Church flyer ''The chosen sign'' - Crkveni listić ''Znak izabrani''

  

wcncc.com

  

ONE, HOLY, CATHOLIC AND APOSTOLIC CHURCH

Catholic Churches of Traditional Non-Liberal Catholic doctrine and pastoral care

 

Isus Krist Kralj svega stvorenoga! 

Godina: XII                   23. XI. 2025.                                 Broj: 620

 

Draga braćo i sestre!

U Uskrsnoj noći 24. na 25. ožujka 387. godine sv. Ambrozije je u Milanu krstio Augustina, njegova sina Adeodata i prijatelja Alipija. Da "osim Boga nema učitelja koji bi čovjeka naučio znanju", Augustin svom sinu Adeodatu objašnjava u "De Magistro" (Retr. I, 12),
 
Kad je Augustin došao u grad Hipon – tada biskupski grad odnosno biskupsko sjedište – nije znao da tamošnji stari biskup Valerije nema nijednog svećenika. Na propovijedima biskup Valerije govori vjernicima - među kojima je bio i Augustin - da je potrebno izabrati dostojnog prezbitera koji bi starcu biskupu bio od pomoći. Nazočni vjernici predložiše uglednog Augustina koji je negodovao primiti tu čast zbog velike odgovornosti. Ipak, krajem 390. godine Augustin posta prezbiterom hiponske crkve. 

Valerije mu je poklonio vrt, i tu je Augustin sagradio samostan te oko sebe sabirao braću klerike dobre volje. Jedan od prve brace bijaše Posidije, kasnije biskup kalamski i pisac života Augustinova. On pripovijeda, kako su iz ove samostanske zajednice proizašla desetorica veoma čestitih i učenih biskupa, koji su i sami onda podigli razne samostane. Celibatarnim načinom života Augustina kao i nekih drugih autoriteta crkve prvog milenija nastaje u crkvi sve više praksa da se za kler uvodi celibat. Ipak, uvođenje takve prakse bez mogućnosti izbora strano je Svetom Pismu, jer je za apostole Gospodin Isus izabrao mahom oženjene ljude. Tako u prvom mileniju imamo mješovito stanje: od celibatarnih klerika do oženjenih klerika (đakona, svećenika i biskupa), međutim sve više prevladava celibatarni kler te se uvodi obveza celibata kao discipline 1139. godine na Drugom lateranskom saboru – posve suprotno Svetom Pismu, na žalost. Ta je disciplina morala biti ostavljena na slobodni izbor, a uveli su je upravo oni koji se pozivaju na nasljedstvo apostola Petra – oženjenog, a ne na nasljedstvo apostola Ivana - neoženjenog. Augustin je, ako ne prvi osnivač, onda barem najuspješniji promicatelj samostanskog života u sjevernoj Africi. Tako u Afriku dolaze i drugi monasi s talijanskog otoka Capri i s istoka, te Augustin 402. godine piše raspravu "O radu monaha." 

Izbor i biskupsko ređenje Augustinovo  - bez papinskog naloga – uz slaganje afričkih biskupa 

I ovdje se – između ostaloga – može jasno sagledati valjanost ređenja biskupa bez papinskoga imenovanja, poput sv. Augustina jednog od najutjecajnijih kršćanskih učitelja čiji je autoretet neosporan te se slavi kao jedan od četvorice Crkvenih Otaca u Katoličkoj, Pravoslavnoj i Anglikanskoj crkvi, te je urešen mnogim crkvenim naslovima, npr: Doctor Gratiae, Doctor Ecclesiae. 

