CONSERVATIVE OLD CATHOLIC REGION OF ST. CHRISTOPHER KONZER. STAROKATOLIČKA REGIJA SV. KRISTOFORA: Events - Događanja

Events - Događanja

POZIV NA BISKUPSKU KONFERENCIJU WCNCC-a
Rijeka, Hrvatska - 30. 5. 2025. - 1. 6. 2025.

Pastoralno pismo u vezi s predstojećom Biskupskom konferencijom
Svjetskog sabora narodnih katoličkih crkava

Draga braćo u episkopatu Svjetskog sabora narodnih katoličkih crkava (World Council of National Catholic Churches)

Stojmo čvrsto u Gospodinu! Bez obzira na naše slabosti i životne kušnje, bez obzira na oluje koje bjesne ovim svijetom. U vrijeme sveopće pomutnje mnogih crkava, u vrijeme posrnuća mnogih, neke se kršćanske zajednice više ne mogu ni zvati crkvama zbog poznatih zastranjenja koje su unijele.

Znamo tko smo, znamo čiji smo. Mi smo Kristova Crkva koja nastavlja Kristovo poslanje, koja je Kristova produžena ruka u ovome svijetu.

Sagrađeni smo na vjeri da je Krist Stijena, na vjeri koju je imao i sveti Petar (usp. Matej 16, 17-19). Ta nas Petrova vjera nadahnjuje. Krist gradi Crkvu na našoj vjeri da je On Stijena. Krist gradi Crkvu na svakoj osobi koja vjeruje da je On Stijena. Krist ne gradi Crkvu na Petrovoj osobi, nego na Petrovoj vjeri da je On – Krist – Stijena. Dokaz tome su Istočne Crkve, koje su i prije Rima imale svoja apostolska sjedišta, kao i danas. Oni su stariji od Rima i nastavljaju svoju misiju. Ucijepljeni smo u vjeru Crkve, u baštinu koja dolazi iz Svetoga pisma i svetih otaca i nastavlja se u našem vremenu, otvarajući put budućnosti. U našoj crkvenoj naravi i načinu djelovanja primjećujemo mnoge elemente pravoslavne crkvene naravi, s druge strane mnoge elemente rimokatoličke naravi – naša su ređenja po rimokatoličkom obredu (Pontificale Romanum), koristimo gregorijanski kalendar i slavimo gotovo sve svece i blaženike kao Rimska crkva, a naša je ekleziologija između rimokatoličke i pravoslavne.

Dakle, mi smo na neki način Crkva sredine između Istoka i Zapada, kao crkva pomirenja Istoka i Zapada. To je naša specifična misija.

Gledište rimokatolicizma je prvenstveno univerzalno-pravno. Crkva je za rimokatolicizam svjetska, hijerarhijska institucija, kojoj je Krist povjerio zadaću u ovom svijetu, da propovijeda, posvećuje, dijeli sakramente i blagoslove, ali samo u zajedništvu s rimskim papom.

Pravoslavno i konzervativno starokatoličko gledište (WCNCC) je drugačije, ono je euharistijsko-sakramentalno i svaka mjesna Crkva, na čelu sa svojim biskupom, kao nasljednikom apostola, u potpunosti ispunjava svoje temeljno poslanje – vječno spasenje ljudi. Svaka pojedina biskupija ima sva sredstva potrebna za spasenje: Bibliju, predaju Crkve, moć ređenja, apostolsko nasljedstvo, a posebno sakrament sakramenata – euharistiju, dakle, svaka Crkva posjeduje Krista u punini, svaka Crkva je puno lokalno ostvarenje Tijela Kristova, a ne samo partikularni dio Crkve (dakle različito od rimokatoličkog učenja a identično pravoslavnom učenju). Kao što je potpuni Krist prisutan u svakom dijelu pričesti, tako u svakoj pojedinoj biskupiji postoji lokalno ostvarenje cjelovitog Tijela Kristova-Crkve (''Crkvi Božjoj u Korintu'' – piše sv. Pavao – usp. 1. Kor 1, 2; Gal 1, 21-24). Zato u Pravoslavnoj Crkvi i konzervativnoj Starokatoličkoj Crkvi ne može postojati vlast iznad biskupske, koja bi bila dogmatski nepogrešivog, vječnog, nepromjenjivog reda, nego mogu postojati samo razni oblici "vlasti", počasnog, upravnog, sudskog i privremenog karaktera. Velika je razlika između rimskog pape i patrijarha u biti shvaćanja Crkve. Patrijarh je prvi među jednakima (primus inter pares), ali nije nepogrešiv. On izražava jedinstvo crkava u zajednici ljubavi kao vidljivi znak WCNCC zajednice.

Dakle, pravoslavlje i konzervativni starokatolici ne ovise o jednoj biskupiji ili jednom biskupu u svijetu. Odlazak jednog čovjeka ne može izazvati potres u pravoslavlju i u konzervativnom starokatolicizmu. Zapravo, najveće je čudo pravoslavlja i konzervativnog starokatolicizma što je i bez čvrstog centra, bez monolitnog papinstva, sačuvalo svo blago vjere i duhovnosti.

Cjelovita Jedna, Sveta, Katolička i Apostolska Crkva prisutna je u svakoj od naših biskupija, koje su ujedinjene u Svjetski sabor narodnih katoličkih crkava kao zajedništvo sakramenata i navještanja Evanđelja. Ujedinjeni smo jači, jasniji i prepoznatljiviji znak u ovome svijetu koji ukazuje na spasenje samo i jedino po Isusu Kristu.

Nastavljamo evanđeosko poslanje koje se danas smatra zastarjelim i konzervativnim, ali na koje smo ponosni, jer znamo da je ispravno, utemeljeno na Bibliji i crkvenoj tradiciji. Ostajemo trajno protiv blagoslova istospolnih parova i pozivamo grešnike u ime Krista na obraćenje, ne odobravamo ređenje žena i smatramo takva ređenja nevaljanima, ostajemo otvoreni za zajedništvo samo s Crkvama koje dijele iste" konzervativne" poglede.

Poslanje koje je Isus povjerio apostolima živi u biskupima. Vidljivošću biskupske službe uskrsnuli i otajstveno prisutni Isus Krist naučava, posvećuje i upravlja svojom Crkvom u istini i zajedništvu ljubavi. U biskupima, okruženima prezbiterima, usred vjernika, prisutan je Gospodin Isus Krist, Vrhovni svećenik. Isus je pravi Kralj jer njegova moć nije u novcu, ni u moći, ni u prestižu nad drugim ljudima, nego u ljubavi prema drugima i u ljubavi do kraja. Na ovoj zemlji nitko nije definitivno izgubljen i nitko ne može otići toliko daleko od Očeve kuće da ga ne može dostići ljubav Kristova križa. Križ je prijestolje Božanske ljubavi.

Biskup ima izvanredno značenje za Crkvu. To pokazuje svijest Crkve koja zna da je Krist Kralj štiti i ljubi. U biskupskom ređenju Crkva je povezana u neprekinutom kontinuitetu s ishodištem Crkve, s prvom kršćanskom zajednicom. Naime, Isus poslan od Oca da otkupi ljudski rod, poslao je dvanaest apostola u svijet da ispunjeni snagom Duha Svetoga propovijedaju Evanđelje te posvećuju i vladaju svim narodima, okupljenim pod Isusom Kristom. A da bi ta zadaća potrajala do svršetka svijeta, apostoli su izabrali svoje pomoćnike i predali im polaganjem ruku od Krista primljeni dar Duha Svetoga, koji podjeljuje puninu sakramenta reda. U biskupima vječno živi zadaća i služba koju je Isus povjerio apostolima kroz cijelu povijest Crkve, i živjet će do svršetka svijeta.

