ONE, HOLY, CATHOLIC AND APOSTOLIC CHURCHJEDNA, SVETA, KATOLIČKA (SABORNA) I APOSTOLSKA CRKVA
Godina: XIII 6. IX 2026. Broj: 661
Draga braćo i sestre!
Kristov poziv na obraćenje usmjerava nas na antropofiliju.
Ljudi koji su druge mrzili do mjere da ih ubijaju, samo zato što su druge
vjere, naroda ili pogleda na svijet, te koji za to dobivaju državne počasti i
svečani pokop svjedoči nam o potpunom srazu
morala i civilizacije. To je dno ispod kojega se ne može.
Stoga prenosimo tekst:
Mladiću državne počasti, a Rajsu i Isidori Sekulić —
tišina: još jedno poniženje Srbije
by Redakcija4.
rujna 2026.11
Srpska vlast, u potrazi za političkim poenima, očigledno ne
bira sredstva kojima će se dodvoriti već umornoj biračkoj mašineriji. U pravom
trenutku pred njih dolazi i smrt osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.
Dok vlast zadovoljno trlja ruke računajući na još jedan
talas nacionalnih emocija, građanima Srbije i sopstvenoj istoriji sprema se
nešto mnogo ozbiljnije od političkog marketinga — još jedno pljuvanje u lice
vrednostima koje bi ova zemlja morala da čuva.
Aleja zaslužnih građana na beogradskom Novom groblju već je
popunjena ličnostima koje, po mišljenju mnogih, Srbiju nisu zadužile svojim
delima, a među njima ima i onih čiji su životi bili u ozbiljnom sukobu sa
zakonom i institucijama države.
Sada u fokus dolazi malo, Topčidersko groblje na Čukarici.
Govori se o mogućnosti da upravo tamo, uz državne počasti, bude sahranjen Ratko
Mladić, čovek koji je pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu
Jugoslaviju osuđen za genocid, zločine protiv čovečnosti i ratne zločine.
Ako se to dogodi, Srbija bi poslala strašnu poruku.
Jer Mladić bi počivao u blizini čoveka koji je Srbiju i
Srbe zadužio svojim životom — Arčibalda Rajsa. Švajcarca koji je u najtežim
danima stao uz Srbiju, pomagao njenom narodu i ostavio joj svoje znanje, ugled
i ljubav. Čoveka koji je Srbiju voleo više nego što su je voleli mnogi koji su
se njome zaklinjali.
Srbi su mu se odužili tako što su ga ubili.
Bio bi u blizini i Isidore Sekulić, jedne od najvećih
srpskih književnica, koja je po sopstvenoj želji sahranjena upravo na
Topčiderskom groblju, u skladu sa svojom skromnošću i nenametljivošću.
Isidora je za sobom ostavila knjige. Rajs je ostavio delo i
prijateljstvo. Mladić je ostavio presude, žrtve i duboku podelu.
Zato je teško razumeti ideju da bi čovek sa takvim
istorijskim nasleđem trebalo da dobije državne počasti.
Još je teže razumeti kakvu bi poruku takav čin poslao
mladima.
Ratko Mladić nije bio heroj zato što je nosio uniformu.
Uniforma sama po sebi nikoga ne čini herojem. Herojstvo se meri delima, odnosom
prema ljudskom životu i spremnošću da se zaštiti čovek čak i onda kada je
drugačiji.
A upravo tu dolazimo do priče o jednoj čestitoj srpskoj
porodici sa Čukarice.
Porodica J. doživela je strašnu ličnu tragediju i izgubila
dva sina. Nakon toga odlučili su da usvoje devojčicu poreklom iz Bosne i
Hercegovine. Postojala je pretpostavka da je dete bošnjačkog porekla. Zbog toga
nisu želeli ni da je krste.
Ali je nisu manje voleli.
Devojčica je odrastala okružena ljubavlju, pažnjom i
materijalnom sigurnošću. Kada je došlo vreme, njeni usvojitelji pomogli su joj
da pronađe biološkog oca i svoju rodbinu. Devojčica se vratila svojoj porodici
u Bosni i Hercegovini.
Ali za porodicu J. tu nije bio kraj.
Pomagali su joj i nakon povratka — oko školovanja i svega
što joj je bilo potrebno. U njihovoj kući živela je dokle god je želela.
