Godina: XI 3. XII. 2023. Broj: 517
Draga braćo i sestre!
Nova "sinodna Crkva" potkopava Katoličku Crkvu!
Radni material za zasjedanje Biskupske sinode u listopadu 2023. dostupan dostupan je od 20. lipnja 2023. na šest jezika, četiri romanska i dva germanska. Proučivši ga, biskup Athanasius Schneider poslao je donji odlučan "poziv za molitvu i promišljanje" portalu The Catholic Thing, koji ga je objavio na svetkovinu Apostolskih prvaka 2023.
Puno se pitanja pojavilo o tekućem "sinodnom tijeku" i stoga, kako bih bio koristan Kristovu stadu, želim se osvrnuti na neke važne točke Radnoga materijala (Instrumentum laboris) za zasjedanje Sinode o sinodnosti u listopadu 2023. Čini se da taj radni dokument potkopava božansko ustanovljenje i apostolsko obilježje života i poslanja Katoličke Crkve, zamjenjujući ih izmišljenom "sinodnom Crkvom", uglavnom nadahnutom protestantskim, društvenim i antropocentričnim poimanjem.
U nastavku su glavna područja koja izazivaju zabrinutost.
Potkopava se božansko ustanovljenje Crkve
Instrumentum laboris potkopava biskupsku mjerodavnost poglavito na dva načina. Prvo, zahtijevajući "veću uključenost svih vjernika i stoga ‘manje isključivo’ obavljanje biskupske uloge" (B 2.5, c) i poticanjem "procesa zajedničkoga razlučivanja" (B 3.2, 7). Drugo, čineći biskupsku vlast ovisnom i odgovornom nehijerarhijskim savjetodavnim tijelima, po uzoru na svjetovne ustanove (vidi B 3.3, 8).
Papinski ugled potkopava se poglavito na dva načina. Prvo, sugerirajući da bi "približavanje [convergenza] više skupina mjesnih Crkava (pokrajinskih sinoda, biskupskih konferencija, itd.) o istom pitanju" trebala "obvezati rimskoga biskupa da to rješava na razini sveopće Crkve" (B 3.4). Drugo, sugerirajući da "mjesne ustanove" u različitim krajevima mogu "prihvatiti različite pristupe" od rimskoga biskupa, što bi on trebao prihvatiti (B 3.4).
Nasuprot tomu, ostaje valjana sljedeća tvrdnja Učiteljstva:
"Petrov nasljednik jest stijena koja, protiv proizvoljnosti i prilagodljivosti, jamči neumoljivu vjernost Božjoj riječi".
Hijerarhijski ustroj Crkve potkopava se dvosmislenom uporabom riječi "ministerij", koja se neprikladno pridaje i zaređenima i nezaređenima, primjerice kada se pokušava "poticati razumijevanje služenja koje se ne svodi na zaređene služitelje" (B 2.4, 6).
Nasuprot tomu, ostaju valjane sljedeće tvrdnje Učiteljstva:
"Valja priznati da jezik postaje nesiguran, zbunjujući i stoga neuporabljiv za izražavanje učenja vjere svaki put kad se na bilo koji način zamagljuje razlika koja postoji u bîti, a ne samo u stupnju između krsnoga svećeništva i zaređenoga svećeništva".
"Samo snagom svetoga ređenja on [pojam služenja] prima onu puninu i jedinstvenost značenja koje mu je predaja uvijek pridavala".
Hijerarhijski ustroj Crkve potkopava se i nametanjem "olakšavatelja" [facilitators] koji će "pratiti zajednice… na svim razinama crkvenoga života" (br. 42) i određivanjem sljedeće prednosti: "baviti se pitanjem sudjelovanja žena u upravljanju, donošenju odluka, poslanju i služenjima [ministries] na svim razinama Crkve" (B 2.3, 3).
Nasuprot tomu, ostaju valjane sljedeće tvrdnje Učiteljstva:
"Bit će potrebno i zajamčiti da na svakoj razini – u jeziku, u poučavanju, u pastirskoj praksi, u izboru vlasti – sveto služenje bude predstavljeno u svojoj ontološkoj posebnosti, koja ne dopušta rastvaranje ili nepotrebno prisvajanje".
Jedinstvo sakramenta svetoga reda potkopava se "pozivanjem" Crkve da "razmotri pitanje" đakonskoga ređenja žena: "traži da se uzme u obzir uključivanje žena u đakonat" (B 2.3, 4).