Naime, kad se u jesen 393. godine priređivao generalni sabor afričkih biskupa u Hiponu, prezbiteru Augustinu su povjerili da na saboru raspravlja "o vjeri i simbolu". Zbog rasta Augustinovog ugleda stari se biskup Valerije zabrinuo, da ne bi predložili Augustina za neku slobodnu biskupsku stolicu, pa želeći ga sebi osigurati za nasljednika izabra ga 395. godine za pomoćnog biskupa uz radosno odobravanje i klicanje puka. Uzalud je numidski primas protiv toga prosvjedovao (kasnije je prihvatio postojeće stanje), uzalud se i sam Augustin tomu otimao. Ostali afrički biskupi razbiše njegove sumnje spominjući mu razne slične slučajeve. Tek poslije svoje biskupske posvete Augustin saznade za onaj nicejski kanon, koji zabranjuje posvetiti drugoga biskupa za jedan te isti grad. Kasnije je sam Augustin dao prijedlog, da se svakom biskupu prije njegove posvete pročitaju kanoni raznih sabora. Čini se da je Valerije još iste 395. godine umro, te ga je tako naslijedio Augustin kao biskup ordinarij. Time je katolicitet potvrđen kao religija iste vjere bez nužnosti jedinstvene uprave. 

Dok je Augustin propovijedao često mu je smetala donatistička vika iz njihove obližnje kapele. Čuo je biskup i da mu dovikuju: "Dolje izdajice!" Protiv takovih izgreda Augustin je nada sve preporučivao svojima neiscrpljivu ljubav i blagost, ne bi li ih sjedinio s Katoličkom crkvom.

 

Kad odbijanje nije pobuna nego vjernost

Čitajući o životu sv. Augustina, o njegovoj borbi za Crkvu Božju, ne možemo s žalošću promatrati urušavanje Crkve za koju je on toliko marljivo radio. Naime, sve je vidljivije  da hijerarhija u Rimskoj Crkvi na žalost nastavlja putem hermeneutike raskida koji je započeo Bergoglio. Stoga će sve više katolika, a naročito klerika, svećenika i biskupa, biti u situaciji da će morati dobro razmisliti i na kraju odlučiti hoće li ostati poslušni Bogu, svetoj vjeri i majci Crkvi, ili hereticima. Upravo su takvu, tešku odluku, donijeli – između ostalih – i Redemptoristi na Novom Zelandu: "Nećemo šutnjom sudjelovati u ovom kontinuiranom uništavanju Crkve… Odbacujemo Sinodalnu crkvu." ( Vidi: Transalpine Redemptorists at home: An Open Letter to the Catholic Bishops, Priests, Religious and Faithful ) 

Nadbiskup Carlo Maria Vigano  naglasio je ono važno: ne može se biti lojalan hijerarhiji ako ona nije lojalna Kristu. Naime, odbijanje poslušnosti crkvenom autoritetu, kada taj autoritet naređuje nešto što proturječi vjeri, ne može predstavljati napad na jedinstvo, jer je nelegitimna naredba poglavara raskolničke i skandalozne prirode, a ne neposlušnost podređenog koji ostaje vjeran Bogu. Poslušnost zbog jedinstva je nemoguća ukoliko se Istinu relativizira. Poslušnost ne može postojati ako poglavar koji traži da mu se pokoravamo zauzvrat ne priznaje Božji autoritet nad sobom. Takva poslušnost ljudima značila bi neposlušnost Bogu čime bi se kršilo pravilo svetog Petra (Dj 5, 29). 

Da bismo slušali crkvene poglavare - bez obzira o kojoj je crkvi riječ - oni prvo moraju biti poslušni Bogu. Samo tada poslušnost takvim poglavarima čini samu poslušnost sigurnim sredstvom svetosti za one koji slušaju svoje poglavare. I zato imamo razum kao i sensus fidei: da bi razlučili kada je poslušnost krepostan čin, a kada se umjesto toga pretvara u devijaciju zbog koje se mora uskratiti poslušnost autritetu. 

Oni koji prihvaćaju mogućnost da crkveni poglavari izdaju naredbe suprotne vjeri ili moralu moraju priznati mogućnost da podređeni odbiju nelegitimne naredbe svojih nadređenih. Hijerarhijska ljestvica Crkve omogućuje žalbu višem autoritetu kada se netko nađe u sukobu s autoritetom kojemu je podređen. Ali ako su najviši ešaloni hijerarhijske ljestvice – u ovom slučaju, rimski papa i rimski dikasteriji – sami umiješani u opću subverziju vjere (počevši od nedavne izjave Lava da "moramo promijeniti stavove" prije nego što možemo promijeniti doktrinu (Usp. https://chiesaepostconcilio.blogspot.com/2025/09/papa-leone-parla-con-elise-ann-allen-di.html ) onda je jasno da neposluh prema Crkvi pokazuje upravo rimski papa i rimski dikasterij. 

