Godina: XI 28. VII. 2024.
Broj: 551
VENI SANCTE SPIRITUS
Draga
braćo i sestre,
nabrojimo
preostale pravovjerne biskupe koji su ostali u Rimokatoličkoj crkvi te i dalje
tamo djeluju i aktivno se suprotstavljaju diktaturi heretičkog Rima nad
podtčinjenim prelatima (paradoksalno ali istinito). Od tih biskupa neku su već
ekskomunicirani ili smijenjeni, a drugima se jasno poručuje da bi bolje bilo da
ušute.
To
su prečasni oci koji nisu uveli novih Franjinih pogleda nego su ostali na
Starom:
Kardinal
Müller
Kardinal
Sarah
Kardinal
Burke
Kardinal
Arinze
Nadbiskup
Karlo Maria Vigano
Biskup
Athanasius Schneider
Biskup
Joseph Strickland
Ti
prečasni oci jasno ukazuju na ozbiljne teološke greške i krivovjerja u
dokumentima te ujedno oni pozivaju druge pastire da budu u službi Evanđelja i
zdravog nauka Crkve, kako bi se uspjela nadvladati evidentna kriza vjere koja
je poljuljana zlouporabom papinskog autoriteta.
Ovdje
dolazimo do onih konsatatacija o kojima je na crkvenim internet stranicama bilo
riječi prije nekoliko godina, a to je opasnost od papinske nepogrešivosti kada
se ona otme kontroli te uvodi svojim neprikosnovenim autoritetom krivovjerje u Crkvu. Čak i kada papa ne govori
eksplicitno Ex Cathedra, on silom svojega autoriteta zapravo djeluje praktično
na takav način uvodeći krivovjerje, a što je u vrijeme pontifikata ovoga pape i
više nego očigledno. Time je Rimokatolička crkva postala ropkinjom sebe same,
svojih krivih odluka, davši apsolutističke prerogative rimskom biskupu na Prvom
vatikanskom saboru. Sada žanju što su sami sijali i bivaju izbacivani po
(samo)volji jedne ljudske "nepogrešivosti".
Draga
braćo i sestre, samo je jedan Spasitelj – Isus Krist, i samo nas On može
izvesti na pučinu spasenja, osloboditi nas okova naših ograničenosti i krivih
prosudbi koje nas dosežu u kasnijim generacijama.
Ne
radi se o tome da je potrebno napraviti novu crkvu, jer taj eksperiment je već
proveden u povijesti i već je zatajio. Radi se o autentičnoj poslušnosti nauku
Stare Crkve koja nije uvođala nikakvih devijantnih novotarija. To je jedini
izlaz iz krize vjere. Takav izlaz moguć je vjerom u Isusa Krista koji je
stijena čvrsta, vječna, neprolazna.
I
dok traje neprekinuti process razgrađivanja kršćanskoga morala, mi ostajemo
zagledani u uzor starine koju živimo u našim vremenima – bilo to zgodno ili
nezgodno. Vidimo sve više i sve je jasnije, da je to ispravan put održanja
vjere i autentičnosti Crkve.
Obvezni
celibate u Crkvi također je izopačenje života Stare Crkve. Devijacije zbog
takvih poteza stoljećima su nagrđivale ugled Crkve. U raznim su bogoslovijama
utemeljeni homoseksualni klubovi koji su djelovali više ili manje otvoreno i
koje su značajno promijenili ozračje u bogoslovijama. Bogoslovije su postale
gay klubovi. O tome je pisao i papa Benedikt XVI.
Draga
braćo i sestre, mi tradicionalni ortodoksni starokatolici nećemo pristajati na
compromise kada je riječ o ljubavi prema Kristu, njegovoj riječi, istini Stare
Crkve. Istina je istina i tu nema kompromisa. Kršćanski život zahtijeva
svojevrsno mučeništvo zbog svakodnevne vjernosti evanđelju. Samo hrabri će
dopustiti da Krist raste u nama i da Krist usmjerava našu misao i naše
djelovanje neovisno o napadima ovoga tzv. modernoga svijeta i njegovih
kurikuluma. Ostati čvrsti možemo samo ako postoji čvrsta povezanost s Bogom.