Nasuprot tomu, ostaje valjana sljedeća tvrdnja Učiteljstva:
"Crkva nema nikakve ovlasti podijeliti svećenički red ženama i toga se pravorijeka kao konačnoga moraju držati svi vjernici Crkve".
Potkopava se božanski zakon
Božanski objavljeni ćudoredni zakon potkopava se poglavito na tri načina.
Prvo, postoje ozbiljni propusti zbog izostanka bilo kakve rasprave o grijehu, Deset zapovijedi i krjeposti čistoće.
Drugo, uključno se promiče pokret zvan LGBTQ, koji podrazumijeva zagovaranje homoseksualnoga djelovanja i totalitarne "rodne ideologije" diljem svijeta. Tako Instrumentum laboris oplakuje "one koji se ne osjećaju prihvaćenima u Crkvi, kao što su… LGBTQ+ katolici" (B 1.2 a) i poziva Crkvu "da prihvati one koji se osjećaju isključenima iz Crkve zbog svoga stanja ili seksualnosti (primjerice… osobe LGBTQ+, itd." (B 1.2, 6).
Nasuprot tomu, ostaju valjane sljedeće tvrdnje Učiteljstva:
"U prilog ozakonjenju homoseksualnih zajednica ne može se prizivati načela poštovanja i nediskriminacije bilo koje osobe… Uskraćivanje društvenoga i pravnoga statusa braka oblicima života koji niti jesu niti mogu biti bračni ne protivi se pravednosti, nego, naprotiv, pravednost to uskraćivanje zahtijeva".
Treće, uključno se promiče iskvarenost u pogledu ženidbe, kada se dokument žali na one "koji se ne osjećaju prihvaćenima u Crkvi, kao što su rastavljeni-pa-ponovovjenčani, ljudi u višebračnim brakovima" (B 1.2, a); i kada poziva Crkvu "da prihvati one koji se osjećaju isključenima iz Crkve zbog svoga stanja ili seksualnosti (primjerice rastavljeni-pa-ponovovjenčani, osobe u višebračnim brakovima, … itd.)" (B 1.2, 6).
Nasuprot tomu, ostaju valjane sljedeće tvrdnje Učiteljstva:
"Što se tiče spolne sfere, poznato je čvrsto stajalište koje je On [Isus Krist] zauzeo u obrani nerazrješivosti ženidbe (usp. Matej 19, 3–9) i osuda izrečena i protiv običnoga preljuba srca (usp. Matej 5, 27–28)… je li stvarno, je li istinito zamišljati Krista ‘popustljivim’ na području bračnoga života, u stvarima pobačaja, prijebračnih, izvanbračnih ili homoseksualnih spolnih odnosa? Zasigurno, prvotna kršćanska zajednica, koju su poučavali oni koji su Krista osobno poznavali, nije bila popustljiva… brojni odlomci pavlovskih poslanica dotiču ove stvari (usp. Rimljanima 1, 26 i dalje; Prva Korinćanima 6, 9; Galaćanima 5, 19). Apostolovim riječima sigurno ne manjka jasnoće i strogosti. A to su riječi nadahnute odozgo. One ostaju normativne za Crkvu svih vremena".
"Nije dopušteno davati blagoslov vezama, ni partnerstvima, pa ni postojanima, koja podrazumijevaju spolnu praksu izvan braka (to jest, izvan nerazrješive zajednice jednoga muškarca i jedne žene koja je sama po sebi otvorena prijenosu života)… blagoslov homoseksualnih zajednica ne može se smatrati dopuštenim, jer bi na neki način predstavljao oponašanje ili sličnoznačno upućivanje na blagoslov na vjenčanju, koji se zaziva na muškarca i ženu sjedinjene u sakramentu ženidbe, s obzirom na to da ‘nema nikakve osnove za prihvaćanje ili uspostavu sličnosti, pa ni daleke, između homoseksualnih zajednica i Božjeg nauma o braku i obitelji’ (papa Franjo, apostolska pobudnica Amoris laetitia, br. 251)".
Potkopavaju se život i poslanje Crkve
Apostolsko i nadnaravno obilježje života i poslanja Crkve potkopava se poglavito na tri načina.
Prvo, postoje teški propusti izostankom rasprave o euharistijskom klanjanju, Kristovu križu i čovjekovoj konačnoj svrsi u vječnosti.