Zakonitost biskupova djelovanja proizlazi iz valjanosti njegova kanonskog izbora i ređenja, a djelotvornost njegove službe proizlazi iz Božje milosti. No, vjerodostojnost njegova djela proizlazi iz intenziteta biskupova osobnog odnosa s Gospodinom, iz svakodnevnog truda koji svakodnevno ulaže u sebe da bude prije svega dobar učenik Krista Kralja, da bi iz dana u dan postajao sve više i više dobar Učitelj i Pastir naroda Božjega.

Draga braćo u biskupskoj službi, neka vas ne obeshrabri izdaja onih kojima ste vjerovali, bili oni klerici ili vjernici laici. Kada crkva promijeni svoje vrijednosti kako bi odgovarala trenutnoj kulturi, ona više ne slijedi Boga Biblije, ona slijedi boga ovoga svijeta. Sjetite se svetog Pavla kako se žali:

" Aleksandar kovač nanio mi je mnogo zla. Uzvratio mu Gospodin po njegovim djelima!

Njega se i ti čuvaj jer se veoma usprotivio našim riječima. Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše. Ne uračunalo im se! Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!'' (2. Tim 4, 14-18).

Idemo dalje, idemo naprijed u Kristu. A kad gledamo svetog Pavla, što čitamo, je li on bio redovnik? Kao i sveti Petar svi su apostoli bili izvan samostana, nisu bili redovnici.

Jasno čitamo kako sveti Pavao savjetuje mladog biskupa Timoteja i daje mu jasne kriterije za biskupsko služenje:

''Stoga neka biskup (ἐπισκοπῆς) bude besprijekoran, jedne žene muž.'' (1 Tim 3, 2)

Gospodin Isus, pozivajući apostole, nije tražio od njih da se prvo obvežu na celibat, a zatim da postanu apostoli. Monaštvo i celibat ima svoje mjesto u Crkvi, ali ne kao obveza nego kao slobodan izbor, kakav je izvorno i bio. Celibat je ovisio o osobnom izboru. Tu praksu nastavljamo u konzervativnoj Starokatoličkoj crkvi (WCNCC), dajući svakome izbor vlastitog puta, bilo da je u braku ili u celibatu, bez obzira je li redovnik ili ne, nije važno. Jedino je važno naviještanje Božje riječi, podjela sakramenata i spasenje duša.

Ne brinite o broju vjernika, nego o ispravnoj vjeri. Nije bitan kvantitet, nego kvalitet. Pogledajmo samo pad broja vjernika u mnogim crkvama u svijetu: samostani su prazni i gotovo se nikad ne obnavljaju, redovnici nestaju, svećeničkih zvanja je sve manje, katedrale i crkve po svijetu se prodaju za pekare ili vinarije. Svjedoci smo velikih promjena.

Draga braćo, Krist vas je izabrao. Vi imate ovlast upravljati Crkvom Božjom. Pazite kako to činite da bude u skladu s objavljenom istinom u Svetom pismu i svetoj predaji (depositum fidei) koju Crkva predlaže za vjerovanje svojih članova. Krist vas šalje da zajedno s njim vodite Crkve. Budite blagoslov za Crkvu, za WCNCC i za svako ljudsko biće.

''Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života.'' (Otk 2, 10).

U Rijeci, 25. 1. 2025, na blagdan Obraćenja sv. Pava

LEONARDO
PATRIJARH

INVITATION TO THE BISHOP'S CONFERENCE OF THE WCNCC
Rijeka, Croatia - 30. 5. 2025. – 1. 6. 2025.

Pastoral letter regarding the upcoming WCNCC Bishops' Conference

Dear Brothers in the Episcopate of the World Council of National Catholic Churches.

Let us stand firm in the Lord! Regardless of our weaknesses and trials of life, regardless of the storms that rage in this world.

In the time of general confusion of many churches, in the time of the stumbling of many, some Christian communities can no longer even be called churches because of the known deviations they introduced.

We know who we are, we know whose we are. We are Christ's Church that continues Christ's mission, which is the extended hand of Christ in this world.

We are built on the faith that Christ is the Rock, on the faith that St. Peter also had (cf. Matthew 16, 17-19) That faith of Peter inspires us. Christ builds the Church on our faith that He is the Rock. Christ builds the Church on every person who believes that He is the Rock. Christ does not build the Church on the person of Peter, but on Peter's faith that He – Christ - is the Rock. Proof of this is the Eastern Churches, which even before Rome had their apostolic seats, as they still do today. They are older than Rome and continue their mission. We are grafted into the faith of the Church, into the heritage that comes from the Holy Scriptures and the Holy Fathers and continues in our time, opening the way for the future. In our ecclesiastical nature and way of acting, we notice many elements of the Orthodox ecclesiastical nature, on the other hand many elements of the Roman Catholic nature - our ordinations are according to the Roman Catholic Rite (Pontificale Romanum), we use the Gregorian calendar and celebrate almost all saints and blessed as Roman Church, and our ecclesiology is between Roman Catholic and Orthodox.

Therefore, in a way, we are the Church of the middle between th
e East and the West, as a church of reconciliation between the East and the West. That is our specific mission.

The view of Roman Catholicism is primarily universal-juridical. For Roman Catholicism, the Church is a worldwide, hierarchical institution, to which Christ entrusted the task in this world, to preach, to sanctify, to distribute sacraments and blessings, but only in communion with Roman Pope.

The Orthodox and conservative Old Catholic view (WCNCC), on the contrary, is Eucharistic-sacramental and each local Church, led by its Bishop, as the successor of the apostles, fully fulfills its basic mission - the eternal salvation of people. Every single diocese has all the means necessary for salvation: the Bible, the Tradition of the Church, the power of ordination, apostolic succession, and especially the Sacrament of the Sacraments-Eucharist, therefore, every Church possesses Christ in the Fullness, every Church is a full local realization of the Body of Christ and not only one part of the Church (different from the Roman Catholic teaching and identical to Orthodox teaching). Just as the complete Christ is present in every part of the Communion, so in every single diocese there is a local realization of the complete Body of Christ-Church ("To the Church of God in Corinth" - writes St. Paul – cf. 1 Chorinthians 1, 2; Galatians 1, 21-24). That is why in the Orthodox Church and conservativ Old Catholic Church there cannot be an authority above the episcopal one, that would be of a dogmatically infallible, eternal, unchanging order, but there can only be various forms of "authority" of an honorary, administrative, appeal and temporary character. There is a big difference between the Roman Pope and the Patriarch in the essence of the understanding of the Church. Patriarch is the first among equals (primus inter pares), but he is not infallible. He express the unity of the churches in the community of love as a visible sign of WCNCC community.

Therefore, Orthodoxy and conservative Old Catholics does not depend on one diocese or one Bishop in the world. The departure of one man cannot cause an earthquake in Orthodoxy and in conservative Old Catholicism. In fact, the greatest miracle of Orthodoxy and conservative Old Cathoicism is that even without a solid center, without a monolithic papacy, it has preserved all the treasures of faith and spirituality.

A complete One, Holy, Catholic and Apostolic Church is present in every our diocese, which are united in the World Council of National Catholic Churches as communion of the sacraments and the proclamation of the Gospel. United we are stronger, clearer and more recognizable sign in this world that points to salvation just and only through Jesus Christ.

We continue the Evangelical mission, which today is considered outdated and conservative, but which we were proud of, because we know it is correct, based on the Bible and church tradition. We remain permanently against the blessing of same-sex couples and we call sinners in the name of Christ to conversion, we do not approve the ordination of women and consider such ordinations invalid, we remain open to communion only with Churches that share the same ''conservative'' views.