Jaganjac Božji došao je odnijeti grijeh svijeta (Iv 1, 29). To je ono što mi
moramo također svjedočiti, ujedno se ponizno povlačeći u drugi plan da u prvom
planu bude Isus Krist. Krist u srcima vjernika mora rasti, mora biti slušan i
nasljedovan.
Bez
povlačenja, bez uzmicanja, izvršavajmo do kraja svoje poslanje vjernosti
Kristu.
Obavijesti -
Sv. Misa nedjeljom u 18 sati u crkvi sv. Kristofora.-
Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete Bogorodice u dogovoru s
župnikom.- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili u dogovoru s župnikom.
Kršćanski podsjetnik
Ljudi
žele zakraljiti one koji im daju dažba jesti i piti. Ali to je neshvaćanje
dubinskih stvari duha:
"Kad
Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru,
posve sam. '' (Iv 6, 15)
SEDAMNAESTA
NEDJELJA KROZ GODINU
Prvo
čitanje: 2Kr 4, 42-44 Jest će i preostat će.
Čitanje
Druge knjige o Kraljevima
U one dane:
Neki čovjek došao iz Baal Šališe i donio čovjeku Božjem Elizeju kruh od prvina,
dvadeset ječmenih hljebova i kaše u torbi. A on zapovjedi: "Daj ljudima neka jedu!" Ali njegov
momak odgovori: "Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?" On odgovori: "Podaj ljudima i neka jedu, jer ovako
veli Gospodin: ’Jest će i preostat će.’ " I postavi on pred njih. I jedoše i još preosta, prema
riječi Gospodinovoj.
Riječ
Gospodnja
Otpjevni
psalam: Ps 145, 10-11.15-18
Pripjev: Otvaraš ruku svoju, Gospodine, i
sitiš nas.
Nek te
slave, Gospodine, sva djela tvojai tvoji sveti nek te blagoslivlju!Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,neka o sili tvojoj govore.
Oči sviju u tebe su uprte,ti im hranu daješ u pravo vrijeme.Ti otvaraš ruku svoju,do mile volje sitiš sve živo.
Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojimi svet u svim svojim djelima.Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,svima koji ga zazivaju iskreno.
Dobrota i milost pratit će menesve dane života moga.U Gospodnjem ću domu prebivatikroz dane mnoge. Drugo
čitanje: Ef 4, 1-6 Jedno tijelo, jedan Gospodin, jedna vjera, jedan
krst.
Čitanje
Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo:
Zaklinjem vas ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa
strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u
ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan
Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna
vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!
Riječ
Gospodnja
Evanđelje: Iv
6, 1-15 Razdijeli onima koji su posjedali koliko su god htjeli.
Čitanje
svetog Evanđelja po Ivanu U ono
vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga
silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus
uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski
blagdan.
Isus podigne
oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?" To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti.
Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo
dosta da svaki nešto malo dobije." Kaže mu jedan od njegovih učenika,
Andrija, brat Šimuna Petra: "Ovdje je dječak koji ima pet
ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?" Reče Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je
mnogo trave na tome mjestu.
Posjedaše
dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa
razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A
kad se nasitiše, reče svojim učenicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne
propadne!" Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka
što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.
Kad su ljudi
vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: "Ovo je
uistinu Prorok koji ima doći na svijet!" Kad Isus
spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve
sam.
Riječ
Gospodnja
Razmišljanje uz
Evanđelje / Post illa verba textus
Draga
braćo i sestre!
Iz
Isusa je isijavala božanska dobrota i ljubav, zato je privukao na sebe pažnju i
interes. Ljudi su se kod njega dobro osjećali, u njegovim riječima sebe su
prepoznavali. Isus, koji je činio i čudesa, zanosio je i one koji su bili
željni senzacija i čudesa. Zanosio je i one koji su se borili za socijalnu pravdu.
I to je naviještao, ali s drugih polazišta od svih socijalnih reformatora. Da,
Isusa su u ono vrijeme, a i danas tražili mnogi radi materijalnih probitaka –
radi čudesnoga kruha, odnosno radi džaba jedenja i pijenja. Isus je činio
čudesne znakove, ali oni su za njegovu misiju bili sporedni, i tko bi ostao
samo na njima, u kome se ne bi pokrenula nutrina, taj ne bi upoznao istinskoga
Isusa, niti bi u njemu otkrio Spasitelja svojeg života.
