene, koji su urešeni stamenošću u provođenju depositum custodi i bjelodano stoje nasuprot bergoglianskoj teologiji. Pri evangelizaciji darovi Duha Svetoga, kreposti i snalažljivosti vjernika ostvaruju pastoralne plodove. Valja u radosnom prihvaćanju siromaštva crpiti u kontemplaciji i trajnoj povezanosti s Bogom, kako bi se u život provela nakana Duha Svetoga

Evangelizationis campus, odnosno područje evangelizacije koje zahvaća kontinente, narode, zatim svijet mladeži, škole, zabave, tisak, internet, obitelji, župne zajednice itd. Današnja sekularizacija se očituje u globalizaciji zaogrnutoj religijskim koloritom ali suštinski ateističkim stajalištima, te indiferentizmom i osipavanjem u krilu nekadašnjih kršćanskih prostora. Suvišak vremena kao rezultat razvijene energetike i elektronike, informatike, rezultira u mnogih dosadom, a dosada je ''đavlovo igralište'' koje čovjeka sustavno gura u razne ovisnosti o mobitelu, internetu, alkoholu, kocki, drogi itd. stvarajući zabavljački konzumistički polumoral koji se vremenom pretače u nemoral. Ovdje pomaže samo molitva, riječi i primjer u poniznosti i hrabrosti. Svjedočenje.

Evangelizationis modus, odnosno način evangelizacije. Potrebno je da se očituje bibliocentrizam koji prerasta u spasonosni Kristocentrizam. To treba oblikovati  kristološki antropocentrizam za razliku od antikristove antropolatrije bilo pod maskama vjere i religije, bilo u izravnoj protuvjerskoj djelatnosti. Pored svih briga, pored progona globalističkog svijeta koji želi reinterpretirati Crkvu, pored suprotivština svakodnevnog života, mi ostajemo u radosti i veselju što smo synergoi tou theou, suradnici Božji, Kristovi, svaki na svom odredištu, svaki sa svojom odgovornošću. Nikada ne zaboravimo, nikada ne smetnimo s uma, da sve ono o čemu govore razne ''religije'' i ''pokreti'', grupe za ''samoostvarenje'' ovi i oni,  o svemiru, o sreći, o uspjehu itd:  Isus Krist je Jackpot života, dobitna kombinacija svemirske sreće, u Njemu je all in one ostvarenje.

  

Obavijesti  

- Sv. Misa nedjeljom u 18 sati u crkvi sv. Kristofora.

- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete Bogorodice u dogovoru s župnikom.

- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.

- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili u dogovoru s župnikom.  

Kršćanski podsjetnik  

Proslavljajmo Oca nebeskog:

''Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.'' (Iv 15, 8)

 

PETA USKRSNA NEDJELJA

 

 

Prvo čitanje: Dj 9,26-31 Pripovjedi im kako je Pavao na putu vidio Gospodina.

 Čitanje Djela apostolskih 

U one dane: Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik.

Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo.

Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga.

Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz.

Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.

Riječ Gospodnja

 

Otpjevni psalam:  Ps  22, 26b-28. 30-32
Pripjev: Ti si, Gospodine, hvala moja posred zbora velikoga! 

Pred štovateljima ću tvojim izvršiti zavjete svoje.

Siromasi će jesti i nasititi se,

hvalit će Gospodina koji ga traže:

nek živi srce vaše dovijeka!

Spomenut će se i Gospodinu vratiti

svi krajevi zemlje;

pred njim će nice pasti

sve obitelji pogana.

Njemu će se jedinom klanjati svi velikani zemlje,

pred njim se sagnuti svi što u prah silaze.

I moja će duša za njega živjeti,

njemu će služiti potomstvo moje.

O Gospodinu će se pripovijedati sljedećem koljenu,

o njegovoj pravdi navješćivati narodu budućem:

''Ovo učini Gospodin!''

 

 Drugo čitanje: 1 Iv 3, 18-24   Ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo i ljubimo.

Čitanje Prve poslanice svetog Ivana apostola

Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve. Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu. I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago.

I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed. I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao. 

Riječ Gospodnja  

 

Evanđelje:  Iv 15, 1-8  Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.

 Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

''Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.

Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.''

Riječ Gospodnja

  

Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus   

Draga braćo i sestre!

Kršćanstvo je životna i pastoralna praksa a ne razina ugodnog osjećaja ili razumsko prihvaćanje Boga i Krista. Kršćanska 'dogma' je život prožet ljubavlju i pozivom na obraćenje. To je ljubav koja poziva na obraćenje. Ništa ne vrijedi iživljavanje kroz svete čine, obrede i apstraktnu osjećajnost, ako je sve to bez ploda svakodnevnog življenja. Neki misle da ostvaruju kršćanstvo ako ga ispunjavaju izvanjski. Ako ga javno prihvaćaju i javno se deklariraju kršćanima, vjernicima.  Kršćanstvo je nešto drugo. Na kršćanskom stablu može se biti i 'suha grana', i 'okupljene mase suhih grana.' Na žalost, svjedočimo okupljenim masama suhih grana.

