Church flyer ''The chosen sign'' - Crkveni listić ''Znak izabrani''

  

wcncc.com

  

ONE, HOLY, CATHOLIC AND APOSTOLIC CHURCH

JEDNA, SVETA, KATOLIČKA (SABORNA) I APOSTOLSKA CRKVA

Godina: XIII              5. IV. 2026.              Broj: 639

 

USKRSNA PORUKA

Patrijarh Svjetskog sabora narodnih katoličkih crkava

Nadbiskup metropolita ortodoksne starokatoličke regije sv. Kristofora

Biskup Katoličke Stare Crkve

 

 

 

Našoj časnoj braći u episkopatu - mjesnim ordinarijima i opatima,

našim časnim svećenicima, ocima redovnicima i sestrama redovnicama,

našim cijenjenim studentima-kandidatima za sveto ređenje i svete zavjete,

našoj ljubljenoj braći i sestrama,

svima u crkvenom zajedništvu sa Svjetskim saborom narodnih katoličkih crkava!

 

Isus je bio samo srce. Pun dobrote, razumijevanja, ljubavi, milosrđa i praštanja prema svakome. On je opraštao i tješio, liječio i spasavao. Bio je strpljiv i neizmjerno je ljubio čovjeka.Najteži bolesnici i najveći grješnici bili su njegovi najveći prijatelji. Prema njima je iskazivao svoju najveću ljubav i najveću pozornost. Od njih je samo jedno tražio: "Ne griješi više!"

 

Čak su i njegovi najžešći protivnici to primijetili i zato su ga mrzili i gledali krivim okom, pa čak i optuživali, govoreći: On prima grešnike i jede s njima! Samo za jednu vrstu ljudi, koji su u to vrijeme obavljali vrlo važnu i odgovornu službu i pred Bogom i pred ljudima, Isus nikada nije imao dobru riječ. To su bili tadašnji pismoznanci i farizeji.

 

Isus im je govorio oštre i grube riječi, prijetnje i osude: Teško vama, pismoznanci i farizeji... slijepi vođe... okrečeni grobovi... zmije i leglo gujinje...

O njima Isus govori svojim slušateljima i svojim učenicima: ... Stoga činite i držite se svega što vam kažu, ali ne činite po njihovim djelima, jer govore, a ne čine... Sva svoja djela čine da ih ljudi vide... Vole najbolja mjesta na gozbama, najbolja sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu rabini... (Mt 23, 6-10).

Isus im ne uskraćuje jednu stvar: budući da su učitelji židovskog naroda, tumači Božjeg zakona; čak i ako ga ne prakticiraju, treba ih slušati. Isus nikada nije imao dobru riječ za pismoznance i farizeje tog vremena jer nije mogao odobravati njihova djela, njihovu vladavinu, zbog njihove oholosti.

 

Ponos je neuredna težnja za vlastitom umišljenom veličinom koja se očituje na razne načine. Na kršćanskoj ljestvici grijeha to je prvi od svih kardinalnih grijehova i izvor mnogih zala. To je grijeh iznad svih drugih i tko se ne zna očuvati od njega, odvest će ga u propast.

 

Isus je korio pismoznance i farizeje zbog njihove oholosti. Iz toga učimo biti ponizni i pred Bogom i pred ljudima. Krist je bio utjelovljena poniznost: Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca, i naći ćete spokoj dušama svojim!

 

Samo ako smo ponizni, poslušat ćemo Boga, držati njegove zapovijedi, ljubiti Boga i bližnjega svoga kao sebe same i biti spremni podnijeti sve za Boga i bližnjega, kao što je Isus činio
kada se ponizio do smrti, smrti na križu da proslavi Boga i spasi ljude.

 

Apostoli su dobro naučili i prihvatili od Isusa poniznost. O njima čitamo u Djelima Apostolskim, koje je napisao sv. Luka: Ali oni otidoše ispred velikoga vijeća radujući se što su bili dostojni da trpe sramotu za ime Isusovo. (Dj 5, 41).

