Ecclesia Vetero-Catholica Orthodoxa
MEĐUNARODNA UNIJA NARODNIH STARO-KATOLIČKIH CRKAVA
~ PROVINCIJA SV. KRISTOFORA ~
~ PROVINCIJA SV. KRISTOFORA ~
DEI GRATIA
ARCHIEPISCOPUS VETERO-CATHOLICI REGIONIS SANCTI CHRISTOPHORI
- Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Slovenija -
KRATKI ŽIVOTOPIS
Leonardo Beg rođen je u Rabu 04.03.1976.
OBRAZOVANJE:
Rimokatolički bogoslovni fakultet u Zagrebu - studij filozofije i teologije (podružnica u Rijeci) završio je 16.10.2002.
Protestantski teološki fakultet u Novom Sadu/Evanđeoski teološki fakultet u Osijeku - doktorat znanosti u specijalizaciji ekumenske teologije - DOCTOR IN SACRA THEOLOGIA - obranio je s ocjenom ''izvrstan - summa cum laude'' 13.02.2011.
U naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta humanističkih znanosti, za grupu predmeta iz filozofije i teologije, izabran je 28.01.2015. pri Protestantskom teološkom učilištu Mihael Starin u Osijeku, gdje predaje: opći uvod u Bibliju, uvod u filozofiju, ekleziologija i pneumatologija, katolicizam, ekumenska teologija, usporedna teologija sakramenata, episkopalno crkveno uređenje, teologija Starog zavjeta, teologija Novog zavjeta.
MINISTERIJALNO POSLANJE:
(Novalja, crkva sv. Katarine 04.11.2001.).
Zareditelj: Msgr. Valter Župan, rimskokatolički biskup Krčki.
Zareditelj: Msgr. Bernhard Heitz, starokatolički biskup Bečki.
Dekretom nadbiskupa metropolite provincije sv. Metoda, Msgr. Dr. Augustina Bačinskog, od 21.03.2013. postaje ordinarij autonomnog Starokatoličkog generalnog vikarijata sv. Metoda za Hrvatsku i regiju, sastavnog dijela crkvene provincije sv. Metoda, kao starokatolički biskup rapski: Episcopus Vetero-Catholici Arbensis et omniae Croatiae. Sa datumom 1.12.2016. metropolita ga je imenovao nadbiskupom crkvene provincije sv. Kristofora - Archiepiscopus Vetero-Catholici regionis Sancti Christophori. Oženjen je i otac dvoje djece.
APOSTOLSKA SUKCESIJA
Starokršćanstvo:
''Ubi
episcopus ibi ecclesia'' - gdje je biskup ondje je i Crkva (sv. Ignacije
Antiohski, 1. – 2. st.)
''Imate li apostolsku sukcesiju? Neprekinutu liniju vaših
biskupa...'' (Tertulijan, 3. st).
''Gdje
god je očito da postoji istinska kršćanska vjera i pravila, tamo će biti i
istinsko Pismo, a time i objašnjenje svih kršćanskih predaja'' (Tertulijan, 3. st).
Sv. PETAR (32-67)
Sv. LINO (67-76)
Sv. ANAKLET I. (76-88)
Sv. KLEMENT I. (88-97)
( ... )
Kardinal REBIBA posvetio je Santinia, 12.03.1566.
Sv. LINO (67-76)
Sv. ANAKLET I. (76-88)
Sv. KLEMENT I. (88-97)
( ... )
Kardinal REBIBA posvetio je Santinia, 12.03.1566.
Kardinal SANTINIO
posvetio je Benninia, 07.09.1586.
Kardinal BENNINIO
posvetio je San Vitalea, 04.04.1604.
Kardinal SAN VITALE
posvetio je Ludovisia, 07.05.1621.
Kardinal LUDOVISI
posvetio je Geatania, 12.06.1622.
Kardinal GEATANI posvetio
je Carpegna, 07.10.1630.
Kardinal CARPEGNA
posvetio je Altieria, 02.05.1666.
Kardinal ALTIERI posvetio
je Orsinia, 03.02.1675. - Kardinal Orsini postao je godine 1724.
rimski biskup - papa BENEDIKT XIII.
Kardinal ORSINI posvetio
je Lorenza Lambertinija, 16.07.1723. Lorenzo Lambertini postao je godine
1740. rimski biskup - papa BENEDIKT XIV.