Nisu gledali njeno ime.
Nisu gledali njenu veru.
Nisu gledali njeno poreklo.
Gledali su dete.
I upravo zato je gotovo nestvarno pomisliti da bi, ukoliko
se ostvare najave o mestu sahrane, čovek osuđen za najteže zločine mogao
počivati u neposrednoj blizini porodične grobnice ljudi koji su, u najtežem
vremenu, pokazali šta zapravo znači biti čovek.
Porodica J. nije pravila razliku.
A Mladić je, prema presudama međunarodnog suda, bio deo
politike i vojne strukture odgovorne za zločine u kojima su ljudi stradali
upravo zbog svoje pripadnosti.
Upravo su trupe pod Mladićem ubile članove porodice i
rodbine nesrećne devojčice.
Zato ovo nije samo priča o jednom grobu.
Ovo je priča o tome kakvu Srbiju želimo da ostavimo iza
sebe.
Srbiju u kojoj su najveća priznanja rezervisana za one koji
su pomagali, stvarali, lečili, pisali i branili ljudsko dostojanstvo?
Ili Srbiju u kojoj se ratna prošlost koristi kao politički
alat, a osuđeni ratni zločinac pretvara u simbol nacionalnog ponosa?
Ako već tražimo uzore, pogledajmo Rajsa.
Ako tražimo veličinu, pogledajmo Isidoru.
Ako tražimo patriotizam, pogledajmo porodicu J.
Jer ponekad je najveći patriotizam upravo u tome da ne
praviš razliku između deteta koje je tvoje i deteta koje nije.
A možda je upravo zato najtužnija slika Srbije ona u kojoj
bi jedan osuđeni ratni zločinac mogao dobiti državne počasti dok u njegovoj
blizini počivaju ljudi koji su svojim životom pokazali da Srbija može biti
mnogo bolja od svojih ratova, podela i političkih manipulacija.
(Čitatelj iz Srbije)
LAUS TIBI CHRISTE
Obavijesti
- Sv. Misa nedjeljom i blagdanima u 18 sati u katedrali
sv. Kristofora.
- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete
Bogorodice u dogovoru s župnikom.
- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.
- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili po
dogovoru.
Kršćanski podsjetnik
Kvantitet za dušu ne znači ama baš ništa:
"Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje
ime, tu sam i ja među njima." (Mt 18, 20)
DVADESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU
Prvo čitanje: Ez 33,7-9
Ako bezbožnika ne opomeneš, krv njegovu tražit ću iz tvoje
ruke.
Čitanje Knjige proroka Ezekiela
Ovo govori Gospodin: "Tebe sam, sine čovječji, postavio za stražara domu
Izraelovu: kad čuješ riječ iz mojih usta, opomeni ih u moje ime. Reknem li
bezbožniku: ’Bezbožniče, umrijet ćeš!’ – a ti ne progovoriš i ne opomeneš
bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik će umrijeti zbog
svojega grijeha, ali krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke. Ali ako bezbožnika
opomeneš da se vrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta on
će umrijeti zbog svojega grijeha, a ti si spasio život svoj."
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam: Ps 95,1-2.6-9
O da danas glas Gospodnji poslušate, ne budite srca tvrda!
Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove,
ovce što on ih čuva.
O da danas glas mu poslušate:
"Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja."
Drugo čitanje: Rim 13,8-10
Ispunjenje Zakona jest ljubav.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga
ljubi, ispunio je Zakon. Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne
poželi! I ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga
bližnjega kao sebe samoga. Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona
jest ljubav.
Riječ Gospodnja
Evanđelje: Mt 18,15-20
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
"Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao
si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na
iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne
posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i
carinik.
Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god
odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.
Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago,
dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su
dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima."
Riječ Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus
Sve što imamo i jesmo, primili smo. Naše tijelo proističe
iz zajedništva kao i naše ideje. Svi ljudi, svaki čovjek teži prema
zajedništvu, a s druge strane kako je teško sačuvati kontinuitet i jednodušnost
stvorene zajednice. Čovjek je usmjeren na zajednicu. Ona mu je potrebna, a kada
ju stvori tek tada nastaju unutarnji problemi, razilaženja.