 

Svijet manifestira djela svijeta u kojima je očito da ljudski život danas ne vrijedi ništa. Čitave zgrade s masama nevinih ljudi uništavaju se zbog "legitimne svrhe". Zgrade se doslovno ruše poput kule od karata pogođene bombama ili projektilima. Svjedočimo svjetskom ludilu, onom istom po kojem su se urušile i nestale prethodne civilizacije. Planet Zemlja je umoran od ljudskih užasa i zvjerstava. Razina neosjetljivosti poprima kolosalne dimenzije. Brza zarada, prijevara i krađa, izdaja i lopovluk, ubojstvo i ucjena, arogancija i ponos, samoljublje i egoizam, pobačaji, queer i lezbijske "parade ponosa" itd. Tome svjedočimo. Čini se da svime dominiraju tamni duhovi mraka i propasti.  Međutim, to je samo prividno. Božja moćna ruka kontrolira sve i prisutna je u svoj boli i besmislu u koji čovječanstvo srlja.

 

U vremenu kaosa i konfuzije na globalnoj razini, postoji čvrsti temelj stabilnosti i jasnoće, a to je Gospodin Isus. Luka mira nalazi se u našim srcima i ostaje stabilna sve dok je u njoj dragi Gost s visina – Duh Sveti Branitelj.

 

Duh je djelotvoran, aktivan, prisutan u svim vremenima Crkve i po njemu Crkva razaznaje Isusovu istinu, smisao i sadržaj: Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. (Iv 14, 26) 

 

Kristovo uskrsnuće je Božja pobjeda nad našom smrti i poziv da budemo dionici te pobjede. Svako je beznađe u Kristu nadvladano. Širiteljima beznađa suprotstavljamo se kršćanskom nadom u radosti života koji je zahvalan na svakom novom darovanom danu. To ćemo najbolje moći osjetiti ako budemo ljudi molitve. Po molitvi smo već onamo, kod Oca, dok živimo eshatološku stvarnost onoga već da a još ne.

 

Veliki je crkveni blagoslov i kanonsko priznanje valjanosti u očima drugih crkava upravo to što sačinjavamo Zbor biskupa. Kao Zbor biskupa u Svjetskom saboru narodnih katoličkih crkava (WCNCC) predstavljamo autentičan izraz Crkve Kristove. Izraz djelovanja Zbora biskupa izražava se kao Biskupska konferencija WCNCC-a. To je izraz djelovanja uređene strukture koja predstavlja Kristovu Crkvu. Izvan toga su neprepoznatljivi obrisi onih koji se naziva lutajućim biskupima (episcopi vagantes).

 

WCNCC je dar Božji. Budimo zahvalni Bogu za službu koju nam je pružio. Ustrajmo kroz vremena raznih kušnji kako bismo opravdali položaje na koje nas je Duh Sveti postavio:

 

Pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga - ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada. Pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave. (1 Pt 5, 2-4)

 

Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steče krvlju svojom. (Dj 20, 28)

Potičem osobito bivše katoličke i pravoslavne svećenike i redovnike (monahe) koji su iz nekoga razloga napustili svetu službu, da promisle ponovno o uključivanju u divan plan Božje providnosti po kojoj on uvijek računa na svoje zaređene i zavjetovane službenike. Zaređenje i zavjetovanje uvijek ima svoj duboki ontološki smisao, a njegova se konkretizacija uz milost Božju može otkriti na novi način svoga djelovanja, po sili Božjoj: ''Evo, sve činim novo.'' (Otk 21, 5)

Neka na sve koji ovo čitaju siđe blagoslov + Boga Oca i + Sina i + Duha Svetoga.

 

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

 

+ LEONARDO

  

 

LAUS TIBI CHRISTE

 
 
 Obavijesti  
- 4. travnja – Velika subota – Vazmeno bdijenje – 21 sat

- 5. travnja – Uskrs – Misa - 18 sati

- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete Bogorodice u dogovoru s župnikom.
- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.
- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili po dogovoru.
 
