Godina: VIII 24. V 2020.
Broj: 334
Draga braćo i sestre,
SEDMA VAZMENA NEDJELJA
Prvo čitanje: Dj 1, 12-14
Drugo čitanje: 1Pt 4, 13-16
Evanđelje: Iv 17, 1-11a
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: ''Oče, došao
je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad
svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni:
da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja
tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti,
Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je
svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji
bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe
sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i
uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za
njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve
moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu,
no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.''
Riječ Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje
Isus se proslavio u onima koje mu je Otac dao: ''I ja se proslavih u njima'' (Iv 17, 10). Kristova proslava u čovjeku
znači potpunu čovjekovu otvorenost Bogu, slušanje volje Božje, življenje te
volje Božje, prihvaćanje Božjega prvenstva kao uzročnoga i krajnjega kriterija
sveukupnog postojanja kao egzistencije svih bića koja opstoje zahvaljujući Božjoj svemogućoj moći. Kristova proslava u Isusovim
učenicima Božja je pobjedu u čovjeku, Božji povratak u čovjeka i oduzimanje vlasti
Đavlove nad čovjekom: unutarnje
ozdravljenje našega jastva. Ali ta proslava Božja u čovjeku ne znači u isto
vrijeme proslavu Kristovu u cjelokupnom ljudskom rodu: ''Ja za njih molim; ne molim za svijet,
nego za one koje si mi dao jer su tvoji''
(Iv 17, 9). Krist se proslavlja u onima koji Krista prihvaćaju, koji ga hoće,
koji se raduju Kristovom djelu spasenja. Ostali koji ne prihvaćaju veličanstvenu Božju ponudu spasenja po Kristu ostaju vlastitom voljom u od Boga udaljenom svijetu, a svijet
bez Božje prisutnosti i blagoslova izgubljen je svijet koji vrluda u beskrajnim
obrtajima oko vlastite orbite ne nalazeći spokoja; to je svijet koji je na mjesto Boga postavio stvorenje; to je prema tome idolopoklonstveni svijet koji svojim
pogrešnim izborom osuđuje sama sebe. Ako
se budemo trudili živjeti Kristovu ljubav i njegov nauk u ovom svijetu, pa i
onda kada to nije lako, budimo sasvim sigurni da će se Krist u
nama proslavljati, jer će način našeg života naličiti njegovom životu, te će
prisutnost i blagoslov Svetoga Duha počinuti na nama. Duh Branitelj i Tješitelj
biti će s nama, pomagati nas i upućivati nas u Istinu Božju. Tako nikad nećemo biti sami ni ostavljeni, jer On je s nama zauvijek: u bolima i radostima, u
suzama i smijehu. Naše je prihvaćanje Krista Božja pobjeda u nama, to je naša radost i Božja radost u susretu
- okončanje odvojenosti i začetak vječnog blaženstva.
- MARANATHA -
Izdaje: Regija sv. Kristofora
Nadbiskupska kurija: generalni.vikarijat@gmail.com
Godina: VIII 24. V 2020.
Broj: 334
Draga braćo i sestre,
nikada nemojmo smetnuti s uma da je ponos naš
najveći neprijatelj a poniznost naš najveći prijatelj. Poniznost nas na
izuzetan način uči uzdati se u Božju providnost a da pritom zadržavamo ljudsko dostojanstvo; ona je plodno tlo za Božji rad
na nama, za naš rast. Poniznost je temelj koji se traži da bismo mogli postati prikladno i učinkovito oruđe Božjega djelovanja. Samo, jedino i
isključivo s poniznošću moguće je proći kroz najdublje obraćenje i savršeno
predanje. Stoga je poniznost sveta božanska osobina u kojoj se krije tajna
svakog istinskog rasta. Mnogi od nas kroz život su prošli i nadalje prolaze
kroz poniženja i suprotivštine, ali budimo zahvalni i sretni na tome, jer nas tako Bog preoblikuje, kuje i usavršava u djelotvorne vitezove svjetlosti Kraljevstva
Božjega. Samo po takvoj poniznosti Bog po nama može činiti velika djela. Poniznošću i jednostavnošću života ostat ćemo imuni od moći ovoga
svijeta, jer svijet neće moći nama ovladati. Samo na poniznom čovjeku počiva
Duh Božji koji obnavlja Crkvu i vraća ju tamo odakle je i krenula: na izvore,
na početke, na život Stare Crkve koji se konkretizira i živi u sadašnjosti.