Drugo, tu je svjetovno birokratiziranje Crkve, promicanje neke vrste neopelagijskoga krivovjerja da se djeluje kroz porast struktura i sastanaka, s ključnim riječima "izgradnja suglasnosti" i "donošenje odluka" koje se koriste kao da je Crkva poduzeće čije je poslovanje usmjereno na čovjeka.
Treće, tu je subjektivistička "pentekostalizacija" života Crkve preuzetno pripisujući ljudskomu dijalogu, neslužbenim molitvama i međusobnoj razmjeni mišljenja nejasnu duhovnu kakvoću kao što je "razgovor u Duhu" (usp. br. 32–42) "poziv Duha Svetoga", "protagonizam Duha".
Nasuprot tomu, ostaju valjane sljedeće tvrdnje Učiteljstva:
"Crkva je po svojoj naravi drukčija stvarnost od jednostavnih ljudskih društava i stoga je potrebno ustvrditi kako mentalitet i praksa koji postoje u nekim kulturnim, društvenim i političkim strujama našega vremena nisu automatski prenosivi u Crkvu".
Zaključak
Instrumentum laboris za zasjedanje Sinode o sinodnosti u listopadu 2023. promiče, iako na sofisticiraniji način, u biti iste inovjerne (heterodoksne) zamisli koje je iznio njemački Sinodni put.
On zamjenjuje jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu utvarom "sinodne Crkve" koja je svjetovna, birokratska, antropocentrična, neopelagijska, a hijerarhijski i naukovno nejasna – cijelo vrijeme skrivajući ta svojstva iza krinke premazane mašću izričaja kao što je "razgovor u Duhu".
Ali mi ne vjerujemo u "sinodnu Crkvu" – niti bi itko dao život za – nju. Vjerujemo u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu koju je utemeljio naš Gospodin Isus Krist, i čvrsto se držimo Njegove nepromjenjive božanske istine, za koju su bezbrojni katolički mučenici prolili svoju krv.
☩ Athanasius Schneider,
pomoćni biskup Nadbiskupije svete Marije u Astani
Obavijesti - sv. Misa
- Nedjeljom u 18 sati u crkvi sv. Kristofora.
- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete Bogorodice
u dogovoru s župnikom.
- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.
- Sv. ispovijed (tajna) pola sata prije sv. Mise ili u dogovoru s župnikom.
Kršćanski podsjetnik – Budimo budni:
"Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!" (Mk 13, 37)
PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA
Prvo čitanje: Iz 63,16b-17b; 64, 2b-7
O da razdreš nebesa i siđeš!
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ti si, Gospodine, naš otac, otkupitelj naš – ime ti je oduvijek. Zašto, Gospodine, zašto si dopustio da odlutamo s tvojih putova, zašto dade da nam srce otvrdne da se tebe više ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojih i radi pleménâ baštine svoje! O da razdreš nebesa i siđeš: pred licem tvojim tresla bi se brda. Odvijeka se čulo nije, uho nije slušalo, oko nije vidjelo, da bi bog koji, osim tebe, takvo što učinio onima koji se uzdaju u njega. Pritječeš onomu što pravdu čini radosno, onima što se tebe spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, griješismo, od tebe se odmetnusmo. Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša ko haljine okaljane. Svi mi ko lišće otpadosmo i opačine naše ko vjetar nas odnose. Nikog nema da ime tvoje prizove, da se trgne i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim. Pa ipak, Gospodine, ti si naš otac: mi smo glina, a ti naš lončar – svi smo mi djelo ruku tvojih.
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam: Ps 80, 2ac.3b.15-16.18-19
Pripjev: Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!
Pastiru Izraelov, počuj,
ti što sjediš nad kerubima, zablistaj,
probudi silu svoju, priteci nam u pomoć!
Vrati se, Bože nad vojskama,
pogledaj s neba i vidi,
obiđi ovaj vinograd:
zakrili nasad desnice svoje,
sina kog za se odgoji!
Tvoja ruka nek bude nad čovjekom desnice tvoje,
nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
Drugo čitanje: 1Kor 1, 3-9
Očekujemo objavljenje Gospodina našega Isusa Krista.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: u njemu se obogatiste u svemu – u svakoj riječi i svakom spoznanju. Kako li se svjedočanstvo o Kristu utvrdilo u vama te ne oskudijevate ni na jednom daru čekajući objavljenje Gospodina našega Isusa Krista! On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u dan Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega.
Riječ Gospodnja
Evanđelje: Mk 13, 33-37
Bdijte jer ne znate kad će se domaćin vratiti.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
"Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!"