 
Kršćanski podsjetnik

Križ nas poziva da na zlo ne reagiramo zlom. Križ nije simbol suprotstavljanja nego ljubavi i predanja. Križ uči poniznosti i blagosti. U ime križa ne može se ratovati niti osuđivati. Tko hoće biti učesnik oplemenjenja svijeta, neka uzme svoj križ i neka slijedi Isusa:

"Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih." (Iv 20 9)

 
  

NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODINOVA
 
  

Prvo čitanje: Dj 10 ,34a.37-43

S njime smo zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.

 

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Prozbori Petar i reče: "Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. On nam i naredi propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha."

 

Riječ Gospodnja 
 
 
 
Otpjevni psalam:    118,1-2. 16-17. 22-23

Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu.

 

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
"Vječna je ljubav njegova!"

 

Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivati djela Gospodnja.

 

Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!

 

 

 
Drugo čitanje: Kol 3,1-4

Tražite što je gore, gdje Krist sjedi.

 

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima

Braćo: Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.

 

 

Riječ Gospodnja
 
 
Evanđelje: Iv 20,1-9

Trebalo je da Isus ustane od mrvih.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše."
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

 

Riječ Gospodnja 
 
 
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus   
Draga braćo i sestre!

Čin Apsolutne Božje ljubavi (Isusa) onda ona pretvara kruh i vino u istinsko tijelo i krv. Apostoli nikada više neće zaboraviti tu večeru ljubavi. Blagovanje u ljubavi usadilo im se u tijelo i u dušu. Cijele ih je zahvatilo. Pa kad bi svojom pameću i zaboravili ne zaboravlja im utisnuti doživljaj u osjećaje. Njihovo prijateljstvo postalo im je radost i obaveza. To je njihov novi savez u krvi (Luka i Pavao). Ljubav saveza daje im smisao budućem življenju. Više nikada neće umrijeti jer su jedni u druge preliveni. Oni i Isus se izjednačuju u budućoj sudbini. Umirat će i živjeti s Isusom. Zato je izdajstvo ljubavi najteži grijeh koji čovjeka ruši u samoj njegovoj srži i budućnosti. Kad se ljubav pretvori u račun i korist, očito više nije ljubav nego prokletstvo. Svi koji vjeruju da je ljubav sok i smisao ljudskog življenja, pozvani su da blaguju kruh i vino (tijelo i krv) ljubavi koje nam nudi Isus Krist. Njegova krv je prolivena za nas, njegovo tijelo je predano za nas. On nas ljubi, on je radi nas utjelovljen, on nam oprašta sve propuste. Ovo je hrana za svakodnevne kušnje koje živimo u ovome ljudskom svijetu. Muka i kušnja se trajno događaju i trajno trebaju ljubavi, jakosti. U Misi svaki put kažemo: ovo je tajna vjere. Tajna kršćanske vjere je vjera u ljubav. Tu tajnu razumiju samo oni koji ljube. Njima sve postaje simbolika i osnaženje. Ljubav je tajna ljudskog prijateljstva. Ne kao nepoznanica nego kao snaga koja pobjeđuje i samu smrt. Misa je obredni govor ljubavi i prijateljstva, obred saveza između Boga i čovjeka. Prisjećamo se svega što je Bog učinio za nas i što čini danas. Zahvaljujemo za kruh i vino (za stvaranje), zahvaljujemo što nam oprašta i što nas vodi, također ga molimo da nas vodi u budućnost u ozračju svoje ljubavi. U posljednjoj - zapravo prvoj novoj večeri - započinje uskrsnuće Isusovo i apostola, kao i svih onih koji će slijediti njegov put.

