Godina: XI 20. X. 2024.
Broj: 563
Draga
braćo i sestre,
riječ "crkva" koristi se često, ali
ovisno o tome koga pitate, može značiti mnogo različitih stvari. Najčešće se
koristi za upućivanje na fizičku zgradu u kojoj se kršćani okupljaju na javno
bogoslužje. Međutim, to je samo dio definicije. Izraz "Crkva",
napisana s velikim slovom, iza sebe ima bogatu povijest:
"Riječ 'Crkva', 'Ecclesia' znači 'saziv'.
Ona označuje zbor naroda, općenito vjerskoga značaja.). Starozavjetni skup,
saziv okupljen ispod Sinaja 'kahal' (hebrejski 'kahal' (skup, saziv). Grecizirani
naziv ekklesiastes (od ekklesia=skup, saziv,
crkva), dakle onaj tko upravlja skupom, sazivom – vjerojatno se misli na
učitelja ili onoga koji predvodi čitanje u zajednici. Taj se izraz često
upotrebljava u grčkom Starom zavjetu za skupštinu izabranog naroda pred Bogom,
napose za skupštinu na Sinaju gdje je Izrael primio Zakon i bio od Boga
ustanovljen kao njegov sveti narod. Nazivajući se 'ekklesia' prva zajednica
onih koji su povjerovali u Krista priznavala se baštinicom te skupštine. U njoj
Bog 'saziva' svoj narod iz svih krajeva zemlje. Izraz 'Kuriak' od koga su
izvedeni Church, Kirche, i sveslavenska riječ Crkva, znači 'Gospodnja', ili 'ona
koja pripada Gospodinu'.
Ova se definicija obično povezuje s riječju 'Crkvu',
napisanu velikim slovom, a odnosi se na mnogo širu zajednicu vjernika.
U kršćanskom govoru riječ 'Crkva' označuje 'liturgijsku
skupštinu', ali također i mjesnu zajednicu ili sveopću zajednicu vjernika. Ta
su tri značenja zapravo nerazdvojiva. 'Crkva' je narod koji Bog okuplja u
cijelom svijetu. Ona postoji po mjesnim općinama, a ostvaruje se u liturgijskom
skupu, posebice euharistijskom. Ona živi od Riječi i od Tijela Kristova,
postajući tako i sama Tijelom Kristovim.
Isus Krist je 'Dobar Pastir', koji poziva svoje
ovce u skup vjernika. Riječ 'Crkva' izražava Božju želju da okupi svu svoju
djecu.
Crkva je Tijelo Kristovo. U Efežanima 1, 22-23
piše: ''Sve mu podloži pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom Crkvi.''
Tijelo Kristovo čine svi vjernici u aspekta:
Sveopća crkva jest crkva koja se sastoji od
svih onih koji imaju osoban odnos s Isusom Kristom. U 1 Korinćanima 12, 13 stoji:
''Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo
robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.'' Vidimo da tijelu
Kristovu pripadaju svi koji vjeruju. Prava Božja crkva nije neka određena
crkvena građevina ili denominacija. Sveopću Božju crkvu čine svi koji su
primili spasenje po vjeri u Isusa Krista. Sveopću crkvu čine oni koji su se
pouzdali u Krista kao svoga Spasitelja.
Crkva nije građevina ni denominacija. Crkva je
Tijelo Kristovo – svi koji su se pouzdali u Isusa Krista kao svoga Spasitelja
(Ivan 3, 16; 1 Korinćanima 12, 13). U mjesnim crkvama postoje članovi sveopće
crkve (Tijela Kristova).
Slava Tebi Kriste!
Obavijesti -
Sv. Misa nedjeljom u 18 sati u crkvi sv. Kristofora.- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete Bogorodice u dogovoru s
župnikom.- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili u dogovoru s župnikom.
Kršćanski podsjetnik Bog
svoju moć iskazuje kroz ljubav i nemoć, i svaka mu je druga moć strana i nama
neprepoznatljiva:"Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude
najveći, neka vam bude poslužitelj!" (Mk 10, 43)
DVADESET
I DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU
Prvo
čitanje: Iz 53, 10-11 Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu, vidjet će
potomstvo.
