ORDINARIJ

X 

KATOLIČKA STARA CRKVA

SAVEZ NARODNIH STAROKATOLIČKIH CRKAVA
CRKVENA POKRAJINA SV. METODA ZA SREDNJU EUROPU

 ~ STAROKATOLIČKi GENERALNi VIKARIJAT SV. METODA ~

VICARIATUS GENERALIS VETERO-CATHOLICI SANCTI METHODII

mons. dr. sci. LEONARDO BEG, 
starokatolički biskup rapski i cijele Hrvatske

 administrator Starokatoličke crkve Bosne i Hercegovine i Starokatoličke crkve Srbije

Dr. Leonardo Beg, rođen je u Rabu, 4. III. 1976. godine. Za đakona je zaređen 4. XI. 2001. godine u Rimskokatoličkoj crkvi u kojoj je kao đakon kratko služio, uviđajući da je njegov svećenički poziv usmjeren prema službi starog katoličanstva. Studij filozofije i teologije završio je na (Rimsko)katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu - studij Rijeka, 16. X. 2002. godine. Za svećenika je zaređen 18. IX. 2010. godine u Hrvatskoj starokatoličkoj crkvi - članici Utrechtske unije. Doktorirao je na Protestantskom teološkom fakultetu u Novom Sadu (summa cum laude) 13. II. 2011. iz ekumenske teologije obranivši rad: ''Gratia sanans medicinalis u Ekumenskoj Euharistiji - ex opere operato''. Evanđeoski teološki fakultet u Osijeku valorizirao je doktorat kao doktorat humanističkih znanosti iz polja teologije, grane ekumenske teologije. Zbog liberalnih učenja Utrechtske unije na spolnom području (blagoslivljanje istospolnih i sklapanje istospolnih zajednica) i sakramentalnom području (ređenje žena za svećenice) odbio je biti članom takve unije jer je njezin nauk suprotan Bibliji i tradiciji Katoličke Crkve. Zbog toga se razišao u mišljenju sa vodstvom Hrvatske starokatoličke crkve (koja je članica Utrechtske unije) i priključio se Savezu narodnih (staro)katoličkih crkava koje odbacuju Utrechtska učenja i djeluju na području Europe u crkvnoj provinciji sv. Metoda sa centrom u Nitri (Slovačka). Slovački starokatolički nadbiskup mons. dr. Augustin Bačinsky inkardinirao ga je 18. II. 2012. te 19. II. 2012. uspostavio Starokatolički generalni vikarijat za Hrvatsku i regiju, imenujući Leonarda generalnim vikarom. Na starokatoličkom Svetom Sinodu u Nitri, jednoglasno je izabran za pomoćnog biskupa 1. VII. 2012. i temeljem toga zaređen 22. IX. 2012. u Rabu. Glavni zareditelj je bio mons. Ante Marijan Nikolić, a suzareditelji mons. dr. Augustin Bačinsky, patrijarh Antonio Jose da Costa Raposo i mons. HansJörg Peters. Medijska najava starokatoličkog biskupskog ređenja izazvala je sumanuto priopćenje za javnost ordinarijata rimskokatoličke krčke biskupije, na zgražanje starokatoličkih biskupa. Dana 21. III. 2013. nadbiskup Starokatoličke crkve u Slovačkoj i metropolita crkvene provincije sv. Metoda za Srednju Europu, mons. dr. Augustin Bačinsky, temeljem danih mu ovlasti izdaje akt kojim Starokatolički generalni vikarijat sv. Metoda za Hrvatsku i regiju uspostavlja i priznaje kao autonomnu ''Katoličku staru crkvu'' a dotadašnjeg pomoćnog biskupa Leonarda Bega uspostavlja i priznaje kao starokatoličkog biskupa (ordinarija) rapskog i cijele Hrvatske te administratora regije. Njegova je sveta pastoralna misija ponovno podignuti (obnoviti) Starokatoličku crkvu u Srbiji i održati je u Bosni i Hercegovini.

Đakonsko ređenje po rukama rimskokatoličkog biskupa krčkog mons. Valtera Župana 

Novalja, crkva sv. Katarine - 4. XI. 2001.

Svećeničko ređenje po rukama austrijskog starokatoličkog biskupa bečkog, mons. Bernharda Heitza

Zagreb, crkva sv. Križa - 18. IX. 2010.

