Godina: XI 19. III. 2023.
Draga braćo i
sestre,
''danas mnogi biskupi ne vjeruju da Đavao postoji
niti imenuju egzorciste u svojim biskupijama. Ostalo nas je malo i svaki se od
nas u svojoj svakidašnjoj bitci osjeća kao da je posljednji egzorcist pozvan
boriti se s velikim Neprijateljem'', riječi su don Gabrielea Amortha,
egzorcista rimske biskupije (Modena, 1925. – Rim, 16. 9. 2016.)
Don Gabriele u svojim je knjigama uporno
ponavljao veliku istinu Evanđelja, naime, Isus je na tri mjesta u Evanđelju
Sotonu nazvao ''knezom ovoga svijeta.'' Sv. Ivan precizira da je cijeli svijet
pod vlašću Sotone, i kaže nam da je Isus došao na svijet s namjerom da razori
Sotonina djela. Sotona je neumorni protivnik Boga.
Sv. Pavao usuđuje ga se nazvati ''bog ovoga
svijeta'' i tvrdi da se naša svakidašnja borba ne sastoji od borbe protiv osoba
od krvi i mesa, nego protiv Sotone i njegovih anđela koji nas neprestano
okružuju.
Danas se u našim crkvama malo govori o Sotoni i
mnogi, pa i među svećenstvom, ne vjeruju da on postoji. Egzorcizmi kojima je
svjedočio don Gabriele Amorth jasno svjedoče da Sotona postoji. Iako se ne
predočuje kao očevidan, zato što je čisti duh, vrlo je aktivan prema svima
nama.
Nazočiti egzorcizmima ili čitati o njima u
knjigama koje donose dijalog između egzorcista i zloduha neupitno nam pokazuje
da Sotona postoji.
Živimo u strašnome vremenu u kojemu izgleda kao
da je pobijedio praktični ateizam, tj. Đavao. Iako su religije slobodne u
djelovanju, paralelno s time vidimo nikad veće rasulo obitelji, razvode,
potenciranje istospolstva, trovanje mozgova djeci – i to od stručnih i
službenih institucija - o ''prirodnosti'' istospolstva, vidimo masovne pobačaje
i svu drugu tešku moralnu dezorijentiranost ljudi, osobito mladih. K tome i posvemašnji egoizam, potragu za
užicima i širenje svih poroka. Došli smo čak dotle da se čovjek bori protiv
prisutnosti raspela u školama, na radnim mjestima i slično, naime, da ne žele
vidjeti Isusovu spasiteljsku prisutnost, prisutnost onoga koji je porazio
Sotonu. Riječi su Isusove: ''Radi suda dođoh na ovaj svijet.''
Što nam govori Majka Božja? Neprestano nam govori
o Božjim i Sotoninim naumima. Bog želi ljubav, mir i vječno spasenje. Sotona
želi uništenje svijeta. Majka Božja oblikuje svoju vojsku raspršenu po cijelome
svijetu. Snagom obraćenja, Krunice i posta ta će njezina vojska uspjeti
pobijediti Sotonu koji hoće rat, uništenje i vječnu propast. Osim toga, on
prouzročuje i druga zla, kao što su đavolska opsjednuća.
Ako Boga ne stavimo na prvo mjesto, propast će
obitelj, društvo i sloga među narodima. A nadasve, neće se ispuniti naum Boga
koji nas je stvorio za vječnu sreću. Ako ne vjerujemo u vječni život, onda ne
razumijemo ništa o vječnome životu.
Draga braćo i sestre, promišljajmo o vlastitom
životu kako bi svoj život uskladili sa svrhom radi koje nam ga je Bog dao.
Probudimo se prije nego bude prekasno.
Don Gabriele Emorth
Obavijesti
- Sv. Misa
nedjeljom i blagdanima u crkvi sv. Kristofora u 18 sati.
- Sv. Mise
kroz tjedan u dogovoru s župnikom.
Kršćanski podsjetnik – Bez obraćenja nema rođenja u Duhu:
''Čuli to neki od farizeja koji su
bili s njime pa ga upitaju: ''Zar smo i mi slijepi?'' Isus im odgovori: ''Da ste slijepi, ne biste imali
grijeha. No vi govorite: 'Vidimo' pa grijeh vaš ostaje.'' (Iv 9, 40- 41)
ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA
Prvo čitanje: 1Sam 16, 1b.6-7.10-13a
Čitanje Prve knjige o Samuelu
U one dane: Reče Gospodin Samuelu: ''Napuni uljem svoj
rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju jer sam između njegovih
sinova izabrao sebi kralja.'' Kad su došli i kad je Samuel vidio Eliaba, reče u
sebi: ''Jamačno, evo pred Gospodinom stoji njegov pomazanik!''
