Godina: XI 24. IX. 2023.
Draga braćo i sestre!
Vječni život!
Posljednji središnji sastavni dio svake
prave evangelizacije jest vječni život. Danas s novom snagom moramo naviještati
svoju vjeru u svakodnevnom životu. Ovdje želim spomenuti samo jedan vid Isusova
propovijedanja koji se danas često zanemaruje: navještaj Kraljevstva Božjega
naviještanje je nazočnoga Boga, Boga koji nas poznaje, sluša, čuje; Boga koji
ulazi u povijest kako bi činio pravdu. To je propovijedanje, a stoga i
navještaj suda, naviještanje naše odgovornosti.
Čovjek ne može činiti ili ne činiti ono
što hoće. Sudit će mu se. Mora polagati račune. Ta sigurnost ima vrijednost za
moćne kao i za jednostavne. Gdje se to poštuje, povučene su granice svake moći
na ovom svijetu. Bog čini pravdu i na kraju samo On to može
činiti.
Nama će to polaziti za rukom toliko
više, koliko više budemo u stanju živjeti pred Božjim očima i prenositi svijetu
istinu o sudu. Tako je članak vjere o sudu njegova snaga u oblikovanju
savjesti, središnji sadržaj Evanđelja i uistinu dobra vijest. To je utjeha za
sve koji pate zbog nepravde svijeta i traže pravdu. Tako se razumije i veza
između Kraljevstva Božjega i "siromaha", patnika i svih onih
o kojima govore blaženstva Govora na gori. Oni su zaštićeni sigurnošću suda,
izvjesnošću da ima pravde.
Ovo je pravi sadržaj članka vjere o
sudu, o Bogu sucu: postoji pravda. Nepravde svijeta nisu posljednja riječ
povijesti. Ima pravde. Toj se istini mogu suprotstaviti samo oni koji ne žele
pravdu.
Ako ozbiljno shvatimo sud i ozbiljnost
odgovornosti koja iz nje proistječe za nas, dobro razumijemo i drugi vid toga
navještaja, to jest otkupljenje, činjenicu da Isus na križu preuzima naše
grijehe; da sâm Bog u muci Sina postaje odvjetnik nas grešnika i tako omogućuje
pokoru, nadu za raskajanoga grešnika, nadu izraženu na divan način u riječi sv.
Ivana: "I umirit ćemo pred
Njim srce svoje ako nas ono bilo u čem osuđuje, jer Bog je veći od našega srca
i zna sve"
(Prva
Ivanova 3, 19–20).
Božja je dobrota beskrajna, ali tu
dobrotu ne smijemo svesti na lažnu sklonost bez istine. Samo vjerujući u
pravedni Božji sud, samo gladujući i žeđajući pravdu (usp. Matej 5,
6) otvaramo svoje srce, svoj život Božjemu milosrđu. Vidi se kako nije istina
da vjera u vječni život čini zemaljski život beznačajnim. Naprotiv: samo ako je
vječnost mjera našega života i ovaj je život na našoj zemlji velik, a
vrijednost mu je neizmjerna.
Bog se ne natječe s našim životom, nego
jamči našu veličinu. Tako se vraćamo na polazišnu točku, k Bogu.
(Joseph kard. Ratzinger)
Obavijesti - sv. Misa
- Nedjeljom u 18 sati
u crkvi sv. Kristofora.
- Kroz tjedan u
Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete Bogorodice
u dogovoru s
župnikom.
- Posjet obiteljima u
dogovoru s župnikom.
- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili u dogovoru s župnikom.
Kršćanski podsjetnik – Radujmo se obraćenju braće:
"Pozovi radnike i podaj im plaću počevši
od posljednjih pa sve do prvih." (Mt 20, 8)
DVADESET I PETA
NEDJELJA KROZ GODINU
Prvo čitanje: Iz 55, 6-9
Misli vaše nisu moje misli.
Čitanje Knjige
proroka Izaije
Tražite
Gospodina dok se može naći, zovite ga dok je blizu! Nek bezbožnik put svoj
ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodinu koji će mu se smilovati,
k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju. Jer moje misli nisu vaše misli i
puti moji nisu vaši puti, govori Gospodin. Visoko je iznad zemlje nebo: tako su
visoko puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.