Riječ Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus
Draga braćo i sestre!
Advent – Dolazak. Što to znači za nas danas? Da li je to ono što očekujemo? Što u životu očekujemo? Da li u sebi imamo Adventsko raspoloženje? Imamo li raspoloženje za dolazak 'spasa', za sebe i cijelo čovječanstvo?
Čovječanstvo je pokušalo s najboljom voljom, naći 'spas' u samome sebi i u svijetu bez ikakvog odnosa prema Transcendenciji, prema Bogu. Sve je bilo okrenuto prema čovjeku (antropocentrično). Čovjek je bio vrhunac i kriterij sveg postojećeg i sveg mogućeg. Iskustvo nam svjedoči da se u tome nije uspjelo. Vidljivo je svakodnevno razočaranje u svim autonomnim ljudskim zahvatima.
Razočaranje u znanost kao usrećenje, razočaranje u apsolutni liberalizam i kapitalizam, razočaranje u socijalizam, razočaranje zbog raskola rimokatoličke crkve koji je već de facto traje u Njemačkoj, a kojeg Rim namjerno nije zaustavio jer mu otamo dolazi najviše novaca… Sve je to na čovjeka djelovalo i djeluje kao šok, kao neuspjeh. Čovjek je opipljivo iskusio svoje granice, dapače i posljedice koje su iz tih utopija proizišle. Pokušavao je čovjek raznim 'idolima' zadovoljiti ljudsku čežnju. I svi su se pokazali 'lažnim' i čovjeka i čovječanstvo razočarali. Svijet se opet nalazi pred izborom – nanovo je tražitelj i putnik.
Neki se baš pasivno postavljaju iščekujući kao da će im zlatna budućnost pasti s neba u ruke. To, ta pasivnost je nešto najgore. Abulija (bezvoljnost) je nešto najgore za čovjeka. Ona ruši čovjeka u njegovim nastojanjima i nadanjima.
Traže se razna rješenja. Neki se ljudi vraćaju vjeri i religiji, pa i raznim parareligijama. Da li će i u njima naći svoje smirenje ili razočaranje? Vjernici su odgovorni. I danas nam se nude razni 'mesije' koji viču: 'Evo spasa', ovdje je ili ondje, pođite za nama.
U svemu ovome, prema svim ovim ponudama treba biti kritičan, pa i prema samome sebi i prema svjetskim ponudama. Zar nije bilo dosta lutanja i pogrešnih izbora? Tko se vraća Bogu – treba se obratiti Bogu koji dolazi čovjeku ususret, koji čovjeka ispunjava i spašava. Treba se obratiti Bogu kojega nam otkriva Isus Krist svojim životom i svojom riječi. Bog je Bog ljubavi i dobrote. Okreće li se čovjek i čovječanstvo ljubavi dobroti?
Ako se tome okreće tada će sigurno upoznati Boga unutar ljubavi i dobrote. On je oslonac svemu dobru i plemenitosti. Čovjekova budućnost očito nije samo u njegovoj ruci niti samo u njegovom raspolaganju, a isto tako neće ni biti bez njega. Trebali bi kao ljudi – kao Božji ljudi postati odgovorni za sebe i za svijet. Izgleda da bi čovjek najradije da 'bolja vremena' dođu sama od sebe, da nam padnu kao 'mana' bez našeg bdijenja.
A to se sigurno neće tako dogoditi. Isto tako ne potisnimo ni iz svojeg duha ni iz svijeta optimističko gledanje na budućnost. Optimističko raspoloženje je bitnost i karakteristika vjere pa i lijek duši i smišljenosti življenja.
Dođi Gospodine, ne kasni, mi te trebamo. Zaobiđemo li Gospodinov put zaobići ćemo izvor za kojim čeznemo iz dubine bića. Bog dolazi preko skromnih 'Marija' i 'Josipa', preko 'štalica', preko malih ljudi. Da li ćemo ga u svim tim ljudima prepoznati kao Božje utjelovljenje? – Isusa se prepoznaje u skromnim i malim ljudima. Tamo je on.
On iz njih dolazi u nas. Boga se može spoznati samo na njegov (Božji) način – kroz ljubav i dobrotu. Naše bdijenje jest naše življenje u ljubavi i dobroti. Tko u tome nije taj ni ove godine neće doći do svojeg Božića. Bit će to još jedan promašaj.
