Church flyer - crkveni listić


  





 Godina: X                       27. XI. 2022.                                  Broj: 464


Draga braćo i sestre,

                        Kažu da prije ulaska u more Rijeka prolazi kroz svoje strahove.

                        Kako nastavlja putovati, gleda unatrag prema onom što je već

prošla, vrludajući oko planina, šibana vjetrovima nastavlja putovati kroz sela i šume.

A ispred nje, nalazi se Ocean kojeg promatra i s kojim će se jednom stopiti.

Nema drugoga puta, rijeka se više ne može vratiti natrag.

Nitko više ne može ići natrag.

Ići natrag egzistencijalno je nemoguće.

Rijeka mora nastaviti preuzimajući svoje rizike na svojem putovanju prema Oceanu,

jer će samo tada strahovi uminuti, jer tada će Rijeka doznati da susret s Oceanom nije njezino nestajanje, nego njezino sjedinjenje. Usp. Khalil GIBRAN, Fear


Prve nedjelje adventa, ova nas pjesma usmjerava na duhovno doticanje onoga smisla koji se tiče čitavoga našega bića, čitavoga našega života, našega suštinskoga ja. Putujući i vrludajući putem života, prolazimo križni put, na kraju kojega dosežemo sjedinjenje s Bogom, po otkupiteljskoj žrtvi Kristovoj. Otkupiteljska žrtva nije nas oslobodila životnih križeva, dapače. Svatko od nas mora nastaviti putovati kroz ''sela'' i ''šume'' da bi jednog dana završio svoj životni križni put. Završetak križnog puta našeg zemaljskog života po žrtvi Kristovoj biva uveden u svjetlost, ne u mrak. I to ne bilo kakvu svijetlost, nego u  ''Svjetlo istinsko, koje prosvijetljuje svakoga čovjeka.'' (Iv 1, 9)

Preispitajmo svoja srca, preberimo po našim savjestima, provjerimo putujemo li zaista onako kako bi trebali? Kriterij po kojem mjerimo vlastito biće mora nam biti samo i jedino Bog, nitko drugi, jer se samo u odnosu na Boga naša savjest ispravno ocrtava i pokazuje nam stvarni kurs kojim se moramo kretati.

Približavamo li se Oceanu čista srca? Ima li nečega na našoj duši što ju opterećuje, nešega što ju snažno vuče u mulj? Ima li na našim savjestima nečega što bismo trebali odbaciti, za što bi se trebali pokajati, nečega – bilo čega – čega bi se trebali stidjeti, osloboditi?

Sad je vrijeme da pročistimo duše, da se pokajemo, da se ispričamo svima onima koje smo na neki način povrijedili.

Neka nam milost Božja dotakne srca da se u ovo vrijeme došašća istinski pročistimo, očistimo, da budemo spremni bilo na naš odlazak s ovoga svijeta, bilo na Kristov dolazak (povratak) na ovaj svijet. Crkva se liturgijski pripravlja za Kristovo rođenje, za Božić, prenesimo se duhom u to blago iščekivanje te Bogu zahvalni, otvorena srca ustrajmo na putu spasenja.

Očistimo duše da se u njoj Krist nastani, jer jao duši u kojoj nije nastanjen Krist.

 

Obavijesti

- Sv. Misa nedjeljom i blagdanima u crkvi sv. Kristofora u 8 sati.

- Sv. Mise kroz tjedan u dogovoru s župnikom.

 

Kršćanski podsjetnik – Ustrajmo na duhovnoj budnosti:   

''Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.'' (Mt 24, 44)

  

PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA

            Prvo čitanje:  Iz 2, 1-5

          Gospodin sabire sve narode u vječni mir kraljevstva Božjega.

 

Čitanje Knjige proroka Izaije

 

Viđenje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu: Dogodit će se na kraju danâ: Gora Doma Gospodnjega bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi, nagrnut će mnoga plemena i reći: ''Hajde, uziđimo na Goru Gospodnju, pođimo u Dom Boga Jakovljeva! On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim. Jer će iz Siona Zakon izaći, iz Jeruzalema riječ Gospodnja.'' On će biti sudac narodima, mnogim će sudit plemenima i oni će mačeve prekovat u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat mača protiv naroda nit se više učit ratovanju. Hajde, dome Jakovljev, u Gospodnjoj hodimo svjetlosti!

Riječ Gospodnja 

Otpjevni psalam:  Ps 122, 1-2.4-9

Pripjev: Hajdemo radosno u Dom Gospodnji!