The mission that Jesus entrusted to the Apostles lives in the Bishops. Through the visibility of the Episcopal office, the resurrected and mysteriously present Jesus Christ teaches, sanctifies and governs his Church in truth and the communion of love. In the Bishops, surrounded by Presbyters, in the midst of the faithful, the Lord Jesus Christ, the Supreme Priest, is present. Jesus is a true King, because his power is not in money, nor in power, nor in prestige over other people, but in love for others and in love to the end. On this earth no one is definitively lost and no one can go so far from the Father's house that he cannot be reached by the love of the Cross of Christ. The Cross is the throne of Divine love.

Bishop has an extraordinary meaning for the Church. It shows the consciousness of the Church, which knows that Christ the King protects and loves her. In Episcopal ordination, the Church is connected in unbroken continuity with the Church's origin, with the first Christian community. Namely, Jesus sent by the Father to redeem the human race, sent twelve Apostles into the world to filled with the power of the Holy Spirit, preach the Gospel and sanctify and rule all nations, gathered under Jesus Christ. And in order for this task to last until the end of the world, the Apostles chose their assistants and handed them, through the laying on of hands, the gift of the Holy Spirit received from Christ, which distributes the fullness of the sacrament of order. In the Bishops, task and service that Jesus entrusted to the Apostles lives forever, throughout the history of the Church and will live until the end of the world.

Legitimacy of a Bishop's action derives from the validity of his canonical election and ordination, and the effectiveness of his ministry comes from God's grace. However, the credibility of his work stems from the intensity of the Bishop's personal relationship with the Lord, from the daily effort he makes in himself every day to be first and foremost a good disciple of Christ the King, and day by day he became more and more a good Teacher and Shepherd of God's people.

Dear brothers in the Episcopal ministry, do not be discouraged by the betrayal of those you trusted, whether they were clergy or lay faithful. When a Church changes its values to match the current culture, it's no longer following the God of the Bible, it's following the god of this word. Remember St. Paul as he complains:

"Alexander the coppersmith did me great harm; the Lord will repay him according to his deeds. Beware of him yourself, for he strongly opposed our message. At my first defense no one came to stand by me, but all deserted me. May it not be charged against them! But the Lord stood by me and strengthened me, so that through me the message might be fully proclaimed and all the Gentiles might hear it. So I was rescued from the lion’s mouth. The Lord will rescue me from every evil deed and bring me safely into his heavenly kingdom. To him be the glory forever and ever. Amen." (2 Timothy 4, 14-18).

We move on, we walk forward in Christ. And when we look at St. Paul, what do we read, was he a monk? Like St. Peter, all the Apostles were outside the monastery, they were not monks.

We read clearly how St. Paul advises the young bishop Timothy and gives him clear criteria for episcopal service: ''Therefore an Bishop (ἐπισκοπῆς) must be above reproach, the husband of one wife." (1 Timothy 3, 2) The Lord Jesus, when calling the apostles, did not ask any of them to commit to celibacy first and then to become Apostles. Monasticism and celibacy have their place in the Church, but not as an obligation of discipline but as a free choice, as it originally was.

Celibacy depended on personal choice. We continue this practice in the conservative Old Catholic Church (WCNCC), giving everyone the choice their own path, either as married or celibate, whether he is a monk or not, it doesn't matter. The proclamation of the word of God, the distribution of the sacraments, and the salvation of souls are the only important.

Do not worry about the number of believers, but about the correct faith. It is not quantity that matters, but quality. Let's just look at the decline in the number of believers in many churches of the world: monasteries are empty and almost never renovated, monks are disappearing, priestly vocations are decreasing, cathedrals and churches are sold around the world for bakeries or wineries. We are witnessing great changes.

Dear brothers, Christ has chosen you. You have the authority to govern the Church of God. Be careful how you conduct it, let it correspond to the revealed truth in the scriptures and the sacred tradition (depositum fidei) proposed by the Church for the belief of its members. Christ sends you to lead the Churches together with him.

Be a blessing for the Church, for WCNCC, and for every human being.

Let's persevere to the end and we will receive the crown of life. (cf. Apocalypse 2, 10)

Rijeka, Croatia, 25. 1. 2025., on the conversion of St. Paul, the Apostle

LEONARDO
PATRIARCH

BOŽIĆNA ČESTITKA STAROKATOLIČKOG PATRIJARHA
SVJETSKOG SABORA NARODNIH KATOLIČKIH CRKAVA

Draga kršćanska braćo i sestre!

Bez obzira na težinu boli koju ovaj svijet nosi, ulazimo u ozračje radosti rođenja Sina Božjega, Gospodina i Spasitelja. Gospodin Isus rađa se u svakom čovjeku koji ga svojim životom prima i koji ga iz svoga života ne progoni. Sjetimo se što je Gospodin rekao Savlu: Savle, Savle, zašto me progoniš? (Dj 9, 3) jer progoneći one koji u Krista vjeruju, samoga Krista progone; i pljujući one koji u Krista vjeruju, samog Krista pljuju; i mučeći one koji u Krista vjeruju, samog Krista muče. Apostol nas uči da kada se ogrešimo o braću i udaramo njihovu slabu savjest tada se o samoga Krista ogrešujemo. (1 Kor 8, 12)

Kako reče sv. Justin Popović, jednako kao za Krista tako i za njegove vjernike život na zemlji je nezalazni Veliki petak. Što više Krista u sebi imaš, sve te više progone. Jesi li Kristov, smatraj sebe smetlištem svijeta, po kome svi gaze, kao što su po Kristu gazili. Kad te proklinju – blagoslivljaj, kad te tuku – praštaj; kad te mrze – ljubi. Trpljenjem pobjeđuj mučitelje, kao i Gospodin. Kad na tebe navaljuju na razne načine ad hominem ti vraćaj zlo – dobrim, bori se kao što se Krist Gospodin borio:

protiv oholosti bori se – poniznošću;
protiv grubosti bori se – krotkošću;
protiv mržnje bori se – ljubavlju;
protiv uvrede bori se – praštanjem;
protiv klevete bori se – molitvom.

To je put pobjede; put koji je jednom za svagda prokrčio Gospodin Isus; on kroz muku vodi u uskrsnuće. Mi smo na tom putu, na jedinom putu koji počinje rođenjem Kristovim i završava uskrsnućem, ako blagoslivljamo one koji nas proklinju, ako dobro činimo onima koji nas mrze, ako ljubimo svoje neprijatelje, ako se dobrim protivimo zlu, ako se ne ljutimo kad nas vređaju, ako molimo kad hule na nas, ako s molitvom podnosimo kad pljuju na nas. Mi smo sigurno na putu koji se završava trijumfalnom pobjedom nad smrću, ako se i onda kada nas raspinju, Kristovom molitvom molimo za svoje mučitelje: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine. (Lk 23, 34) U životu ćemo napredovati ako se svima podložimo i ako budemo mironosci bit ćemo korisniji od velikih učenjaka. (Toma Kempenac)

Nasuprot ateističkim tendencijama u nauci stoji rođenje Božje. Nasuprot učenom nihilizmu, kakav dolazi do izražaja u redukcionizmu čovjeka, stoji življeni nihilizam koji se očituje kao egzistencijalni vakuum besmisla. Tako se čovjeka reificira, postvaruje i depersonalizira. Rođenje Sina Božjega pokazuje nam čistu suprotnost tome i potvrđuje nam najdublji smisao postojanja i Božje ljubavi za nas: čovjek je ljubljeno Božje stvorenje, on je persona stvorena na sliku Božju. U Kristu Isusu sanira se sva izgubljenost ljudska, naša traganja i lutanja, naše stranputice i bolesti. Krist je ključ, on je rješenje, on je jedini lijek ontološkoj pukotini našega bića, on je karika koja nedostaje.

