Church flyer - crkveni listić

  



 
Blaženi koji ne vidješe a vjeruju!


 Godina: IX                         11. IV. 2021.                                  Broj: 379


 

Draga braćo i sestre,

od rođenja u Betlehemu sve do smrti u Jeruzalemu, Isus je stupao putem koji su proroci prorokovali. Dobro je znao da će taj put završiti na Golgoti. Iako je možda znao katkad i zajecati zbog teškog puta, a na samom kraju čak moliti da ga, nakon svega, ipak mimoiđe posljednja žrtva, da bi još neko vrijeme ostao u svijetu koji je tako žarko ljubio, jer ga inače ne bi mogao tako divno i savršeno ocrtati i protumačiti. Isus se ipak uvijek vraćao svojoj završnoj molitvi: Ne moja, nego tvoja volja neka bude! To bijaše melodija njegova života, sažetak i bit drame koju je do kraja odživio da bi sve koji poslije njega dođu mogao voditi putovima istine; da bi nam svima podario nadu u očaju, svjetlo u tmini, osposobljavajući nas da se vinemo s onu stranu vremena iz naše tamnice, do milosti vječnosti koja je naša jedina sloboda. Gospodin Isus bio je ponizan, samozatajan, trajno je naglašavao kako je Bog objavio malenima – ludama – ono što je skriveno od ''mudrih'' – uobraženih narcisoida. Za posebnost Isusove sudbine znala je uska nekolicina, a među njima osobito njegova majka Marija. A ona je, kako se kaže, to znanje čuvala u svojemu srcu. Čini se da drugi nisu ništa zapažali prije početka Isusova javnog djelovanja, i Isus je u Nazaretu slovio vjerojatno kao ni po čemu upadni Josipov sin. To nam potvrđuje srdžba koja je nastala u slušateljstvu kad je nastupio u nazaretskoj sinagogi i govorio o svojem mesijanskom poslanju u svijetu: Nije li ovo tesarov sin? Ne zove li mu se majka Marija i braća Jakov i Josip i Šimun i Juda? Odakle mu sve to? (Mt 13, 55-56). Živio je u ovom svijetu u posljednjim godinama vladavine cara Augusta i u prvom razdoblju vladavine cara Tiberija. Svjetlo kojim je Isus svijetlio pred ljudima malo kada, odnosno nikada ne sja u lugovima akademija, a njegovo neumorno isticanje i naglašavanje poniznosti među svim drugim krepostima, isticanje zrenja očima nevinosti a ne očima znanja, i nije tema koja bi naišla na spontani pljesak i odobravanje učenih cjepidlaka. U evanđeljima nema nigdje nikakve natuknice da se Isus posebno zanimao za rimsku kulturu, ili da ju je uopće spomenuo, iako mu je njezin zorni odraz bio posvuda na dohvat ruke.  Petru je rekao da ostane vjeran svojemu imenu - Stijena -  u svjedoče nju istine da je on – Isus – Krist. Stoga svaka pravovjerna Crkva, bazirna na Pismu i Tradiciji,  koja ima naslijeđe bilo kojeg od dvanaestorice apostola Kristovih, svjedočeći i živjeći tu istinu da Isus jest Krist, neminovno ima ključeve kraljevstva nebeskog po milosti Svetoga Duha koji vjernicima otvara rajska vrata. Kršćanske crkve uistinu svjedoče Isusovu riječ: ni vrata paklena neće je nadvladat – prošli su vjekovi, rasle i propadale republike, carevi i kraljevi, crkve su prolazile kroz krize. 

Isus je brižno izbjegavao i bilo kakav doticaj s židovskim nacionalizmom koji je upravo u to vrijeme, kao priprema za kasniji propali ustanak (od 66. do 70.) posebice bio jak u Galileji. Među ljudima s kojima je Isus općio naći ćemo predstavnike baš svake vrste: i bogate, i utjecajne (Nikodema, Zakeja, rimskog stotnika kojemu je Isus izliječio slugu), sve do siromašnih i prezrenih. Nikoga nije izbjegavao, za svakoga je imao vremena, budući da je njegovo poslanje bilo usmjereno na cjelokupno čovječanstvo.

Stoga, kao Isusovi učenici slijedimo našega Gospodina i propovijedajmo evanđelje, a Sila odozgor pomagati će našoj slabosti i nedostatnosti.


Obavijest: Sv. Misa nedjeljom i blagdanima u 17 sati, uz pridržavanje mjera vezanih uz COVID-19.