Dobri i plemeniti će biti u miru i prepoznat će Boga i Bog će njih prepoznati kao svoje. Svako vrijeme je vrijeme milosti i kušnje. U svakom vremenu mi smo slobodni. Međutim, svako 'gubljenje' Boga bit će naša nesreća i propast. Tko bdije u dobroti i ljubavi – tome će se Bog objaviti u dubini njegova bića. I to će biti preporođenje za kojim svaki čovjek čezne.
I ova godina nam je još jedna ponuda, suvišno je spominjati, koju treba iskoristiti. Možda nam više neće biti ponuđeno. A to znači za nas gubitak vječnog života.
MARANATHA
--------------------------------------------------------------------KATOLIČKA STARA CRKVAŽupa sv. Kristofora, RabMons. Marijan Strunje, župnikE-mail: zup.sv.kristofora@gmail.comMob: 091 443 2333--------------------------------------------------------------------------------
Godina: XI 3. XII. 2023. Broj: 517
Draga braćo i sestre!
Nova "sinodna Crkva" potkopava Katoličku Crkvu!
Radni material za zasjedanje Biskupske sinode u listopadu 2023. dostupan dostupan je od 20. lipnja 2023. na šest jezika, četiri romanska i dva germanska. Proučivši ga, biskup Athanasius Schneider poslao je donji odlučan "poziv za molitvu i promišljanje" portalu The Catholic Thing, koji ga je objavio na svetkovinu Apostolskih prvaka 2023.
Puno se pitanja pojavilo o tekućem "sinodnom tijeku" i stoga, kako bih bio koristan Kristovu stadu, želim se osvrnuti na neke važne točke Radnoga materijala (Instrumentum laboris) za zasjedanje Sinode o sinodnosti u listopadu 2023. Čini se da taj radni dokument potkopava božansko ustanovljenje i apostolsko obilježje života i poslanja Katoličke Crkve, zamjenjujući ih izmišljenom "sinodnom Crkvom", uglavnom nadahnutom protestantskim, društvenim i antropocentričnim poimanjem.
U nastavku su glavna područja koja izazivaju zabrinutost.
Potkopava se božansko ustanovljenje Crkve
Instrumentum laboris potkopava biskupsku mjerodavnost poglavito na dva načina. Prvo, zahtijevajući "veću uključenost svih vjernika i stoga ‘manje isključivo’ obavljanje biskupske uloge" (B 2.5, c) i poticanjem "procesa zajedničkoga razlučivanja" (B 3.2, 7). Drugo, čineći biskupsku vlast ovisnom i odgovornom nehijerarhijskim savjetodavnim tijelima, po uzoru na svjetovne ustanove (vidi B 3.3, 8).
Papinski ugled potkopava se poglavito na dva načina. Prvo, sugerirajući da bi "približavanje [convergenza] više skupina mjesnih Crkava (pokrajinskih sinoda, biskupskih konferencija, itd.) o istom pitanju" trebala "obvezati rimskoga biskupa da to rješava na razini sveopće Crkve" (B 3.4). Drugo, sugerirajući da "mjesne ustanove" u različitim krajevima mogu "prihvatiti različite pristupe" od rimskoga biskupa, što bi on trebao prihvatiti (B 3.4).
Nasuprot tomu, ostaje valjana sljedeća tvrdnja Učiteljstva:
"Petrov nasljednik jest stijena koja, protiv proizvoljnosti i prilagodljivosti, jamči neumoljivu vjernost Božjoj riječi".
Hijerarhijski ustroj Crkve potkopava se dvosmislenom uporabom riječi "ministerij", koja se neprikladno pridaje i zaređenima i nezaređenima, primjerice kada se pokušava "poticati razumijevanje služenja koje se ne svodi na zaređene služitelje" (B 2.4, 6).
Nasuprot tomu, ostaju valjane sljedeće tvrdnje Učiteljstva:
"Valja priznati da jezik postaje nesiguran, zbunjujući i stoga neuporabljiv za izražavanje učenja vjere svaki put kad se na bilo koji način zamagljuje razlika koja postoji u bîti, a ne samo u stupnju između krsnoga svećeništva i zaređenoga svećeništva".
"Samo snagom svetoga ređenja on [pojam služenja] prima onu puninu i jedinstvenost značenja koje mu je predaja uvijek pridavala".