Zajedništvo svi žele i svi trebaju, ali ga svi ne
grade. Ipak treba postati svjestan da zajedništvo nije nešto što 'pada s neba',
nego stvarnost koja nastaje iz ljudskog srca i koja se gradi ljudskim životom.
Prva naša zajednica je naša obitelj. A poslije nje se širi drugo zajedništvo.
Ljudi se ujedinjuju u zajednicu s velikim entuzijazmom, ali kad splasne
entuzijazam (on redovno ne traje dugo) počinje se živjeti realni život.
Životna realnost (svi ljudi pa i kršćani) producira
'sretne' i 'nesretne' ljude. Vrlo važno je postati svjestan osnovice stvorenog
zajedništva. Postoje razni oblici zajedništva pa su i tolike različite osnovice
tih zajedništva.
Osnovica kršćanskog (crkvenog) zajedništva jest LJUBAV,
BOG, ISUS KRIST. Na ovoj osnovici ulazi se u zajedništvo, ova je osnovica hrana
i kriterij kršćanskog zajedništva. Sve drugo što je možda različito, sporedno
je i ne smije dovoditi u pitanje zajedništvo. Znači treba imati svijest
osnovice zajedništvu i jedinstvu, a sve drugo spada na pluralnost i sporednost.
Ta sporednost ne smije ulaziti u sadržajnost ovog zajedništva.
Ako bi sporednosti (različitosti) ušle u sadržaj
kršćanskog jedinstva istopilo bi se jedinstvo. A to se vjerojatno dogodilo u
kršćanstvu. Sporednost kršćanskog jedinstva postala je bitnost i tako
razdijelila kršćane. Kulture i običaji su razdvojili istu vjeru. Svi
smo željni jedinstva, zajedništva, ali je također malo graditelja tog
zajedništva. Dobiva se dojam da ga očekujemo kao manu s neba, da se dogodi
čudesno bez nas.
Ono se čudesno ipak ne događa. Njega strpljiva i
plemenita srca stvaraju. Potrebno je jako puno ljubavi i strpljenja za
uzdržavanje i izgradnju zajedništva. Zajedništvo ljubavi nije nešto što je dano
i što treba samo čuvati. To je stvarnost koju treba živjeti i razvijati. Čim je
trajnost tim se traži i snaga da opstane u svim životnim situacijama.
Zajedništvo ljubavi zahtjeva trajno nastojanje i trajno obraćenje. Kao što u
nama postoji nagon za zajedništvom postoji u nama i nešto što nas izdvaja od
zajedništva, a to je individualizam.
Iz osnovice zajedništva određuje se i pedagogija unutar
istog zajedništva. Kršćanstvu je osnovica ljubav, zato mu je i pedagogija
ljubav. A zar je moguća istinska pedagogija (odgoj) bez ljubavi? Pedagogija bez
ljubavi je više dresura, i ne dopire do dubine ljudskog srca, ljudskog bića.
Samo ljubav prodire do ljudske dubine. A to znači da bi svi pedagoški čini morali
biti preliveni ljubavlju i dobrotom. Pedagogija bez ljubavi je kao tijelo bez
duše.
Kriterij zajedništva, zemaljskog i nebeskog jest
ljubav. Ako netko ne ljubi ovdje na zemlji neće ljubiti ni u vječnosti. Sada,
upravo kroz ovaj život čovjek zasniva sadržaj svoje vječnosti. I tko god ima
iskustvo ljubavi taj ima iskustvo vječnosti Božje. Također je iskustvo mržnje i
zla iskustvo pakla i zla. Vječnost je bratstvo i prijateljstvo. Zato smo sad
tu da se 'naučimo' bratstvu, da se oslobodimo svega što smeta
uspostavljanju pravoga bratstva i prijateljstva.
Nitko nije isključen iz bratstva, ali se svatko sam
može isključiti. I to je čovjekova vlastita osuda. Ključ bratstva i
prijateljstva pa i neprijateljstva je u nama. Koji priželjkuju bratstvo i
prijateljstvo ali ga ne ostvaruju, trebaju potražiti razlog u samima sebi, a ne
u drugima. Iako često mislimo da su drugi krivi, da nisu prema nama
prijateljski raspoloženi. Nikoga se brzo ne smijemo odricati. To očito pokazuje
današnje Evanđelje.