Nastavimo revno služiti Bogu po Svetoj Crkvi prateći jasnu liniju zdravog nauka kojega su nam apostoli predali. To je baš onaj nauk crkveni koji se provodi od davnina, onaj nauk kojega se danas smatra zastarjelim i primitivnim, konzervativnim i nazadnim. Baš s tim naukom mi se ponosimo i naviještajmo ga, jer to je nauk Kristov i apostolski. Mi znamo kome smo povjerovali, i zato  ne boj se onoga što ti je trpjeti! Evo, Sotona, će neke od vas baciti u tamnicu da budete iskušani. Bit ćete u nevolji deset dana. Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života. (Otk 2, 10)

Mnogo je ratova protutnjilo svijetom a i sada se nalazimo u vremenu ratova i ratnih ozračja. Sile Zla ne miruju i trajno huškaju na dekadencu, nerazumijevanje i propast. Uzdanje u Krista Isusa, propuštanje Njega u naša srca i život jedini je način utjecaja na istinsku promjenu ljudske naravi i dovođenje dobra u ovaj otpali svijet. Neka Jedinorođenac Božji u srcima Vašim pronađe svoj dom.

Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođeni Sin, koji je u naručju Oca, On nam Ga objavi.
(Iv 1, 18)

Bilo Vam blagodatno i sretno Njegovo rođenje, donijelo Vam svjetlo na putu života i neugaslu radost u vječnosti.

Blagoslovljen Božić i sretna nova 2025. godina!

O Božiću 2024.

patrijarh LEONARDO

Slava Tebi Kriste!
...

NOVA ADRESA SJEDIŠTA
NEW HEAD OFFICE ADDRESS

8. 11. 2024.
Uvažavajući prijedlog konzultora, biskup Katoličke stare crkve, izdao je dekret o promjeni adrese sjedišta Katoličke stare crkve. Nova adresa sjedišta je:
Korzo 2A/III 51000 Rijeka. Biskupski ordinarijat na toj adresi djelovat će nakon što završi uređenje prostora, a sigurno od siječnja 2025. godine.
Acknowledging the proposal of the consultors, the bishop of the Catholic Ancient Church, issued a decree on changing the address of the seat of the Catholic Ancient Church. The new address of the headquarters is: Korzo 2A/III 51000 Rijeka. The Bishop's Ordinariate at that address will operate after finishing the renovation of the space, and certainly from January 2025.

PROMJENA SJEDIŠTA CRKVE
CHANGE OF THE SEAT OF THE CHURCH
11.10.2024.
Biskup Katoličke stare crkve, podržavajući mišljenje svojih konzultora, izdao je dekret o promjeni adrese sjedišta Katoličke stare crkve, tako se adresa sa Raba seli u Rijeku.
The Bishop of the Catholic Old Church, supporting the opinion of his consultants, issued a decree on changing the address of the headquarters of the Catholic Old Church, thus the address is moving from Rab to Rijeka.

OBLJETNICA BISKUPSKE POSEVETE MONS. LEONARDA BEGA
22.9.2024.
Draga kršćanska braćo i sestre,

moje kršćansko poslanje, uobličeno u crkvenu službu, nešto je što nisam sam planirao. Bog je tome svjedok. Ono što sam želio, a znaju to mnogi, jest bavljenje zrakoplovstvom. Sveta Nebesa htjela su drugačije. Objavom Presvete Bogorodice u mojoj sedamnaestoj godini života prejasno mi je pokazano ono nebesko. Stoga vjera ne uobličuje moj život i povjerenje u Višnjega, nego je to znanje. Ne govorim to samouvjereno niti s ohološću, nego u svetoj poniznosti i zahvalnosti na tom nezasluženom daru i to svjedočim na hvalu Presvete Majke Marije, moje učiteljice i voditeljice. Slava joj vječna što je mene, siromašnog umom i sposobnostima, snažno dotakla i reinstalirala za zadatke kojima – bez Nje – nisam dorastao!

Moj put tekao je kroz rimokatoličku formaciju i kratkotrajni đakonat, da bi nakon toga izrazio zahvalnost na takvoj interpretaciji kršćanstva, ali s poštovanjem, i uputio se prema smjeru onog izraza vjere kojega sam smatrao autentičnijim.

Ostanak na autentičnoj liniji Stare Crkve mora ostati na snazi bilo po pitanju slobode od obveznog celibata za sve stupnjeve svetih redova, bilo po pitanju postavljanja granica koje se ne smiju prijeći u pastoralnom odnosu na nove slobode liberalnog društva na području spolnosti i osjećaja "identiteta".

Nikada nisam bio ponesen ni zanesem mnoštvom ljudi, senzacionalnim kićenim govorima ni visokim umnim formulama. Dapače, odgovarala su mi manja društva i mirniji ambijenti s mirnim ozračjem u prisustvu Svetoga Duha. Brojevi u vjerni ništa ne znače, zapravo čak mogu imati i negativnu biblijsku konotaciju: "Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu.'' (Mt 7, 13)

Pastoralni dosezi relativan su pojam i prelijevaju se iznad ljudskih misaonih prosudbenih procesa, jer ako je nešto od Boga onda je to Bogom nošeno i blagoslovljeno, te se plod pokazuje u naknadnoj formi na način nama neslućeni i do kraja nezahvaćeni. To je područje hodanja u predanju i vjeri, i to onoj vjeri koja je oslonjena na Sveto pismo i crkvenu tradiciju koja ne posustaje u očuvanju čvrstine pri kontaktu i dijalogu sa suvremenim svijetom. Obraćenje svijeta, pokajanje i odmak od trendova svijeta, jedini je put u pokajanje i oproštenje darovano u Kristu. Prihvatimo to oproštenje da postignemo spasenje.

Zahvaljujem Bogu koji mi pomaže u koračanju ovim putem koji iako jest i moj put, ipak je to put zacrtan Odozgo a čije upute ja pokušavam pratiti.

Stoga, Bože Oče, Sine Božji Isuse Kriste, Duše Sveti Bože, Sveta Majko Marijo - hvala na daru svećeništva koje je 22. rujna 2012. godine dobilo izraz punine u Rabu, biskupskom posvetom, u prostoru bazilike sv. Ivana Evanđeliste.

Na sebi vidim Božju pedagogiju, kako i koliko Bog računa s grešnicima, odnosno, koliko s grešnicima čini svoje djelo. Valja ispoštovati riječi: "Propovijedaj Riječ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom." (2 Tim 4, 2) Naime, pastoralna odvažnost ne svodi se samo na nježne govore, već i na odvažno postavljanje granica koje se ne smiju prijeći kako se ne bismo jednom našli, kad prijeđemo s ovoga svijeta, na strani bez dodira s ljubavi Božjom, a o čemu nam Pismo također vrlo jasno govori.

Nakon ovih dvanaest godina puno se toga dogodilo lijepoga i manje lijepoga. Mogu vam reći da je interesantno sve to promatrati iz prvoga reda kao neposredni akter događanja, jer tako čovjek ipak dobije izravni uvid u ljudsku laž i pretvornost ali i u ljudsku veličinu, istinoljublje i dostojanstvo prave viteške časti.

Onima koji mi nisu iskazali kršćansku ljubav a trebali su, savjest – ako je stvarno Bogom osvijetljena - ne može biti mirna. Ja im sve opraštam i pozivam ih da se usklade sa Svetim pismom i tradicijom crkve, a time i povratkom na put spasenja i ostvarenje plodova otkupljenja. I ja sa svoje strane molim oproštenje od svih koje sam nesvjesno i nenamjerno na bilo koji način oštetio, uvrijedio ili razočarao. Vječni Otac, konačni Sudac ljudskoga roda, bio nam svima milostiv po Kristu.

Nove se blagodati uzdižu nad horizontima Crkve, novi podvizi nadahnuti Svetim Duhom. Neka dobri Bog blagoslovi mene i moje suradnike u ostvarenju tih novih podviga.

Predajem se molitvama svih dobronamjernih kršćana i sve vas koji ovo čitate blagoslivljam u ime Oca, i Sina i Duha Svetoga! Amen.