Biskupsko ređenje u Rabu po rukama biskupa Saveza narodnih starokatoličkih crkava: mons. Ante Marijana Nikolića, biskupa Hrvatske katoličke crkve Tijela Kristova u Kanadi, mons. dr. Augustina Bačinskog, nadbiskupa i metropolite Starokatoličke crkve u Slovačkoj, Patrijarha Antonia Jose da Costa Raposa, nadbiskupa primasa i metropolite Europe, Afrike i Latinske Amerike te mons. HansJörg Petersa, biskupa Starokatoličkog generalnog vikarijata Austrije. 
Rab, bazilika sv. Ivana Evanđeliste - 22. IX. 2012.

Simbolika biskupskog grba mons. Leonarda Bega

Biskupski grb mons. dr. Leonarda Bega očituje duboku teološku poruku koja se skriva u slovima unutar štita u grbu. Po vertikali nalaze se konsonanti starozavjetnog Božjeg imena YHWH (Jahve), dok se po horizontali nalaze IHS (Jesus Hominum Salvator - Isus Spasitelj ljudi)  To očituje duboku kristologiju: Isus je pravi Bog ali i pravi čovjek, Spasitelj ljudi; povezanost božanskog i zemaljskog, neba i zemlje; proboj neprolaznoga svetoga Božjega svijeta (u Kristu) u naš griješni i prolazni svijet. Sa desne strane nalazi se slovo M koje označava Mariju. Onu zbog koje je biskup Beg i krenuo duhovnim putem. Pozadina štita u grbu je također marijansko plava – milosna prisutnost Bogorodice je trajna. Na dnu se nalazi Begovo biskupsko geslo koje predstavlja Petrovu vjeroispovijest ''TU ES CHRISTUS, FILIUS DEI VIVI'' – TI SI KRIST, SIN BOGA ŽIVOGA (Matej 16, 16)  – na toj vjeroispovijesti Krist gradi svoju Crkvu koju ni vrata paklena neće moći nadvladati. 

  

Apostolska sukcesija

Jedan od vitalnih elemenata Starokatoličke Crkve je apostolsko nasljeđe (sukcesija). Tu su bitne dvije stvari: Isusovo osiguranje njegove daljnje nazočnosti među nama: "I ​​evo, ja sam s vama uvijek, sve do kraja svijeta" (Mt 28,20), te njegovi apostoli koje je on izabrao za misiju krštenja i propovijedanja Božje riječi: Preko apostola se božanska prisutnost na poseban način daje ljudima. Apostoli su predali svojim nasljedinicima (biskupima) svoju misiju. Taj se prijenos vrši polaganjem ruku i posvetnom molitvom, čime se podjeljuje sakramenat svetoga reda. Pri ređenju je bitna fides Ecclesiae, odnosno nakana da se čini ono što čini Crkva Katolička (intentio faciendi quod facit ecclesia) pri podjeli sakramenta sv. reda. Time je prijenos nasljeđa očuvan zbog obdržavanja ispravne materije, forme i ministerija.

Sveti red je sakramenat koji ovlašćuje obavljati sveta otajstva, kojima se iskazuje štovanje Bogu i osigurava spasenje duša, te koji u duši onih, što ga primaju, ostavlja neizbrisivi biljeg Božjeg službenika. Zove se ''red'' jer se sastoji od više stupnjeva koji su jedan drugome podređeni i od kojih potječe sveta hijerarhija. Najviši stupanj je biskupstvo, jer sadrži puninu svećeništva, zatim je prezbiterat, a onda đakonat. Isus Krist je neposredno ustanovio dva stupnja svetog reda, to je biskupstvo i prezbiterat, a preko apostola on je ustanovio đakonat, iz kojega su prije proistjecali i ostali niži redovi. 

Isus Krist je ustanovio sveti red na Posljednjoj večeri, kad je apostolima i njihovim nasljednicima podijelio vlast posvećivanja Presvete Euharistije. Dan poslije svog uskrsnuća apostolima je podijelio vlast otpuštati ili zadržati grijehe, pa ih je time postavio prvim svećenicima Novoga zakona u svoj punini njihove vlasti.

Biskup je simbol i znak žive prisutnosti Božje među ljudima, on je ujedno garant da se Božja riječ prenosi cijela i netaknuta. 
Više o biskupskoj službi vidi: http://www.youtube.com/watch?v=5Stq5LPNpM8

Apostolska sukcesija mons. Leonarda Bega

SICUT MISIT ME PATER, ET EGO MITTO VOS 
Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas (Iv 20,21)

 ↓

Papa Benedikt XIV. jedan je od nekoliko papa prisutnih u apostolskoj sukcesiji Leonarda Bega

Mons. Leonardo Beg primio je po svojem glavnom konsekratoru apostolsku sukcesiju koja se proteže od rimskokatoličkog biskupa mons. Carlos Duarte Coste (+1961). Duarte Costa zaredio je za svoga života nekoliko biskupa, na valjan i validan način, koristeći Rimski obred. Od toga je mons. Elisea Maria Corolia zaredio za rimskokatoličkog biskupa u vrijeme dok je i sam bio pod upravom Rimskokatoličke Crkve. Godina biskupskog posvećenja istaknuta je iza imena. Plavom bojom istaknuta je linija kojom je sukcesiju primio mons. Leonardo Beg.  