Istinska obnova započinje s pojedincem, s nama samima, u poniznosti i djelotvornoj prisutnosti Duha Svetoga. U skrušenosti srca
zahvaljujmo Bogu, nadvladajmo duhovni nemar i mrtvilo te imajmo
strahopoštovanje prema svemu što je Bog stvorio.
OBAVIJESTI
Crkva sv. Kristofora
Sv. Misa slavi se uz pridravanje mjera
opreza vezanih uz COVID-19.
KRŠĆANSKI PODSJETNIK – Imamo
zagovornika kod Oca na svetim nebesima:
''Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k
tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi''
(Iv 17, 11).
SEDMA VAZMENA NEDJELJA
Prvo čitanje: Dj 1, 12-14
Drugo čitanje: 1Pt 4, 13-16
Evanđelje: Iv 17, 1-11a
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: ''Oče, došao
je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad
svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni:
da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja
tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti,
Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je
svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji
bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe
sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i
uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za
njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve
moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu,
no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.''
Riječ Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje
Isus se proslavio u onima koje mu je Otac dao: ''I ja se proslavih u njima'' (Iv 17, 10). Kristova proslava u čovjeku
znači potpunu čovjekovu otvorenost Bogu, slušanje volje Božje, življenje te
volje Božje, prihvaćanje Božjega prvenstva kao uzročnoga i krajnjega kriterija
sveukupnog postojanja kao egzistencije svih bića koja opstoje zahvaljujući Božjoj svemogućoj moći. Kristova proslava u Isusovim
učenicima Božja je pobjedu u čovjeku, Božji povratak u čovjeka i oduzimanje vlasti
Đavlove nad čovjekom: unutarnje
ozdravljenje našega jastva. Ali ta proslava Božja u čovjeku ne znači u isto
vrijeme proslavu Kristovu u cjelokupnom ljudskom rodu: ''Ja za njih molim; ne molim za svijet,
nego za one koje si mi dao jer su tvoji''
(Iv 17, 9). Krist se proslavlja u onima koji Krista prihvaćaju, koji ga hoće,
koji se raduju Kristovom djelu spasenja. Ostali koji ne prihvaćaju veličanstvenu Božju ponudu spasenja po Kristu ostaju vlastitom voljom u od Boga udaljenom svijetu, a svijet
bez Božje prisutnosti i blagoslova izgubljen je svijet koji vrluda u beskrajnim
obrtajima oko vlastite orbite ne nalazeći spokoja; to je svijet koji je na mjesto Boga postavio stvorenje; to je prema tome idolopoklonstveni svijet koji svojim
pogrešnim izborom osuđuje sama sebe. Ako
se budemo trudili živjeti Kristovu ljubav i njegov nauk u ovom svijetu, pa i
onda kada to nije lako, budimo sasvim sigurni da će se Krist u
nama proslavljati, jer će način našeg života naličiti njegovom životu, te će
prisutnost i blagoslov Svetoga Duha počinuti na nama. Duh Branitelj i Tješitelj
biti će s nama, pomagati nas i upućivati nas u Istinu Božju. Tako nikad nećemo biti sami ni ostavljeni, jer On je s nama zauvijek: u bolima i radostima, u
suzama i smijehu. Naše je prihvaćanje Krista Božja pobjeda u nama, to je naša radost i Božja radost u susretu
- okončanje odvojenosti i začetak vječnog blaženstva.
- MARANATHA -
Izdaje: Regija sv. Kristofora
Nadbiskupska kurija: generalni.vikarijat@gmail.com