Obredi, molitve i sakramenti su veličanstveni ako nas vode prema životnim djelima, ako u nama stvaraju raspoloženje za pravednim i plodnim životom, ako nas upućuju  na to da se pomirimo s onima s kojima smo u zavadi, da razumijemo potrebe drugih, da drugima priteknemo u pomoć. Na primjer, misa je znak i izvor našeg jedinstva s Bogom i pravilnog prihvaćanja vjere, ali je isto toliko znak i izvor našeg jedinstva s braćom. Isus nas upozorava, ako smo svoj dar donijeli na oltar, pa se sjetimo da imamo nešto protiv nekoga brata, da ostavimo dar i da se prvo pomirimo pa tek tada položimo svoj dar na oltar.

Bog nam daruje svoju ljubav da bi ju dijelili zajedno s drugima, da bi mogli druge ljubiti. Najžarča je Isusova želja bila, ne samo da budemo jedno s njime, nego da i mi između sebe budemo jedno, da jedni druge ljubimo. On naviješta da će se svijet obratiti, ne ako samo ljubimo Boga, već ako njegova ljubav bude prakticirana među ljudima. Ivan evanđelist to postavlja dosta oštro i kaže: ''Onaj koji tvrdi da ljubi Boga kojega ne vidi, a ne ljubi brata kojega vidi, taj je lažac''. Raspoznavati ćemo se da smo Kristovi po plodovima. Djela čovjeka oslobađaju svih vrsta iluzija.

Djela su istinska vjeroispovijest: praktična i pastoralna djela. Naše vjerovanje, naše krštenje, svi sakramenti imaju za cilj da naš život bude praktični život, da naša vjera bude vjera djela. To je životni navještaj i propovijed. Kršćanin je živo biće. On nije beživotno biće, suha grana. Već ovdje i sada Isus hoće da njegov Duh ljubavi čovjeku pomogne da živi zdravi život koji donosi plodove. Isus Krist traži vjeru Duha i istine, a ne riječi i Molekovih kipova. Plodovi koje mi životno stvaramo najbolje svjedoče božanski duh u nama ili onaj duh koji je nasuprot božanskom, Molekov duh.

Naša briga za ljude bit će naša najveća briga za Boga ako je ta briga unakva kakva mora biti, autentična briga kršćanskog morala udaljenog od antropocentrizma i pomodnosti antropoidolatrije sekularnog svijeta. Kao što grana na stablu ne može živjeti ako u nju ne dolaze sokovi iz stabla, tako ni mi ne možemo živjeti bez Kristovih sokova, božanske ljubavi iz koje smo stvoreni i u kojoj možemo rasti. Kršćanin nema nikakvih plodova, ako bi ostao suha grana. Neki žive baš kao suhe grane, oni se trajno čuvaju, umjesto da se razdaju. Ljude je strah da ih nasljedovanje Isusa Krista ne udalji od ljudi. A Isusov poziv je baš obrnut: Mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. (1 Kor 3, 19)

Što se istinitije nasljeduje Isusa to smo bliže ljudima. Više smo ljudi. Što je netko više za Boga više je za ljude. Mi testiramo svoju vjeru kroz svoja djela koja činimo za druge. Dok god naša djela prožima ljubav, sigurniji smo da smo na Isusovom putu. Samo ljubav donosi istinske plodove, samo ona rađa, samo ona usrećuje i daje kuraž u bilo kakvim životnim situacijama. Najdalje bi se odmaknuli od Isusa ako bi ga subjektivizirali, sveli na neki duševni doživljaj ili ga izdali pastoralnim praksama suprotnim njegovim praksama.

On je svojim Duhom sigurno naš unutarnji sok, ali iza toga se rađaju plodovi. Isus često naglašava da prepoznavanje njegovih učenika treba biti po plodovima (Mt 15, 21). Nemoguće je ispuniti Isusovo djelo bez posjedovanja njegovih unutarnjih sokova – njegova duha i ljubavi. Interesantno je vidjeti u ovoj našoj kršćanskoj povijesti kako je više bilo svađa o pravilnom vjerovanju nego li o pravilnom življenju. Isus ipak stavlja naglasak na život s plodovima ljubavi, obraćenja i dobrote.

Njegov je život bio njegov nauk. Takva su i Evanđelja. Ona opisuju božanski život Isusa Krista. Apostoli su imali svu svoju snagu u životnom nasljedovanu Isusa. Plodovi su bili vidljivi.  Nemoguće je u sebi imati "sokove" zloće i činiti dobra djela. Sokovi trsa se koncentriraju u slatku grožđicu, a tako se kršćanstvo koncentrira u dobra djela.

 

MARANATHA

--------------------------------------------------------------------

Svjetski sabor narodnih katoličkih crkava -  World Council of National Catholic Churches

KATOLIČKA STARA CRKVA U RH - Župa sv. Kristofora, Rab

Crkveni listić ''Znak izabrani''

Odgovara: Mons. Marijan Strunje, župnik

E-mail: zup.sv.kristofora@gmail.com

Mob: 091 443 2333

--------------------------------------------------------------------------------