Svi smo pozvani da jedni druge spašavamo. Što ljubav
sjedini ovdje bit će sjedinjeno i u vječnosti, a što mržnja razjedini ovdje bit
će razjedinjeno i u vječnosti. Bog je prisutan tamo gdje je zajedništvo
bratstva i ljubavi. Ovo je objava Biblije. I ljudi koji su živjeli bratstvo
doživjeli su i živoga Boga. Onaj koji ljubi ispunio je sav zakon i proroke!
Godina: XIII 6. IX 2026. Broj: 661
Draga braćo i sestre!
Kristov poziv na obraćenje usmjerava nas na antropofiliju. Ljudi koji su druge mrzili do mjere da ih ubijaju, samo zato što su druge vjere, naroda ili pogleda na svijet, te koji za to dobivaju državne počasti i svečani pokop svjedoči nam o potpunom srazu morala i civilizacije. To je dno ispod kojega se ne može.
Stoga prenosimo tekst:
Mladiću državne počasti, a Rajsu i Isidori Sekulić —
tišina: još jedno poniženje Srbije
by Redakcija4. rujna 2026.11
Srpska vlast, u potrazi za političkim poenima, očigledno ne bira sredstva kojima će se dodvoriti već umornoj biračkoj mašineriji. U pravom trenutku pred njih dolazi i smrt osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.
Dok vlast zadovoljno trlja ruke računajući na još jedan
talas nacionalnih emocija, građanima Srbije i sopstvenoj istoriji sprema se
nešto mnogo ozbiljnije od političkog marketinga — još jedno pljuvanje u lice
vrednostima koje bi ova zemlja morala da čuva.
Aleja zaslužnih građana na beogradskom Novom groblju već je popunjena ličnostima koje, po mišljenju mnogih, Srbiju nisu zadužile svojim delima, a među njima ima i onih čiji su životi bili u ozbiljnom sukobu sa zakonom i institucijama države.
Sada u fokus dolazi malo, Topčidersko groblje na Čukarici. Govori se o mogućnosti da upravo tamo, uz državne počasti, bude sahranjen Ratko Mladić, čovek koji je pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju osuđen za genocid, zločine protiv čovečnosti i ratne zločine.
Ako se to dogodi, Srbija bi poslala strašnu poruku.
Jer Mladić bi počivao u blizini čoveka koji je Srbiju i Srbe zadužio svojim životom — Arčibalda Rajsa. Švajcarca koji je u najtežim danima stao uz Srbiju, pomagao njenom narodu i ostavio joj svoje znanje, ugled i ljubav. Čoveka koji je Srbiju voleo više nego što su je voleli mnogi koji su se njome zaklinjali.
Srbi su mu se odužili tako što su ga ubili.
Bio bi u blizini i Isidore Sekulić, jedne od najvećih srpskih književnica, koja je po sopstvenoj želji sahranjena upravo na Topčiderskom groblju, u skladu sa svojom skromnošću i nenametljivošću.
Isidora je za sobom ostavila knjige. Rajs je ostavio delo i prijateljstvo. Mladić je ostavio presude, žrtve i duboku podelu.
Zato je teško razumeti ideju da bi čovek sa takvim istorijskim nasleđem trebalo da dobije državne počasti.
Još je teže razumeti kakvu bi poruku takav čin poslao mladima.
Ratko Mladić nije bio heroj zato što je nosio uniformu. Uniforma sama po sebi nikoga ne čini herojem. Herojstvo se meri delima, odnosom prema ljudskom životu i spremnošću da se zaštiti čovek čak i onda kada je drugačiji.
A upravo tu dolazimo do priče o jednoj čestitoj srpskoj
porodici sa Čukarice.
Porodica J. doživela je strašnu ličnu tragediju i izgubila dva sina. Nakon toga odlučili su da usvoje devojčicu poreklom iz Bosne i Hercegovine. Postojala je pretpostavka da je dete bošnjačkog porekla. Zbog toga nisu želeli ni da je krste.
Ali je nisu manje voleli.
Devojčica je odrastala okružena ljubavlju, pažnjom i materijalnom sigurnošću. Kada je došlo vreme, njeni usvojitelji pomogli su joj da pronađe biološkog oca i svoju rodbinu. Devojčica se vratila svojoj porodici u Bosni i Hercegovini.
Ali za porodicu J. tu nije bio kraj.
