Church flyer ''The chosen sign'' - Crkveni listić ''Znak izabrani''

Godina: XI                      26. V. 2024.                                  Broj: 542



Vuk u ovčjoj koži - dio ekipe suptilnih i najopasnijih unutarnjih uništavatelja Crkve:
 Kardinal Victor Manuel Fernandez 

Draga braćo i sestre!

Ako vas zanima stanje duha u Europi, ne čitajte zahtjevne studije i analize, pa ni ovaj tekst, jednostavno pogledajte Eurosong i to je to. Eurosong je nešto od nečega napravljeno za svakoga ili za nikoga, nešto nebinarno ili svašta što upućuje na ništa, apolitička prikaza prepuna politike. Bradate žene i napirlitani muškarci, LGBT zastave koje se zalažu za palestinsku stvar, a da jedan dan tako dizajnirani provedu među Hamasom u Palestini pobili bi ih k’o gravoraste kokoši. Kako je više dosadno vidjeti muškarce s puderasto ružičastim tajicama i licima našminkanim ne kao žene, nego kao nakaze. Kao Švicarac Nemo koji bi možda pobijedio i bez prvopričesničkog kostima koji je više podsjećao na japansku mangu nego na gay aktivizam. 

Subvencionirani buntovnici

Predvidljivo i dosadno do bola. U tim progresističkim ofucanim neostereotipima koga više Irac/kinja Bambie Thug doista može šokirati neopaganskom sotonsko – vještičjom sektom, kada se već i klinci  u vrtićima za Noć vještica tako oblače? Oni su transgresivci? Ma, dajte, te jednonoćne finalne maškare subvencioniranih buntovnika, poput riječkog Leta 3, nemaju nikakve veze s transgresijom. Kroz povijest transgresija, nadilaženje granica, je bila čin manjine genija, od filozofije, preko umjetnosti do znanosti kojom su širili duh i horizonte čovječanstva. 

Danas se svaki imbecil smatra transgresivcem koji ne zna što je transgresivno u ''Eppur si muove'', izreci pripisanoj Galileu. Jer nije u stanju shvatiti, kao klasični narcis, egocentric koji je zamijenio geocentrika, da se kozmos i svijet vrti oko njega, pa ravno na Eurosong, umjesto u specijaliziranu ustanovu. Da bi se ujutro, čim mu prve sunčane zrake otope puder, vratio u svoje beznačajno ništavilo, do sljedećeg Eurosonga, koji je sve manje euro i song. Jer, ako je Eurosong bio zamišljen kao slika raznolikosti Europe, zašto onda skoro pa svi pjevaju na engleskom, a ne na ljepoti mnoštva europskih jezika? Zato to nije euro, pa ni song, jer, kada sam već uzeo na zub Let 3, a njihova Mama Šć uopće nije ''song''. Niti ima melodiju, niti stihove, to je nakupina zvukova i palatala. A takvih ''letova'' je sve više iz godine u godinu. 

Europa je ''zemlja zalaza''

Ako, rekoh, želite detektirati stanje duha u Europi, pogledajte eurosong. Za one pak zahtjevnije valja podsjetiti i na proroke ovakvog stanja duha zapada. Heidegger, nažalost najveći mudroslov prošlog stoljeća, Europu je u svojoj zadnjoj fazi nazvao ''Abendland'', ili ''zemlja zalaza''. Abendland je zemlja ruševina duha, u kojoj su Boga ubili teolozi, zakon ubili pravnici, umjetnost uništili umjetnici, filozofiju uništili filozofi, političari ubili politiku, pjesništvo pjesnici, a glazbu glazbenici: svaki od njih nesvjestan te činjenice, a opet svaki ponosan na svoje nedjelo, jer je, istinabog, uvijek izuzetno teško predsjedati sudom koji sudi samom sebi ili, jednostavnije, baciti se u mračni ponor vlastitog zaborava.

Zaborava Sokrata, koji za razliku od simpatičnog pobjednika Eurosonga koji je, prema vlastitom kazivanju ''spoznao samog sebe'' kao nebinarnog, dok je ovaj stari Grk znao da ništa ne zna suočen s takvim spoznavateljima. Zaborav onog Nazarećanina koji je silnim stoljećima nadahnjivao velebnu zapadnu kulturnu i umjetničku tvorbu. Zaborava čistoće dorskih stupova i čarobne gipkosti gotičkih kontrafora…, pa čak smo došli i do zaborava zaborava jer se već rijetko tko sjeća da smo zaboravili.

