ONE, HOLY, CATHOLIC AND APOSTOLIC CHURCHJEDNA, SVETA, KATOLIČKA (SABORNA) I APOSTOLSKA CRKVA
Godina: XIII 8. XI. 2026. Broj: 670
Slika: Michel Haynes, hodočasnici privrženi Tradiciji
kojima je zabranjen ulaz u baziliku sv. Petra
Draga braćo i sestre!
Prenosimo ortodoksne starokatoličke misli Iz pera rimokatoličkog biskupa...
Biskup Eleganti: Inkluzivnost je pokazala pravo lice
Ovogodišnja zabrana pristupa bazilici sv. Petra u
Vatikanu tradicionalističkim hodočasnicima „Ad Petri Sedem“, 24. listopada
2026., graniči s neprijateljstvom prema pravovjernim katolicima odanim papi te
nema nikakve veze s brigom za jedinstvo Crkve ili s operativnim poteškoćama u
organizaciji liturgijskih slavlja u bazilici sv. Petra.
Obredi koji postoje u Katoličkoj Crkvi svojim mirnim
suživotom s Novus ordom pokazuju da je moguće i tako živjeti. Istočne katoličke
crkve čak su i samostalne (sui iuris) partikularne crkve unutar sveopće
Katoličke Crkve. Nitko ih ne smatra prijetnjom jedinstvu Crkve. Nitko im ne bi
uskratio oltar niti im zabranio ulazak u neku katoličku crkvu. Nitko, osim
Vatikana, koji uskraćuje pristup pravovjernim katolicima koji su, uostalom,
vjerni papi. Time se licemjerje sinodalnosti (inkluzivnosti) razotkrilo u svom
pravom svjetlu. Hodočasnici „Ad Petri Sedem“ nisu FSSPX (Svećeničko bratstvo
sv. Pija X.) No, to odavno znamo: određeni su ljudi inkluzivni samo dok je
riječ o ostvarivanju njihovih vlastitih ciljeva. Drugačije mišljenje i drukčiji
pastoralni i duhovni pristup beskompromisno i hladnokrvno isključuju. To je
moje trajno iskustvo. Isti obrazac prepoznajemo i u politici.
Dakle, takozvana inkluzivnost pokazala je svoje pravo
lice. Ona bira koga ili što će uključiti. Izraz „todos, todos, todos“ (svi,
svi, svi) zapravo ne znači sve, nego samo određene.
Poznati su nam napori i zahtjevi takozvanog reformnog
katolicizma još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Njegovi su se
protagonisti smjenjivali u različitim generacijama i često mijenjali ruho, a da
pritom nikada nisu odustali od svojih uvijek istih ciljeva. Rezultat je
današnja sinodalnost, koja nije sinodalnost od jučer, odnosno sinodalnost
utemeljena na Tradiciji. Sve se jasnije pokazuje da je ona, u konačnici,
zakašnjela strukturalna reforma po uzoru na protestantizam te ukidanje
dokumenata Familiaris consortio (1981.) i Veritatis splendor
(1993.). Oni koji prelaze iz Anglikanske Crkve lako će prepoznati taj obrazac.
Interkulturalno učenje i slušanje (intercultural
learning and listening) – ja sam misionar benediktinac – pojmovi su koje
poznajem još od ranih devedesetih godina, a koji su desetljećima paralizirali
našu misionarsku dinamiku. Deklaracija Kongregacije za nauk vjere Dominus
Iesus od 6. kolovoza 2000. već je bila odgovor na takav pristup, ali nije
naišla na odgovarajući prijam. Zato danas imamo sinodalni pretjerani višak
riječi i procesa. A istina je pritom tako jednostavna: DOMINUS IESUS!