Hijerarhijski ustroj Crkve potkopava se i nametanjem "olakšavatelja" [facilitators] koji će "pratiti zajednice… na svim razinama crkvenoga života" (br. 42) i određivanjem sljedeće prednosti: "baviti se pitanjem sudjelovanja žena u upravljanju, donošenju odluka, poslanju i služenjima [ministries] na svim razinama Crkve" (B 2.3, 3).
Nasuprot tomu, ostaju valjane sljedeće tvrdnje Učiteljstva:
"Bit će potrebno i zajamčiti da na svakoj razini – u jeziku, u poučavanju, u pastirskoj praksi, u izboru vlasti – sveto služenje bude predstavljeno u svojoj ontološkoj posebnosti, koja ne dopušta rastvaranje ili nepotrebno prisvajanje".
Jedinstvo sakramenta svetoga reda potkopava se "pozivanjem" Crkve da "razmotri pitanje" đakonskoga ređenja žena: "traži da se uzme u obzir uključivanje žena u đakonat" (B 2.3, 4).
Nasuprot tomu, ostaje valjana sljedeća tvrdnja Učiteljstva:
"Crkva nema nikakve ovlasti podijeliti svećenički red ženama i toga se pravorijeka kao konačnoga moraju držati svi vjernici Crkve".
Potkopava se božanski zakon
Božanski objavljeni ćudoredni zakon potkopava se poglavito na tri načina.
Prvo, postoje ozbiljni propusti zbog izostanka bilo kakve rasprave o grijehu, Deset zapovijedi i krjeposti čistoće.
Drugo, uključno se promiče pokret zvan LGBTQ, koji podrazumijeva zagovaranje homoseksualnoga djelovanja i totalitarne "rodne ideologije" diljem svijeta. Tako Instrumentum laboris oplakuje "one koji se ne osjećaju prihvaćenima u Crkvi, kao što su… LGBTQ+ katolici" (B 1.2 a) i poziva Crkvu "da prihvati one koji se osjećaju isključenima iz Crkve zbog svoga stanja ili seksualnosti (primjerice… osobe LGBTQ+, itd." (B 1.2, 6).
Nasuprot tomu, ostaju valjane sljedeće tvrdnje Učiteljstva:
"U prilog ozakonjenju homoseksualnih zajednica ne može se prizivati načela poštovanja i nediskriminacije bilo koje osobe… Uskraćivanje društvenoga i pravnoga statusa braka oblicima života koji niti jesu niti mogu biti bračni ne protivi se pravednosti, nego, naprotiv, pravednost to uskraćivanje zahtijeva".
Treće, uključno se promiče iskvarenost u pogledu ženidbe, kada se dokument žali na one "koji se ne osjećaju prihvaćenima u Crkvi, kao što su rastavljeni-pa-ponovovjenčani, ljudi u višebračnim brakovima" (B 1.2, a); i kada poziva Crkvu "da prihvati one koji se osjećaju isključenima iz Crkve zbog svoga stanja ili seksualnosti (primjerice rastavljeni-pa-ponovovjenčani, osobe u višebračnim brakovima, … itd.)" (B 1.2, 6).
Nasuprot tomu, ostaju valjane sljedeće tvrdnje Učiteljstva:
"Što se tiče spolne sfere, poznato je čvrsto stajalište koje je On [Isus Krist] zauzeo u obrani nerazrješivosti ženidbe (usp. Matej 19, 3–9) i osuda izrečena i protiv običnoga preljuba srca (usp. Matej 5, 27–28)… je li stvarno, je li istinito zamišljati Krista ‘popustljivim’ na području bračnoga života, u stvarima pobačaja, prijebračnih, izvanbračnih ili homoseksualnih spolnih odnosa? Zasigurno, prvotna kršćanska zajednica, koju su poučavali oni koji su Krista osobno poznavali, nije bila popustljiva… brojni odlomci pavlovskih poslanica dotiču ove stvari (usp. Rimljanima 1, 26 i dalje; Prva Korinćanima 6, 9; Galaćanima 5, 19). Apostolovim riječima sigurno ne manjka jasnoće i strogosti. A to su riječi nadahnute odozgo. One ostaju normativne za Crkvu svih vremena".
"Nije dopušteno davati blagoslov vezama, ni partnerstvima, pa ni postojanima, koja podrazumijevaju spolnu praksu izvan braka (to jest, izvan nerazrješive zajednice jednoga muškarca i jedne žene koja je sama po sebi otvorena prijenosu života)… blagoslov homoseksualnih zajednica ne može se smatrati dopuštenim, jer bi na neki način predstavljao oponašanje ili sličnoznačno upućivanje na blagoslov na vjenčanju, koji se zaziva na muškarca i ženu sjedinjene u sakramentu ženidbe, s obzirom na to da ‘nema nikakve osnove za prihvaćanje ili uspostavu sličnosti, pa ni daleke, između homoseksualnih zajednica i Božjeg nauma o braku i obitelji’ (papa Franjo, apostolska pobudnica Amoris laetitia, br. 251)".