+ Leonardo Beg
Biskup Katoličke stare crkve u RH i Slovenske starokatoličke crkve
Patrijarh Svjetskog sabora narodnih katoličkih crkava

IN MEMORIAM

Mons. Hans-Jörg Peters
Biskup starokatoličkog Generalnog vikarijata Austrije
24. 1. 1950. - 21. 9. 2024.
21.9.2024.
Draga braćo i sestre,
napustio nas je starokatolički biskup Hans-Jörg Peters. Srčani problem u konačnici je rezultirao njegovim odlaskom u kuću Očevu.
Biskup Hans-Jörg Peters rođen je 24. siječnja 1950. u Steyru u Austriji. Starokatolički đakonat primio je 29. lipnja 1974. godine u Grazu a svećeničko ređenje 10. svibnja 1975. godine u Linzu. Za biskupa je posvećen 15. travnja 1990. godine u Alkmaaru.
Bio je aktivan dio starokatoličke zajednice. Kao biskup Generalnog vikarijata Austrije (sastavni kanonski dio crkvene regije sv. Metoda sa sjedištem u Nitri, Slovačka) djelovao je u pastoralnoj službi. Izuzetna osoba koja je sa svakim mogla razgovarati o bilo kojoj temi, uvijek prijateljski raspoložen. Kao ljubitelj životinja, osobito pasa, angažirao se i u spasilačkoj službi kojoj se s ljubavlju posvetio.
Od 1980. Hans-Jörg je neizostavan dio dobrovoljnog vatrogasnog društva u gradu Traunu. Na početku službe imenovan je vatrogasnim kapelanom i tu je službu vršio s velikim angažmanom i predanošću.
Završio je studij filozofije i teologije u Wienu i Bernu, te studij psihologije u Wienu. Pored vatrogastva završio je i brojna osposobljavanja u ronilaštvu, radio amaterstvu a također pilotsko i komunikacijsko osposobljavanje te osposobljavanje za zapovjednika grupe i voditelja operacija. Njegova naobrazba mu je priskrbila mjesto predavača filozofije te gostujućeg predavača na Državnoj vatrogasnoj školi Gornje Austrije. Radio je i kao nadzornik vatrogasnih snaga Gornje Austrije te bio vrlo aktivan u saniranju PTSP-a.
Kao duhovnik imao je strpljivo i osjetljivo uho, a što je pomoglo mnogima da prebrode teške trenutke. Godinama je organizirao Florianimesse zajedno s rimokatoličkim klerom.
Bio je biskup svete Crkve starokatoličke. Sveti Ignacije Antiohijski govori o biskupu: "Prema tome, jasno je da na biskupa treba gledati kao na samoga Gospodina" (Ignacije ANTIOHIJSKI, Efežanima, br. 6, 1.), da mu se treba pokoriti ''kao Isusu Kristu'' (Ibid, Traljanima, br. 2, 1.) jer tamo gdje je biskup, tamo su i mnogi (vjernici), kao što je i Crkva tamo gdje je Krist (Ibid, Smirnjanima, br. 8, 2). Ta simboličnost ukazuje, prije svega, na poimanje biskupa koji, slično Kristu, svojom službom, tj. kao predvodnik euharistijskoga slavlja, čuva i objavljuje katoličanstvo Crkve Božje na svim razinama. Krist nadilazi sve prirodne, biološke i društvene razlike ljudskoga roda u sebi sve sjedinjuje. U određenom prostoru to isto čini (trebao bi činiti) i biskup kao slika eshatološkoga, dolazećega Krista (Otk 1). Jedinstvo s biskupom postaje tako životna - egzistencijalna kategorija, ''za obrazac i nauk besmrtnosti'' (Ibid, Magnežanima, br. 6, 2.)
Liturgijska slika biskupa kao slike Kristove čini sakramentalni temelj autoriteta zasnovan na prvosvećeničkoj službi te isključuje bilo kakvu ontološku hijerarhiju među biskupima. Metropolit, nadbiskup, patrijarh, papa, ekumenski ili univerzalni primus – uvijek je biskup. Zato svi biskupi ostvaruju ekumensko zajedništvo sudjelovanjem na starokatoličkom saboru koji se bavi svim pitanjima koja nadilaze područje interesa jedne biskupije, jedne mjesne Crkve.
Biskup svojom službom objavljuje jedinstvo mjesne Crkve s ostalim Crkvama po zajedništvu iste vjere. Od trenutka ređenja kojega obavljaju ''svi biskupi'' određenoga područja (ili barem trojica, a naposljetku dvojica), biskup postaje spona lokalne i opće Crkve. U liku biskupa i samo na taj način, lokalna Crkva sjedinjuje se sa ostalim Crkvama, u kinoniju jedne Crkve. (Usp. 1. apostolski kanon: ''Biskupa neka postavljaju dva ili tri biskupa''. Također, 4. kanon Prvoga nicejskoga sabora: ''Biskup se svakako treba postaviti od svih biskupa područja; a ako to bude teško, ili zbog hitne potrebe, ili zbog daljine puta, neka se na svaki način trojica skupe na jedno mjesto, a odsutni neka svoj glas pristanka daju kroz pisma…'')
Za svoga života monsignor Hans-Jörg Peters slavio je Krista Gospodina kroz sakramente i molitvu, kroz pastoral i nastojanja da Isusa približi mnogima. Sjećamo ga se kao simpatičnog i jednostavnog čovjeka, s jasnim stavom oko crkvenog nauka kojeg je čuvao od modernih novotarija, ostajući na liniji Stare Crkve, čime se pokazao kao dobar pastir.
Neka mu Svemogući Bog oprosti grijehe i slabosti i uvede ga u Kraljevstvo Božje.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila njemu.
Slava Tebi Kriste!

AUTONOMIJA SLOVENSKE CRKVE
AUTONOMY OF THE SLOVENIAN CHURCH
11.8.2024.
Dekretom od 11.8.2024. nadbiskup metropolita ukinuo je autokefalnost Slovenske starokatoličke crkve i dao joj je status autonomne crkve.
By decree of 11.8.2024. the Archbishop Metropolitan abolished the autocephaly of the Slovenian Old Catholic Church and gave it the status of an Autonomous church.

MISIJA CRKVE / MISSION OF THE CHRUCH
12.6.2024.
Pored redovnih pastoralnih i liturgijskih aktivnosti intenzivira se suradnja i pokretanje novih misija u regiji, kao i kontakti s osobama spremnima na suradnju s vjernom crkvom Božjom. Riječ Božja je vječna, zato je i Crkva vječna. Ostajemo vjerni Kristu, Svetom Pismu i starom nauku Crkve, neovisno o nemirnim vremenima i mutnim vodama svijeta. S Kristom na barjaku i Slavnim Križem Njegovim, hitamo naprijed još jače i još življe, jer znamo tko smo i što smo, znamo kome smo povjerovali i vidimo gdje se nalazimo.

MARIJAN STRUNJE PRIMIO TITULU MONSINJORA / MARIJAN STRUNJE RECEIVED THE TITLE MONSIGNOR
Mons. Marijan Strunje
24.10.2023.
Milošću Božjom, nadbiskup Leonardo Beg podijelio je Marijanu Strunji počasnu titulu monsinjorata kao izraz prepoznavanja ustrajnosti i zalaganja za Katoličku Staru Crkvu. Neka ova počast bude dodatnim poticajem za angažman i plodonosno djelovanje na spasenje duša.
By the grace of God, Archbishop Leonardo Beg gave Marijan Strunji the honorary title of monsignor as an expression of recognition for his perseverance and advocacy for the Catholic Old Church. Let this honor be an additional incentive for engagement and fruitful action for the salvation of the soul.