Ali Gospodin reče Samuelu: ''Ne gledaj na njegovu
vanjštinu ni na njegov visoki stas jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što
gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.'' Tako Jišaj
dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reče Jišaju: ''Gospodin
nije izabrao nijednoga od ovih.''
Potom zapita Jišaja: ''Jesu li to svi tvoji sinovi?''
A on odgovori: ''Ostao je još najmlađi, on je na paši, za stadom.'' Tada Samuel
reče Jišaju: ''Pošalji po njega jer nećemo sjedati za stol dok on ne dođe.''
Jišaj posla po njega: bijaše on rumen, lijepih očiju i
krasna stasa. I Gospodin reče Samuelu: ''Ustani, pomaži ga: taj je!'' Samuel
uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braće; i duh Gospodnji obuze Davida
od onoga dana.
Riječ
Gospodnja
Otpjevni psalam: Ps 23,
1- 6
Pripjev: Gospodin je pastir moj: ni u
čem ja ne oskudijevam.
Gospodin
je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratiti će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
Drugo
čitanje: Ef 5, 8-14
Ustani od mrtvih i
zasvijetlit će ti Krist
Čitanje Poslanice
svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Nekoć bijaste
tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite – plod je
svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina – i odlučite se za ono što je
milo Gospodinu. A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte,
jer što potajno čine, sramota je i govoriti.
A sve što se
raskrinka, pod svjetlošću postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. Zato
veli: ''Probudi
se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist.''
Riječ Gospodnja
Evanđelje: Iv
9, 1-41
Ode, umije se pa se
vrati gledajući.
Čitanje
svetog Evanđelja po Ivanu
Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja.
Zapitaše ga njegovi učenici: ''Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji
te se slijep rodio?'' Odgovori Isus: ''Niti sagriješi on niti njegovi
roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan,
treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može
raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.''
To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal
pa mu kalom premaza oči. I reče mu: ''Idi, operi se u kupalištu Siloamu!'' - što znači ''Poslanik.'' Onaj ode, umije se pa se vrati
gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: ''Nije li to onaj koji je sjedio i
prosio?'' Jedni su govorili: ''On je.'' Drugi opet: ''Nije, nego mu je sličan.'' On je sam tvrdio: ''Da, ja sam!'' Nato ga upitaše: ''Kako su ti se otvorile oči?'' On odgovori: ''Čovjek koji se zove Isus načini kal,
premaza mi oči i reče mi: 'Idi u Siloam i operi se.' Odoh dakle, oprah se i
progledah.'' Rekoše mu: ''Gdje je on?'' Odgovori: ''Ne znam.'' Tada odvedoše toga bivšeg slijepca
farizejima.
A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči,
bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im
reče: ''Stavio mi kal na oči i ja se oprah -
i evo vidim.'' Nato neki između farizeja rekoše: ''Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na
subotu.'' Drugi su pak govorili: ''A kako bi jedan grešnik mogao činiti
takva znamenja?'' I nastade među njima podvojenost.
Zatim ponovno upitaju slijepca: ''A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti
je oči!'' On odgovori: ''Prorok je!'' Židovi ipak ne vjerovahu da on
bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao
i upitaše ih: ''Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite
da se slijep rodio? Kako sada vidi?'' Njegovi roditelji odvrate: ''Znamo da je ovo naš sin i da se
slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo.
Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!'' Rekoše tako njegovi roditelji jer
su se bojali Židova.
Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz
sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi
roditelji: ''Punoljetan je, njega pitajte!'' Pozvaše stoga po drugi put čovjeka
koji bijaše slijep i rekoše mu: ''Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!'' Nato im on odgovori: ''Je li grešnik, ja ne znam. Jedno
znam: slijep sam bio, a sada vidim.'' Rekoše mu opet: ''Što ti učini? Kako ti otvori oči?'' Odgovori im: ''Već vam rekoh i ne poslušaste me.
Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?'' Nato ga oni izgrdiše i rekoše: ''Ti si njegov učenik, a mi smo
učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni
odakle je.''
Odgovori im čovjek: ''Pa to i jest čudnovato da vi ne
znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego
je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije
čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne
bi mogao činiti ništa''. Odgovore mu: ''Sav si se u grijesima rodio, i ti
nas da učiš?'' i izbaciše ga.
Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: ''Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?'' On odgovori: ''A tko je taj, Gospodine, da vjerujem
u njega?'' Reče mu Isus: ''Vidio si ga! To je onaj koji govori
s tobom!'' A on reče: ''Vjerujem, Gospodine!'' I baci se ničice preda nj. Tada
Isus reče: ''Radi suda dođoh na ovaj svijet: da
progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!'' Čuli to neki od farizeja koji su
bili s njime pa ga upitaju: ''Zar smo i mi slijepi?'' Isus im odgovori: ''Da ste slijepi, ne biste imali
grijeha. No vi govorite: 'Vidimo' pa grijeh vaš ostaje.''
Riječ
Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus
Draga braćo
i sestre,
imamo
otvorene oči i uši, a opet niti čujemo niti vidimo. I to je najveći problem.
Nije nikakav problem za čovječanstvo što netko ne bi imao fizički sluh i vid.
Problem je sljepoća i gluhoća kod onih koji imaju zdrave oči i uši. Za ovakvu
gluhoću i sljepilo nitko od naše okoline nije odgovoran. Očito je iz Evanđelja
da je fizičko sljepilo samo slika za duhovno sljepilo i duhovnu gluhoću. Za
naše sljepilo i gluhoću sami smo odgovorni. Toj gluhoći i sljepoći vrlo je
teško pronaći lijek.
Prvi
korak – najbitnije je da svatko od nas shvati da je u izvjesnoj mjeri slijep i
gluh. Tolike ljude mi ne primjećujemo i ne čujemo? Nitko nas i ne poučava
kako slušati i kako gledati. I to se događa prema našoj naravi. A tek
oplemenjena narav otvara se istinskom gledanju i slušanju. Zato nije čudno da
se kroz povijest često ponavlja da slijepi vode slijepe, gluhi gluhe. I čemu se
čuditi da nam se sadašnjost ovako događa kako se događa.
Možda
bi se moglo govoriti o duhovnoj sljepoći i o duhovnom progledanju. Oni koji su
progledali za druge izgledaju 'nenormalni' jer gledaju na stvarnost sasvim
drukčije. U ovome se i razlikuju religiozni (istinski) od drugih ljudi. A vjera
je prema Bibliji progledanje. Vjera je novo svjetlo i nova melodija. Iz nje se
posebno gleda na cijeli svijet. Dok se ne progleda i ne prosluša normalno je da
se hoda pomoću pomagala i drugih ljudi. Tako neki ostaju slijepi i gluhi iako
su u Crkvi. I čim izgube pomagala oni više ne vjeruju niti se ponašaju vjerski.
O
ovome bi trebalo malo više promišljati. Jer pitanje je da li ljudi kroz naše
tumačenje Evanđelja progledaju i otvore uši? Neki trajno odgajaju kako se snaći
kao slijep i gluh u svijetu. To je zavođenje ljudi. To je zadržavanje ljudi u
zatvorenom svijetu i zatvorenim ljudskim odnosima. "Vi ste u svijetu, ali
niste od ovog svijeta" (Isus). Isus je pokazao kako se ozdravlja od
sljepoće i gluhoće. Isto tako trebali bi kršćani, Isusovi nasljednici biti ti
koji pomažu drugima da progledaju. Ljubav i povjerenje otvaraju oči i uši.
Dobrota i ljubav su lijek i liječnik. Poljubac je nekada jači od svih riječi.
Rukovanje i milovanje su također svijetlo i riječ.
Poljubac
je također govor koji prenosi ono što označava. On je neke vrste 'sakrament'.
Prema tome, najbitnije je postati svjestan svoje sljepoće. To je početak
progledanja. Nažalost, vrlo često se duhovno slijepi ljudi obmanjuju da vide realnije,
pragmatičnije ovaj svijet. Tako je uvijek bilo. To je povijest ljudskog roda. Radi
duhovnog sljepila, kaže sv. Augustin, događaju se sva zla i svi promašaji.
Nesreća ima svoje mjesto također u sljepilu.