Potkopavaju se život i poslanje Crkve
Apostolsko i nadnaravno obilježje života i poslanja Crkve potkopava se poglavito na tri načina.
Prvo, postoje teški propusti izostankom rasprave o euharistijskom klanjanju, Kristovu križu i čovjekovoj konačnoj svrsi u vječnosti.
Drugo, tu je svjetovno birokratiziranje Crkve, promicanje neke vrste neopelagijskoga krivovjerja da se djeluje kroz porast struktura i sastanaka, s ključnim riječima "izgradnja suglasnosti" i "donošenje odluka" koje se koriste kao da je Crkva poduzeće čije je poslovanje usmjereno na čovjeka.
Treće, tu je subjektivistička "pentekostalizacija" života Crkve preuzetno pripisujući ljudskomu dijalogu, neslužbenim molitvama i međusobnoj razmjeni mišljenja nejasnu duhovnu kakvoću kao što je "razgovor u Duhu" (usp. br. 32–42) "poziv Duha Svetoga", "protagonizam Duha".
Nasuprot tomu, ostaju valjane sljedeće tvrdnje Učiteljstva:
"Crkva je po svojoj naravi drukčija stvarnost od jednostavnih ljudskih društava i stoga je potrebno ustvrditi kako mentalitet i praksa koji postoje u nekim kulturnim, društvenim i političkim strujama našega vremena nisu automatski prenosivi u Crkvu".
Zaključak
Instrumentum laboris za zasjedanje Sinode o sinodnosti u listopadu 2023. promiče, iako na sofisticiraniji način, u biti iste inovjerne (heterodoksne) zamisli koje je iznio njemački Sinodni put.
On zamjenjuje jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu utvarom "sinodne Crkve" koja je svjetovna, birokratska, antropocentrična, neopelagijska, a hijerarhijski i naukovno nejasna – cijelo vrijeme skrivajući ta svojstva iza krinke premazane mašću izričaja kao što je "razgovor u Duhu".
Ali mi ne vjerujemo u "sinodnu Crkvu" – niti bi itko dao život za – nju. Vjerujemo u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu koju je utemeljio naš Gospodin Isus Krist, i čvrsto se držimo Njegove nepromjenjive božanske istine, za koju su bezbrojni katolički mučenici prolili svoju krv.
☩ Athanasius Schneider,
pomoćni biskup Nadbiskupije svete Marije u Astani
Obavijesti - sv. Misa
- Nedjeljom u 18 sati u crkvi sv. Kristofora.
- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete Bogorodice
u dogovoru s župnikom.
- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.
- Sv. ispovijed (tajna) pola sata prije sv. Mise ili u dogovoru s župnikom.
Kršćanski podsjetnik – Budimo budni:
"Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!" (Mk 13, 37)
PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA
Prvo čitanje: Iz 63,16b-17b; 64, 2b-7
O da razdreš nebesa i siđeš!
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ti si, Gospodine, naš otac, otkupitelj naš – ime ti je oduvijek. Zašto, Gospodine, zašto si dopustio da odlutamo s tvojih putova, zašto dade da nam srce otvrdne da se tebe više ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojih i radi pleménâ baštine svoje! O da razdreš nebesa i siđeš: pred licem tvojim tresla bi se brda. Odvijeka se čulo nije, uho nije slušalo, oko nije vidjelo, da bi bog koji, osim tebe, takvo što učinio onima koji se uzdaju u njega. Pritječeš onomu što pravdu čini radosno, onima što se tebe spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, griješismo, od tebe se odmetnusmo. Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša ko haljine okaljane. Svi mi ko lišće otpadosmo i opačine naše ko vjetar nas odnose. Nikog nema da ime tvoje prizove, da se trgne i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim. Pa ipak, Gospodine, ti si naš otac: mi smo glina, a ti naš lončar – svi smo mi djelo ruku tvojih.
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam: Ps 80, 2ac.3b.15-16.18-19
Pripjev: Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!
Pastiru Izraelov, počuj,
ti što sjediš nad kerubima, zablistaj,
probudi silu svoju, priteci nam u pomoć!