Čitanje
Knjige proroka Izaije
Svidjelo se
Gospodinu pritisnuti ga bolima.
Žrtvuje li
život svoj kao naknadnicu,
vidjet će
potomstvo, produžiti sebi dane
i Gospodnja
će se volja po njemu ispuniti.
Zbog patnja
duše svoje vidjet će svjetlost
i nasititi
se spoznajom njezinom.
Sluga moj pravedni
opravdat će mnoge
i krivicu
njihovu na sebe uzeti.
Riječ
Gospodnja
Otpjevni
psalam: Ps 33, 4-5.18-20.22
Neka dobrota
tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!
Prava je
riječ Gospodnjai vjernost su sva djela njegova.On ljubi pravdu i pravo:puna je zemlja dobrote Gospodnje.
Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:da im od smrti život spasi,da ih hrani u danima gladi.
Naša se duša Gospodinu nada,on je pomoć i zaštita naša.Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad namakao što se u tebe uzdamo!
Drugo
čitanje: Heb 4, 14-16 Pristupajmo smjelo prijestolju milosti.
Čitanje
Poslanice Hebrejima
Braćo:
Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa,
Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere.
Ta nemamo
takva velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego
poput nas iskušavana svime, osim grijehom.
Pristupajmo
dakle smjelo prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u
pravi čas!
Riječ
Gospodnja
Evanđelje: Mk
10, 35-45 Sin Čovječji došao je da život svoj dade kao otkupninu za mnoge.
Čitanje
svetog Evanđelja po Marku
U ono
vrijeme: Pristupe Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu:
"Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš
što te zaištemo." A on će im: "Što hoćete da vam učinim?" Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj
sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva." A Isus im reče: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja
pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?" Oni mu
rekoše: "Možemo." A Isus će im: "Čašu koju ja
pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni
zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno."
Kad su to
čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus
dozva i reče im:
"Znate da oni koji se smatraju
vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije
tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude
poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni
Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao
otkupninu za mnoge."
Riječ
Gospodnja
Razmišljanje uz
Evanđelje / Post illa verba textus
Draga
braćo i sestre!
Kako
mi zamišljamo i doživljavamo božansku moć, koja je Isusova moć? Najnormalnije
je da moć Božju zamišljamo i očekujemo kao ljudsku samo puno (beskrajno)
snažniju. Bog može sve ono što čovjek ne može – tako se gleda na Božju moć.
Isusova objava Boga otkriva nam da je Bog u svojoj moći drukčiji, iako je
postao čovjek ipak njegova se moć očituje drukčije od ljudskog (običnog)
očekivanja.
Silni
Bog koji ruši cedrove, koji silom zastrašuje, koji čini čudesa, objavljen je po
Isusu kao ljubav i dobrota. Sv. Ivan će reći da je Bog ljubav. Dakle, moć Božju
možemo susresti tamo gdje je moć svete ljubavi. Dok ljudi (čak i apostoli)
traže moć (u smislu vladanja), Isus otkriva snagu služenja. Služenje svladava
sve moćnike. Ne može se služiti u bahatosti. Služenje može proizlaziti samo iz
altruizma. Prisilno služenje nije služenje nego prisila. Dok ljudi idu za
trijumfom, dotle Isus nudi ljubav i uzdiže ljubav iznad svake časti i vlasti.
Za
Isusa ljubav je snažnija od svih sila iako ne djeluje na principu sile nego na
principu blagosti. Isus sili suprotstavlja blagost i ljubav. Koji ljube i koji
su blagi njihova je budućnost, oni su neuništivi. Oni se sami predaju i
uskrsavaju. Dok ljudi izbjegavaju svaku patnju, a žele doći do cilja, dotle
Isus kroz patnju (koja se prihvaća u svjetlu ljubavi) ide prema sjedinjenju s ljubavlji.