Riječ Gospodnja
Otpjevni
psalam: Ps 145, 2-3.8-9.17-18
Pripjev: Blizu je Gospodin svima
koji ga prizivlju.
Svaki ću dan tebe slaviti,
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.
Velik je Gospodin i svake hvale dostojan,
nedokučiva je veličina njegova!
Milostiv je i milosrdan Gospodin,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.
Pravedan si, Gospodine,
na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno.
Drugo
čitanje: Fil 1, 20c-24.27a
Meni
je živjeti Krist.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Krist će
se uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću. Ta meni je živjeti
Krist, a umrijeti dobitak! A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno
djelovanje, što da odaberem? Ne znam! Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi
je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; ali ostati u tijelu
potrebnije je poradi vas. Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova.
Riječ Gospodnja
Evanđelje: Mt
20, 1-16a
Zar
je oko tvoje zlo što sam ja dobar?
Čitanje svetog
Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme:
Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
"Kraljevstvo
je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd.
Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o
trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ’Idite
i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o
šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe
druge gdje stoje i reče im: ’Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu:
’Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ’Idite i vi u vinograd.’
Uvečer
kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ’Pozovi radnike i podaj im plaću
počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i
prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni
prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ’Ovi posljednji
jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu
dana i žegu.’
Nato
on odgovori jednomu od njih: ’Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio
sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i
tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo
što sam ja dobar?’
Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji."
Riječ
Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje
/ Post illa verba textus
Draga braćo i sestre!
Svi smo pozvani da budemo suradnici i
radnici u svojem životu i svijetu. To je osnovno. Svi bi trebali biti
angažirani svojim poslom. Ipak neki ostaju bez posla. Da li svojom krivicom ili
krivicom drugih – to je vjekovno pitanje. Neki misle da su nezaposleni sami
odgovorni za svoju nezaposlenost, a drugi (sami nezaposleni) misle da su drugi
(društvo, pojedinci) odgovorni za nezaposlenost.
Izgleda da većina ljudi radi samo
ukoliko im je potrebno za život. Za više od toga nemaju interes. Dizali su se
toliki socijalni pokreti baš radi osiguranja rada. I kao da nisu uspjeli u
potpunosti. Ipak je dosta toga učinjeno. Današnje Evanđelje postavlja nam još
jednu dilemu: ponašanje po zakonu pravde i po zakonu ljubavi. Nema dvojbe da se
razlikuju. Zakon pravde (koji u današnjem Evanđelju i paraboli nije povrijeđen)
je naš ljudski i dogovoreni zakon.
Tako smo se 'dogovorili' i tako
utanačili odnose prema određenim zakonima ili pravilima. A pitanje je da li
takav odnos oplemenjuje ljude ili ih ostavlja na njihovoj 'prirodnoj razini', a
čovjeka je potrebno oplemenjivati, uzdizati na njegovu duhovnu razinu. Isusov
je pristup čovjeku pristup ljubavi. To hoće reći da se nikada ne može
'zakasniti' onome koji nas ljubi. Kad god dođemo očekivani smo i nikada nismo
otpisani.
Bog uvijek vjeruje u nas, pa i kad mi ne
vjerujemo u njega (bl. o. Pio). Ljubav nikada ne otpisuje, ljubav ne važe.
Ljubav je darivanje bez proporcije. Kad se istinski ljubi prihvaća se na
početku i na koncu dana. Ljubljeni je uvijek prvi, pa taman došao posljednji.
Možda smo mi 'trajni' kršćani bolje razumjeli one 'prve' (rane) radnike. Kao da
smo vjerovali radi 'koristi', nemoći, straha, a ne radi ljubavi i životnog
smisla.
Zar se ne radujemo dobroti Božjoj? Zar
se ne radujemo obraćenjima i dobroti Božjoj prema njima? I ne samo to da bi se
trebali radovati zbog dobrote Božje, nego smo pozvani da i mi činimo kao naš
Bog u kojega vjerujemo! Nekada se čini kao da nam nije pravo obraćenje nekoga nakon
što je 'iskoristo' svijet. Isus se ipak raduje i daruje se njima. Ljudi ipak
nisu (ne bivstvuju) 'po našoj želji' nego po svojem bivstvu.
