Church flyer - crkveni listić

  



 


 Godina: IX                         13. VI. 2021.                                  Broj: 388



 

Draga braćo i sestre,

sve Crkve od davnina imaju biskupe na čelu svojih većih Crkvenih jedinica. Izbor biskupa ovisi o tradiciji pojedine Crkve (i novo rimsko Crkveno pravo poznaje druge načine postavljanja biskupa, osim papinskog imenovanja-bule: can. 377,1).

U Katoličkoj crkvi nadalje postoje dvije drevne tradicije:  sv. Petra i sv. Pavla. Tradicija sv. Petra je tradicija oženjenih biskupa koja je postojala do 1139. godine kada je na Drugom lateranskom saboru dokinuta, a celibatarna tradicija sv. Pavla ostala je kao obveza za sve klerike. Time se zatomio dio originalne katoličke tradicije, one Petrove. Sv. Petar kao predstavnik oženjenih i sv. Pavao kao predstavnik celibataraca predstavljaju dva plućna krila Katoličke crkve. Bez jednog plućnog krila Crkva ne diše svoju originalnu staru autentičnost. Oni koji se pozivaju na nasljedstvo sv. Petra trbali bi živjeti u braku kao što je živio i sv. Petar. Ukoliko su celibatarci, tada žive tradiciju sv. Pavla, pa su zapravo u tom smislu i nasljednici sv. Pavla. Prvi kojemu je Isus rekao da će na njemu sagraditi svoju Crkvu bio je apostol Petar – Stijena, i to oženjena stijena a ne celibatarna. Izgleda da je to nešto značilo do 1139. godine.

Ova razmišljanja tiču se discipline a ne dogme, te iako mogu u tom smislu biti manje bitna, ipak su nezaobilazna za autentičan život katoličkih vjerskih službenika. Međutim, kada se stvari počnu ticati samog crkvenog nauka, onda je stvar mnogo krupnija. U tom smislu, s zabrinutošću i tugom promatramo proces postepenog rastakanja nauka a koji se već duže vrijeme može pratiti u Rimokatoličkoj crkvi u Njemačkoj. Određeni njemački biskupi koji blagonaklono gledaju na blagoslivljanje istospolnih parova, smatrajući crkveni nauk na području spolnosti zastarjelim seksualnim moralom, predstavljaju pastire koji vode stado u propast. Sinodalni put, kojeg je Rimokatolička crkva u Njemačkoj pokrenula u prosincu 2019. godine, ne ojačavaju evanđeosko i apostolsko poslanje Crkve, već odašilju poruku podijeljenog, zbunjenog i sekularnog proboja u Crkvu. 

Neki smatraju da je pozadina tog problema financijska. Naime, crkveni porezi (dobrovoljno plaćeni i prikupljeni od poreza na dohodak katoličkih župljana) iznosili su u 2020. godini skoro  sedam milijardi dolara, a kako je posljednjih godina skoro tristo tisuća katolika napustilo Crkvu, zaustavljanje daljnjeg osipavanja stada pretvorilo se u financijsko pitanje. Međutim, Crkva mora prije svega voditi računa o svojem evanđeoskom poslanju a ne o financijskom poslovanju. Njemački rimokatolički biskupi trebali bi promotriti svoje protestantske kolege koji su kapitulirali pred liberalnim učenjima, stoga je posjećenost protestantskih crkava manja od 3% stanovništva, dok je katolička oko 9 %. Ironija je da, kako se čini,  Lutherova domovina postaje više katolička nego protestantska u smislu religijske prakse.

Temelji za raskol su već uspostavljeni u Njemačkoj. Od samog početka biskupi koji su podržavali i sudjelovali na Sinodalnom putu davali su izjave koje su sugerirale kako nije potrebno slijediti crkvenu doktrinu niti Rim. Od cjelokupnog programa Sinodalnog puta koji uključuje ređenje žena, preispitivanje katekizma, ukidanje celibate za svećenike i blagoslove neregularnih homoseksualnih zajednica, jedino što se može podržati jest ukidanje obveznog celibata iz razloga kojega smo spomenuli na početku ovog teksta, dakle zbog toga jer je to sastavni dio tradicije Katoličke crkve.

Umjesto da djeluju kao pravi katolički pastiri, njemački prelati očito smatraju da mogu voditi vjernike bez prihvaćanja istine Svetog pisma. Ljudi su uvijek isti bez obzira na vrijeme, u moralnom se kodeksu ništa ne mijenja: Deset zapovijedi ostaju uvijek na snazi.