Dosta
je vjernika (općenito) koji "trebaju" Boga i Isusa baš na
materijalnoj razini: radi čudesa, radi zdravlja, radi svojih materijalnih
probitaka... Takvi vjernici se pokazuju kao pasivni u ovome svijetu. Oni
čekaju od Boga ono što bi sami trebali uraditi. Ili su nezadovoljni što Bog ne
usliša njihove želje (molitve) na ovome materijalnom novu. Traže sporedno i
tako se razočaraju u Isusa jer ne traže bitno, smisao. Isus nije došao radi
čudesa. To se događalo i bez njegovog dolaska. On je došao da u ljudima
'probudi' božansku sliku, glad za istinskim Bogom, za istinskim preporođenjem.
Ako se vjera u Isusa Krista svede na njegovu čudesnost, na materijalnu pomoć,
vrlo brzo će se takva vjera udaljiti od istinske vjere i povjerena u Isusa
Krista. Sam Isus je upozorio da se ne pravi takvo izjednačavanje,
izjednačavanje njega s čudesima. Bilo bi to jako nisko i primitivno.
Isus
je činio čudesa i na materijalnom planu, ali njihov je cilj da upute čovjeka na
Boga, na bitno. Čudesa potvrđuju vjeru, ali ne daju vjeru. Čudesa govore da
svijet nije determiniran. Čudesa govore da je svijet još u fazi stvaranja,
nastanka, u kojem i mi sudjelujemo. Zato je vrlo rizično i opasno vezati svoju
vjeru uz 'davanje kruha', uz 'manu'. Time se vjera reducira na korisnost, a
čovjek se svodi na običnog konzumenta. Isus svojim riječima i životom pomaže
ljudima da u sebi otkriju Boga bez obzira bili siti ili gladni, zdravi ili
bolesni, moćni ili nemoćni.
Isus
stavlja naglasak na drugu glad, na dubinsku glad za smislom življenja. Ovu glad
Isus želi zasititi, i koji ga s ovom gladi traže nalaze ga i ostvaruju svoje
smirenje. Sigurno je ovdje govor na jedno većoj razini shvaćanja čovjeka:
čovjek je za njega uzvišeniji i vredniji od potrošača... Prvu, nižu glad je
puno lakše zasititi. Zato smo da radimo, zato je ova naša zemlja, naša mudrost,
naša angažiranost. Sve može pomoći dosta lagano da se ublaži tjelesna glad.
Samo da je solidarnosti i pravde?! Ali čovjekova glad koju ne osjeća trbuh nego
duša, puno je teže zasititi. Tko nađe pravu hranu taj je nahranjen za cijeli
svoj život. Tko je žedan smisla, Boga, tog će Isus napojiti i njegovu žeđ
ugasiti svojom riječju i svojim životom. Tek gladni i žedni u duši mogu
razumjeti Isusa i njegovo poslanje. Takvi su na putu da se 'susretnu' s Bogom u
sebi i svijetu.
Postavlja
se pitanje, da li ljudi mogu biti gladni i žedni duhovno dok su još gladni i
žedni kruha i pića? Sigurno je da se treba boriti da nestane materijalne gladi,
ali to spada na borbu svakog bića da opstane kao živo biće. To spada na razinu
ljudske angažiranosti u svijetu. Također se nameće pitanje, da li se
materijalna glad može riješiti među ljudima ako se u njima ne rodi zdrava
ljudskost? Krist budi u čovjeku čovjeka i iza toga biti će kruha na svim
stolovima, odnosno za sva usta. Vjera u Isusa Krista ne preskače problematiku
tjelesne gladi, ali čovjek koji spozna smisao svojeg življenja, kad je i gladan
živi smišljeno i ljudski. Čovjek i glad drukčije doživljava nego li životinja.