A vječna ljubav ljude bolje poznaje nego
li što ih mi znamo. Zašto su neki postali kršćani 'u posljednjem času' samo Bog
zna. A da smo mi bili na njihovom mjestu možda bi još više 'kasnili'? Međutim,
nameće se pitanje, zašto se ljudsko srce ne raduje svakoj dobroti iskazanoj
bilo nama bilo drugima? Zašto se zavidi na dobroti drugoga? Ako nas boli
dobrota drugoga, to je najočitiji znak da u našemu srcu još drijema zlo.
Idealno bi bilo da se svakome udjeljuje prema njegovim potrebama.
Kad se međuljudski odnosi svedu na
razinu pravde, i to je vrlo veliko, i tu se već ostvaruje humanizam. Veliko je
i 'oko za oko', jer se zna događati da se za oko uzima život. Bolno je kad se
uskraćuje i pravednost, a to se vrlo često događa. Očito je da se prvenstveno
treba odgajati za pravedan odnos da bi se preraslo u odnos ljubavi. Može se
dogoditi i da se verbalno opredijelimo za kršćanski princip ljubavi, a u dubini
ne budemo dorasli ni za pravedni odnos. I tada je to više poetsko nego li
egzistencijalno kršćanstvo.
Isus nas uči da se radujemo svakoj i od
svakoga dobroti, bilo da je iskazana nama ili drugima. Čim se radujemo dobroti
time ju i podržavamo pa se i sami otvaramo da činimo dobro. Tko zavidi na
dobroti taj se sam u sebi blokira za dobro. Evanđelje nam govori da Bog
prihvaća i one od 'posljednjeg sata'. Njima se raduje. Više oni nisu
posljednji. Oni koji su 'posljednji' mogu u Božjoj dobroti biti prvi.
Ovo je upozorenje kršćanima 'od
rođenja'. Isus poziva čovjeka da se raduje dobroti Božjoj i dobroti ljudskoj.
Ne budimo slijepi pred dobrotom. Dobrota je uvijek na 'korist' svim ljudima,
cijelom čovječanstvu, kao što zloća šteti svima. Ljubav nitko ne može zaraditi.
Ona je uvijek dar. Dar Božji i dar ljudski. Čovjek može samo otkloniti smetnje
koje smetaju da bude ljubljen i obdaren. Isto tako se i ne zarađuje nego prima.
Bog je puno bolji i puno više ljubi negoli što mi možemo i zamisliti iz
iskustva ljudskog življenja.
MARANATHA
--------------------------------------------------------------------Don Marijan Strunjesvećenik Katoličke stare crkve - župnik Župe sv. Kristofora u Rabu E-mail: zup.sv.kristofora@gmail.comMob: 091 443 2333--------------------------------------------------------------------------------
Draga braćo i sestre!
Vječni život!
Posljednji središnji sastavni dio svake prave evangelizacije jest vječni život. Danas s novom snagom moramo naviještati svoju vjeru u svakodnevnom životu. Ovdje želim spomenuti samo jedan vid Isusova propovijedanja koji se danas često zanemaruje: navještaj Kraljevstva Božjega naviještanje je nazočnoga Boga, Boga koji nas poznaje, sluša, čuje; Boga koji ulazi u povijest kako bi činio pravdu. To je propovijedanje, a stoga i navještaj suda, naviještanje naše odgovornosti.
Čovjek ne može činiti ili ne činiti ono što hoće. Sudit će mu se. Mora polagati račune. Ta sigurnost ima vrijednost za moćne kao i za jednostavne. Gdje se to poštuje, povučene su granice svake moći na ovom svijetu. Bog čini pravdu i na kraju samo On to može činiti.
Nama će to polaziti za rukom toliko više, koliko više budemo u stanju živjeti pred Božjim očima i prenositi svijetu istinu o sudu. Tako je članak vjere o sudu njegova snaga u oblikovanju savjesti, središnji sadržaj Evanđelja i uistinu dobra vijest. To je utjeha za sve koji pate zbog nepravde svijeta i traže pravdu. Tako se razumije i veza između Kraljevstva Božjega i "siromaha", patnika i svih onih o kojima govore blaženstva Govora na gori. Oni su zaštićeni sigurnošću suda, izvjesnošću da ima pravde.