Da
li bi se prevelika subjektivnost mogla svrstati u neku vrstu sljepila? Osobito kad
se radi o porocima mi ih vrlo teško zapažamo na sebi, dok ih zapažamo kod
drugih. Isto tako vrline ne uočavamo lagano kod drugih kao što ih prenaglašeno
vidimo kod sebe. Evo, sve su to naša slijepila. Korizma je pročišćenje srca i
tijela, a time se čovjek prosvjetljuje. Da, nama je potrebno čišćenje duhovno i
tjelesno.
Dosta
je toga u nama i na nama na što smo se navikli. Sve nas to zatrpava. Dosta toga
je suvišnoga u nama što nam smeta da sebe vidimo u dubini. Dapače, ima nekih
koji skoro vole da ne vide sami sebe u dubini. Straše se sami sebe. Zar svi
veliki ljudi, veliki osnivači religija ne govore o svojem prosvjetljenju? Svi
su oni doživjeli taj čas i s prosvjetljenjem nastala je promjena njihovog
života. Prosvjetljenje mijenja čovjeka u dubini i vanjštini.
Životno
prosvjetljenje ima sasvim drugo značenje od racionalističkog prosvjetiteljstva.
Religiozno prosvjetljenje vodi prema mističnoj svijesti i mističnom doživljaju.
Sv. Augustin nas poziva: "Naučimo željeti Boga... Naučimo se pripraviti
kako ga se može vidjeti. Blaženi čista srca: oni će gledati Boga." Na
ovoj liniji može se govoriti o vjeri kao prosvjetljenju. Zato nas slušanje
Biblije i blagovanje Isusovog sakramenta tijela i krvi prosvjetljuje i liječi
od sljepila. Dok smo unutarnje slijepi egoistični smo i zatvoreni prema svojim
bližnjima. Bog po Isusu Kristu stavlja svoj prst na naše slijepe oči i gluhe
uši.
To je uvijek
milost (dar) Božja. Da bi ju se molilo i prihvatilo potrebno je s naše strane
osjetiti potrebu i osloboditi 'pritok' u našu dubinu.
- MARANATHA -
--------------------------------------------------------------------Katolička Stara CrkvaSTAROKATOLIČKA ŽUPA SV. KRISTOFORA - RAB Don Marijan STRUNJE, župnik E-mail: zup.sv.kristofora@gmail.comMob: 091 443 2333
Draga braćo i sestre,
''danas mnogi biskupi ne vjeruju da Đavao postoji
niti imenuju egzorciste u svojim biskupijama. Ostalo nas je malo i svaki se od
nas u svojoj svakidašnjoj bitci osjeća kao da je posljednji egzorcist pozvan
boriti se s velikim Neprijateljem'', riječi su don Gabrielea Amortha,
egzorcista rimske biskupije (Modena, 1925. – Rim, 16. 9. 2016.)
Don Gabriele u svojim je knjigama uporno
ponavljao veliku istinu Evanđelja, naime, Isus je na tri mjesta u Evanđelju
Sotonu nazvao ''knezom ovoga svijeta.'' Sv. Ivan precizira da je cijeli svijet
pod vlašću Sotone, i kaže nam da je Isus došao na svijet s namjerom da razori
Sotonina djela. Sotona je neumorni protivnik Boga.
Sv. Pavao usuđuje ga se nazvati ''bog ovoga
svijeta'' i tvrdi da se naša svakidašnja borba ne sastoji od borbe protiv osoba
od krvi i mesa, nego protiv Sotone i njegovih anđela koji nas neprestano
okružuju.
Danas se u našim crkvama malo govori o Sotoni i
mnogi, pa i među svećenstvom, ne vjeruju da on postoji. Egzorcizmi kojima je
svjedočio don Gabriele Amorth jasno svjedoče da Sotona postoji. Iako se ne
predočuje kao očevidan, zato što je čisti duh, vrlo je aktivan prema svima
nama.
Nazočiti egzorcizmima ili čitati o njima u
knjigama koje donose dijalog između egzorcista i zloduha neupitno nam pokazuje
da Sotona postoji.