Čovjek
jest kao životinja i potpuno različit od životinje. Čovjek je slika Božja. To
treba spoznati pa će sebe i druge vrednovati. Čega su današnji ljudi, mi,
gladni i žedni? Što danas tražimo od Isusa? Da li čudesa (materijalna dobra)
ili novi duh? Gladni smo i žedni ljudskosti, ljubavi i dobrote, razumijevanja,
priznavanja i poznavanja. Isus koji je brat svima nama svojim životom i svojom
ljubavlju nudi nam svoju hranu: svoj život je predao da nahrani gladne i žedne
ljubavi i pravednosti, koji su gladni vječnosti, Boga i ljudi.
Draga
braćo i sestre,
nabrojimo
preostale pravovjerne biskupe koji su ostali u Rimokatoličkoj crkvi te i dalje
tamo djeluju i aktivno se suprotstavljaju diktaturi heretičkog Rima nad
podtčinjenim prelatima (paradoksalno ali istinito). Od tih biskupa neku su već
ekskomunicirani ili smijenjeni, a drugima se jasno poručuje da bi bolje bilo da
ušute.
To
su prečasni oci koji nisu uveli novih Franjinih pogleda nego su ostali na
Starom:
Kardinal Müller
Kardinal Sarah
Kardinal
Burke
Kardinal
Arinze
Nadbiskup
Karlo Maria Vigano
Biskup
Athanasius Schneider
Biskup Joseph Strickland
Ti prečasni oci jasno ukazuju na ozbiljne teološke greške i krivovjerja u dokumentima te ujedno oni pozivaju druge pastire da budu u službi Evanđelja i zdravog nauka Crkve, kako bi se uspjela nadvladati evidentna kriza vjere koja je poljuljana zlouporabom papinskog autoriteta.
Ovdje
dolazimo do onih konsatatacija o kojima je na crkvenim internet stranicama bilo
riječi prije nekoliko godina, a to je opasnost od papinske nepogrešivosti kada
se ona otme kontroli te uvodi svojim neprikosnovenim autoritetom krivovjerje u Crkvu. Čak i kada papa ne govori
eksplicitno Ex Cathedra, on silom svojega autoriteta zapravo djeluje praktično
na takav način uvodeći krivovjerje, a što je u vrijeme pontifikata ovoga pape i
više nego očigledno. Time je Rimokatolička crkva postala ropkinjom sebe same,
svojih krivih odluka, davši apsolutističke prerogative rimskom biskupu na Prvom
vatikanskom saboru. Sada žanju što su sami sijali i bivaju izbacivani po
(samo)volji jedne ljudske "nepogrešivosti".
Draga
braćo i sestre, samo je jedan Spasitelj – Isus Krist, i samo nas On može
izvesti na pučinu spasenja, osloboditi nas okova naših ograničenosti i krivih
prosudbi koje nas dosežu u kasnijim generacijama.
Ne
radi se o tome da je potrebno napraviti novu crkvu, jer taj eksperiment je već
proveden u povijesti i već je zatajio. Radi se o autentičnoj poslušnosti nauku
Stare Crkve koja nije uvođala nikakvih devijantnih novotarija. To je jedini
izlaz iz krize vjere. Takav izlaz moguć je vjerom u Isusa Krista koji je
stijena čvrsta, vječna, neprolazna.
I
dok traje neprekinuti process razgrađivanja kršćanskoga morala, mi ostajemo
zagledani u uzor starine koju živimo u našim vremenima – bilo to zgodno ili
nezgodno. Vidimo sve više i sve je jasnije, da je to ispravan put održanja
vjere i autentičnosti Crkve.
Obvezni
celibate u Crkvi također je izopačenje života Stare Crkve. Devijacije zbog
takvih poteza stoljećima su nagrđivale ugled Crkve. U raznim su bogoslovijama
utemeljeni homoseksualni klubovi koji su djelovali više ili manje otvoreno i
koje su značajno promijenili ozračje u bogoslovijama. Bogoslovije su postale
gay klubovi. O tome je pisao i papa Benedikt XVI.