Duh nas je, dakle, već prije više od 25 godina pozvao
da narodima (ponovno) predstavimo ISUSA KRISTA kao isključivu i apsolutnu
Istinu, kao jedina vrata OCU, kao univerzalnog i uvijek važećeg Učitelja te kao
jedinog Otkupitelja svijeta. Umjesto toga, sjedimo u krugovima i na sastancima
kako bismo slušali. Koga? No, od svega toga nema ništa. Mislim: nema ničega
novoga osim postupne provedbe zahtjeva jučerašnjeg reformnog katolicizma
(demokracija i sudjelovanje u odlučivanju; nadzor nad vlašću; laici na vodećim
položajima; žene u crkvenim službama; revizija spolnog morala; normalizacija
razvoda i ponovnog sklapanja braka; priznavanje homoseksualnih životnih stilova
i partnerstava; transrodnost; očuvanje stvorenoga odnosno klima; socijalistički
nadahnut univerzalizam: otvorene migracije i univerzalno bratstvo;
međureligijski suživot umjesto misije). Slon u sobi – povezanost zlostavljanja
i homoseksualnosti u katoličkom kleru (Dariusz Oko; Paul Sullins) – i dalje se
ignorira.
Rasprave za okruglim stolovima usmjeravaju se
unaprijed. Povjerenstva iznose heterodoksne prijedloge. Iz Rima ne stižu
valjani odgovori na probleme u Crkvi koje je izazvao liberalni progresivizam.
Izostaje poštena i objektivna procjena liturgijske obnove, bez namjere da se
vratimo u razdoblje prije 1965. godine. Ni okretanje mladih ljudi
konzervativnim stajalištima, uključujući ona unutar Crkve, ne razmatra se
objektivno kao znak vremena.
U međuvremenu na ulicama europskih gradova svjedočimo
djelovanju islamističko-ljevičarskih, migrantskih i kaotičnih snaga, koje na
simptomatičan način pokazuju kako izgleda raspad tradicionalnog kršćanskog
poretka i neuspjeh vrijednosno neutralne sekularne države. Njezini vodeći
političari nemaju ni vjerodostojnosti ni vrijednosti, odnosno kreposti; u
postkršćanskom svijetu jednostavno nemaju što ponuditi. Neshvatljivo je da je
jedan papa nedavno pozvao mlade da izazivaju kaos. Kaos nikada nije bio kategorija
Duha, nego upravo demonskih, revolucionarnih sila. Poznato je da je Duh onaj
koji je već na početku kaos doveo u red. Ondje gdje kaos prevladava, vlada
đavao.
Znakovi raspadanja društva i Crkve u našim krajevima
više se ne mogu previdjeti. Prvo (društvo), po mojem mišljenju, nema izgleda
opstati bez kršćanstva, dok drugo (Crkvu) Bog doduše uzdržava, ali ona propušta
naviještati ekskluzivnost (u dvostrukom smislu te riječi!) ISUSA KRISTA (Put,
Istina i Život). On služi još samo kao potpora čovječnosti, što se rado opisuje
pojmom „otvorenosti“. Kategoriju grijeha zamjenjuje kategorija krhkosti. U
prvom je planu prije svega blizina. Hereza i zabluda ne nazivaju se svojim
pravim imenom. Zato, međutim, cvjeta dijalog. Crkva već godinama nalikuje
beskonačnoj radionici ispunjenoj raspravama u krugovima i za okruglim
stolovima, bez ikakvih održivih rezultata, osim onih kojima se u praksi, ali i
na semantičkoj razini, potkopavaju njezin nauk, njezino naviještanje i njezina
hijerarhijsko-sakramentalna struktura.
Za kraj, nešto što raduje:
Približavamo se 2033. godini. Nakon 2000 godina to će
biti posebna godina. ISUS KRIST je isti jučer i danas. ON ostaje OČEV odgovor
na sve naše probleme i zadovoljština za naše grijehe. Upravo ovo potonje
osobito je važno imati na umu. Ondje gdje ON uđe u neko srce, sve postaje novo!
ON je biser koji Crkva ima ponuditi narodima. Tko je prepoznao njegovu
vrijednost, više ne želi ništa drugo. Takav čovjek ne može ISUSA KRISTA staviti
u isti red s bilo kim drugim. Radost što ga je pronašao zasjenjuje sve ostalo.
Utjelovljeni BOG doista je jedinstvena pojava! I to za sve ljude!
Mons. Dr. Marian Eleganti
rimokatolički pomoćni biskup emeritus Chura (Švicarska)
Izvor: https://katolik.hr/biskup-eleganti-inkluzivnost-je-pokazala-pravo-lice
LAUS TIBI CHRISTE
Obavijesti
- Sv. Misa nedjeljom i blagdanima u 18 sati u katedrali
sv. Kristofora.
- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete
Bogorodice u dogovoru s župnikom.
- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.
- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili po
dogovoru.
Kršćanski podsjetnik:
Danomice usmjeravajmo svoj život prema Bogu:" Bdijte
dakle jer ne znate dana ni časa!" (Mt 25, 13)
TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU
Prvo čitanje: Mudr 6,12-16
Mudrost nalaze oni koji je traže.
Čitanje Knjige Mudrosti
Mudrost je sjajna i ona ne tamni: lako je vide koji je ljube i nalaze je oni
koji je traže. Ona pretječe sve koji je žude i prva im se pokazuje. Tko zorom
rani njoj, taj se ne muči: nalazi je gdje sjedi kraj vrata njegovih. Jer je i
sama misao na nju mudrost savršena, a tko radi nje bdi, brzo je bezbrižan. Ona
hodi naokolo i traži sebi dostojne; i pojavljuje im se dobrohotno na stazama i
ususret im dolazi u svakoj misli.
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam: Ps 63,2-8
Tebe
žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!
O
Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
U
svetištu sam tebe motrio
gledajuć ti moć i slavu.
Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slaviti.
Tako
ću te slavit za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.
Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.
Na
postelji se tebe spominjem,
u bdjenjima noćnim mislim na tebe.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Drugo čitanje: 1Sol 4,13-18
Bog će one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s
njime.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Braćo! Nećemo da budete u neznanju o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao
drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda
će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. Ovo vam uistinu
velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo
preteći onih koji su usnuli. Jer sâm će Gospodin – na zapovijed, na glas
arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u
Kristu, a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na
oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom.
Tješite se dakle uzajamno ovim riječima!
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Mt 25,1-13
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: "Kraljevstvo će
nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret
zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne
uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja.
Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta
vika: ’Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i
urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ’Dajte nam od svoga ulja,
gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ’Nipošto! Ne bi doteklo nama i
vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe
zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata.
Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ’Gospodine! Gospodine! Otvori
nam!’ A on im odgovori: ’Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!"
Riječ Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus
S našim postojanjem započela je i naša budućnost,
otvorenost prema sutra, iz jednostavnog razloga što smo mi bića koja nastaju u
svojoj povijesti. Naš cilj je još pred nama. Za čovjeka je vrlo važno da se
razumije kao biće budućnosti. Čovjek nije dan nego zadan. To znači da mi sebe
trebamo u ovoj povijesti ostvariti, zadatak pretvoriti u stvarnost. Nema dvojbe
da smo svi mi ljudi pozvani na "Gospodinov dolazak", pozvani smo na
potpuno usrećenje.
Kako se prema tome odnosimo? Evanđelje predstavlja dva
tipa očekivanja ili puta u budućnost: kao mudre i kao lude djevice. Ovo bi se
moglo reći sadašnjim rječnikom: čovjek se može postaviti prema svojoj
budućnosti aktivno i pasivno. Iz navedene Isusove parabole očito je da je
kršćanstvo opredijeljeno prema aktivnom putu u budućnost. Nije dovoljno imati
dobru volju i nakanu, a ništa ne činiti. To bi značilo imati svjetiljku koja
nema ulja koje hrani svjetlo.
Budućnost je već počela našom odlukom odnosno našom
neodlukom! Neusmjerena pasivnost neće nas donijeti nigdje osim u letargičnost.
Stoga, sada treba stvarati budućnost, u sebe ugrađivati kvalitete budućnosti,
sada treba u sebi probuditi sve one vrednote koje mogu izdržati sve mijene i
promjene, sada treba misliti i osvrnuti se na sadržaj svojeg života.
Zaustavi se malo na sadržaju svojeg života. Što je ono
od čega je satkan tvoj život? Pogledaj svoju svakodnevnicu. Da li je to obično
preživljavanje ili u tvojoj svakodnevnici ima i "duha", nečeg trajnog
i vječnog?
Ako čekaš dobru budućnost a ne angažiraš se, znači da
živiš utopiju. Utopizam je očekivanje dobre budućnosti bez sadašnjeg plemenitog
angažiranja. To je očekivanje vidljivo kod ludih djevica iz evanđelja. Među ljudima
je dosta prisutan utopistički mentalitet.