Papa
BENEDIKT XIV. posvetio je Carol della Torre Rezzonija, 19.03.1743. Carol della Torre Rezzoni postao je godine 1758. rimski biskup - papa KLEMENT XIII.
Papa KLEMENT XIII.
posvetio je Bernadinusa Girauda, 26.04. 1767.
Kardinal GIRAUD
posvetio je Alexandra Matthaeusa 23.02.1777.
Kardinal MATTHAEUS
posvetio je Petrusa Franciscusa Galettija, 12.09.1819.
Kardinal GALETTI
posvetio je Iacobusa Phillipusa Fransonia, 08.12.1822.
Kardinal FRANSONI
posvetio je Carolusa Sacconia, 08.06.1851.
Kardinal SACCONI
posvetio je Eduarda Howarda, 30.06.1872.
Kardinal HOWARD
posvetio je Mariana Rampollu Marchese del Tindaro, 08.12.1882.
Kardinal Rampolla del TINDARO
posvetio je Joaquina Arcoverde de Albuquerque-Cavalcanti, 26.10.1890.
Kardinal de Albuquerque -
CAVALCANTI posvetio je Sebastiã Leme de Silveira Cintru, 04.06.1911.
Nadbiskup de Silveira CINTRA
posvetio je Carlosa Duarte-Costu, 08.12.1924. u Botocatu
(Brazil).
Biskup Carlos Duarte-COSTA
posvetio je Luisa Fernanda Castila Mendeza 03.05.1948. u Venezueli. (Carlos Duarte-Costa bio je rimskokatolički biskup do 02.07.1945. nakon toga osniva Katoličku Apostolsku Narodnu Crkvu Brazila - ICAB)
Patrijarh Luis Castillo MENDEZ
posvetio je Antónia José da Costa Raposa 22.11.1982. Sukonsekratori su bili: biskup Josivaldo Pereira de Oliveira, biskup Bartolomeu Sebastião Vilela i biskup Rainer Laufers. (Mendez je bio u kontaktu sa Svetom Stolicom i papom Ivanom Pavlom II. koji mu je pružao mogućnost zajedništva, međutim Mendez nije prihvatio tu mogućnost).
Patrijarh António José da
Costa RAPOSO, posvetio je Antu Nikolića i Augustina Bačinskog 08.02.2004. u Mafre (Portugal). Sukonsekratori su bili: biskup
Antonín Jelínek i biskup Josivaldo Pereira de Oliveira.
Biskup Ante M. NIKOLIĆ posvetio je Leonarda Bega 22.09.2012. u Rabu (Hrvatska). Sukonsekratori su bili patrijarh - nadbiskup primas António José da Costa Raposo, nadbiskup Augustin Bačinsky i biskup HansJörg Peters.
Biskup Ante M. NIKOLIĆ posvetio je Leonarda Bega 22.09.2012. u Rabu (Hrvatska). Sukonsekratori su bili patrijarh - nadbiskup primas António José da Costa Raposo, nadbiskup Augustin Bačinsky i biskup HansJörg Peters.
O pridržavanju kriterija za valjanost sakramenta biskupskog reda
(1) Izborom svetog Sinoda Starokatoličke crkve u Slovačkoj od 01.07.2012. godine u Nitri, prezbiter Leonardo Beg zakonito je izabran za pomoćnog biskupa nadbiskupu mons. Augustinu Bačinskom za područje pastoralnog djelovanja u Hrvatskoj i regiji. O tome je izdana isprava temeljem koje je - nakon dodatnog slaganja i odobrenja biskupa crkvene provincije sv. Metoda - izvršena posveta.
(2) Biskup konsekrator položio je ruke na prezbitera - ređenika (tehnički zvano ''materija sakramenta'').
(3) Biskup konsekrator čitao je formulu iz Rimskog pontifikala (tehnički zvano ''forma sakramenta'').
(4) Biskup konsekrator imao je intenciju činiti ono što Katolička Crkva čini pri ređenju biskupa (tehnički zvano ''ministerijalna intencija'').
(5) Biskup konsekrator i sukonsekratori rezidencijalni su starokatolički biskupi crkava sa regularnom hijerarhijom i vjernim narodom, povezani u crkvenom zajedništvu, koji su redili novog biskupa za konkretnu starokatoličku crkvu (Starokatolički generalni vikarijat za Hrvatsku i regiju - sa titulom starokatoličkog biskupa Rapskog).