OBAVIJEST O LAŽNOM KARDINALU / NOTICE OF FALSE CARDINAL
Prethodno dugo djelovao kao lažni rimokatolički svećenik / previously worked as a false Roman Catholic priest for a long time

Iz mlađih dana, dok se predstavljao kao franjevac - polaže ruke na rimokatoličkog svećenika

22.10.2023.
Starokatolička regija sv. Kristofora i unutar nje Katolička stara crkva, ograđuje se od svih djelovanja gospodina Luke Kovačevića, koji je kroz period od lipnja do listopada o. g. dovodio u zabludu vjernike i kler, prezentirajući se kao rimokatolički kardinal i biskup. Nakon što je svojim ponašanjem počeo buditi sumnju izvršena je provjera, te se pokazalo da nije rimokatolički kardinal (in pectoris) niti biskup, da su dokumenti koje je prikazivao falsificirani (doktorat teoloških znanosti s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu kao i dokument o biskupskoj posveti i imenovanju kardinalom. Navodno je rođen 25. 4. 1988. (pravi datum rođenja je 25. 4. 2002). Ispostavilo se da je u prošlosti dugo vremena obmanjivao rimokatoličku crkvu gdje je djelovao kao rimokatolički svećenik. Slučaj je prijavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Katolička Stara Crkva ograđuje se i poništava sve potvrde koje su mu bile dane.
Old Catholic region of St. Cristopher, and within it the Catholic Old Church, fences itself off from all the actions of Mr. Luka Kovačević, who misled the faithful and the clergy during the period from June to October this year, presenting himself as a Roman Catholic cardinal and bishop. After his behavior began to arouse suspicion, a check was carried, and it turned out that he was not a Roman Catholic cardinal (in pectoris) nor a bishop. The documents he presented were falsified (doctorate in theological sciences from the Roman Catholic Faculty of Theology in Zagreb, as well as document of episcopal consecration and appointment as cardinal). He was allegedly born on April 25, 1988. (real date of birth is April 25, 2002). It turned out that in the past he had been deceiving the Roman Catholic Church for a long time, where he acted as a Roman Catholic priest. The case was reported to the State Attorney General of the Republic of Croatia. The Catholic Old Church fences itself off and cancels all the certificates it gave him.
Večernji list: Maloljetnik se bavio egzorcizmom, predvodio (rimokatoličke) svete mise, sprovode...

https://www.vecernji.ba/vijesti/maloljetnik-se-bavio-egzorcizmom-predvodio-svete-mise-sprovode-1293928
PROVJERENO: Maloljetnik, lažni egzorcist
https://www.youtube.com/watch?v=XMPgVRCPY20

Falsificirani doktorat KBF-a u Zagrebu s namjerno navedenom krivom godinom rođenja.

Falsificirana potvrda o imenovanju za kardinala s namjerno navedenom krivom godinom rođenja.

Životopis - prepravljen za obmanu.

Don Marijan Strunje, kancelar
Rev. Marijan Strunje, chancellor

MARIJAN STRUNJE MAGISTRIRAO TEOLOGIJU / REV. MARIJAN STRUNJE BECAME MASTER OF THEOLOGY

6.7. 2023.
Don Marijan Strunje, nakon višegodišnjeg truda i požrtvovnog zalaganja postao je magistar svete teologije pri Katoličkoj bogosloviji. Rad pod nazivom Ortodoksni starokatolicizam i militantni rimokatolicizam - Rab, 2009 - 2023. / neki događaji i akteri, izradio je pod vodstvom mentora dr. Stjepana Murgića. Čestitamo don Marijanu na ostvarenom velikom cilju!
6. July 2023.
Rev. Marijan Strunje, after many years of hard work and self-sacrificing commitment, became a Master of Sacred Theology at the Catholic Seminary. The work entitled Orthodox Old Catholicism and Militant Roman Catholicism - Rab, 2009 - 2023 / some events and actors, was written under the guidance of mentor Dr. Stjepan Murgić. We congratulate rev. Marijan on achieving a great goal!

TIJEK PASTORALNIH ZBIVANJA / COURSE OF PASTORAL EVENTS
2.6. 2023.
Crkvene aktivnosti odvijaju se redovito u sakramentalnom smislu. Ovogodišnja sveta krizma kao i prethodna podjela sakramenta sv. pričesti, kako maloljetnim vjernicima tako i već zrelim vjernicima koji su pristupili, jasno nam pokazuju milosno djelovanje Duha Svetoga. To se također uočava u misijsko-pastoralnom smislu kroz kontakte i razgovore s bogoslovnim kandidatima u zemlji i inozemstvu.
2. June 2023.
Church activities take place regularly in a sacramental sense. This year's holy confirmation, as well as the previous distribution of the sacrament of St. communions, both for minor believers and already mature believers who have joined, clearly show us the gracious action of the Holy Spirit. This is also observed in the missionary-pastoral sense through contacts and conversations with theological candidates in the country and abroad.

PATER JANKO ŠTAMPAR KR, PRIOR (1950 - 2023)
25.3.2023.
U noći s petka na subotu (24. na 25. ožujka) u UKC-u u Ljubljani preminuo je prior rimokatoličkog teutonskog (križarskog) reda za Sloveniju i dugogodišnji župnik u Velikoj Nedelji, P. JANKO ŠTAMPAR.

Rođen je 21. prosinca 1950. u Središču ob Dravi. Primjer vjere u obitelji ispunio ga je mislima o svećeništvu, a bliska povezanost s tamošnjim duhovnim pastirima i redovnicima – križarima – dovela ga je do pridruženja redovničkoj zajednici. Prve zavjete u redu položio je 13. rujna 1971., a svečane redovničke zavjete 3. siječnja 1976. Na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 1976. zaređen je za svećenika u mariborskoj katedrali.
Nakon ređenja bio je kapelan u Semiču i Metliki (1976. – 1985.). Godine 1985. imenovan je župnikom u Semiču i tu službu obnašao je do dolaska u župu Velika Nedelja, gdje je župnikom imenovan 1. kolovoza 2001. godine. Godine 2003. postao je prior teutonskog reda za Sloveniju i tu dužnost obnašao do svoje smrti.
Zadnjih nekoliko mjeseci bio je bolestan i morao je potražiti liječničku pomoć.
P. Janka Štampara upoznao sam za vrijeme ređenja starokatoličkog svećenika u Mariboru, a čijem je ređenju kao gost naozočio. Ostali smo u prijateljskim kontaktima. Bio je dobar sugovornik koji je razumio ekleziološka i pastoralna pitanja Crkve... Nadasve je bio blag čovjek.

Dragi p. Janko, neka Te Gospodin nagradi u vječnosti za sve što si kao svećenik, redovnik i redovnički poglavar učinio za rast kraljevstva Božjega među nama!

+ Leonardo Beg
biskup slovenske starokatoličke crkve

BOJAN ŠOBER OBRANIO DOKTORSKI RAD

24.3.2023.

U konferencijskoj dvorani Karolina, hotela Bonavia u Rijeci, pod mentorstvom prof. dr. Leonarda Bega, Bojan Šober obranio je doktorski rad na temu ''Mozartov Requiem kao teološki govor''. Wolfgang Amadeus Mozart, čudo je od djeteta koje je postalo jedan od najvećih kompozitora i glazbenika zapadne kulture...