 

Obradovah se kad mi rekoše:
''Hajdemo u Dom Gospodnji!
''
Eto noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.

Onamo uzlaze plemena,
plemena Gospodnja!
Po zakonu Izraelovu
da slave ime Gospodnje.
Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.

Molite za mir Jeruzalemov!
Blago onima koji tebe ljube!
Neka bude mir u zidinama tvojim
i spokoj u tvojim palačama!

Radi braće i prijatelja svojih
klicat ću: ''Mir tebi!''
Radi Doma Gospodina, Boga našega,
za sreću tvoju ja ću moliti.

 

 

Drugo čitanje: Rim 13, 11-14a

                        Blizu je spasenje naše.  

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

 

Braćo: Shvaćate ovaj čas: Vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom. 

Riječ Gospodnja 

  

Evanđelje: Mt 24, 37-44

                  Bdijte da budete pripravni!

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti.

Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi. 

Riječ Gospodnja   

Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus  

Draga braćo i sestre,

nalazimo se na novom početku. Ispred nas je nova prilika za obraćenje. Bog nam svakodnevno daje šansu da se obratimo, da se vratimo na pravi put. Pripravljamo se za Božić, u vremenu smo došašća – dolaska Gospodinova. Koliko god se može govoriti o izvjesnom napretku u svijetu ipak se svaki dan pokazuje i drugo lice čovjeka i čovječanstva. Prorok Izaija, a i mi s njime, kao da svake godine obnavljamo 'utopiju' i 'sanjanje' o boljim budućim vremenima. I tako iz godine u godinu. Skrećemo pozornost da Izaijina utopija nije utopija, nego nada koja se treba ostvariti. Nažalost, ona još do danas nije ostvarena.

 

Ne samo da nema neprijateljstva između 'lava i čovjeka', nego još nema prijateljstva ni među ljudima. Trebamo li izaći iz svojeg sna, kako poziva pismo Rimljanima, i početi bdjeti, početi biti odgovorni za događanja u svijetu. Bdijte, znači budite odgovorni. Danas je manjak odgovornosti. Kao da svi očekujemo uslugu od drugoga, društva, ustanova, ali da prihvatimo svoju odgovornost za našu i budućnost svijeta, to oklijevamo.

 

Isus pozivajući nas na odgovornost, na bdijenje, poziva nas na angažman u dobru, na pročišćenje. Bez obzira na sve promašaje svijeta, stvarnost nije pesimistična, jer Krist je boravio u ovoj i ovakvoj stvarnosti. Stoga se novost naviješta s dolaskom Isusa, Radosna vijest od Njega koji je došao, koji dolazi i koji će doći.

 

Mnogo se puta pokušalo roditi novo nebo i novog čovjeka. Geneza, Noa, Mojsije itd. Nastupio je konačni pokušaj u kojem sam Bog dolazi u Kristu, i taj posljednji pokušaj koji je pokušaj Božji očitovan u Radosnoj vijesti, još traje.  Stoga je ova naša era, Nova era, usmjerena na buđenje novoga čovjeka, na pokristovljenje. Tek s preobrazbom čovjeka može se očekivati preobrazba svemira.

 

Čovjekova budućnost već sada započinje u njegovom srcu i misli. Novost ne dolazi sama od sebe. Tako i Isus dolazi u otvoreno srce koje prihvaća promjenu i otvorenost prema dobru, prema čovjeku usmjerenom na zajedništvo s Bogom, a ne prema čovjeku koji se vrti oko samoga sebe i svojeg ega, oko samoga sebe kao idola, oko autoidolatrije ili antropoidolatrije manifestirane u tolikim od Boga otpalim pokretima i crkvama svijeta, u ime nekog ''pravog i dubljeg razumijevanja čovjeka'' a kojega nema izvan Krista i izvan križa kojeg svatko od nas mora na svoj način nositi.  Proglasiti bolest zdravljem ne vodi nikuda. Bolest se treba liječiti a ne se pretvarati da ona ne postoji, u suprotnom ulazimo u dublju bolest duševne naravi i duhovne stranputice.