Dakle, kada vidimo očitu neposlušnost crkvene vlasti prema Božjem zakonu na svim razinama, kako onda svećenik ili običan vjernik podređen toj vlasti može ostati poslušan toj vlasti, ako istovremeno želi biti vjeran Bogu? Svetački je biti poslušan do smrti, čak i smrti na križu, zbog poslušnosti Bogu. Ali nikada, ni pod kojim okolnostima, ne smije se ni zamisliti ulizička poslušnost heretičkim i raskolničkim poglavarima, iz straha da se ne razbije "djelima raskolničke prirode" prividno jedinstvo njihove crkve. Jer jedinstvo na koje polažu pravo je prijevara koja skriva uvođenje sinodalnog panteona, koji uključuje i konzervativce Summorum Pontificuma kao i LGBTQ+ progresivce Jamesa Martina, i Gospu Fatimsku kao i Pachamamu. Stoga se nalazimo pred vlašću – vrhovnom vlašću – koja je očito neposlušna Kristu, Glavi Mističnog Tijela, ali koja, uzurpirajući Kristovu vlast, polaže pravo da odlučuje u kojim je aspektima oni koji su joj podložni moraju slušati, ne pokoravajući se tako Božjim zapovijedima. 

Možemo li uopće zamisliti da priznamo ovaj autoritet kao legitiman i da mu dugujemo poslušnost, kako ne bismo razbili "jedinstvo" koje je hijerarhija već razbila vlastitom neposlušnošću Bogu? Kako bismo uopće mogli odobriti njezine zlouporabe, čineći sebe suučesnicima onih koji izdaju Istinu? 

I na kraju pitajmo se, što bi na sve to rekao sv. Augustin da danas živi? Sasvim sigurno, kao što je branio Katoličku crkvu od raznih krivovjerja svojega vremena, tako bi tu istu Crkvu branio i danas od "nezabludivog" vatikanskog poglavara u zabludi. Knjigu koju je Augustin napisao "O vladanju Katoličke Crkve" zasigurno bi u naše vrijeme nadopunio ili bi napisao novu. U svojem djelu "Protiv tzv. temeljne poslanice Manihejeve" izrekao je (u tada još jedinstvenoj Katoličkoj crkvi prvog milenija): "Ja ne bih vjerovao ni evanđelju, kad me na to ne bi potaknuo ugled katoličke Crkve" (c. 5, 6). Taj ugled je srušen osobito s papom Franjom i Lavom XIV. te Augustin na to ne bi ostao imun. Za pretpostaviti je da bi dobronamjerno opominjao te doživio sudbinu biskupa Josepha Stricklanda koji je suspendiran ili sudbinu nadbiskupa Carla Maria Vigana koji je ekskomuniciran. Međutim, i tada bi se Augustin držao svoga načela:  "Uništite zablude, ali ljubite zalutale." 

"Bog je sama istina – ipsa veritas – i sve što je istinito dolazi od Njega, jer je On izvor svake istine." ( De Trinitate , VIII, 2)

  

Laus Tibi Christe

 

 Obavijesti  

- Sv. Misa nedjeljom i blagdanima u 18 sati u katedrali sv. Kristofora.

- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete Bogorodice u dogovoru s župnikom.

- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.

- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili po dogovoru.

 

Kršćanski podsjetnik
Ono što je očima skriveno a bez čega oko ne može vidjeti:
"Podrugivali mu se glavari i izrugivali ga vojnici govoreći: ‘Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!’ " (usp. Lk 23, 35-37)

 

  

ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA

 

  

  

Prvo čitanje:  2 Sam 5,1-3 
Pomazaše Davida za kralja nad Izraelom.

Čitanje Druge knjige o Samuelu 

U one dane: Dođoše sva izraelska plemena k Davidu u Hebron i rekoše: "Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa. Već prije, dok još Šaul bijaše kralj nad nama, ti si upravljao svim pokretima Izraela, a Gospodin ti reče: ’Ti ćeš pasti narod moj izraelski i ti ćeš biti knez nad Izraelom!’" Tako dođoše sve starješine izraelske kralju u Hebron, a kralj David sklopi s njima savez u Hebronu pred Gospodinom; i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom. 