Pomagali su joj i nakon povratka — oko školovanja i svega što joj je bilo potrebno. U njihovoj kući živela je dokle god je želela.
Nisu gledali njeno ime.
Nisu gledali njenu veru.
Nisu gledali njeno poreklo.
Gledali su dete.
I upravo zato je gotovo nestvarno pomisliti da bi, ukoliko se ostvare najave o mestu sahrane, čovek osuđen za najteže zločine mogao počivati u neposrednoj blizini porodične grobnice ljudi koji su, u najtežem vremenu, pokazali šta zapravo znači biti čovek.
Porodica J. nije pravila razliku.
A Mladić je, prema presudama međunarodnog suda, bio deo politike i vojne strukture odgovorne za zločine u kojima su ljudi stradali upravo zbog svoje pripadnosti.
Upravo su trupe pod Mladićem ubile članove porodice i
rodbine nesrećne devojčice.
Zato ovo nije samo priča o jednom grobu.
Ovo je priča o tome kakvu Srbiju želimo da ostavimo iza sebe.
Srbiju u kojoj su najveća priznanja rezervisana za one koji
su pomagali, stvarali, lečili, pisali i branili ljudsko dostojanstvo?
Ili Srbiju u kojoj se ratna prošlost koristi kao politički
alat, a osuđeni ratni zločinac pretvara u simbol nacionalnog ponosa?
Ako već tražimo uzore, pogledajmo Rajsa.
Ako tražimo veličinu, pogledajmo Isidoru.
Ako tražimo patriotizam, pogledajmo porodicu J.
Jer ponekad je najveći patriotizam upravo u tome da ne praviš razliku između deteta koje je tvoje i deteta koje nije.
A možda je upravo zato najtužnija slika Srbije ona u kojoj bi jedan osuđeni ratni zločinac mogao dobiti državne počasti dok u njegovoj blizini počivaju ljudi koji su svojim životom pokazali da Srbija može biti mnogo bolja od svojih ratova, podela i političkih manipulacija.
(Čitatelj iz Srbije)
LAUS TIBI CHRISTE
- Sv. Misa nedjeljom i blagdanima u 18 sati u katedrali sv. Kristofora.
- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete Bogorodice u dogovoru s župnikom.
- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.
- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili po dogovoru.
Kvantitet za dušu ne znači ama baš ništa:
"Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima." (Mt 18, 20)
DVADESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU
Ako bezbožnika ne opomeneš, krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke.
Čitanje Knjige proroka Ezekiela
Ovo govori Gospodin: "Tebe sam, sine čovječji, postavio za stražara domu Izraelovu: kad čuješ riječ iz mojih usta, opomeni ih u moje ime. Reknem li bezbožniku: ’Bezbožniče, umrijet ćeš!’ – a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik će umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke. Ali ako bezbožnika opomeneš da se vrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta on će umrijeti zbog svojega grijeha, a ti si spasio život svoj."
Riječ Gospodnja
O da danas glas Gospodnji poslušate, ne budite srca tvrda!
Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove,
ovce što on ih čuva.
O da danas glas mu poslušate:
"Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja."
Ispunjenje Zakona jest ljubav.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga
ljubi, ispunio je Zakon. Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne
poželi! I ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga
bližnjega kao sebe samoga. Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona
jest ljubav.
Riječ Gospodnja
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
"Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao
si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na
iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne
posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i
carinik.
Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god
odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.
Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago,
dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su
dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima."
Riječ Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus
Sve što imamo i jesmo, primili smo. Naše tijelo proističe iz zajedništva kao i naše ideje. Svi ljudi, svaki čovjek teži prema zajedništvu, a s druge strane kako je teško sačuvati kontinuitet i jednodušnost stvorene zajednice. Čovjek je usmjeren na zajednicu. Ona mu je potrebna, a kada ju stvori tek tada nastaju unutarnji problemi, razilaženja.
Zajedništvo svi žele i svi trebaju, ali ga svi ne
grade. Ipak treba postati svjestan da zajedništvo nije nešto što 'pada s neba',
nego stvarnost koja nastaje iz ljudskog srca i koja se gradi ljudskim životom.
Prva naša zajednica je naša obitelj. A poslije nje se širi drugo zajedništvo.