Problem će dodatno eskalirati u procesima koje će Vatikan morati poduzeti u odnosu prema raskolničkim biskupima koji otvoreno osporavaju crkveno učiteljstvo. Biskup Franz Josef Overbeck, ordinarij Essena, rekao je da se njegovi svećenici neće suočiti s kanonskim postupkom radi ''blagoslova'' istospolnih zajednica. Izgleda da je mala vjerojatnost da se učini korak natrag s ruba raskola. Posljedice toga bit će svakako daleko šire od posljedica njihovih biskupija. Izopćeni dijelovi Katoličke crkve u Njemačkoj – ukoliko do toga na žalost dođe - utjecat će na sveopću Crkvu ne samo novčano, već i duhovno. Rana na jednom dijelu tijela bit će rana cijelog tijela. Molimo Svemogućeg Gospodina da se to ne dogodi.

 

Usp. Michele Malia McAloon, Njemačka crkva na rubu raskola.  https://www.quovadiscroatia.com/njemacka-crkva-na-rubu-raskola/

 

 

 

Obavijesti - Sv. Misa u crkvi sv. Kristofora u 17:00 sati uz pridržavanje opreza vezanog uz COVID-19.

 

Kršćanski podsjetnik -  Ako vjerujemo Duh Sveti činiti će svoje djelo:

''Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako'' (Mk 4, 26-27) .

 

JEDANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Prvo čitanje:  Ez 17, 22-24

Drugo čitanje: 2 Kor 5, 6-10

Evanđelje:  Mk 4, 26-34

 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Isus govoraše mnoštvu:

''Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.''

I govoraše: ''Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.''

Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.''

Riječ Gospodnja

 

Razmišljanje uz Evanđelje - Post illa verba textus

Draga braćo i sestre,

naš se Gospodin služi metaforom gorušičinog zrna kako bi nas poučio da je kraljevstvo nebesko jedino kraljevstvo koje raste, ne po oružju ili po ratu, već po vjeri. Vjera u početku može biti malena, ali ona poput gorušičina zrna raste i razvija se. Snagom vjere transformiramo svijet oko nas ali i u nama, transformiramo se iznutra, u duši gdje Duh Sveti čini svoje djelo – iz sićušna sjemena gorušičina raste veličanstveno drvo. Nešto tako maleno kao što je gorušičino zrno, a ima potencijal transformacije svjetova u nama i izvan nas slika je snage vjere koja raste djelovanjem i milošću Presvetoga Duha.  Kad rastemo u vjeri povezujemo se s Božjim stvorenjem u Duhu Svetom, postajemo prijatelji Kozmosa: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posije ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama." Metafora gorušičina rasta jest dakle rast vjere, odnosno rast u Duhu, po kojem postajemo braća i sestre čitavom stvorenju, kako je to izrekao sv. Franjo Asiški u svojoj Pjesmi stvorova: ''Hvaljen budi, Gospodine moj, po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama. Njih si sjajne i drage i lijepe po nebu prosuo svojem. Hvaljen budi, Gospodine moj, po bratu našem Vjetru, po Zraku, Oblaku, po jasnoj Vedrini, i po svakom vremenu tvojem, kojim uzdržavaš stvorove svoje... ''  Vjera se ne sastoji od tzv. ''placebo efekta'' odnosno auto-sugestivnog momenta koji je sastavni dio sposobnosti ljudske osobnosti a može imati pozitivnog efekta u području liječenja. Bitan momenat kod vjere je Duh Sveti kojemu se mi kao osobe otvaramo, otvaramo mu svoje srce, svoju dušu da se On naseli u našem srcu i čini svoje božansko djelo. Vjera dakle pretpostavlja povjerenje te u isto vrijeme prilaženje Svetoga Duha. To Božansko prilaženje uvijek je neuvjetovano, suvereno, ono samo odlučuje o vremenu prilaženja i o tome da li će uopće prići. Međutim, ukoliko mu ne stvorimo predispoziciju vjerom, tada nikada neće doći. Duh osnažuje našu vjeru stoga ona raste i pretače se u božansko znanje, ali ne u smislu gnoze, kao da bismo pomoću određenih rituala mogli ovladati nekim nadnaravnim elementima, nego u smislu iskustva vjere koje nam se pokazuje kao znanje o tome da vjera donosi plodove, da ona nije prazna ili isprazna nego snažna jer se na nju nadovezuje Duh Sveti. Neka nam Gospodin osnaži vjeru, ufanje i ljubav, kako bismo bili prikladna sredstva Božja za naviještaj, širenje i rast kraljevstva Božjega.  




----------------------------------------
Pomolimo se: 
Spomeni se, Gospodine, Crkve svoje, da je braniš od svakoga zla, i usavrši je u svojoj ljubavi. I saberi od četiri vjetra nju, posvećenu u kraljevstvu svome koje si joj pripravio; jer tvoja je moć i slava u Vijeke. Neka dođe milost i prođe ovaj svijet! Hosana Bogu Davidovu! Ako je tko svet, neka pristupi; ako tko nije svet, neka se pokaje! Maranatha, amen. 
(Iz staroga spisa nazvanog Nauk dvanaest apostola)

MARANATHA -