Riječ Gospodnja  

 

 

Otpjevni psalam:  Ps 122,1-5

Pripjev: Hajdemo radosno u Dom Gospodnji! 

Obradovah se kad mi rekoše:

"Hajdemo u dom Gospodnji!"

Eto, noge nam već stoje

na vratima tvojim, Jeruzaleme.

Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani

i kao u jedno saliveni!

Onamo uzlaze plemena,

plemena Gospodnja.

Po zakonu Izraelovu

da slave ime Gospodnje.

Ondje stoje sudačke stolice,

stolice doma Davidova.

  

 

Drugo čitanje: Kol 1, 12-20 
Prenio nas je u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje!

 

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima 

Braćo:
Zahvaljujemo Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti.
On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje,
u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha.
On je slika Boga nevidljivoga, prvorođenac svakog stvorenja.
Tà u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji,
vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva,
bilo vrhovništva, bilo vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno:
on je prije svega i sve stoji u njemu.
On je glava tijela, Crkve;
on je početak, prvorođenac od mrtvih,
da u svemu bude prvak.
Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu puninu
i po njemu
– uspostavivši mir krvlju križa njegova –
izmiriti sa sobom sve,
bilo na zemlji, bilo na nebesima. 

Riječ Gospodnja

 

 

Evanđelje: Lk 23, 35-43 
Gospodine, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje! 

Čitanje svetog Evanđelja po Luki 

U ono vrijeme: Podrugivali se Isusu glavari s narodom: "Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!"

Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: "Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!" A bijaše i natpis ponad njega: "Ovo je kralj židovski."

Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!" A drugi ovoga prekoravaše: "Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini." Onda reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje." A on će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!" 

Riječ Gospodnja

 

 

Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus   

Draga braćo i sestre!

Krist je fizički bio preminuo na križu i stoga su mnogi postavljali pitanja glede toga završetka, i oni koji su mu se divili i oni koji ga nisu slijedili. Je li to bio Isusov neuspjeh? Zar je on bio sanjar i pustolov koji je živio od iluzije? Nepravda je tada trijumfirala i nastavlja trijumfirati u svijetu. Isus je doživio neuspjeh u očima onih koji mu se protive.  Nadao se božanskom svijetu, a snašao ga je zločesti. Ljubio je čovjeka, a on ga je odveo na križ. Kakav je to skandalozan plan i program Božji s Isusom? Tko je taj čovjek koji umire kao Isus? Umire tako pravedno i mirno bez proklinjanja, dapače, opravdava svoje neprijatelje i suce. Svakom zlu pristupao je s dobrotom. Nije došao da smakne svijet, nego da ga spasi. Isusov je vrhunac slave: milosrđe se pokazuje jače od mržnje i time započinje ili bi trebalo započeti Isusovo kraljevstvo, kraljevstvo ljubavi i dobrote. S Isusom započinje umiranje mržnje i zla u svijetu.

Ah, započni Gospodine sa svojim kraljevstvom. Tvoje kraljevstvo nema obrambeni karakter, ti ga smještaš u ranjena i poštena srca. Isus je učitelj i spasitelj onih koji vjeruju u dobro i ljubav, bratstvo i zajedništvo čovječanstva. Opasnost mu je vječna da ga se zakralji, ne radi njega (ako se ne ide na križ kao i on), nego radi sebe. Zakraljujući tebe hoće zakraljiti sebe i sjediti u tvojim dvorima. Ljudi su te otkrivali kao Boga i spasitelja, kao brata i prijatelja, a ne kao kralja! Zakraljiti su te htjeli tvoji protivnici – a sada se događa da te zakraljuju tvoji i time te otuđuju od izmučenog ljudskog srca.

Isuse je kralj sa trnovom krunom, spasitelj kojemu je do smrti stalo do naših života, naših odluka, naših poteza, do toga da se ne odmaknemo od njega u kojeme je jedinom spasenje. Isus je najbliži najmanjima i obespravljenima. Tamo gdje su gladni, žedni, bolesni i zatvoreni... tamo je proslavljeni Isus. Bio si, Isuse, protiv svakog vladanja ljudskim životom i duhom. Bio si osloboditelj! Kad si na križu ja ću te zamoliti da baciš svoj pogled na mene. Ti nas tješiš na križu i pod križem. Isus otvara oči sljepoći. Isus liječi bolesni život. Isus otvara viziju na dobro i izvlači iz zla. Spašava.