 

Svi se ljudi slažu da je ljubav bit ljudskog življenja, bit zajedništva. Ali ona nikada nije čista ni sama. Ljubav traži požrtvovnost. Svatko ima iskustvo da je nemoguće ostvariti ljubav ako se nema snage i za požrtvovnost. Svaka ljubav je istovremeno predanje (umiranje) i uzdizanje (uskrsnuće). Govoriti o požrtvovnosti kada cijeli svijet bježi od nje je vrlo teško. Ipak, bez obzira da li mi žrtvu i križ voljeli ili ne, on je u nama i među nama. Samo se preko prihvaćanja i osmišljenja žrtve i križa ostvaruje istinska ljubav. Samo nas ljubav koja je prošla test žrtve može preporoditi i izvesti u nova bića. Međutim, postavlja se ovo pitanje da li je žrtva gubitak ili dobitak? Također treba razlikovati vrstu žrtve. Ovdje mislimo na slobodnu žrtvu za nekoga. Takva žrtva ne može biti bez ljubavi. Svaka ljubav je uvijek razdavanje i umiranje. Ljubav je nešto bez računa i koristi. Ljubi se nizašto. Da bi se živjelo sretniji i potpuniji ljudski život bitna je spremnost da se prihvati patnja i problemi svijeta. Da bi mi živjeli potrebno je da netko za nas 'umire'. Osobito je potrebno umiranje za naše propuste i grijehe. "Krist je umro za naše grijehe"(1Kor 15, 3). Zlo i grijeh su paradoks ljudskog roda. Zašto smo skloni grijehu, zašto ne činimo dobro, zašto se sukobljavamo....? Iz ovog misterija zla križ nam se nameće kao sablazan. Ako već trebaju nositi križ oni koji su ga sami sebi stavili, zašto ga trebaju nositi oni koji nisu krivi? Pravednički križ je najnerazumljiviji. Isusov križ je paradoks ljudskog roda. Ipak Isus je bio svjestan da iz njegove misije proizlazi križni put. Oplemenjivanje čovjeka ide preko žrtve i predanja. Križ nas poziva da na zlo ne reagiramo zlom. Križ nije simbol suprotstavljanja nego ljubavi i predanja. Križ uči poniznosti i blagosti. U ime križa ne može se ratovati niti osuđivati. Tko hoće biti učesnik oplemenjenja svijeta, "neka uzme svoj križ i neka me slijedi", poziva Isus. Križ spada u iskonski izraz protesta protiv zla. Nositi križ svoj znači suprotstavljati se zlu dobrotom i plemenitošću. Iako je križa najveća sablazan čovječanstva, ipak 23 je istina svakoga od nas. Kao što radost i veselje spadaju u životni sadržaj tako i žrtva i križ. Ne bi trebalo ostati ne spremljen niti se hraniti utopijom života bez križa. Danas je to velika opasnost. Križ nam stoji u životu a nismo spremni. Križ otrežnjuje od utopije. Križ nas osvješćuje u životnim realnostima. U ovome smislu može se reći da Kristov put nije put utopije nego realni život zajedništva i ljubavi. Svako bježanje iz svijeta ne bi bilo realno. Mi smo u svijetu i odgovorni smo za svijet. Odgovorni smo za dobro i zlo, odgovorni smo za mir i rat, za mržnju i ljubav. Jasno je da ne molimo da na nas padne križ, ali kad nam ga stave na ramena budimo spremni nositi ga i spašavati druge. Samo onaj koji živi za druge može u križu otkriti smisao. Tako 'prokletstvo' pretvara u blagoslov. Križ je kršćanski znak. On znači pobjedu nad mržnjom i zlom. On je znak beskrajne ljubavi. Isus je svojim životom preokrenuo žalost u radost. Križ više nije znak zloće nego dobrote i ljubavi. On je radikalniji izraz parabole o pšeničnom zrnu. Ako se zrno ne raspadne neće izniknuti ni donijeti roda. Tako je i križ znak umiranja jednog života i uskrsnuće drugog. Iz križa izvire uskrsnuće. Samo ako se križ prihvaća i nosi u ljubavi donosi rod uskrsnuća. Svaka patnja i svaki križ nisu po sebi put k uskrsnuću. Samo križ s ljubavlju nošen preobražava i čovjeka uskrisuje. Križ s ljubavlju nošen oslobađa nas od egoizma i površnosti. Vodi nas u dubinu našega bića. Tamo susrećemo uskrsloga Krista koji se poistovjetio sa svima koji nose teret svijeta. Kad se klanjamo križu, mi se klanjamo Isusu i ljubavi. Klanjamo se Bogu koji nam je pokazao kako se pobjeđuje zlo i kako dolazi do pomirenja među ljudima. Bez žrtve, križa i umiranja nema čuda ljubavi. Fizički križ je samo simbol životnog Isusovog križa i križeva svih ljudi. U njemu smo svi solidarni. Ne možemo ga preskočiti zato molimo Boga da nam dadne snage da ga s ljubavlju nosimo i da se kroz njega preporodimo. Naši nas križevi vode do uskrsnuća.