 

Tek s prihvaćanjem obnove vlastite dubine – srca, može se nadati novom čovječanstvu. Isus nam sada nudi novo 'stvaranje' započinjući od ljudskog srca. Kao što je dah Božji oživio prvog čovjeka Adama, tako Duh Isusov rađa novog čovjeka duha i ljubavi. Tek onaj koji prihvaća ljubav kao princip i koordinatu čovječanstva može očekivati novu budućnost. Ako se ljudi ne promjene u svojoj dubini, uzalud je mijenjati sve izvanjske forme. Ali ta promjena mora biti vođena po Božjim zapovijedima i dvijetisućgodišnjoj tradicije crkve, a ne po novim modelima rađenima za dnevne potrebe društva građenog na pijesku.

 

Sva nova saznanja (nova naučavanja) izgleda da su preskočila čovjeka kao čovjeka i njegovu dubinu. Sve su novosti (novine) bile izvanjske i zato nisu donijele Novog Čovjeka. Onaj tko očekuje novost (plemenitost, ljubav, zajedništvo) a u sebi nije istinski prihvatio Krista i put križa, ostat će razočaran u svim društvima i svim ''crkvama''. Bolje tehnike za promjenu svijeta nema od obraćenja temeljenog na ljubavi kojom Bog prilazi svijetu da ga spasi. Ali prije spasa uvijek dolazi pokajanje. Nema otpuštenja grijeha prije pokajanja. Temelj boljoj budućnosti je u čovjeku, u njegovu pokajanju i prihvaćanju Boga, a ne u novim pokretima i novim stvarima. Stvari i ne mogu biti nove jer su sve već viđene kroz povijesne mijene, stvar je samo u novom celofanu povijesno zabilježenih stvari.  

 

Naizvan izgleda da jednako žive pošteni i nepošteni, ali u dubini je sasvim drukčije, i to će se očitovati u onaj Dan. Pošteni prepoznaju sinove ljudske i sina Božjega, iz dana u dan ulaze u iskustvo novog vremena. Kršćanstvo nije pasivno čekanje budućnosti. Ono poziva na aktivni hod prema Naprijed. Zato pravi kršćanin ne smije stati ravnodušno prema stvarnosti koja se događa i prihvaćati nove trendove bez biblijskog i crkveno-tradicionalnog kritičkog seciranja istih.

 

Svijet se mijenja počevši od nas samih. Situacija rata u kojoj se svijet sada nalazi ne smije nas uvesti u beznađe. Beznađe je nebožansko, nekršćansko. Kad su vremena loša, tada su oni koji vjeruju u Boga pozvani da budu nosioci aktivne nade, da otapaju beznađe. Bog će doći ususret, ako smo plemenito raspoloženi. Pa ako smo i desetkovani a na pravom smo putu, nastavimo dalje poput Noe kojem su se svi smijali. Ali smijeh je uminuo kada je počeo potop. Čovjek prožet ljubavlju ne može biti u beznađu – njemu svako jutro sviće božansko kraljevstvo. Advent nas svake godine poziva da obnovimo optimističnu svijest i da se ne damo utjecaju depresivnih slutnji. Isus trajno uprisutnjuje Boga u svijetu, u našim srcima, po presvetoj Euharistiji i sakramentima Ortodoksne Katoličke Stare Crkve.

 

Ne zaboravimo da smo kao pojedinci odgovorni za našu budućnost i budućnost svijeta. U ovom globalnom shvaćanju opasnost je da se odgovornost prenese na neke druge.  Odgovorni smo u Crkvi i svijetu.

 

Sada ulazimo u vrijeme ''kićenja'', ali da li nam je duša okićena krepostima? Da li je Krist nastanjen u našoj duši? Da li će ovaj advent biti dolazak Krista u našu dušu? Hoće li vanjski kič lampica išta ispraviti u našoj duši? Neće! Samo Krist ispravit će u nama ono što je potrebno ispraviti. Često puta vanjske svečanosti samo prikrivaju unutarnju potištenost, poput fasade koja je maskirala trulu zgradu – takva zgrada ruši se nakon prvog potresa.

 

Pripravimo se za dolazak Kristov, napravimo egzistencijalne unutarnje zaokrete prema spasenju. Ne ostajmo na krivim stavovima koji nas guše i udaljavaju od Boga. Otvorimo se Bogu i uložimo truda da bismo primili spasenje. Radosna vijest o Kristovu dolasku kuca i na naša srca. Uđimo u osamu, utišajmo um, da čujemo unutarnji dodir Duha Svetoga.  




- MARANATHA -


--------------------------------------------------------------------
Katolička stara crkva / ŽUPA SV. KRISTOFORA, RAB
Don Marijan Strunje, župnikE-mailzup.sv.kristofora@gmail.com; Mob: 091 443 2333