Church flyer - crkveni listić

  



 

 Godina: IX                         25. VII. 2021.                                  Broj: 394


Draga braćo i sestre,

abortus se dakle s strane Crkve nikada ne može odobriti. Genetička znanost novijega doba potvrđuje ono što je oduvijek bilo očito i što nimalo ne zalazi u rasprave o času nastanka duše. Ta znanost pokazala je kako već od prvoga časa postoji čvrsti nacrt ili genetski program živoga bića, to jest da postoji čovjek, i to kao čovjek pojedinac, sa svim vlastitim i unaprijed određenim oznakama. Samom oplodnjom [ipsa fecundatione] započinje čudesna pustolovina svakoga ljudskoga života, a za pojedine njegove sposobnosti potrebno je vrijeme da se razviju i priprave za djelovanje. Najmanje što se danas može reći jest da i najsavršenija suvremena znanost ne daje nikakvu djelotvornu potporu pristašama pobačaja. Uostalom, ne pripada biološkim znanostima donositi obvezujuća mišljenja u posve filozofijskim i ćudorednim pitanjima, kakva je rasprava o času nastanka ljudske osobe ili o dopuštenosti pobačaja. S ćudorednoga gledišta sigurno je: premda se možda sumnja je li plod začeća [fructus conceptionis] već ljudska osoba, objektivno je težak grijeh prepustiti se i opasnosti da se počini ubojstvo čovjeka jer čovjek je onaj koji će to biti.

Božji zakon i sam naravni razum isključuju dakle svako pravo na izravno ubijanje nedužna čovjeka. Ipak, kad bi razlozi kojima se pobačaj brani bili uvijek očito opaki i nevaljali, ne bi se o tom pitanju tako žestoko raspravljalo. Naprotiv, ono je vrlo važno stoga što u nekim, pa možda i u brojnim slučajevima, osuda pobačaja dovodi u opasnost druga važna dobra koja ljudi zaštićuju i koja se katkada mogu činiti važnijima od drugih. Valja priznati da su to doista velike poteškoće: primjerice, zdravlje majke može se dovesti u opasnost, pa i u životnu; dijete može sa sobom donijeti u obitelj velik teret, posebno ako se opravdano drži da će biti nenormalno ili ostati invalid zbog neke mane; može tištati i neki drugi teret, kao pitanje časti i sramote u nekim krajevima ili gubitak društvenoga položaja i drugo. No, treba reći da baš nijedan od tih razloga objektivno nikad ne može dati pravo odlučivanja o životu drugoga čovjeka, pa ni u njegovu početku. Kad je pak riječ o budućoj nesreći djeteta, nitko, pa ni otac ni majka, ne može ga zamijeniti, ni dok se dijete nalazi u prvom stanju začetka ili zametka, niti u njegovo ime pretpostaviti smrt životu. Sâmo to dijete, kad dođe u zrelu dob, nikad ne će imati pravo ubiti se. Dok nije poslovno sposobno, to manje roditelji imaju pravo za njega odabrati smrt. Zapravo, život je tako temeljno dobro [vita bonum est nimis fundamentale] da se uopće ne može usporediti s nekim nedostatcima, makar i vrlo velikima.

Ako je pokretu za oslobođenje žena od podređenosti [motus ad feminas emancipandas] glavna svrha da ih oslobodi od svake nepravedne razlike, onda je svake hvale vrijedan. U tom pitanju ostaje još puno posla na različitim područjima ljudske djelatnosti. Ipak, ne može se promijeniti narav, pa žena, kao ni muškarac, ne može izbjeći onim dužnostima koje narav od nje zahtijeva. Uostalom, svakoj javno priznatoj slobodi uvijek su granice utvrđena prava drugih.

Isto treba reći o zahtjevima za seksualnom slobodom. Ako se pod tim izrazom razumijeva postupno stečena vlast razuma i prave ljubavi nad nagonskom žudnjom, a ipak se ne prezire sam užitak nego se čuva na mjestu koje mu pripada – a jedino se u toj prevlasti nalazi prava sloboda – onda se takvoj slobodi ne može prigovoriti. Takva sloboda uvijek će se čuvati da ne povrijedi pravednost. Ali ako tko, naprotiv, smatra da su muškarac i žena "slobodni" tako da mogu uživati u pohoti sve dok im ne dosadi, a da se pri tom uopće ne obaziru na zakon ili na nužnu usmjerenost spolnoga života prema njegovoj plodnosti, onda takvo mišljenje nema u sebi ništa kršćansko, pa je, dapače, nedostojno i samoga čovjeka. U svakom slučaju, ta sloboda ne daje nikakvo pravo raspolagati životom drugoga, makar taj život bio i u začetku, niti odlučivati o uništavanju života s obrazloženjem da on donosi neugodnosti.