Ljudi se ujedinjuju u zajednicu s velikim entuzijazmom, ali kad splasne
entuzijazam (on redovno ne traje dugo) počinje se živjeti realni život.
Životna realnost (svi ljudi pa i kršćani) producira 'sretne' i 'nesretne' ljude. Vrlo važno je postati svjestan osnovice stvorenog zajedništva. Postoje razni oblici zajedništva pa su i tolike različite osnovice tih zajedništva.
Osnovica kršćanskog (crkvenog) zajedništva jest LJUBAV,
BOG, ISUS KRIST. Na ovoj osnovici ulazi se u zajedništvo, ova je osnovica hrana
i kriterij kršćanskog zajedništva. Sve drugo što je možda različito, sporedno
je i ne smije dovoditi u pitanje zajedništvo. Znači treba imati svijest
osnovice zajedništvu i jedinstvu, a sve drugo spada na pluralnost i sporednost.
Ta sporednost ne smije ulaziti u sadržajnost ovog zajedništva.
Ako bi sporednosti (različitosti) ušle u sadržaj kršćanskog jedinstva istopilo bi se jedinstvo. A to se vjerojatno dogodilo u kršćanstvu. Sporednost kršćanskog jedinstva postala je bitnost i tako razdijelila kršćane. Kulture i običaji su razdvojili istu vjeru. Svi smo željni jedinstva, zajedništva, ali je također malo graditelja tog zajedništva. Dobiva se dojam da ga očekujemo kao manu s neba, da se dogodi čudesno bez nas.
Ono se čudesno ipak ne događa. Njega strpljiva i plemenita srca stvaraju. Potrebno je jako puno ljubavi i strpljenja za uzdržavanje i izgradnju zajedništva. Zajedništvo ljubavi nije nešto što je dano i što treba samo čuvati. To je stvarnost koju treba živjeti i razvijati. Čim je trajnost tim se traži i snaga da opstane u svim životnim situacijama. Zajedništvo ljubavi zahtjeva trajno nastojanje i trajno obraćenje. Kao što u nama postoji nagon za zajedništvom postoji u nama i nešto što nas izdvaja od zajedništva, a to je individualizam.
Iz osnovice zajedništva određuje se i pedagogija unutar istog zajedništva. Kršćanstvu je osnovica ljubav, zato mu je i pedagogija ljubav. A zar je moguća istinska pedagogija (odgoj) bez ljubavi? Pedagogija bez ljubavi je više dresura, i ne dopire do dubine ljudskog srca, ljudskog bića. Samo ljubav prodire do ljudske dubine. A to znači da bi svi pedagoški čini morali biti preliveni ljubavlju i dobrotom. Pedagogija bez ljubavi je kao tijelo bez duše.
Kriterij zajedništva, zemaljskog i nebeskog jest ljubav. Ako netko ne ljubi ovdje na zemlji neće ljubiti ni u vječnosti. Sada, upravo kroz ovaj život čovjek zasniva sadržaj svoje vječnosti. I tko god ima iskustvo ljubavi taj ima iskustvo vječnosti Božje. Također je iskustvo mržnje i zla iskustvo pakla i zla. Vječnost je bratstvo i prijateljstvo. Zato smo sad tu da se 'naučimo' bratstvu, da se oslobodimo svega što smeta uspostavljanju pravoga bratstva i prijateljstva.
Nitko nije isključen iz bratstva, ali se svatko sam može isključiti. I to je čovjekova vlastita osuda. Ključ bratstva i prijateljstva pa i neprijateljstva je u nama. Koji priželjkuju bratstvo i prijateljstvo ali ga ne ostvaruju, trebaju potražiti razlog u samima sebi, a ne u drugima. Iako često mislimo da su drugi krivi, da nisu prema nama prijateljski raspoloženi. Nikoga se brzo ne smijemo odricati. To očito pokazuje današnje Evanđelje.
Svi smo pozvani da jedni druge spašavamo. Što ljubav sjedini ovdje bit će sjedinjeno i u vječnosti, a što mržnja razjedini ovdje bit će razjedinjeno i u vječnosti. Bog je prisutan tamo gdje je zajedništvo bratstva i ljubavi. Ovo je objava Biblije. I ljudi koji su živjeli bratstvo doživjeli su i živoga Boga. Onaj koji ljubi ispunio je sav zakon i proroke!
MARANATHA