Ovo je pravi sadržaj članka vjere o sudu, o Bogu sucu: postoji pravda. Nepravde svijeta nisu posljednja riječ povijesti. Ima pravde. Toj se istini mogu suprotstaviti samo oni koji ne žele pravdu.
Ako ozbiljno shvatimo sud i ozbiljnost odgovornosti koja iz nje proistječe za nas, dobro razumijemo i drugi vid toga navještaja, to jest otkupljenje, činjenicu da Isus na križu preuzima naše grijehe; da sâm Bog u muci Sina postaje odvjetnik nas grešnika i tako omogućuje pokoru, nadu za raskajanoga grešnika, nadu izraženu na divan način u riječi sv. Ivana: "I umirit ćemo pred Njim srce svoje ako nas ono bilo u čem osuđuje, jer Bog je veći od našega srca i zna sve" (Prva Ivanova 3, 19–20).
Božja je dobrota beskrajna, ali tu dobrotu ne smijemo svesti na lažnu sklonost bez istine. Samo vjerujući u pravedni Božji sud, samo gladujući i žeđajući pravdu (usp. Matej 5, 6) otvaramo svoje srce, svoj život Božjemu milosrđu. Vidi se kako nije istina da vjera u vječni život čini zemaljski život beznačajnim. Naprotiv: samo ako je vječnost mjera našega života i ovaj je život na našoj zemlji velik, a vrijednost mu je neizmjerna.
Bog se ne natječe s našim životom, nego jamči našu veličinu. Tako se vraćamo na polazišnu točku, k Bogu.
(Joseph kard. Ratzinger)
Obavijesti - sv. Misa
- Nedjeljom u 18 sati u crkvi sv. Kristofora.
- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete Bogorodice
u dogovoru s župnikom.
- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.
- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili u dogovoru s župnikom.
Kršćanski podsjetnik – Radujmo se obraćenju braće:
"Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih." (Mt 20, 8)
DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU
Prvo čitanje: Iz 55, 6-9
Misli vaše nisu moje misli.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Tražite Gospodina dok se može naći, zovite ga dok je blizu! Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodinu koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju. Jer moje misli nisu vaše misli i puti moji nisu vaši puti, govori Gospodin. Visoko je iznad zemlje nebo: tako su visoko puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam: Ps 145, 2-3.8-9.17-18
Pripjev: Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju.
Svaki ću dan tebe slaviti,
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.
Velik je Gospodin i svake hvale dostojan,
nedokučiva je veličina njegova!
Milostiv je i milosrdan Gospodin,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.
Pravedan si, Gospodine,
na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno.
Drugo čitanje: Fil 1, 20c-24.27a
Meni je živjeti Krist.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Krist će se uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću. Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova.
Riječ Gospodnja
Evanđelje: Mt 20, 1-16a
Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
"Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ’Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ’Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ’Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ’Idite i vi u vinograd.’
Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ’Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ’Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’
Nato on odgovori jednomu od njih: ’Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’
Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji."
Riječ Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus
Draga braćo i sestre!
Svi smo pozvani da budemo suradnici i radnici u svojem životu i svijetu. To je osnovno. Svi bi trebali biti angažirani svojim poslom. Ipak neki ostaju bez posla. Da li svojom krivicom ili krivicom drugih – to je vjekovno pitanje. Neki misle da su nezaposleni sami odgovorni za svoju nezaposlenost, a drugi (sami nezaposleni) misle da su drugi (društvo, pojedinci) odgovorni za nezaposlenost.
Izgleda da većina ljudi radi samo ukoliko im je potrebno za život. Za više od toga nemaju interes. Dizali su se toliki socijalni pokreti baš radi osiguranja rada. I kao da nisu uspjeli u potpunosti. Ipak je dosta toga učinjeno. Današnje Evanđelje postavlja nam još jednu dilemu: ponašanje po zakonu pravde i po zakonu ljubavi. Nema dvojbe da se razlikuju. Zakon pravde (koji u današnjem Evanđelju i paraboli nije povrijeđen) je naš ljudski i dogovoreni zakon.