Što je ulje tvoga života? Ako to ulje nije Isus onda
nemaš ulja u sjetiljci. A kad si Isusov onda će ljubav i dobra djela zračiti iz
tebe. Bez Krista tvoj život ne može svijetliti niti "konkurirati" za
vječnost, ni za Boga iz razloga što je samo Krist i nitko drugu, samo On je put,
jedini put k Ocu.
Kao što je krv životni sok biološkog života, tako je
ljubav životni sok vječnog života čovjeka. Također, naša dobra djela nisu neka
fizička akumulacija većeg posjeda, nego mi s njima više postajemo slični Bogu –
bogoliki, autentične slike Božje. Dobrota diše dobrim djelima i ljubavlju.
Čovjek ispunjen ljubavlju i dobrim djelima neprestano je otvoren angažmanu i
djelovanju. Uvijek se još više može ljubiti i još više učiniti dobrih dijela.
Čovjek prožet ljubavlju (uljem vječnog života) nikada ne ostaje u nekoj
'naravi' jer on korača nadnaravno. On je u trajnom 'pokretu', u trajnom rastu.
Da li Budućnost možeš očekivati kao udijeljenu milost? Svakako
da, međutim potrebna je predispozicija, potrebno je da u tebi bude nešto
'prepoznatljivo', nešto što je otvoreno primiti milost, primiti dar Božji. Ako
živiš čitav život bez ljubavi i blagosti, pa čovječe sam ćeš odlutati od Boga,
a s druge strane, dovodiš se u opasnost da li ćeš biti prepoznat od Boga? Kad si živio i živiš kao da
ti Bog nije potreban onda su i posljedice takve. To je zapravo grijeh protiv
Duha Svetoga. Tko očekuje ljubav i milosrđe taj već počinje živjeti ljubav i
milosrđe.
To je nešto uzajamno. Ono u što živo vjeruješ to
nastojiš živo i živjeti, a ne samo očekivati od drugoga. Svojim djelima ne možeš
‘zaraditi’ Boga, ali se možeš disponirati da te on obdari, možeš se disponirati
da ne bud u tebi smetnje za Njegov dar.
Važno je tvoje djelovanje i otklanjanje smetnji da budeš
ljubljen i od Vječnosti prepoznat i prihvaćen. Moglo bi se reći da djela ne
spašavaju nego ljubav, ali ljubav očituje dobra djela, to su njezini plodovi.
Samim time što smo ljudi otvoreni smo prema Budućnosti
(Bogu - Zaručniku), obdareni smo i svjetiljkama i uljem da možnemo ići ususret
Gospodinu.
Zemaljski život živiš samo jednom, zato ne smije ostati
bez bitnog i vječnog sadržaja, bez predanja Kristu i življenja ljubavi koja je
‘ulje’ i smisao.
S ljubavlju se ulazi u Vječnu Ljubav.
Ljubav prepoznaje ljubav.
Amen
Godina: XIII 8. XI. 2026. Broj: 670
Slika: Michel Haynes, hodočasnici privrženi Tradiciji
kojima je zabranjen ulaz u baziliku sv. Petra
Draga braćo i sestre!
Biskup Eleganti: Inkluzivnost je pokazala pravo lice
Ovogodišnja zabrana pristupa bazilici sv. Petra u
Vatikanu tradicionalističkim hodočasnicima „Ad Petri Sedem“, 24. listopada
2026., graniči s neprijateljstvom prema pravovjernim katolicima odanim papi te
nema nikakve veze s brigom za jedinstvo Crkve ili s operativnim poteškoćama u
organizaciji liturgijskih slavlja u bazilici sv. Petra.
Obredi koji postoje u Katoličkoj Crkvi svojim mirnim
suživotom s Novus ordom pokazuju da je moguće i tako živjeti. Istočne katoličke
crkve čak su i samostalne (sui iuris) partikularne crkve unutar sveopće
Katoličke Crkve. Nitko ih ne smatra prijetnjom jedinstvu Crkve. Nitko im ne bi
uskratio oltar niti im zabranio ulazak u neku katoličku crkvu. Nitko, osim
Vatikana, koji uskraćuje pristup pravovjernim katolicima koji su, uostalom,
vjerni papi. Time se licemjerje sinodalnosti (inkluzivnosti) razotkrilo u svom
pravom svjetlu. Hodočasnici „Ad Petri Sedem“ nisu FSSPX (Svećeničko bratstvo
sv. Pija X.) No, to odavno znamo: određeni su ljudi inkluzivni samo dok je
riječ o ostvarivanju njihovih vlastitih ciljeva. Drugačije mišljenje i drukčiji
pastoralni i duhovni pristup beskompromisno i hladnokrvno isključuju. To je
moje trajno iskustvo. Isti obrazac prepoznajemo i u politici.