Draga
braćo i sestre, mi tradicionalni ortodoksni starokatolici nećemo pristajati na
compromise kada je riječ o ljubavi prema Kristu, njegovoj riječi, istini Stare
Crkve. Istina je istina i tu nema kompromisa. Kršćanski život zahtijeva
svojevrsno mučeništvo zbog svakodnevne vjernosti evanđelju. Samo hrabri će
dopustiti da Krist raste u nama i da Krist usmjerava našu misao i naše
djelovanje neovisno o napadima ovoga tzv. modernoga svijeta i njegovih
kurikuluma. Ostati čvrsti možemo samo ako postoji čvrsta povezanost s Bogom.
Jaganjac Božji došao je odnijeti grijeh svijeta (Iv 1, 29). To je ono što mi
moramo također svjedočiti, ujedno se ponizno povlačeći u drugi plan da u prvom
planu bude Isus Krist. Krist u srcima vjernika mora rasti, mora biti slušan i
nasljedovan.
Bez povlačenja, bez uzmicanja, izvršavajmo do kraja svoje poslanje vjernosti Kristu.
"Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam. '' (Iv 6, 15)
SEDAMNAESTA
NEDJELJA KROZ GODINU
Prvo
čitanje: 2Kr 4, 42-44 Jest će i preostat će.
Čitanje Druge knjige o Kraljevima
U one dane: Neki čovjek došao iz Baal Šališe i donio čovjeku Božjem Elizeju kruh od prvina, dvadeset ječmenih hljebova i kaše u torbi. A on zapovjedi: "Daj ljudima neka jedu!" Ali njegov momak odgovori: "Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?" On odgovori: "Podaj ljudima i neka jedu, jer ovako veli Gospodin: ’Jest će i preostat će.’ " I postavi on pred njih. I jedoše i još preosta, prema riječi Gospodinovoj.
Riječ
Gospodnja
Otpjevni
psalam: Ps 145, 10-11.15-18
Pripjev: Otvaraš ruku svoju, Gospodine, i sitiš nas.
Drugo
čitanje: Ef 4, 1-6 Jedno tijelo, jedan Gospodin, jedna vjera, jedan
krst.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Zaklinjem vas ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!
Riječ Gospodnja
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono
vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga
silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus
uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski
blagdan.
Isus podigne
oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?" To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti.
Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo
dosta da svaki nešto malo dobije." Kaže mu jedan od njegovih učenika,
Andrija, brat Šimuna Petra: "Ovdje je dječak koji ima pet
ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?" Reče Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je
mnogo trave na tome mjestu.
Posjedaše
dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa
razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A
kad se nasitiše, reče svojim učenicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne
propadne!" Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka
što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.
Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!" Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
Riječ
Gospodnja
Razmišljanje uz
Evanđelje / Post illa verba textus
Draga
braćo i sestre!
Iz Isusa je isijavala božanska dobrota i ljubav, zato je privukao na sebe pažnju i interes. Ljudi su se kod njega dobro osjećali, u njegovim riječima sebe su prepoznavali. Isus, koji je činio i čudesa, zanosio je i one koji su bili željni senzacija i čudesa. Zanosio je i one koji su se borili za socijalnu pravdu. I to je naviještao, ali s drugih polazišta od svih socijalnih reformatora. Da, Isusa su u ono vrijeme, a i danas tražili mnogi radi materijalnih probitaka – radi čudesnoga kruha, odnosno radi džaba jedenja i pijenja. Isus je činio čudesne znakove, ali oni su za njegovu misiju bili sporedni, i tko bi ostao samo na njima, u kome se ne bi pokrenula nutrina, taj ne bi upoznao istinskoga Isusa, niti bi u njemu otkrio Spasitelja svojeg života.
Dosta je vjernika (općenito) koji "trebaju" Boga i Isusa baš na materijalnoj razini: radi čudesa, radi zdravlja, radi svojih materijalnih probitaka... Takvi vjernici se pokazuju kao pasivni u ovome svijetu. Oni čekaju od Boga ono što bi sami trebali uraditi. Ili su nezadovoljni što Bog ne usliša njihove želje (molitve) na ovome materijalnom novu. Traže sporedno i tako se razočaraju u Isusa jer ne traže bitno, smisao. Isus nije došao radi čudesa. To se događalo i bez njegovog dolaska. On je došao da u ljudima 'probudi' božansku sliku, glad za istinskim Bogom, za istinskim preporođenjem. Ako se vjera u Isusa Krista svede na njegovu čudesnost, na materijalnu pomoć, vrlo brzo će se takva vjera udaljiti od istinske vjere i povjerena u Isusa Krista. Sam Isus je upozorio da se ne pravi takvo izjednačavanje, izjednačavanje njega s čudesima. Bilo bi to jako nisko i primitivno.