O registru ove apostolske sukcesije
Ovaj registar apostolske sukcesije nema namjeru biti kompletan popis svih u apostolskoj liniji. Njegova je namjera pokazati samo osnovni pravac apostolske sukcesije. Svaki novoposvećeni biskup posvećen je s najmanje trojicom posvetitelja, kako to tradicija traži. Međutim, zbog jasnijeg popisa do Luisa Fernanda Castila Mendeza posvećenog 03.05.1948. spominje se samo glavni konsekrator. Po biskupu Rainer Laufersu (koji je bio sukonsekrator na biskupskoj posveti Antónia José da Costa Raposa) apostolska se sukcesija proteže i od pomoćnog rimskokatoličkog biskupa Rio de Janeira Mons. Salamao Barbose Ferraza. Po sukonsekratoru biskupu HansJörg Petersu apostolska sukcesija se proteže i od strane Utrechtske crkve i Siro-malabarske crkve i nije navedena u ovom registru.
O neupitnoj valjanosti ove linije apostolske sukcesije de jure i de facto
Msgr. Carlos Duarte Costa bio je rimskokatolički biskup Botucatua (Brazil) imenovan od pape Pia XI., a zaređen je 08.12.1924., glavni konsekrator bio je nadbiskup Msgr. De Silveira Cintra. Nešto više od dvadeset godina nakon svoga biskupskog zaređenja biskup Carlos Duarte Costa osniva 02.07.1945. Katoličku Apostolsku Narodnu Crkvu Brazila (Igreja Catolica Apostolica Brasileira - ICAB) te za biskupa ICABA redi Msgr. Salmoa Ferraza, a kasnije i Msgr. Orlanda Arcea-Moyu za biskupa Narodne Čileanske Katoličke Crkve (Igreja Nacional Chilena). Obojica biskupa, dakle i Ferraz i Moya primljeni su kasnije u Rimokatoličku crkvu od pape Ivana XXIII. bez ređenja sub conditione gdje je Ferraz postao pomoćnim biskupom Rio de Janeira (iako je bio oženjen i imao četvero djece) a Moya pomoćnim biskupom Madrida. Biskup Msgr. Carlos Duarte Costa zaredio je i neke ostale biskupe, između ostalih i Luisa Castilla Mendeza. Valjanosti sukcesije koja se proteže od Carlosa Duarte Coste preko Luisa Casitlla Mendeza više je puta potvrđena i u naša vremena. Tako je npr. Msgr. Dr. Mario Cornejo Radavero (bivši pomoćni biskup kardinala Rickettsa), dana 02.03.2010. godine izdao, potpisao i pečatirao potvrdu o valjanosti apostolske sukcesije koja se proteže od Luisa Castilla Mendeza, biskupa Josivaldo Pereira de Oliveira i svih po njihovim rukama kasnije ređenih. Isto tako, bivši Apostolski nuncij u Velikoj Britaniji, nadbiskup Sainz Munoz je 2010. potvrdio da je Luis Castillo Mendez pravi biskup (vidi: privatno pismo od 2010. u Validiti of Holy Orders of Archbishop Carlos Duarte Costa and His successors). Nadalje, činjenica da su biskupi koji imaju sukcesiju od Carlosa Duarte Coste koncelebrirali zajedno s rimskokatoličkim biskupima u bazilici sv. Petra u Vatikanu 02.05.2011. pokazuje de jure i de facto valjanost apostolske sukcesije. Valjanost sakramenata je u konačnici potvrđena i u našim krajevima, kad je naš svećenik kao klerik Starokatoličkog generalnog vikarijata 2016. godine zamoljen da duže vremena drži sv. Mise, koncelebrira i ispovijeda po više rimokatoličkih župa i svetišta, a što je i učinjeno iz ekumenskih razloga. Isto tako, iznimna i ekumenski vrlo znakovita koncelebracija našeg svećenika s većim brojem rimskokatoličkih svećenika u Firenci (Italija) u 2017. godini, nakon što su prethodno temeljito ispitali valjanost njegova svećeničkog ređenja, opetovano je pokazala neupitnost sakramentalne valjanosti. Sve informacije suprotne ovima ne korespondiraju s činjenicama.