Dakle, takozvana inkluzivnost pokazala je svoje pravo
lice. Ona bira koga ili što će uključiti. Izraz „todos, todos, todos“ (svi,
svi, svi) zapravo ne znači sve, nego samo određene.
Poznati su nam napori i zahtjevi takozvanog reformnog
katolicizma još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Njegovi su se
protagonisti smjenjivali u različitim generacijama i često mijenjali ruho, a da
pritom nikada nisu odustali od svojih uvijek istih ciljeva. Rezultat je
današnja sinodalnost, koja nije sinodalnost od jučer, odnosno sinodalnost
utemeljena na Tradiciji. Sve se jasnije pokazuje da je ona, u konačnici,
zakašnjela strukturalna reforma po uzoru na protestantizam te ukidanje
dokumenata Familiaris consortio (1981.) i Veritatis splendor
(1993.). Oni koji prelaze iz Anglikanske Crkve lako će prepoznati taj obrazac.
Interkulturalno učenje i slušanje (intercultural
learning and listening) – ja sam misionar benediktinac – pojmovi su koje
poznajem još od ranih devedesetih godina, a koji su desetljećima paralizirali
našu misionarsku dinamiku. Deklaracija Kongregacije za nauk vjere Dominus
Iesus od 6. kolovoza 2000. već je bila odgovor na takav pristup, ali nije
naišla na odgovarajući prijam. Zato danas imamo sinodalni pretjerani višak
riječi i procesa. A istina je pritom tako jednostavna: DOMINUS IESUS!
Duh nas je, dakle, već prije više od 25 godina pozvao
da narodima (ponovno) predstavimo ISUSA KRISTA kao isključivu i apsolutnu
Istinu, kao jedina vrata OCU, kao univerzalnog i uvijek važećeg Učitelja te kao
jedinog Otkupitelja svijeta. Umjesto toga, sjedimo u krugovima i na sastancima
kako bismo slušali. Koga? No, od svega toga nema ništa. Mislim: nema ničega
novoga osim postupne provedbe zahtjeva jučerašnjeg reformnog katolicizma
(demokracija i sudjelovanje u odlučivanju; nadzor nad vlašću; laici na vodećim
položajima; žene u crkvenim službama; revizija spolnog morala; normalizacija
razvoda i ponovnog sklapanja braka; priznavanje homoseksualnih životnih stilova
i partnerstava; transrodnost; očuvanje stvorenoga odnosno klima; socijalistički
nadahnut univerzalizam: otvorene migracije i univerzalno bratstvo;
međureligijski suživot umjesto misije). Slon u sobi – povezanost zlostavljanja
i homoseksualnosti u katoličkom kleru (Dariusz Oko; Paul Sullins) – i dalje se
ignorira.
Rasprave za okruglim stolovima usmjeravaju se
unaprijed. Povjerenstva iznose heterodoksne prijedloge. Iz Rima ne stižu
valjani odgovori na probleme u Crkvi koje je izazvao liberalni progresivizam.
Izostaje poštena i objektivna procjena liturgijske obnove, bez namjere da se
vratimo u razdoblje prije 1965. godine. Ni okretanje mladih ljudi
konzervativnim stajalištima, uključujući ona unutar Crkve, ne razmatra se
objektivno kao znak vremena.
U međuvremenu na ulicama europskih gradova svjedočimo
djelovanju islamističko-ljevičarskih, migrantskih i kaotičnih snaga, koje na
simptomatičan način pokazuju kako izgleda raspad tradicionalnog kršćanskog
poretka i neuspjeh vrijednosno neutralne sekularne države. Njezini vodeći
političari nemaju ni vjerodostojnosti ni vrijednosti, odnosno kreposti; u
postkršćanskom svijetu jednostavno nemaju što ponuditi. Neshvatljivo je da je
jedan papa nedavno pozvao mlade da izazivaju kaos. Kaos nikada nije bio kategorija
Duha, nego upravo demonskih, revolucionarnih sila. Poznato je da je Duh onaj
koji je već na početku kaos doveo u red. Ondje gdje kaos prevladava, vlada
đavao.