Pa i jednu važnu obljetnicu kada je Europa i glazba u pitanju. Naime, prije točno 200 godina, upravo, gle ironije zaborava, u mjesecu eurosonga, u svibnju 1824. godine u Beču je prvi put izvedena Beethovenova Deveta simfonija čiji je najpoznatiji dio ''Oda radosti'', himna Europe.

Ne mislim da glazbu treba pretakati u misao, što bi bio zločin nad ljepotom. No valja napomenuti da je Odu radosti Beethoven napisao u najtežim trenucima svoga i tako užasno teškog života, nagrižen bolešću, gluh. 

Beethoven je bio to!

K tome, njegov nećak Karl – kojeg je iznimno volio – u tim najtežim trenucima odbacio ga je i doživio sudbinu koja je užasnula Beethovena. Ipak, Beethoven nikada nije rekao ''ne'' radosti, skladavši joj u teškoj boli i patnjama hvalospjev jer, govorio je - ''sreća nije dovoljna, potrebna je stalna volja za radošću.'' Beethoven nije brkao radost s zabavom, s dedonističkim zaboravom. Radost u njegovu djelu ima nadnaravno značenje Božje objave, puta do božanskog savršenstva, radost Danteova raja do kojeg se ne može doći bez boli kao duše stvaralaštva. Ima li išta transgresivnije, pa i na eurosongu, kada čovjek, Beethoven, u dubokoj boli i patnji piše ni manje ni više već - ''Odu radosti''!? E to je transgresivac.

Iako je ''Oda radosti'' himna Europe, ovi na eurosongu, Bogu hvala ne svi… nisu djeca onoga što simbolizira Beethoven, Sokrat ili Nazarećanin, već djeca… svih naših aktualnih zaborava, našeg neopoganstva i barbarstva. Zato jedina istinska transgresija na eurosongu u našem Abendlandu je nenametljivi kršćanski vjernik, da oprostite katolik, s diskretnim križićem oko vrata koji se nikome ne nameće svojim svjetonazorom, svojim spolnim preferencijama, koji živi s isto tako nenametljivom djevojkom, iz nenametljive obitelji, koji se iskreno raduje svačijem uspjehu… koji prema svima pokazuje poštovanje i nema potrebe za ''trangresijom'' niti ''provokativnošću''.

Jer ima li veće transgresije i provokacije kada mladi gospodin takvog ''zatucanog'' životopisa s elementima kalvarije, sačuva volju k radosti i još njome zarazi cijeli Abendland? To je zapravo rasplesana radosna vijest … 

Dr.  Ivica Šola

 

Obavijesti  
- Sv. Misa nedjeljom u 18 sati u crkvi sv. Kristofora.
- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete Bogorodice u dogovoru s župnikom.
- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili u dogovoru s župnikom. 

 

 

Kršćanski podsjetnik 
Očitovanje i osobni izraz Boga Oca u stvorenom svemiru (duhovnom i materijalnom) jest Krist. Krist je sjedinjen sa stvorenjem, zato je Sin (pravi Bog i pravi čovjek). Njih povezuje isti Božji Duh:
''Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!'' (Mt 28, 19-20) 

PRESVETO TROJSTVO

 

Prvo čitanje:  Pnz 4, 32-34.39-40 Gospodin je Bog na nebu i ovdje na zemlji – drugoga nema.

 Čitanje Knjige Ponovljenog zakona 

Mojsije reče narodu: 

''Ispitaj samo prijašnja vremena što su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio čovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do drugoga, bilo ovako veličanstvena događaja? Je li se što takvo čulo? Je li ikad koji narod čuo glas Boga gdje govori isred ognja kao što si ti čuo i na životu ostao? Ili, pòkuša li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod isred drugog naroda kušnjama, znakovima, čudesima i ratom, jakom rukom i ispruženom mišicom, uza silne strahote, kao što je sve to, na vaše oči, učinio za vas Gospodin, Bog vaš, u Egiptu?