(1) Izborom svetog Sinoda Starokatoličke crkve u Slovačkoj od 01.07.2012. godine u Nitri, prezbiter Leonardo Beg zakonito je izabran za pomoćnog biskupa nadbiskupu mons. Augustinu Bačinskom za područje pastoralnog djelovanja u Hrvatskoj i regiji. O tome je izdana isprava temeljem koje je - nakon dodatnog slaganja i odobrenja biskupa crkvene provincije sv. Metoda - izvršena posveta.
(2) Biskup konsekrator položio je ruke na prezbitera - ređenika (tehnički zvano ''materija sakramenta'').
(3) Biskup konsekrator čitao je formulu iz Rimskog pontifikala (tehnički zvano ''forma sakramenta'').
(4) Biskup konsekrator imao je intenciju činiti ono što Katolička Crkva čini pri ređenju biskupa (tehnički zvano ''ministerijalna intencija'').
(5) Biskup konsekrator i sukonsekratori rezidencijalni su starokatolički biskupi crkava sa regularnom hijerarhijom i vjernim narodom, povezani u crkvenom zajedništvu, koji su redili novog biskupa za konkretnu starokatoličku crkvu (Starokatolički generalni vikarijat za Hrvatsku i regiju - sa titulom starokatoličkog biskupa Rapskog).
O registru ove apostolske sukcesije
Ovaj registar apostolske sukcesije nema namjeru biti kompletan popis svih u apostolskoj liniji. Njegova je namjera pokazati samo osnovni pravac apostolske sukcesije. Svaki novoposvećeni biskup posvećen je s najmanje trojicom posvetitelja, kako to tradicija traži. Međutim, zbog jasnijeg popisa do Luisa Fernanda Castila Mendeza posvećenog 03.05.1948. spominje se samo glavni konsekrator. Po biskupu Rainer Laufersu (koji je bio sukonsekrator na biskupskoj posveti Antónia José da Costa Raposa) apostolska se sukcesija proteže i od pomoćnog rimskokatoličkog biskupa Rio de Janeira Mons. Salamao Barbose Ferraza. Po sukonsekratoru biskupu HansJörg Petersu apostolska sukcesija se proteže i od strane Utrechtske crkve i Siro-malabarske crkve i nije navedena u ovom registru.
O neupitnoj valjanosti ove linije apostolske sukcesije de jure i de facto
Msgr. Carlos Duarte Costa bio je rimskokatolički biskup Botucatua (Brazil) imenovan od pape Pia XI., a zaređen je 08.12.1924., glavni konsekrator bio je nadbiskup Msgr. De Silveira Cintra. Nešto više od dvadeset godina nakon svoga biskupskog zaređenja biskup Carlos Duarte Costa osniva 02.07.1945. Katoličku Apostolsku Narodnu Crkvu Brazila (Igreja Catolica Apostolica Brasileira - ICAB) te za biskupa ICABA redi Msgr. Salmoa Ferraza, a kasnije i Msgr. Orlanda Arcea-Moyu za biskupa Narodne Čileanske Katoličke Crkve (Igreja Nacional Chilena). Obojica biskupa, dakle i Ferraz i Moya primljeni su kasnije u Rimokatoličku crkvu od pape Ivana XXIII. bez ređenja sub conditione gdje je Ferraz postao pomoćnim biskupom Rio de Janeira (iako je bio oženjen i imao četvero djece) a Moya pomoćnim biskupom Madrida. Biskup Msgr. Carlos Duarte Costa zaredio je i neke ostale biskupe, između ostalih i Luisa Castilla Mendeza. Valjanosti sukcesije koja se proteže od Carlosa Duarte Coste preko Luisa Casitlla Mendeza više je puta potvrđena i u naša vremena. Tako je npr. Msgr. Dr. Mario Cornejo Radavero (bivši pomoćni biskup kardinala Rickettsa), dana 02.03.2010. godine izdao, potpisao i pečatirao potvrdu o valjanosti apostolske sukcesije koja se proteže od Luisa Castilla Mendeza, biskupa Josivaldo Pereira de Oliveira i svih po njihovim rukama kasnije ređenih. Isto tako, bivši Apostolski nuncij u Velikoj Britaniji, nadbiskup Sainz Munoz je 2010. potvrdio da je Luis Castillo Mendez pravi biskup (vidi: privatno pismo od 2010. u Validiti of Holy Orders of Archbishop Carlos Duarte Costa and His successors). Nadalje, činjenica da su biskupi koji imaju sukcesiju od Carlosa Duarte Coste koncelebrirali zajedno s rimskokatoličkim biskupima u bazilici sv. Petra u Vatikanu 02.05.2011. pokazuje de jure i de facto valjanost apostolske sukcesije. Valjanost sakramenata je u konačnici potvrđena i u našim krajevima, kad je naš svećenik kao klerik Starokatoličkog generalnog vikarijata 2016. godine zamoljen da duže vremena drži sv. Mise, koncelebrira i ispovijeda po više rimokatoličkih župa i svetišta, a što je i učinjeno iz ekumenskih razloga. Isto tako, iznimna i ekumenski vrlo znakovita koncelebracija našeg svećenika s većim brojem rimskokatoličkih svećenika u Firenci (Italija) u 2017. godini, nakon što su prethodno temeljito ispitali valjanost njegova svećeničkog ređenja, opetovano je pokazala neupitnost sakramentalne valjanosti. Sve informacije suprotne ovima ne korespondiraju s činjenicama.