    Mons. Carlos Duarte Costa - 8. XII. 1924
                               ↓

1. Mons. Eliseu Mario COROLI – 13. X. 1940. zaređen za rimskokatoličkog biskupa

2. Mons. Salomão Barbosa FERRARZ – 15. VIII. 1945. - papa Ivan XXIII. primio ga za rimskokatoličkog biskupa. Prethodno je bio biskup Brazilske Katoličke Apostolske Crkve (Igreja Catolica Apostolica Brasileira (ICAB) 
3. Mons. Antitdio José VARGAS - 8. XII. 1946.

4. Mons. Luiz Fernando Castillo MENDEZ – 3. III. 1948. →  Mons. António José da Costa Raposo - 28. XI. 1982.→ Mons. Ante Marijan Nikolić - 8. II. 2004. → Mons. Leonardo Beg - 22. IX. 2012.

5. Mons. Diamantino Augusto Periera da COSTA – 16. VII. 1953.

6. Mons. Pedro Luiz HERNANDEZ – 29. VI. 1955.

7. Mons. Pedro dos Santos SILVA – 4. XI. 1956.

8. Mons. Orlando Arce-MOYA  - 30. XI. 1956. - papa Ivan XXIII. primio ga za rimskokatoličkog biskupa. Prethodno je bio biskup Čileanske Katoličke narodne Crkve (Igreja Nacional Chilena). 

9. Mons. Jorge Alves de SUOZA – 12. V. 1960.

Po svom sukonsekratoru mons. HansJörg Petersu apostolsku je sukcesiju mons. Leonardo Beg primio i od strane Utrechtske crkve. Naime, Utrechtski je nadbiskup Gerardus Gul zaredio Arnolda Harrisa Mathewa u katedrali sv. Gertrude u Utrechtu 28. 4. 1908. godine; Također, sukcesija se proteže i od Siro-malabarske crkve (Mar Athanasius).

Mons. HansJörg PETERS - 15. IV.1990. → Mons. Leonardo Beg - 22. IX. 2012.

 Valjanost apostolske sukcesije u praksi 

No Question of  Validity

Bishop Salomão Barbosa Ferraz 

Of interest as a side note, Bishop Salomao Ferraz who was a former Roman Catholic Priest, was consecrated a bishop by Bishop Carlos Duarte Costa for the Igreja Catolica Apostolica Brasileira (ICAB) in 1945. He eventually reconciled with the Roman Catholic Church in 1958, during the pontificate of Pope Pius XII. Bishop Ferraz was named by the Holy See to be Titular Bishop of Eleuterna on May 12, 1963. Although still married, Bishop Ferraz was later appointed Auxiliary Bishop of Rio de Janeiro by Pope John XXIII. Bishop Ferraz was later called by Pope Paul VI to serve on a working commission of the Second Vatican Council and addressed the Council Fathers in session.

It is notable that Bishop Ferraz was never re-consecrated by the Roman Catholic Church, not even conditionally (sub conditione), and later was buried with the full honors accorded Bishops of the Roman Catholic Church. The Roman Catholic Church by accepting Bishop Ferraz in this manner without any re-consecration, affirm “de jure” and “de facto” the sacramental validity of the lines of apostolic succession of the bishops consecrated by Bishop Carlos Duarte Costa, which is the apostolic succession within the Catholic Apostolic National Church.

Bishop Orlando Arce-Moya

Bishop Moya was consecrated by Bishop Carlos Duarte Costa on November 30, 1956, with the title of Bishop of Santiago, Chile, for the Chilean Catholic National Church (Igreja Nacional Chilena). Bishop Moya left the Chilean CatholicNational Church many years later, and was received by Pope John XXIII into the Roman Catholic Church. Bishop Moya was not re-consecrated, not even sub-conditione, and he was accepted as having valid lines of apostolic succession. He was appointed by the Pope as Auxiliary Bishop to the Cardinal Archbishop of Madrid, Spain. Bishop Moya died some years later, with the full honors accorded a bishop of the Roman Catholic Church.

http://www.catholic-canc.us/costa.html

Konzultori Generalnog vikarijata