Danas, dakle, spoznaj i zasadi u srce svoje: Gospodin je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji – drugoga nema. Drži njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poživiš na zemlji koju ti Gospodin, Bog tvoj, daje zauvijek.'' 

Riječ Gospodnja 

Otpjevni psalam:  Ps  33, 4-6.9.18-20.22

Pripjev: Blago narodu koji Gospodin odabra sebi za baštinu. 

Pràva je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Gospodnjom su riječju nebesa sazdana
i dahom usta njegovih sva vojska njihova.
On reče – i sve postade,
naredi – i sve se stvori.

Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.

Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama,
kao što se u tebe uzdamo!

 

 Drugo čitanje: Rim 8, 14-17 Primiste Duha posinstva u kojem kličemo: Abba! Oče! 

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima 

Braćo: Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: ''Abba! Oče!'' Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. 

Riječ Gospodnja

 

 

Evanđelje:  Mt 28, 16-20 Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju 

U ono vrijeme:

Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori:

''Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!

I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.'' 

Riječ Gospodnja

  

Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus   

Draga braćo i sestre!

Bog Otac, Bog Sin, Bog Duh Sveti. Presveto Trojstvo. Oni su jedno biće. Bog Isusa Krista je Jedan Jedini Bog! Božanska trojstvenost je u srži kršćanskog vjerovanja u jednog Boga. Vjerovanje u jednog i trojedinog Boga je ono što razlikuje kršćanstvo od drugih monoteističkih (jednobožačkih) religija (Islama i Židovstva). Odmah treba upozoriti da je govor o Bogu analogni (usporedno) – nešto što je slično unutar svjetskom događanju – a ne filozofskom izričaju i filozofskim tvrdnjama. Sam izraz Trojstvo nije biblijski izraz nego je nastao u povijesti Crkve (tri stoljeća se oblikovala vjeroispovijest u Trojstvo). 

Evanđelja govore o Bogu koji se objavljuje kao Otac, kao Sin i kao Duh Božji. Također je dobro biti svjestan da je nemoguće reći pravo ime za Boga. Izričaj je nemoguć jer su naši pojmovi nastali iz stvari, a Bog sve nadilazi. Zato se u Starom zavjetu izbjegavalo imenovati Boga jer bi ga se time 'suzilo' na razinu stvari i pojmova. Za ljudsko poimanje Bog trajno ostaje misterij (nešto znamo, a većinu ne znamo – naslućivanje tajne). Kad mistici govore o Bogu oni govore o svojem doživljaju Boga, dok teolozi (nauka) polaze od svojeg umnog shvaćanja i razumijevanja - polazeći od svijeta. 

Zato se pitamo da li je istina trojstva uopće shvatljiva razumu? Koliko god razumom nalazili prikladnosti, ipak je istina Boga vjerska istina. Isus objavljuje Boga kao Oca, kao Sina, kao Duha. Kod nekih drugih razvijenih religija, pa čak i u helenskom judaizmu, nalazimo neke indikacije pluralnosti u jednome Bogu. Da li se iz samoga čovjeka, koji je na sliku Božju, može naslutiti trojstvena tajna Boga? Na to upućuje sv. Augustin. 

U svakom slučaju trojstveni govor nije neki mitski nego misterijski govor. Puninu se sadržaja Božjeg ispovijeda s trojstvom. Nema dvojbe da je to vjerski govor koji ima veliko značenje i veliki poziv onima koji vjeruju u Jednog i Trojedinog Boga. Ostaje se vjerno monoteizmu i otvara se k pluralnosti. Izbjegava se ispovijedati Boga monarhistički, ali i politeistički. Sveti Augustin, izbjegavajući platonistički (grčki filozofski) govor o Bogu, pokušava protumačiti život u Bogu pomoću pojmova iz metafizike i psihologije (mens, notitia, amor ili memoria, inteligentia, voluntas): um, pojam, ljubav ili sjećanje, shvaćanje, volja. Za njega je čovjek odsjaj Božji zato se u njemu može nazreti nešto od unutarnje Božje tajne. 