Kroz patnju se nanovo zbiva rađanje.
Teška
je iluzija da se može doći do cilja bez patnje. Svatko je obvezan da pije svoju
čašu žuči. Takav je ljudski život – kroz patnju do cilja. Isus nam objavljuje
da Bog 'djeluje' najsigurnije i najintimnije baš kroz ljubav, i da je prisutan
u našem životu, u našoj patnji, u našim ostvarenjima.
On
je u činu ljubavi i progovara kroz čine ljubavi. Tko ljubi, Bog mu garantira da
će biti s njime. To je najveće Isusovo otkriće, ali ne otkriće neke nove
teorije nego novog života. Isus je svojim životom objavio istinu Božje ljubavi.
On je sama ljubav koja je svakim svojim činom ljubila. To sv. Ivan naglašava: Bog je Ljubav i tko ostaje u ljubavi ostaje u
Bogu.
Bog svoju moć iskazuje kroz ljubav i
nemoć, i kao da mu je svaka druga moć strana i nama neprepoznatljiva. Starozavjetni Bog
silne moći zapravo je Bog ljubavi i nježnosti, predanja sve do smrti.
Grčki
i rimski svijet bio je u nesporazumu s Isusovom objavom, onoliko koliko su moć
i bahatost u nesrazmjeru s poniznošću i pravom plemenitošću. Zato ponizni i
plemeniti, a ne bahati i moćni, povjerovaše Isusu i postadoše ljubavlju bogati
i neuništivi. Pokazali su se moćniji od svih silnika ovoga svijeta. Umirali su
i 'nicali'. Ova zemlja sa svim svojim zlima ne može poraziti ljubav i dobrotu.
Isus objavljuje dobrog Oca, blagog Boga koji nas poziva na obraćenje. Islam
zamjera kršćanskom vjerovanju na Bogu koji je premilostiv. Osnovno je u
nasljedovanju Isusa da se vjeruje u Boga kakvog on objavljuje i živi.
Zato
je najveći onaj koji se iz ljubavi predaje, onaj koji služi čovječanstvu. Taj
'radi kao Bog' i slijedi božanski put. Zla i moći su se smjenjivali a ljubav je
ostala i kao trajna čežnja i kao trajna vrijednost i sila. Ljubav ne vlada
silom nego blagošću i predanjem. Pozvani smo da budemo kao naš Bog, kao Isus
koji sve ljude ljubi i za sve se predaje.
Draga
braćo i sestre,
riječ "crkva" koristi se često, ali
ovisno o tome koga pitate, može značiti mnogo različitih stvari. Najčešće se
koristi za upućivanje na fizičku zgradu u kojoj se kršćani okupljaju na javno
bogoslužje. Međutim, to je samo dio definicije. Izraz "Crkva",
napisana s velikim slovom, iza sebe ima bogatu povijest:
"Riječ 'Crkva', 'Ecclesia' znači 'saziv'.
Ona označuje zbor naroda, općenito vjerskoga značaja.). Starozavjetni skup,
saziv okupljen ispod Sinaja 'kahal' (hebrejski 'kahal' (skup, saziv). Grecizirani
naziv ekklesiastes (od ekklesia=skup, saziv,
crkva), dakle onaj tko upravlja skupom, sazivom – vjerojatno se misli na
učitelja ili onoga koji predvodi čitanje u zajednici. Taj se izraz često
upotrebljava u grčkom Starom zavjetu za skupštinu izabranog naroda pred Bogom,
napose za skupštinu na Sinaju gdje je Izrael primio Zakon i bio od Boga
ustanovljen kao njegov sveti narod. Nazivajući se 'ekklesia' prva zajednica
onih koji su povjerovali u Krista priznavala se baštinicom te skupštine. U njoj
Bog 'saziva' svoj narod iz svih krajeva zemlje. Izraz 'Kuriak' od koga su
izvedeni Church, Kirche, i sveslavenska riječ Crkva, znači 'Gospodnja', ili 'ona
koja pripada Gospodinu'.