Živimo u strašnome vremenu u kojemu izgleda kao
da je pobijedio praktični ateizam, tj. Đavao. Iako su religije slobodne u
djelovanju, paralelno s time vidimo nikad veće rasulo obitelji, razvode,
potenciranje istospolstva, trovanje mozgova djeci – i to od stručnih i
službenih institucija - o ''prirodnosti'' istospolstva, vidimo masovne pobačaje
i svu drugu tešku moralnu dezorijentiranost ljudi, osobito mladih. K tome i posvemašnji egoizam, potragu za
užicima i širenje svih poroka. Došli smo čak dotle da se čovjek bori protiv
prisutnosti raspela u školama, na radnim mjestima i slično, naime, da ne žele
vidjeti Isusovu spasiteljsku prisutnost, prisutnost onoga koji je porazio
Sotonu. Riječi su Isusove: ''Radi suda dođoh na ovaj svijet.''
Što nam govori Majka Božja? Neprestano nam govori
o Božjim i Sotoninim naumima. Bog želi ljubav, mir i vječno spasenje. Sotona
želi uništenje svijeta. Majka Božja oblikuje svoju vojsku raspršenu po cijelome
svijetu. Snagom obraćenja, Krunice i posta ta će njezina vojska uspjeti
pobijediti Sotonu koji hoće rat, uništenje i vječnu propast. Osim toga, on
prouzročuje i druga zla, kao što su đavolska opsjednuća.
Ako Boga ne stavimo na prvo mjesto, propast će
obitelj, društvo i sloga među narodima. A nadasve, neće se ispuniti naum Boga
koji nas je stvorio za vječnu sreću. Ako ne vjerujemo u vječni život, onda ne
razumijemo ništa o vječnome životu.
Draga braćo i sestre, promišljajmo o vlastitom
životu kako bi svoj život uskladili sa svrhom radi koje nam ga je Bog dao.
Probudimo se prije nego bude prekasno.
Don Gabriele Emorth
Obavijesti
- Sv. Misa
nedjeljom i blagdanima u crkvi sv. Kristofora u 18 sati.
- Sv. Mise
kroz tjedan u dogovoru s župnikom.
Kršćanski podsjetnik – Bez obraćenja nema rođenja u Duhu:
''Čuli to neki od farizeja koji su
bili s njime pa ga upitaju: ''Zar smo i mi slijepi?'' Isus im odgovori: ''Da ste slijepi, ne biste imali
grijeha. No vi govorite: 'Vidimo' pa grijeh vaš ostaje.'' (Iv 9, 40- 41)
ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA
Čitanje Prve knjige o Samuelu
U one dane: Reče Gospodin Samuelu: ''Napuni uljem svoj
rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju jer sam između njegovih
sinova izabrao sebi kralja.'' Kad su došli i kad je Samuel vidio Eliaba, reče u
sebi: ''Jamačno, evo pred Gospodinom stoji njegov pomazanik!''
Ali Gospodin reče Samuelu: ''Ne gledaj na njegovu
vanjštinu ni na njegov visoki stas jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što
gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.'' Tako Jišaj
dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reče Jišaju: ''Gospodin
nije izabrao nijednoga od ovih.''
Potom zapita Jišaja: ''Jesu li to svi tvoji sinovi?''
A on odgovori: ''Ostao je još najmlađi, on je na paši, za stadom.'' Tada Samuel
reče Jišaju: ''Pošalji po njega jer nećemo sjedati za stol dok on ne dođe.''
Jišaj posla po njega: bijaše on rumen, lijepih očiju i
krasna stasa. I Gospodin reče Samuelu: ''Ustani, pomaži ga: taj je!'' Samuel
uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braće; i duh Gospodnji obuze Davida
od onoga dana.
Riječ
Gospodnja
Otpjevni psalam: Ps 23,
1- 6
Pripjev: Gospodin je pastir moj: ni u
čem ja ne oskudijevam.
Gospodin
je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratiti će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
Drugo
čitanje: Ef 5, 8-14
Ustani od mrtvih i
zasvijetlit će ti Krist
Čitanje Poslanice
svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Nekoć bijaste
tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite – plod je
svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina – i odlučite se za ono što je
milo Gospodinu. A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte,
jer što potajno čine, sramota je i govoriti.
A sve što se
raskrinka, pod svjetlošću postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. Zato
veli: ''Probudi
se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist.''
Riječ Gospodnja
Evanđelje: Iv
9, 1-41
Ode, umije se pa se
vrati gledajući.
Čitanje
svetog Evanđelja po Ivanu
Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja.