Znanstveni napredak daje i davat će stručnjacima sve više sposobnost za vješte zahvate čije posljedice mogu donijeti puno dobra ili zla. To su po sebi zadivljujući pronalasci ljudskoga uma. No, tehničko umijeće ne može umaknuti sudu ćudorednoga nauka, jer po svojoj naravi teži služiti čovjeku, pa stoga mora i samo biti u službi one svrhe za koju je čovjek određen. Kao što nikomu nije dopušteno upotrebljavati nuklearnu energiju bez ikakvih granica, tako nitko nema pravo ni na koji način manipulirati ljudskim životom. Svaka upotreba tehnike mora biti u službi čovjeka da se bolje razviju njegove naravne moći, da se spriječe i liječe bolesti te da se potpunije ostvari ljudski napredak. Premda tehničko savršenstvo sve više olakšava pobačaj na početku trudnoće, time se vrijednosni sud o pobačaju nimalo ne mijenja.

Obitelj se nikada, ni zbog čega, ne smije služiti pobačajem, niti ga politička vlast može uvesti kao zakonito sredstvo [instrumentum legitimum] za smanjenje broja porođaja. Nepravda i povreda nanesena ćudorednim načelima uvijek više štete zajedničkomu dobru od bilo koje gospodarske ili demografske nesreće.

 

 

 Obavijesti - Sv. Misa u crkvi sv. Kristofora u 8:00 sati uz pridržavanje opreza vezanog uz COVID-19.

 

 Kršćanski podsjetnik -  Ne budimo ljudi horizontale nego vertikale: 

"Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam'' (Iv 6, 15).

 

SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Prvo čitanje:  2Kr 4, 42-44

Drugo čitanje: Ef 4, 1-6

Evanđelje: Iv 6, 1-15

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.

Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: ''Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?'' To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: ''Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.'' Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: ''Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?'' Reče Isus: ''Neka ljudi posjedaju!'' A bilo je mnogo trave na tome mjestu.

Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: ''Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!'' Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.

Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: ''Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!'' Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.

 

 Riječ Gospodnja

 

Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus

Draga braćo i sestre,

nakon što su se najeli, ljudi su htjeli Isusa zakraljiti, ali Isus se povuče u goru. Htjeli su ga zakraljiti ne zato što ih je Isusova poruka impresionirala u duhovnom smislu, nego zato da bi mogli džabae jesti i piti pored takva kralja, jer eto, sada su se upravo džaba najeli. Gdje ćeš boljeg kralja od onoga koji daje besplatno jesti i piti! Pa to je sam vrh! Tako razmišljaju ljudi horizontale koji ne vide vertikalu, kojima izostaje suština. Oni nisu Isusa sagledavali kao onog koji je kruh života, nego kao onog koji im daje besplatno hrane. Pored materijalne hrane oni ne prepoznaju Isusa kao duhovnu spasonosnu otkupiteljsku prisutnost. Čudesa (umnažanja kruha i riba) nisu svrha sama sebi, nego popratni znak kraljevstva Božjega, blizine Božje. Kao takva, ako se ispravno shvate, ona nas učvršćuju u vjeri.  Naime, ''ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta'' (Mt 4, 4). Vidimo da Isus traži da se ulomci umnoženog kruha skupe i sačuvaju da ništa ne propadne. Pokazatelj je to Gospodinove obazrivosti prema gladnima, prema onima koji nemaju ni za osnovno. Bacanje kruha uvijek je predstavljalo gotovo blasfemiju, jer mnogi ljudi i u naše dane umiru od gladi. Dok jedni obiluju drugi oskudijevaju do te mjere da umiru. Karitativno je djelovanje Crkve njoj vlastito, međutim, naglasak je poslanja Crkve na utaživanju duhovne gladi, na hranjenju smislom – Kristom Gospodinom. Živimo u vremenu isforsiranog straha i pumpanja panike, u vremenu permanentnog medijskog zaglupljivanja mozga, ali iznad svega toga ludila stoji slavni Križ Kristov - mir Božji iz kojega crpe vjerni. Nikakva suprotivština ne može nas odvojiti od ljubavi Kristove! Tražiti Božju blizinu i naći tu blizinu izuzetan je dar Božji. To zajedničarenje s Gospodinom dostupno nam je po nebeskom sakramentu koji boravi među nama na zemlji – po presvetoj Euharistiji - to je Isus, Kruh Živi među nama prisutan na sakramentalni način. Po pričešću, tom Kruhu Života, sjedinjujemo se s Bogom već na zemlji na tajanstveni način. Onima koji toga ne razumiju to se čini utopijom, ali onima drugima, koji su to iskusili, Euharistija je Smisao ljudskoga života.  

 

----------------------------------------
Pomolimo se: 
Spomeni se, Gospodine, Crkve svoje, da je braniš od svakoga zla, i usavrši je u svojoj ljubavi. I saberi od četiri vjetra nju, posvećenu u kraljevstvu svome koje si joj pripravio; jer tvoja je moć i slava u Vijeke. Neka dođe milost i prođe ovaj svijet! Hosana Bogu Davidovu! Ako je tko svet, neka pristupi; ako tko nije svet, neka se pokaje! Maranatha, amen. 
(Iz staroga spisa nazvanog Nauk dvanaest apostola)

MARANATHA -