Isuse, Ti odbi zemaljsko kraljevstvo, a tvoji ga prihvatiše, dapače oni koji tvrde da imaju isključivo pravo na akreditaciju crkvenosti zakraljili su se s trostrukom krunom na tijari, i postadoše nezabludivi predsjednici svjetovne republike bez ograničenja trajanja mandata busajući se u prsa da je u njima punina i primat, i sve to pozivajući se na nasljedstvo svetoga Petra, jadnoga i gaženoga skromnoga apostola koji je pronio tvoju Radosnu vijest časno. Imaju čak i zlatna žezla. Kakva ludost kršćanstva i svijeta, kakva zamjena kršćanstva ideologijom! Isus je ubijen, ali je prelomio ovu našu povijest koja ga više ne može izbaciti iz sebe, a da s njime ne umre čovjek. Okrunismo te Gospodine trnovom krunom, tebe Spasitelja koji si probudio naša usahla srca i rastjerao ljudske predrasude. Oprosti nam Gospodine.

Otvorio si oči ljudima da čovjeka cijene ne po kruni već po ljubavi u srcu. Ne po moći već po dobroti, ne po ideologiji već po plemenitosti. Istina i ljubav tvoje su kraljevstvo. Zato čovječanstvo tebi duguje ono najbolje. Ako bi se i govorilo o Isusu kralju tada se ne bi to odnosilo na vlast i moć, nego na istinu i ljubav, pravdu – na Blaženstva. Isus je s onima iz Blaženstva. Isus je došao svjedočiti istinu života. Njegov primat je primat ljubavi a ne vladanja, njegova je kruna od trnja a ne tri zlatne krune. Kakva muka da započne njegovo kraljevstvo? Još je sve na prvom danu, još Isusa u njegovim najmanjim razapinju, pljuju, itd. Međutim, ti si svojima istinski "kralj", ti si brat i sluga. Ti si došao služiti, ne suditi. Kralj si drukčiji od svih kraljeva.

Nitko nije toliko bježao od vlasti kao Isus, a ušao je u ljudska srca više nego li itko u ovoj povijesti. Nitko nije tako ružno "poražen" kao Isus, a izišao kao pobjednik. Nitko nije toliko i tako ljubio kao Isus. Isus je spasitelj jer je postao jednak običnim ljudima. Obične ljude je učinio Božjim sinovima i kćerima. Prije njega samo su neki bili Božji, poslije njega svi smo postali. Zato se on nama objavljuje kao prijatelj, brat, spasitelj... Prošla su ovozemaljska kraljevstva, pali su tronovi a ti si uskrsnuo da budeš sa svakime od nas. Izišao si iz groba da se vratiš u naša srca.

MARANA THA

https://www.youtube.com/shorts/oyEZNR-9nAM

Beware of the Wolves in Sheep's Clothing | A Warning to Our Church | Bishop Mar Mari Emmanuel
https://www.youtube.com/watch?v=B4wdTXJjp-g

Understanding Why LGBT Is A Crime Against God - Bishop Mar Mari Emmanuel
https://www.youtube.com/watch?v=YIES5vZieWU
https://www.youtube.com/watch?v=YIES5vZieWU

Kao što lahor gasi mali plamen, a veliki raspiruje, 

tako katastrofe gase malu vjeru, 

dok snažna vjera iz njih izlazi ojačana. 

Beware of wolves in sheep clothing (Bishop Mar Mari Emmanuel)

--------------------------------------------------------------------

World Council of National Catholic Churches

Svjetski sabor narodnih katoličkih crkava   

Katolička stara crkva u RH

Župa sv. Kristofora, Rab

Crkveni listić ''Znak izabrani''

Odgovara: Mons. Marijan Strunje, župnik

E-mail: mstrunj3@gmail.com

Mob: 091 443 2333

--------------------------------------------------------------------------------