Zapitaše ga njegovi učenici: ''Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji
te se slijep rodio?'' Odgovori Isus: ''Niti sagriješi on niti njegovi
roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan,
treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može
raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.''
To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal
pa mu kalom premaza oči. I reče mu: ''Idi, operi se u kupalištu Siloamu!'' - što znači ''Poslanik.'' Onaj ode, umije se pa se vrati
gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: ''Nije li to onaj koji je sjedio i
prosio?'' Jedni su govorili: ''On je.'' Drugi opet: ''Nije, nego mu je sličan.'' On je sam tvrdio: ''Da, ja sam!'' Nato ga upitaše: ''Kako su ti se otvorile oči?'' On odgovori: ''Čovjek koji se zove Isus načini kal,
premaza mi oči i reče mi: 'Idi u Siloam i operi se.' Odoh dakle, oprah se i
progledah.'' Rekoše mu: ''Gdje je on?'' Odgovori: ''Ne znam.'' Tada odvedoše toga bivšeg slijepca
farizejima.
A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči,
bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im
reče: ''Stavio mi kal na oči i ja se oprah -
i evo vidim.'' Nato neki između farizeja rekoše: ''Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na
subotu.'' Drugi su pak govorili: ''A kako bi jedan grešnik mogao činiti
takva znamenja?'' I nastade među njima podvojenost.
Zatim ponovno upitaju slijepca: ''A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti
je oči!'' On odgovori: ''Prorok je!'' Židovi ipak ne vjerovahu da on
bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao
i upitaše ih: ''Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite
da se slijep rodio? Kako sada vidi?'' Njegovi roditelji odvrate: ''Znamo da je ovo naš sin i da se
slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo.
Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!'' Rekoše tako njegovi roditelji jer
su se bojali Židova.
Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz
sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi
roditelji: ''Punoljetan je, njega pitajte!'' Pozvaše stoga po drugi put čovjeka
koji bijaše slijep i rekoše mu: ''Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!'' Nato im on odgovori: ''Je li grešnik, ja ne znam. Jedno
znam: slijep sam bio, a sada vidim.'' Rekoše mu opet: ''Što ti učini? Kako ti otvori oči?'' Odgovori im: ''Već vam rekoh i ne poslušaste me.
Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?'' Nato ga oni izgrdiše i rekoše: ''Ti si njegov učenik, a mi smo
učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni
odakle je.''
Odgovori im čovjek: ''Pa to i jest čudnovato da vi ne
znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego
je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije
čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne
bi mogao činiti ništa''. Odgovore mu: ''Sav si se u grijesima rodio, i ti
nas da učiš?'' i izbaciše ga.
Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: ''Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?'' On odgovori: ''A tko je taj, Gospodine, da vjerujem
u njega?'' Reče mu Isus: ''Vidio si ga! To je onaj koji govori
s tobom!'' A on reče: ''Vjerujem, Gospodine!'' I baci se ničice preda nj. Tada
Isus reče: ''Radi suda dođoh na ovaj svijet: da
progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!'' Čuli to neki od farizeja koji su
bili s njime pa ga upitaju: ''Zar smo i mi slijepi?'' Isus im odgovori: ''Da ste slijepi, ne biste imali
grijeha. No vi govorite: 'Vidimo' pa grijeh vaš ostaje.''
Riječ
Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus
Draga braćo
i sestre,
imamo
otvorene oči i uši, a opet niti čujemo niti vidimo. I to je najveći problem.
Nije nikakav problem za čovječanstvo što netko ne bi imao fizički sluh i vid.
Problem je sljepoća i gluhoća kod onih koji imaju zdrave oči i uši. Za ovakvu
gluhoću i sljepilo nitko od naše okoline nije odgovoran. Očito je iz Evanđelja
da je fizičko sljepilo samo slika za duhovno sljepilo i duhovnu gluhoću. Za
naše sljepilo i gluhoću sami smo odgovorni. Toj gluhoći i sljepoći vrlo je
teško pronaći lijek.
Prvi
korak – najbitnije je da svatko od nas shvati da je u izvjesnoj mjeri slijep i
gluh. Tolike ljude mi ne primjećujemo i ne čujemo? Nitko nas i ne poučava
kako slušati i kako gledati. I to se događa prema našoj naravi. A tek
oplemenjena narav otvara se istinskom gledanju i slušanju. Zato nije čudno da
se kroz povijest često ponavlja da slijepi vode slijepe, gluhi gluhe. I čemu se
čuditi da nam se sadašnjost ovako događa kako se događa.