Tako smo se 'dogovorili' i tako utanačili odnose prema određenim zakonima ili pravilima. A pitanje je da li takav odnos oplemenjuje ljude ili ih ostavlja na njihovoj 'prirodnoj razini', a čovjeka je potrebno oplemenjivati, uzdizati na njegovu duhovnu razinu. Isusov je pristup čovjeku pristup ljubavi. To hoće reći da se nikada ne može 'zakasniti' onome koji nas ljubi. Kad god dođemo očekivani smo i nikada nismo otpisani.
Bog uvijek vjeruje u nas, pa i kad mi ne vjerujemo u njega (bl. o. Pio). Ljubav nikada ne otpisuje, ljubav ne važe. Ljubav je darivanje bez proporcije. Kad se istinski ljubi prihvaća se na početku i na koncu dana. Ljubljeni je uvijek prvi, pa taman došao posljednji. Možda smo mi 'trajni' kršćani bolje razumjeli one 'prve' (rane) radnike. Kao da smo vjerovali radi 'koristi', nemoći, straha, a ne radi ljubavi i životnog smisla.
Zar se ne radujemo dobroti Božjoj? Zar se ne radujemo obraćenjima i dobroti Božjoj prema njima? I ne samo to da bi se trebali radovati zbog dobrote Božje, nego smo pozvani da i mi činimo kao naš Bog u kojega vjerujemo! Nekada se čini kao da nam nije pravo obraćenje nekoga nakon što je 'iskoristo' svijet. Isus se ipak raduje i daruje se njima. Ljudi ipak nisu (ne bivstvuju) 'po našoj želji' nego po svojem bivstvu.
A vječna ljubav ljude bolje poznaje nego li što ih mi znamo. Zašto su neki postali kršćani 'u posljednjem času' samo Bog zna. A da smo mi bili na njihovom mjestu možda bi još više 'kasnili'? Međutim, nameće se pitanje, zašto se ljudsko srce ne raduje svakoj dobroti iskazanoj bilo nama bilo drugima? Zašto se zavidi na dobroti drugoga? Ako nas boli dobrota drugoga, to je najočitiji znak da u našemu srcu još drijema zlo. Idealno bi bilo da se svakome udjeljuje prema njegovim potrebama.
Kad se međuljudski odnosi svedu na razinu pravde, i to je vrlo veliko, i tu se već ostvaruje humanizam. Veliko je i 'oko za oko', jer se zna događati da se za oko uzima život. Bolno je kad se uskraćuje i pravednost, a to se vrlo često događa. Očito je da se prvenstveno treba odgajati za pravedan odnos da bi se preraslo u odnos ljubavi. Može se dogoditi i da se verbalno opredijelimo za kršćanski princip ljubavi, a u dubini ne budemo dorasli ni za pravedni odnos. I tada je to više poetsko nego li egzistencijalno kršćanstvo.
Isus nas uči da se radujemo svakoj i od svakoga dobroti, bilo da je iskazana nama ili drugima. Čim se radujemo dobroti time ju i podržavamo pa se i sami otvaramo da činimo dobro. Tko zavidi na dobroti taj se sam u sebi blokira za dobro. Evanđelje nam govori da Bog prihvaća i one od 'posljednjeg sata'. Njima se raduje. Više oni nisu posljednji. Oni koji su 'posljednji' mogu u Božjoj dobroti biti prvi.
Ovo je upozorenje kršćanima 'od rođenja'. Isus poziva čovjeka da se raduje dobroti Božjoj i dobroti ljudskoj. Ne budimo slijepi pred dobrotom. Dobrota je uvijek na 'korist' svim ljudima, cijelom čovječanstvu, kao što zloća šteti svima. Ljubav nitko ne može zaraditi. Ona je uvijek dar. Dar Božji i dar ljudski. Čovjek može samo otkloniti smetnje koje smetaju da bude ljubljen i obdaren. Isto tako se i ne zarađuje nego prima. Bog je puno bolji i puno više ljubi negoli što mi možemo i zamisliti iz iskustva ljudskog življenja.
MARANATHA