Znakovi raspadanja društva i Crkve u našim krajevima
više se ne mogu previdjeti. Prvo (društvo), po mojem mišljenju, nema izgleda
opstati bez kršćanstva, dok drugo (Crkvu) Bog doduše uzdržava, ali ona propušta
naviještati ekskluzivnost (u dvostrukom smislu te riječi!) ISUSA KRISTA (Put,
Istina i Život). On služi još samo kao potpora čovječnosti, što se rado opisuje
pojmom „otvorenosti“. Kategoriju grijeha zamjenjuje kategorija krhkosti. U
prvom je planu prije svega blizina. Hereza i zabluda ne nazivaju se svojim
pravim imenom. Zato, međutim, cvjeta dijalog. Crkva već godinama nalikuje
beskonačnoj radionici ispunjenoj raspravama u krugovima i za okruglim
stolovima, bez ikakvih održivih rezultata, osim onih kojima se u praksi, ali i
na semantičkoj razini, potkopavaju njezin nauk, njezino naviještanje i njezina
hijerarhijsko-sakramentalna struktura.
Za kraj, nešto što raduje:
Približavamo se 2033. godini. Nakon 2000 godina to će biti posebna godina. ISUS KRIST je isti jučer i danas. ON ostaje OČEV odgovor na sve naše probleme i zadovoljština za naše grijehe. Upravo ovo potonje osobito je važno imati na umu. Ondje gdje ON uđe u neko srce, sve postaje novo! ON je biser koji Crkva ima ponuditi narodima. Tko je prepoznao njegovu vrijednost, više ne želi ništa drugo. Takav čovjek ne može ISUSA KRISTA staviti u isti red s bilo kim drugim. Radost što ga je pronašao zasjenjuje sve ostalo. Utjelovljeni BOG doista je jedinstvena pojava! I to za sve ljude!
rimokatolički pomoćni biskup emeritus Chura (Švicarska)
Izvor: https://katolik.hr/biskup-eleganti-inkluzivnost-je-pokazala-pravo-lice
LAUS TIBI CHRISTE
- Sv. Misa nedjeljom i blagdanima u 18 sati u katedrali sv. Kristofora.
- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete Bogorodice u dogovoru s župnikom.
- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.
- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili po dogovoru.
Danomice usmjeravajmo svoj život prema Bogu:
TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU
Mudrost nalaze oni koji je traže.
Čitanje Knjige Mudrosti
Mudrost je sjajna i ona ne tamni: lako je vide koji je ljube i nalaze je oni koji je traže. Ona pretječe sve koji je žude i prva im se pokazuje. Tko zorom rani njoj, taj se ne muči: nalazi je gdje sjedi kraj vrata njegovih. Jer je i sama misao na nju mudrost savršena, a tko radi nje bdi, brzo je bezbrižan. Ona hodi naokolo i traži sebi dostojne; i pojavljuje im se dobrohotno na stazama i ususret im dolazi u svakoj misli.
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam: Ps 63,2-8
Tebe
žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!
O
Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
U
svetištu sam tebe motrio
gledajuć ti moć i slavu.
Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slaviti.
Tako
ću te slavit za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.
Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.
Na
postelji se tebe spominjem,
u bdjenjima noćnim mislim na tebe.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Bog će one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Braćo! Nećemo da budete u neznanju o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. Jer sâm će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. Tješite se dakle uzajamno ovim riječima!
Riječ Gospodnja.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: "Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ’Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ’Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ’Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ’Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ’Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!"
Riječ Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus
S našim postojanjem započela je i naša budućnost, otvorenost prema sutra, iz jednostavnog razloga što smo mi bića koja nastaju u svojoj povijesti. Naš cilj je još pred nama. Za čovjeka je vrlo važno da se razumije kao biće budućnosti. Čovjek nije dan nego zadan. To znači da mi sebe trebamo u ovoj povijesti ostvariti, zadatak pretvoriti u stvarnost. Nema dvojbe da smo svi mi ljudi pozvani na "Gospodinov dolazak", pozvani smo na potpuno usrećenje.