Možda
bi se moglo govoriti o duhovnoj sljepoći i o duhovnom progledanju. Oni koji su
progledali za druge izgledaju 'nenormalni' jer gledaju na stvarnost sasvim
drukčije. U ovome se i razlikuju religiozni (istinski) od drugih ljudi. A vjera
je prema Bibliji progledanje. Vjera je novo svjetlo i nova melodija. Iz nje se
posebno gleda na cijeli svijet. Dok se ne progleda i ne prosluša normalno je da
se hoda pomoću pomagala i drugih ljudi. Tako neki ostaju slijepi i gluhi iako
su u Crkvi. I čim izgube pomagala oni više ne vjeruju niti se ponašaju vjerski.
O
ovome bi trebalo malo više promišljati. Jer pitanje je da li ljudi kroz naše
tumačenje Evanđelja progledaju i otvore uši? Neki trajno odgajaju kako se snaći
kao slijep i gluh u svijetu. To je zavođenje ljudi. To je zadržavanje ljudi u
zatvorenom svijetu i zatvorenim ljudskim odnosima. "Vi ste u svijetu, ali
niste od ovog svijeta" (Isus). Isus je pokazao kako se ozdravlja od
sljepoće i gluhoće. Isto tako trebali bi kršćani, Isusovi nasljednici biti ti
koji pomažu drugima da progledaju. Ljubav i povjerenje otvaraju oči i uši.
Dobrota i ljubav su lijek i liječnik. Poljubac je nekada jači od svih riječi.
Rukovanje i milovanje su također svijetlo i riječ.
Poljubac
je također govor koji prenosi ono što označava. On je neke vrste 'sakrament'.
Prema tome, najbitnije je postati svjestan svoje sljepoće. To je početak
progledanja. Nažalost, vrlo često se duhovno slijepi ljudi obmanjuju da vide realnije,
pragmatičnije ovaj svijet. Tako je uvijek bilo. To je povijest ljudskog roda. Radi
duhovnog sljepila, kaže sv. Augustin, događaju se sva zla i svi promašaji.
Nesreća ima svoje mjesto također u sljepilu.
Da
li bi se prevelika subjektivnost mogla svrstati u neku vrstu sljepila? Osobito kad
se radi o porocima mi ih vrlo teško zapažamo na sebi, dok ih zapažamo kod
drugih. Isto tako vrline ne uočavamo lagano kod drugih kao što ih prenaglašeno
vidimo kod sebe. Evo, sve su to naša slijepila. Korizma je pročišćenje srca i
tijela, a time se čovjek prosvjetljuje. Da, nama je potrebno čišćenje duhovno i
tjelesno.
Dosta
je toga u nama i na nama na što smo se navikli. Sve nas to zatrpava. Dosta toga
je suvišnoga u nama što nam smeta da sebe vidimo u dubini. Dapače, ima nekih
koji skoro vole da ne vide sami sebe u dubini. Straše se sami sebe. Zar svi
veliki ljudi, veliki osnivači religija ne govore o svojem prosvjetljenju? Svi
su oni doživjeli taj čas i s prosvjetljenjem nastala je promjena njihovog
života. Prosvjetljenje mijenja čovjeka u dubini i vanjštini.
Životno
prosvjetljenje ima sasvim drugo značenje od racionalističkog prosvjetiteljstva.
Religiozno prosvjetljenje vodi prema mističnoj svijesti i mističnom doživljaju.
Sv. Augustin nas poziva: "Naučimo željeti Boga... Naučimo se pripraviti
kako ga se može vidjeti. Blaženi čista srca: oni će gledati Boga." Na
ovoj liniji može se govoriti o vjeri kao prosvjetljenju. Zato nas slušanje
Biblije i blagovanje Isusovog sakramenta tijela i krvi prosvjetljuje i liječi
od sljepila. Dok smo unutarnje slijepi egoistični smo i zatvoreni prema svojim
bližnjima. Bog po Isusu Kristu stavlja svoj prst na naše slijepe oči i gluhe
uši.
To je uvijek
milost (dar) Božja. Da bi ju se molilo i prihvatilo potrebno je s naše strane
osjetiti potrebu i osloboditi 'pritok' u našu dubinu.
- MARANATHA -