O rezervi prema ređenjima izvan zakonitih formi
Smatraju se nevaljanima biskupska ređenja izvršena mimo zakonitog crkvenog izabranja ili imenovanja (tzv. Episcopi vagantes).
Smatraju se nevaljanima biskupska ređenja izvršena mimo zakonitog crkvenog izabranja ili imenovanja (tzv. Episcopi vagantes).
Dokument o biskupskom izabranju od 01.07.2012.
Dokument o biskupskoj konsekraciji od 22.09.2012.
Dokument o imenovanju nadbiskupom od 1.12.2016.
Grb arhibiskupa Leonarda očituje duboku teološku poruku koju izražavaju slova unutar štita. Po vertikali križa nalaze se konsonanti starozavjetnog Božjeg imena YHWH (Jahve), dok se po horizontali nalaze IHS (Jesus Hominum Salvator - Isus Spasitelj ljudi) To na osobit način otkriva kristološku dimenziju: Isus je pravi Bog te ujedno i pravi čovjek. Očitovana je povezanost neba i zemlje, božanskog i ljudskog; proboj neprolaznoga svetoga Božjega svijeta (u Kristu, s Kristom i po Kristu) u naš griješni i prolazni svijet. Sa desne strane nalazi se slovo M koje označava Mariju, onu, zbog koje je biskup Beg krenuo duhovnim putem. Pozadina štita je marijansko plava što ukazuje na trajnu milosnu i zaštitničku prisutnost Bogorodice. Na dnu se nalazi vjeroispovijest sv. Petra apostola ''Tu est Christus, Filius Dei vivi'' - ''Ti si Krist, Sin Boga živoga'' (Matej 16, 16) koja izražava apostolovu vjeru da Isus jest Krist. Na toj vjeri Krist gradi Crkvu koju ni vrata paklena ne mogu nadvladati. Uzevši tu vjeroispovijest za geslo, izrazio je duboku vjeru u Isusa Krista, jedinog graditelja Crkve.
Za djelovanje na područjima gdje se nalazi Pravoslavno-starokatolička vjernička zajednica, posebnim trudom đakona Ilije osmišljen je grb kojeg arhibiskup/arhiepiskop Leonardo koristi kada u ljubavi Hristovoj administrira ta područja. Unutar velikog štita nalazi se manji štit čija je simbolika ranije opisana, a sada iznad njega stoji svijet u kojem će pobijediti časni križ (Krist) uz velike žrtve i pokore svojih vjernih, a što označuje ljubičasta vrpca. Grb je obrubljen serafimskom himnom na crkvenoslavenskom jeziku: ''Svjat, svjat, svjat, Gospod Savaot''. Maslinova grančica na dnu grba podsjeća nas na savez Boga s Noom nakon potopa, koju je donio golub (znak Duha Svetoga) kao pralik novog neba i nove zemlje (Otk 21,1). Zelena boja u grbu predstavlja nadu u to vječno spasenje (novo nebo i novu zemlju) na koje nas Krist poziva. Tu se nalaze i dva bijela ljiljana - simboli ljubavi, čistoće i nevinosti, odnosno Presvete Bogorodice, ali i arhanđela Gabriela koji je objavio radosnu vijest Mariji. Na vrhu grba stoje križ i pastirski štap, a u sredini mitra kao znak autokefalnosti Crkve.