Kako se prema tome odnosimo? Evanđelje predstavlja dva tipa očekivanja ili puta u budućnost: kao mudre i kao lude djevice. Ovo bi se moglo reći sadašnjim rječnikom: čovjek se može postaviti prema svojoj budućnosti aktivno i pasivno. Iz navedene Isusove parabole očito je da je kršćanstvo opredijeljeno prema aktivnom putu u budućnost. Nije dovoljno imati dobru volju i nakanu, a ništa ne činiti. To bi značilo imati svjetiljku koja nema ulja koje hrani svjetlo.
Budućnost je već počela našom odlukom odnosno našom neodlukom! Neusmjerena pasivnost neće nas donijeti nigdje osim u letargičnost. Stoga, sada treba stvarati budućnost, u sebe ugrađivati kvalitete budućnosti, sada treba u sebi probuditi sve one vrednote koje mogu izdržati sve mijene i promjene, sada treba misliti i osvrnuti se na sadržaj svojeg života.
Zaustavi se malo na sadržaju svojeg života. Što je ono od čega je satkan tvoj život? Pogledaj svoju svakodnevnicu. Da li je to obično preživljavanje ili u tvojoj svakodnevnici ima i "duha", nečeg trajnog i vječnog?
Ako čekaš dobru budućnost a ne angažiraš se, znači da živiš utopiju. Utopizam je očekivanje dobre budućnosti bez sadašnjeg plemenitog angažiranja. To je očekivanje vidljivo kod ludih djevica iz evanđelja. Među ljudima je dosta prisutan utopistički mentalitet.
Što je ulje tvoga života? Ako to ulje nije Isus onda nemaš ulja u sjetiljci. A kad si Isusov onda će ljubav i dobra djela zračiti iz tebe. Bez Krista tvoj život ne može svijetliti niti "konkurirati" za vječnost, ni za Boga iz razloga što je samo Krist i nitko drugu, samo On je put, jedini put k Ocu.
Kao što je krv životni sok biološkog života, tako je ljubav životni sok vječnog života čovjeka. Također, naša dobra djela nisu neka fizička akumulacija većeg posjeda, nego mi s njima više postajemo slični Bogu – bogoliki, autentične slike Božje. Dobrota diše dobrim djelima i ljubavlju. Čovjek ispunjen ljubavlju i dobrim djelima neprestano je otvoren angažmanu i djelovanju. Uvijek se još više može ljubiti i još više učiniti dobrih dijela. Čovjek prožet ljubavlju (uljem vječnog života) nikada ne ostaje u nekoj 'naravi' jer on korača nadnaravno. On je u trajnom 'pokretu', u trajnom rastu.
Da li Budućnost možeš očekivati kao udijeljenu milost? Svakako
da, međutim potrebna je predispozicija, potrebno je da u tebi bude nešto
'prepoznatljivo', nešto što je otvoreno primiti milost, primiti dar Božji. Ako
živiš čitav život bez ljubavi i blagosti, pa čovječe sam ćeš odlutati od Boga,
a s druge strane, dovodiš se u opasnost da li ćeš biti prepoznat od Boga? Kad si živio i živiš kao da
ti Bog nije potreban onda su i posljedice takve. To je zapravo grijeh protiv
Duha Svetoga. Tko očekuje ljubav i milosrđe taj već počinje živjeti ljubav i
milosrđe.
To je nešto uzajamno. Ono u što živo vjeruješ to nastojiš živo i živjeti, a ne samo očekivati od drugoga. Svojim djelima ne možeš ‘zaraditi’ Boga, ali se možeš disponirati da te on obdari, možeš se disponirati da ne bud u tebi smetnje za Njegov dar.
Važno je tvoje djelovanje i otklanjanje smetnji da budeš ljubljen i od Vječnosti prepoznat i prihvaćen. Moglo bi se reći da djela ne spašavaju nego ljubav, ali ljubav očituje dobra djela, to su njezini plodovi.
Samim time što smo ljudi otvoreni smo prema Budućnosti
(Bogu - Zaručniku), obdareni smo i svjetiljkama i uljem da možnemo ići ususret
Gospodinu.
Zemaljski život živiš samo jednom, zato ne smije ostati bez bitnog i vječnog sadržaja, bez predanja Kristu i življenja ljubavi koja je ‘ulje’ i smisao.
S ljubavlju se ulazi u Vječnu Ljubav.
Ljubav prepoznaje ljubav.
Amen