Isus je činio čudesa i na materijalnom planu, ali njihov je cilj da upute čovjeka na Boga, na bitno. Čudesa potvrđuju vjeru, ali ne daju vjeru. Čudesa govore da svijet nije determiniran. Čudesa govore da je svijet još u fazi stvaranja, nastanka, u kojem i mi sudjelujemo. Zato je vrlo rizično i opasno vezati svoju vjeru uz 'davanje kruha', uz 'manu'. Time se vjera reducira na korisnost, a čovjek se svodi na običnog konzumenta. Isus svojim riječima i životom pomaže ljudima da u sebi otkriju Boga bez obzira bili siti ili gladni, zdravi ili bolesni, moćni ili nemoćni.
Isus stavlja naglasak na drugu glad, na dubinsku glad za smislom življenja. Ovu glad Isus želi zasititi, i koji ga s ovom gladi traže nalaze ga i ostvaruju svoje smirenje. Sigurno je ovdje govor na jedno većoj razini shvaćanja čovjeka: čovjek je za njega uzvišeniji i vredniji od potrošača... Prvu, nižu glad je puno lakše zasititi. Zato smo da radimo, zato je ova naša zemlja, naša mudrost, naša angažiranost. Sve može pomoći dosta lagano da se ublaži tjelesna glad. Samo da je solidarnosti i pravde?! Ali čovjekova glad koju ne osjeća trbuh nego duša, puno je teže zasititi. Tko nađe pravu hranu taj je nahranjen za cijeli svoj život. Tko je žedan smisla, Boga, tog će Isus napojiti i njegovu žeđ ugasiti svojom riječju i svojim životom. Tek gladni i žedni u duši mogu razumjeti Isusa i njegovo poslanje. Takvi su na putu da se 'susretnu' s Bogom u sebi i svijetu.
Postavlja se pitanje, da li ljudi mogu biti gladni i žedni duhovno dok su još gladni i žedni kruha i pića? Sigurno je da se treba boriti da nestane materijalne gladi, ali to spada na borbu svakog bića da opstane kao živo biće. To spada na razinu ljudske angažiranosti u svijetu. Također se nameće pitanje, da li se materijalna glad može riješiti među ljudima ako se u njima ne rodi zdrava ljudskost? Krist budi u čovjeku čovjeka i iza toga biti će kruha na svim stolovima, odnosno za sva usta. Vjera u Isusa Krista ne preskače problematiku tjelesne gladi, ali čovjek koji spozna smisao svojeg življenja, kad je i gladan živi smišljeno i ljudski. Čovjek i glad drukčije doživljava nego li životinja.
Čovjek
jest kao životinja i potpuno različit od životinje. Čovjek je slika Božja. To
treba spoznati pa će sebe i druge vrednovati. Čega su današnji ljudi, mi,
gladni i žedni? Što danas tražimo od Isusa? Da li čudesa (materijalna dobra)
ili novi duh? Gladni smo i žedni ljudskosti, ljubavi i dobrote, razumijevanja,
priznavanja i poznavanja. Isus koji je brat svima nama svojim životom i svojom
ljubavlju nudi nam svoju hranu: svoj život je predao da nahrani gladne i žedne
ljubavi i pravednosti, koji su gladni vječnosti, Boga i ljudi.
MARANATHA
Kao što lahor gasi mali plamen, a veliki raspiruje,
tako katastrofe gase malu vjeru, dok snažna vjera iz njih izlazi ojačana.
--------------------------------------------------------------------Svjetski sabor narodnih katoličkih crkava - World Council of National Catholic ChurchesKATOLIČKA STARA CRKVA U RH - Župa sv. Kristofora, RabCrkveni listić ''Znak izabrani''Odgovara: Mons. Marijan Strunje, župnikE-mail: zup.sv.kristofora@gmail.comMob: 091 443 2333--------------------------------------------------------------------------------
MARANATHA