Ova se definicija obično povezuje s riječju 'Crkvu',
napisanu velikim slovom, a odnosi se na mnogo širu zajednicu vjernika.
U kršćanskom govoru riječ 'Crkva' označuje 'liturgijsku skupštinu', ali također i mjesnu zajednicu ili sveopću zajednicu vjernika. Ta su tri značenja zapravo nerazdvojiva. 'Crkva' je narod koji Bog okuplja u cijelom svijetu. Ona postoji po mjesnim općinama, a ostvaruje se u liturgijskom skupu, posebice euharistijskom. Ona živi od Riječi i od Tijela Kristova, postajući tako i sama Tijelom Kristovim.
Isus Krist je 'Dobar Pastir', koji poziva svoje
ovce u skup vjernika. Riječ 'Crkva' izražava Božju želju da okupi svu svoju
djecu.
Crkva je Tijelo Kristovo. U Efežanima 1, 22-23
piše: ''Sve mu podloži pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom Crkvi.''
Tijelo Kristovo čine svi vjernici u aspekta:
Sveopća crkva jest crkva koja se sastoji od
svih onih koji imaju osoban odnos s Isusom Kristom. U 1 Korinćanima 12, 13 stoji:
''Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo
robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.'' Vidimo da tijelu
Kristovu pripadaju svi koji vjeruju. Prava Božja crkva nije neka određena
crkvena građevina ili denominacija. Sveopću Božju crkvu čine svi koji su
primili spasenje po vjeri u Isusa Krista. Sveopću crkvu čine oni koji su se
pouzdali u Krista kao svoga Spasitelja.
Crkva nije građevina ni denominacija. Crkva je
Tijelo Kristovo – svi koji su se pouzdali u Isusa Krista kao svoga Spasitelja
(Ivan 3, 16; 1 Korinćanima 12, 13). U mjesnim crkvama postoje članovi sveopće
crkve (Tijela Kristova).
Slava Tebi Kriste!
DVADESET
I DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU
Čitanje Knjige proroka Izaije
Svidjelo se Gospodinu pritisnuti ga bolima.
Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu,
vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane
i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.
Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost
i nasititi se spoznajom njezinom.
Sluga moj pravedni opravdat će mnoge
i krivicu njihovu na sebe uzeti.
Riječ Gospodnja
Otpjevni
psalam: Ps 33, 4-5.18-20.22
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!
Drugo čitanje: Heb 4, 14-16 Pristupajmo smjelo prijestolju milosti.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo:
Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa,
Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere.
Ta nemamo
takva velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego
poput nas iskušavana svime, osim grijehom.
Pristupajmo dakle smjelo prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!
Riječ
Gospodnja
Evanđelje: Mk 10, 35-45 Sin Čovječji došao je da život svoj dade kao otkupninu za mnoge.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono
vrijeme: Pristupe Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu:
"Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš
što te zaištemo." A on će im: "Što hoćete da vam učinim?" Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj
sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva." A Isus im reče: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja
pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?" Oni mu
rekoše: "Možemo." A Isus će im: "Čašu koju ja
pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni
zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno."
Kad su to
čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus
dozva i reče im:
"Znate da oni koji se smatraju
vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije
tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude
poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni
Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao
otkupninu za mnoge."
Riječ
Gospodnja
Razmišljanje uz
Evanđelje / Post illa verba textus
Draga
braćo i sestre!
Kako mi zamišljamo i doživljavamo božansku moć, koja je Isusova moć? Najnormalnije je da moć Božju zamišljamo i očekujemo kao ljudsku samo puno (beskrajno) snažniju. Bog može sve ono što čovjek ne može – tako se gleda na Božju moć. Isusova objava Boga otkriva nam da je Bog u svojoj moći drukčiji, iako je postao čovjek ipak njegova se moć očituje drukčije od ljudskog (običnog) očekivanja.