BOJAN ŠOBER rođen je u Rijeci gdje je diplomirao engleski jezik na Pedagoškoj akademiji Sveučilišta u Rijeci. Studira pjevanje u Italiji (Conservatorio di musica “G. Tartini” u Trstu i Conservatorio di musica “C. Pollini” u Padovi). 1982. godine završava specijalizaciju u Teatro alla Scala iz Milana (Centro di Perfezionamento per Cantanti Lirici). Godine 1996. magistrira na Visokoj školi za glazbenu umjetnost “Ino Mirković” po licenci moskovskog konzervatorija „Petar Iljič Čajkovski“ u Lovranu. Kao dvadeset i dvogodišnjak debitira u HNK Zagreb u Puccinijevoj operi “La Bohéme” a tijekom njegove karijere samostalnog umjetnika nastupa na svim opernim pozornicama bivše države (Rijeka, Zagreb, Osijek, Split, Ljubljana, Beograd, Skopje…) pjevajući glavne uloge svog baritonskog faha. Od mnogobrojnih samostalnih nastupa u inozemstvu (Italija, Njemačka, Rusija, Ukrajina, Danska, Češka, Austrija, Japan, U.S.A., Kanada, Australija, Švicarska…) posebice treba izdvojiti one u najprestižnijem kazalištu na svijetu - Teatro alla Scala iz Milana, Parme, Torina, San Rema, Alessandrije, Mississauge, Kijeva, Brna, Trsta…

Pjeva pod ravnateljskom palicom velikana poput: Lovre von Matačića, Eduarda Mullera, Riccarda Chaillya, Wladimira Delmana, Kazushi Onoa, Nikše Bareze… snima video-operu Nikola Šubić Zrinjski, snima na razne nosače zvuka: 1998. godine CD sa Moscow Great Hall Symphony Orchestra iz Moskve (Rusija) s dirigentom Leonidom Nikolayevim;

2000. godine CD sa Orchestra Sinfonica di Sanremo i dirigentom Fabiano Monicom snima Mozartov «Requiem»; 2004. godine sa portugalskim dirigentom Lobom DVD i CD opere «Seviljski brijač».

Bojan Šober je naslovni predavač Visoke škole iz kolegija solo-pjevanje, operni studij i povijest vokalne umjetnosti, bio je prodekan za nastavu na Visokoj školi za glazbu „Ino Mirković“ 1997.-2000. Od 1996.-1999. je bio ravnatelj Opere i Baleta Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci u kojem je 1999. je godinu dana obnašao dužnost v.d. intendanta. Od 2006. do 2010. je bio ravnatelj Festivala Opatija, ustanove u kulturi Grada Opatije. 2022. Godine Gradsko vijeće Grada Rijeke ponovno ga imenuje vršiteljem dužnosti Intendanta HNK Ivana pl. Zajca Rijeka.

Tijekom svog umjetničkog rada dobio je mnoge strukovne nagrade:

• Nagrada hrvatskog glumišta za najbolju glavnu mušku ulogu

• Nagrada „Milka Trnina“

• Nagrada Grada Rijeke za svoj doprinos kulturi Grada.

a od društvenih priznanja svakako su najvažnija:

• Odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića Predsjednika Republike

Hrvatske za osobite zasluge u kulturi;

• Odličje Reda Talijanske zvijezde i viteški naslov „Cavaliere“ predsjednika Republike Italije Giorgia Napolitana za promociju talijanske opere u svijetu:

• Ambasador dobre volje Lions Clubs Internationala.

Bojan Šober oženjen je za mr. art. Olgu Šober, nacionalnu prvakinju opere i docenticu na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu i otac tri kćeri: Kristine (Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci); mr. sc. Karoline (diplomirala menadžment na ‘Vernu u Zagrebu, a magistrirala Kognitivne znanosti na Sveučilištu u Milanu) i Stefani Šober (dipl. oec. UN - Poduzetništvo i marketing Sveučilišta u Ljubljani). Kao privatni poduzetnik-obrtnik naslijedio je i vodio obiteljski fotografski studio više od 40 godina (Foto & Shop Bojanida Rijeka).

Kao osvjedočeni filantrop posvetio se humanitarnom radu i služenju manje sretnih ljudi. Zajedno sa svojom suprugom Olgom služi svojoj lokalnoj zajednici kao član Lions kluba Rijeka od 1992. godine. Oboje su bili guverneri nacionalnog distrikta Asocijacije i višestruko odlikovani za svoje zasluge. Bojan je bio član Upravnog odbora Lions Clubs Internationala, član Izvršnog odbora zaklade Lions Internationala (LCIF) i Međunarodni direktor te najveće servisne organizacije na svijetu 2008. - 2010.

Od 2004. godine član je Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ kao Zmaj Trsatski III. a od 2016. i zamjenik pročelnika Zmajskog stola u Rijeci.

Bojan Šober je član International Police Association (IPA) i član Hrvatskog časničkog zbora Primorsko-goranske županije a kao sportaš aktivni je strijelac Hrvatskog streljačkog saveza (HSS-a), Streljačkog kluba Protect iz Rijeke te Kluba za praktično streljaštvo Reful. Bojan je licencirani međunarodni streljački sudac za akcijsko streljaštvo USA (IDPA) te licencirani sudac po ISSF (Hrvatskog streljačkog saveza). 2020. godine na Sportskom veleučilištu u Zagrebu je stekao diplomu Trenera streljaštva.

Jedan je od utemeljitelja OSMTH KTI (Ordo Supremus Militaris Templi Hierosolymitani – Knights Templar International), Suverenog vojnog reda hrama jeruzalemskog (26.08.2006.) u kojem je oplašten 2008. godine a 2012. imenovan Velikim časnikom u Velikom prioratu Hrvatske (G.O.T.J.). Godine 2022. dobio je i najveće priznanje Reda te ponosno nosi odličje Velikog križa odnosno (Grand-Croix).

22. listopada 2022. godine Karlo Habsburško-Lotarinški (Karl von Habsburg-Lothringen), carević i nadvojvoda Austrije i Veliki meštar Reda Europskog Sv. Jurja dao mu je počasni naslov Viteza Reda (St. Georges Orden), tog dinastijskog viteškog reda a time i reda kuće Habsburško-Lotarinške, nekadašnje carske i kraljevske kuće Svetog Rimskog Carstva Austrije, Mađarske i drugih nacija.

Napisao je knjigu „Povijest jedne umjetničke obitelji“ čiji nastavak piše. Preveo je niz rituala sa engleskog i talijanskog jezika, preveo Kiplingovu pjesmu „The Mother Lodge“, preveo i prepjevao Mozartovu slobodnozidarsku pjesmu „Zerfliesset heut', geliebte Brüder“ (Ruke naše draga braćo) te snimio himnu VLH koju je uglazbio Ljubo Kuntarić na riječi Bojanove supruge Olge Šober.

… …

ŠIRENJE PASTORALNOG DJELOVANJA REGIJE SV. KRISTOFORA NA NJEMAČKU
9.1.2023.

Milošću Božjom i pastoralnim žarom svećenika don Marijana Strunje, pastoralna djelatnost regije sv. Kristofora proširila se na Njemačku, u Essen. U pastoralnom pohodu kršteno je i krizmano nekoliko osoba, a mnogi su pristupili i sakramentu svete ispovijedi te su očišćeni od grijeha pristupili svetoj misi i pričestili se. Uskoro velečasni Strunje ponovno kreće u posjet zajednici u Essenu.

PASTORAL ACTIVITY OF THE REGION OF ST. CHRISTOPHER EXPANDED ON GERMANY

January 9, 2023.

By the grace of God and the pastoral zeal of priest Don Marijan Strunje, the pastoral activity of the region of St. Christopher spread to Germany, in Essen. During the pastoral visit, several people were baptized and confirmed, and many received the sacrament of Holy Confession, and having been cleansed of their sins, they attended Holy Mass and received Holy Communion. Reverend Strunje will soon visit the community in Essen again.

BISKUP SLOVENSKE STAROKATOLIČKE CRKVE PREUZEO ZAKONSKO ZASTUPNIŠTVO PRED REPUBLIKOM SLOVENIJOM
6.1.2023.