 

Događaj Isusovog uskrsnuća je potvrda riječi iz Pjesme nad pjesmama: "Ljubav je jaka kao smrt" (Pj 8,6). Ljubav sama po sebi traži beskonačnost, neuništivost. Ljubav je krik za beskonačnim i vječnim. Zato je ona jača od smrti. To je suština poruke Isusovog uskrsnuća. Uskrsnućem čovjek ulazi u vječnost. Uskrsnuće upućuje čovjeka da živi za drugoga. Samo život za drugoga jest život koji nadmašuje samoga sebe. U tom se i događa paradoks: trajno predanje je trajno umiranje i trajno uskrsavanje. Bog je Bog živih! Samo onaj u kome se nalaze božanske vrijednosti, to jest vrijednost božanske ljubavi savladava smrt i prolaznost. Tko daje prednost ljubavi pred ovim životom taj nadvladava smrtnost. Da bi se nadvladalo smrt potrebno je nadići sadašnji život. Čovjek zatvarajući se u samoga sebe nema vječnog opstanka. Život se nastavlja izlazeći iz njega, predajući se drugima. Isus se predao, Isus je uskrsnuo! Isusova ljubav prema drugima odvela ga je na križ i u uskrsnuće. Isus je predao svoj život Bogu i Bog ga je primio i uskrisio. Sama ljubav je neumrla, kao što i besmrtnost izvire iz ljubavi. Egoizam je smrt sada i trajno. Onaj koji je ljubio u ime svih, svima je izvojevao besmrtnost. To je biblijska poruka svim ljudima i svim vremenima. Važno je da li mi vjerujemo u svoju besmrtnost i svoje uskrsnuće. Vjerujemo li mi u besmrtnu vrijednost ljubavi? A ljubav ili je jača od smrti ili nije ljubav. Kristova ljubav je ljubav za drugoga ne ljubav za sebe. Ljubav za drugoga je vječna, a ljubav sebe i za sebe je smrtna i ovovremenska. Agape uskrisuje. Temelj ljudske besmrtnosti, koju smo vremenom izgubili, izvire iz Kristova uskrsnuća. On je svojom ljubavlju obnovio čovjeka udahnjujući mu božansku ljubav, Duha Božjega. Uskrsnuće se događa ne snagom biosa, nego snagom duha. Uskrsnuće nadilazi biološki život. Isus se nije vratio u prijašnji život, kao što je slučaj s Lazarom. Njegovo uskrsnuće je ulazak u definitivnu vječnost. Zato su susreti s njime poslije uskrsnuća "ukazanja". 

 

Nisu ga prepoznali ni njegovi učenici. Mogli su ga vidjeti samo oni kojima se on objavio. Oni koji su imali ljubavi u svojem srcu. Krist bijaše čovjek ljubavi, čovjek vjere i čovjek nade. To je ono što je potrebno svakom čovjeku. Iz ljubavi, vjere i nade plamti optimizam i smišljenost življenja. Optimizmom se izlazi iz potištenosti i pesimizma. Optimističko, uskrsno otvaranje prema budućnosti čovjeku je podloga sigurnosti i lijek duševnom i fizičkom zdravlju. Optimističko uvjerenje čini čovjeka snažnijim u nadvladavanju teškoća koje se u životu pojavljuju.

MARANATHA