Čovjek je jedini na zemlji slika Božja. Tako je Božja istina istovremeno i čovjekova istina. Ona nam objavljuje i tajnu čovjeka. Zato se kaže da čovjek teži da bude onakav kakav je Bog u kojeg vjeruje. Trojstvo objavljuje Boga kao život, kao osobu, kao ljubav. Nije Bog neka slijepa sila, nego blaga ljubav. Trojstveni Bog je živi Bog. Bog koji je 'zajednica', trajno se daruje i trajno stvara. On je u svim bićima i različit od svega stvorenoga. Bog je u čovjeku i razlikuje se od čovjeka. On je kao otac, kao majka, kao dijete. On nije neka neodređena neosobna energija, neka kozmička energija, neka prana kojom bi čovjek mogao manipulirati. 

Bog Otac je apsolutno suveren i transcendentan, nemoguće ga je vidjeti i doći do njega bez Sina. Sin je Božji izraz Stvaranja i Otkupljenja bića od Boga, po Kristu je sve stvoreno na nebu (svemir) i na zemlji. Krist je Bog koji se očituje u duhovnom anđeoskom svijetu i u materijalnom svijetu stvorenja (nastanak duhovnog a onda i materijalnog svemira - Veliki prasak ili Big Bang). Zato po Kristu, i samo po Kristu, možemo vidjeti Boga Oca koji je jedno s Sinom. Sin oduvijek postoji u Trojstvu, jer  stvaranje nije započelo u vremenu, nego u vječnosti, iako se dio tog materijalnog izraza može prebaciti i u matematičke jedinice. Obzirom da su Otac i Sin jedan isti Bog, to ih veže isti Duh Božji koji je s Njima jedno. Bog Otac komunicira, živi i raduje se sa cijelim stvorenjem – duhovnim i materijalnim – kao Bog Sin (Krist).  A u Bogu Sinu imamo savršeno zajedništvo s Bogom Ocem, koji bez Sina ostaje zauvijek skriven, zauvijek Deus absconditus. Očitovanje i osobni izraz Boga Oca u stvorenom svemiru (duhovnom i materijalnom) jest Krist. Krist je sjedinjen sa stvorenjem, zato je Sin (pravi Bog i pravi čovjek). Njih povezuje isti Božji Duh.

Trojstvo nas poziva da budemo kao Bog, po Kristu. Da budemo zajedništvo i pojedinci, da budemo rajsko jedno i mnoštvo.  Jedinstvo ne smije ugušiti osobnost i posebnost. Kao što je u Bogu – Otac, Sin i Duh. Jedno su i različiti su. Istina trojstva podloga je shvaćanja osobnosti. Svi su ljudi sinovi Božji. Ne samo neki. Svi su ljudi vrijedni iako su različiti. Božanski je u različitosti vidjeti jedinstvo. Nažalost, vrlo često se nudi jedinstvo bez različitosti. Različitost ne smije rađati protivnosti nego rasplamsavati ljubav. Ljubav je moguća samo u različitosti. Ljubav je moguća u drugome. Onaj koji odbacuje takav koncept Božjega stvorenoga svemira narušava blagodat, uništava red, poništava Božju ljubav, reinterpretira autentičnu Božju istinu i prikazuje ruglo kao vrednotu a vrednotu kao zaostalost i primitivizam, jer uvodi duhovnu shizofreniju i otpad u Božji vrt (svemir).

Radi Boga koji je zajednica ljudima je zajedništvo u sadržaju vjerovanja u Boga. Tko ne prihvaća zajedništvo i različitosti ne može biti ispovjedalac u Boga Isusa Krista. Čovjek je pozvan da bude kao Bog; da bude otac po Bogu, da bude Sin po Isusu Kristu, da bude duh po Bogu Duhu. Tek kad je sve troje u jednoj osobi ostvaruje se potpunost i vječnost. Budimo kao Bog u kojeg vjerujemo: jedno i različitost. Budimo Ljubav, ona Istinska. 


 

MARANATHA


Kao što lahor gasi mali plamen, a veliki raspiruje, 

tako katastrofe gase malu vjeru, 
dok snažna vjera iz njih izlazi ojačana. 



--------------------------------------------------------------------
Svjetski sabor narodnih katoličkih crkava -  World Council of National Catholic Churches
KATOLIČKA STARA CRKVA U RH - Župa sv. Kristofora, Rab
Crkveni listić ''Znak izabrani''
Odgovara: Mons. Marijan Strunje, župnik
E-mail: zup.sv.kristofora@gmail.com
Mob: 091 443 2333
--------------------------------------------------------------------------------