Kršćanski podsjetnik – Vjerujmo Gospodinu: 

Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju! (Iv 20, 29)


DRUGA VAZMENA NEDJELJA

Prvo čitanje: Dj 4, 32-35

Drugo čitanje: 1Iv 5, 1-6

Evanđelje: Iv 20, 19-31

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: ''Mir vama!'' To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: ''Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.'' To rekavši, dahne u njih i kaže im: ''Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.''

Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: ''Vidjeli smo Gospodina!'' On im odvrati: ''Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.''

I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: ''Mir vama!'' Zatim će Tomi: ''Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.'' Odgovori mu Toma: ''Gospodin moj i Bog moj!'' Reče mu Isus: ''Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!''

Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.


Razmišljanje uz Evanđelje - Post illa verba textus

Draga braćo i sestre,

u Novom zavjetu, poslanica Hebrejima bavi se detaljno vjerom, dajući poznatu definiciju da je vjera ''već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo'' (11, 2). Ona nadalje govori da je ''bez vjere nemoguće omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovat mora da postoji i da je platilac onima koji ga traže'' (11, 6).  Zatim slijedi niz primjera iz Staroga zavjeta,  uglavnom zgoda o patrijarsima. Posebice je istaknut Abraham kao uzor vjere jer je odgovorio na Božji poziv kad ga je čuo, koliko god odlazak iz razvijene domovine u tuđu zemlju izgledao bezizlazan. Vjera je živa svijest o Božjoj prisutnosti, dobroti, moći i neposrednoj osobnoj brizi za sva stvorenja. Sv. Ćiril Jeruzalemski, jeruzalemski nadbiskup i crkveni naučitelj (4. st.) navodi kako postoji jedna vrsta vjere koja je povezana s davanjem umnog pristanka uz nauk i druga vrsta vjere koja je posebni dar Božje milosti. Ta druga vrsta vjere daje vjerniku snagu da živi na način koji prevladava uobičajenu ljudsku razboritost jer se sve gleda u svjetlu Božje konačne pobjede i nagrade. Takav način razmišljanja podržava i sv. Augustin, hiponski biskup i jadan od najvećih crkvenih naučitelja  (4-5 st.): vjera je vjerovanje u ono što čovjek ne vidi, ali je ujedno i vjerovanje srcem kojim doživljavamo Isusovu božanstvenost i dosljednost. Drugi sabor u Orangeu 529. reći će da je vjera čisti dar Božji koji Bog daje svima krštenima.  Sv. Pavao piše (1 Kor 13) da se kršćanski život svodi na vjeru, ufanje i ljubav, a sv. Toma Akvinski da je vjera kvaliteta uma da pristaje na Božje objavljenje samoga sebe kao istinito. Ukratno, vjera je pristajanje uz Isusa i vjernost njemu, vjernik se pouzdaje u spasonosni zahvat Isusa Krista i trudi se svojim životom donositi plodove obraćenja. Najranija kršćanska Vjerovanja bile su jednostavne izreke poput ''Isus je Gospodin''. One su se povezivale u himne ili recitacije o Isusu. Apostol Toma zvani Blizanac izraz je onog stanja koje je osobito aktualno danas: pouzdanje isključivo u razum i racionalno, u ono što se može ispitati, izmjeriti i izvagati. Jednom riječju, apostol Toma je davni ''predstavnik'' pozitivnih znanosti. Ali Gospodin Isus usmjerava naš pogled dalje od prostora i vremena, dublje od kvantitativnih elemenata, tamo onkraj - prema transcendentnom. U tom procesu jedino je vjera kadra izvršiti funkciju veze: Zatim će (Isus) Tomi: ''Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.'' Odgovori mu Toma: ''Gospodin moj i Bog moj!'' Reče mu Isus: ''Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!'' Blaženost je dakle najuže vezana uz vjeru koja nema racionalni dokaz, ali to ne znači da takva vjera nije razumna – ona proizlazi iz povjerenja Bogu, Božjoj Riječi – Isusu Kristu. Unutarnja izgradnja našega duha usko je povezana s pitanjem vjere. Našu ćemo vjeru jačati molitvom i čitanjem svetih tekstova. Neka Gospodin razvije našu vjeru da ona postane kadra premještati gore i brda. 





----------------------------------------
Pomolimo se: 
Spomeni se, Gospodine, Crkve svoje, da je braniš od svakoga zla, i usavrši je u svojoj ljubavi. I saberi od četiri vjetra nju, posvećenu u kraljevstvu svome koje si joj pripravio; jer tvoja je moć i slava u Vijeke. Neka dođe milost i prođe ovaj svijet! Hosana Bogu Davidovu! Ako je tko svet, neka pristupi; ako tko nije svet, neka se pokaje! Maranatha, amen. 
(Iz staroga spisa nazvanog Nauk dvanaest apostola)

MARANATHA -