Biskup Slovenske starokatoličke crkve, msgr. dr. Leonardo Beg, poslije destabilizacije prouzrokovane nedostojnim klerom, nakon završenog procesa preuzeo je zakonsko zastupništvo Slovenske starokatoličke crkve. Slovenska starokatolička crkva nastavlja svoju službu unutar Svjetskog saveza narodnih katoličkih crkava.

PROSLAVLJENA SVETKOVINA BOŽIĆA
26. 12. 2022.
U nedjelju 25. 12. 2022. u crkvi sv. Kristofora, starokatolički nadbiskup Leonardo održao je svečanu božićnu misu. U propovijedi je preporučio novorođenom Sinu Božjem sve ortodoksne starokatoličke vjernike i simpatizere kao i sve ljude dobre volje. Sve što se u ljudskom životu događa ne događa se bez nazočnosti Božje, ukoliko smo mi u tu nazočnost uronjeni preko molitve i svakodnevnog predanja Duhu Svetom. Križevi života ljudskih svoj smisao nalaze u Križu Kristovu, čije rođenje danas slavimo i radujemo se dolasku Gospodnjem zajedno s anđelima i jednostavnim pastirima. Crkva po sebi ne treba biti mjesto pretjeranog medijskog eksponiranja, fotoreportaži i praćenja svih događanja, jer Crkva je hram Duha Svetoga, mjesto mira i spokoja, meditacije i duhovnog razgovora te ju treba čuvati od pretendiranja ka svjetovnim okvirima i profanizaciji. Crkva svoju vrijednost ne dobiva od broja popratnih događaja nego od skrovitog života u Bogu.

PODJELA SAKRAMENTA PRIČESTI I KRIZME
26. 11. 2022.
U subotu, 26. 11. 2022. u crkvi sv. Kristofora, župnik Župe sv. Kristofora u Rabu, don Marijan Strunje, podijelio je sakrament svete pričesti te (dozvolom biskupa) sakrament krizme Lovri Ševerdiji. Daljnji rast u vjeri, ufanju i ljubavi neka bude izvor radosti i unutarenjeg zadovoljstva u duhu, te sve dubljeg spoznanja i rasta u Bogu.

PROSLAVLJANA SVETKOVINA SVIH SVETIH
1. 11. 2022.
U utorak 1. 11. 2022. godine, na svetkovinu Svih Svetih, biskup Katoličke Stare Crkve, mons. Leonardo Beg održao je sv. Misu u crkvi sv. Kristofora u 18.00 sati. Okupljenim vjernicima u propovijedi je osobito naglasio da su sveci bili ljudi poput nas, slabi i ograničeni, ''obični'' i '' svakodnevni'', ali su ulagali truda da nadvladaju svoje ljudske slabosti, a kada u tome ne bi uspijevali, milost Božja nadomještala bi nesavršenosti ljudske naravi. Razmatramo ih na današnji dan u nebeskoj slavi i vječnom blaženstvu kojeg su postigli u Bogu. Oni Bogu nisu ništa pretpostavili, zato su sada nagrađeni gledanjem Boga, postali su u najizvrsnijem smislu slika Božja, ostvarena stvarnost onoga što su na zemlji živjeli kao skicu i nacrt onoga što sada jesu. Općinstvo svetih zajednica je blaženih duhova koji nas zagovaraju pred prijestoljem Božjim, zajednica onih potpunih ostvarenika kojima je sasvim stalo do uspjeha svakoga od nas, do našega spasenja, do naše realizacije u Bogu po Kristu Gospodinu. Ostvariti se u Gospodinu ostaje cilj zemaljske vojujuće Crkve koja putuje prema proslavljenoj Crkvi Svih Svetih u nebeskom Jeruzalemu.

MILAN ŠKROBAR I VEDRAN OBUĆINA ANATEMIZIRANI
15. 10. 2022.
Bivši svećenici Milan Škrobar i Vedran Obućina anateminirani su iz Katoličke Stare Crkve i Svjetskog sabora narodnih katoličkih crkava 15. listopada 2022. godine zbog ustrajnog djelovanja suprotnog tradicionalnom katoličkom nauku.

ODRŽANA MISA ZADUŠNICA ZA PROF. DR. ŽELJKA JEŽA
8. 8. 2022.
U subotu, 6. 8. 2022. u crkvi sv. Kristofora u Rabu, patrijarh Leonardo održao je Misu zadušnicu za pokojnog Prof. Dr. Željka Ježa. Kao konzultor Dr. Jež dao je izuzetan doprinos cjelokupnom crkvenom planiranju i djelovanju. Zahvaljujemo Svemogućem Bogu na takvoj veličini kakva je bio pokojni Željko. Neka Kristova otkupiteljska ljubav zasja na Željku, da se u nebeskom Jeruzalemu vječno raduje na gozbi Jaganjčevoj.

IN MEMORIAM
PROF. DR. ŽELJKO JEŽ
21. 5. 1951. – 31. 7. 2022.

1.8.2022.
Napustio nas je Prof. Dr. Željko Jež! Iznenada! Iako je već duže bolovao, što lakše-što teže, u posljednje vrijeme intenzivno. Ništa se ne događa bez odobrenja Božjega. 31. kolovoza 2022. bio je posljednji Željkov dan na ovoj zemlji, sada on nastavlja život u vječnosti. Neka ga blagoslovi Svemogući Bog, neka ga prime anđeli nebeski i odvedu u sveti grad Jeruzalem.
Prof. Dr. Željko Jež dao je nesaglediv doprinos nastajanju Starokatoličkog generalnog vikarijata sv. Metoda, a kasnije i oblikovanju Narodne katoličke regije sv. Kristofora. Njegovi odmjereni savjeti, oštoumne misli i bazična mudrost odavali su vrsnu osobnost uvijek spremnu da pomogne u crkvenim pitanjima i da dade prikladan savjet u pravo vrijeme. U tom smislu odlazak Prof. Željka Ježa je nenadoknadiv. Katolička bogoslovija odužila mu se počasnim doktoratom 18. svibnja 2020 godine, čime se htjelo, barem do neke mjere, uzvratiti obilnom doprinosu kojeg je dao Prof. Dr. Željko Jež.
Kao profesor germanistike i slavistike prevodio je tekstove, međutim, nakon teškog srčanog udara njegovo se zdravstveno stanje potpuno promijenilo, ali zato duhom nije klonuo. Kad je obolio imao je najprije teški infarkt srca - anteroseptalni - koji je razorio čak 63% srca. Operirali su ga u klinici "Sveta Magdalena" kod Krapinskih Toplica. Nije bilo nekih šansi da ću preživjeti. Međutim, preživio je s četiri premosnice, što je jako teško. Samo duhom nije pao. Nosio je svoju tešku bolest stoički, pretrpio je premnogo. Sada će od Gospodina konačno dobiti odgovor na sva teška pitanja o smislu egzistencije bolešću opterećenog organizma. U Kristu će naći utjehu i nagradu za sve što je pretrpio, to je izvan svake sumnje!
Obitelji izražavamo iskrenu sućut.
Dragi Profesore, hvala Vam na svemu! Neka Vam je vječna hvala i slava!
Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna svijetlila njemu!
Počivao u miru Božjem!

+ Leonardo, patrijarh

IN MEMORIAM - academic JAKŠA FIAMENGO

IN MEMORIAM - akademik JAKŠA FIAMENGO

28.12.2018.

In Memoriam

Akademik JAKŠA FIAMENGO
26. XI. 1946. – 27. XII. 2018.

Goodby to dear friend Jakša, the poet, academic, writer, journalist. Good luck on the other side, where the light never fades. God bless you in Christ Jesus!
Pozdrav dragom prijatelju Jakši, pjesniku, akademiku, književniku, novinaru. Sretno ti bilo s druge strane, gdje svjetlost nikad ne zalazi. Bog te blagoslovio u Kristu Isusu!

X msgr. Leonardo Beg

Pretplati se na: Postovi (Atom)