Silni Bog koji ruši cedrove, koji silom zastrašuje, koji čini čudesa, objavljen je po Isusu kao ljubav i dobrota. Sv. Ivan će reći da je Bog ljubav. Dakle, moć Božju možemo susresti tamo gdje je moć svete ljubavi. Dok ljudi (čak i apostoli) traže moć (u smislu vladanja), Isus otkriva snagu služenja. Služenje svladava sve moćnike. Ne može se služiti u bahatosti. Služenje može proizlaziti samo iz altruizma. Prisilno služenje nije služenje nego prisila. Dok ljudi idu za trijumfom, dotle Isus nudi ljubav i uzdiže ljubav iznad svake časti i vlasti.
Za Isusa ljubav je snažnija od svih sila iako ne djeluje na principu sile nego na principu blagosti. Isus sili suprotstavlja blagost i ljubav. Koji ljube i koji su blagi njihova je budućnost, oni su neuništivi. Oni se sami predaju i uskrsavaju. Dok ljudi izbjegavaju svaku patnju, a žele doći do cilja, dotle Isus kroz patnju (koja se prihvaća u svjetlu ljubavi) ide prema sjedinjenju s ljubavlji. Kroz patnju se nanovo zbiva rađanje.
Teška je iluzija da se može doći do cilja bez patnje. Svatko je obvezan da pije svoju čašu žuči. Takav je ljudski život – kroz patnju do cilja. Isus nam objavljuje da Bog 'djeluje' najsigurnije i najintimnije baš kroz ljubav, i da je prisutan u našem životu, u našoj patnji, u našim ostvarenjima.
On je u činu ljubavi i progovara kroz čine ljubavi. Tko ljubi, Bog mu garantira da će biti s njime. To je najveće Isusovo otkriće, ali ne otkriće neke nove teorije nego novog života. Isus je svojim životom objavio istinu Božje ljubavi. On je sama ljubav koja je svakim svojim činom ljubila. To sv. Ivan naglašava: Bog je Ljubav i tko ostaje u ljubavi ostaje u Bogu.
Bog svoju moć iskazuje kroz ljubav i nemoć, i kao da mu je svaka druga moć strana i nama neprepoznatljiva. Starozavjetni Bog silne moći zapravo je Bog ljubavi i nježnosti, predanja sve do smrti.
Grčki i rimski svijet bio je u nesporazumu s Isusovom objavom, onoliko koliko su moć i bahatost u nesrazmjeru s poniznošću i pravom plemenitošću. Zato ponizni i plemeniti, a ne bahati i moćni, povjerovaše Isusu i postadoše ljubavlju bogati i neuništivi. Pokazali su se moćniji od svih silnika ovoga svijeta. Umirali su i 'nicali'. Ova zemlja sa svim svojim zlima ne može poraziti ljubav i dobrotu. Isus objavljuje dobrog Oca, blagog Boga koji nas poziva na obraćenje. Islam zamjera kršćanskom vjerovanju na Bogu koji je premilostiv. Osnovno je u nasljedovanju Isusa da se vjeruje u Boga kakvog on objavljuje i živi.
Zato
je najveći onaj koji se iz ljubavi predaje, onaj koji služi čovječanstvu. Taj
'radi kao Bog' i slijedi božanski put. Zla i moći su se smjenjivali a ljubav je
ostala i kao trajna čežnja i kao trajna vrijednost i sila. Ljubav ne vlada
silom nego blagošću i predanjem. Pozvani smo da budemo kao naš Bog, kao Isus
koji sve ljude ljubi i za sve se predaje.
MARANATHA
Kao što lahor gasi mali plamen, a veliki raspiruje,
tako katastrofe gase malu vjeru, dok snažna vjera iz njih izlazi ojačana.
--------------------------------------------------------------------Svjetski sabor narodnih katoličkih crkava - World Council of National Catholic ChurchesKATOLIČKA STARA CRKVA U RH - Župa sv. Kristofora, RabCrkveni listić ''Znak izabrani''Odgovara: Mons. Marijan Strunje, župnikE-mail: zup.sv.kristofora@gmail.comMob: 091 443 2333--------------------------------------------------------------------------------
MARANATHA