Vrati se, Bože nad vojskama,
pogledaj s neba i vidi,
obiđi ovaj vinograd:
zakrili nasad desnice svoje,
sina kog za se odgoji!
Tvoja ruka nek bude nad čovjekom desnice tvoje,
nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
Drugo čitanje: 1Kor 1, 3-9
Očekujemo objavljenje Gospodina našega Isusa Krista.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: u njemu se obogatiste u svemu – u svakoj riječi i svakom spoznanju. Kako li se svjedočanstvo o Kristu utvrdilo u vama te ne oskudijevate ni na jednom daru čekajući objavljenje Gospodina našega Isusa Krista! On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u dan Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega.
Riječ Gospodnja
Evanđelje: Mk 13, 33-37
Bdijte jer ne znate kad će se domaćin vratiti.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
"Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!"
Riječ Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus
Draga braćo i sestre!
Advent – Dolazak. Što to znači za nas danas? Da li je to ono što očekujemo? Što u životu očekujemo? Da li u sebi imamo Adventsko raspoloženje? Imamo li raspoloženje za dolazak 'spasa', za sebe i cijelo čovječanstvo?
Čovječanstvo je pokušalo s najboljom voljom, naći 'spas' u samome sebi i u svijetu bez ikakvog odnosa prema Transcendenciji, prema Bogu. Sve je bilo okrenuto prema čovjeku (antropocentrično). Čovjek je bio vrhunac i kriterij sveg postojećeg i sveg mogućeg. Iskustvo nam svjedoči da se u tome nije uspjelo. Vidljivo je svakodnevno razočaranje u svim autonomnim ljudskim zahvatima.
Razočaranje u znanost kao usrećenje, razočaranje u apsolutni liberalizam i kapitalizam, razočaranje u socijalizam, razočaranje zbog raskola rimokatoličke crkve koji je već de facto traje u Njemačkoj, a kojeg Rim namjerno nije zaustavio jer mu otamo dolazi najviše novaca… Sve je to na čovjeka djelovalo i djeluje kao šok, kao neuspjeh. Čovjek je opipljivo iskusio svoje granice, dapače i posljedice koje su iz tih utopija proizišle. Pokušavao je čovjek raznim 'idolima' zadovoljiti ljudsku čežnju. I svi su se pokazali 'lažnim' i čovjeka i čovječanstvo razočarali. Svijet se opet nalazi pred izborom – nanovo je tražitelj i putnik.
Neki se baš pasivno postavljaju iščekujući kao da će im zlatna budućnost pasti s neba u ruke. To, ta pasivnost je nešto najgore. Abulija (bezvoljnost) je nešto najgore za čovjeka. Ona ruši čovjeka u njegovim nastojanjima i nadanjima.
Traže se razna rješenja. Neki se ljudi vraćaju vjeri i religiji, pa i raznim parareligijama. Da li će i u njima naći svoje smirenje ili razočaranje? Vjernici su odgovorni. I danas nam se nude razni 'mesije' koji viču: 'Evo spasa', ovdje je ili ondje, pođite za nama.
U svemu ovome, prema svim ovim ponudama treba biti kritičan, pa i prema samome sebi i prema svjetskim ponudama. Zar nije bilo dosta lutanja i pogrešnih izbora? Tko se vraća Bogu – treba se obratiti Bogu koji dolazi čovjeku ususret, koji čovjeka ispunjava i spašava. Treba se obratiti Bogu kojega nam otkriva Isus Krist svojim životom i svojom riječi. Bog je Bog ljubavi i dobrote. Okreće li se čovjek i čovječanstvo ljubavi dobroti?
Ako se tome okreće tada će sigurno upoznati Boga unutar ljubavi i dobrote. On je oslonac svemu dobru i plemenitosti. Čovjekova budućnost očito nije samo u njegovoj ruci niti samo u njegovom raspolaganju, a isto tako neće ni biti bez njega. Trebali bi kao ljudi – kao Božji ljudi postati odgovorni za sebe i za svijet. Izgleda da bi čovjek najradije da 'bolja vremena' dođu sama od sebe, da nam padnu kao 'mana' bez našeg bdijenja.
A to se sigurno neće tako dogoditi. Isto tako ne potisnimo ni iz svojeg duha ni iz svijeta optimističko gledanje na budućnost. Optimističko raspoloženje je bitnost i karakteristika vjere pa i lijek duši i smišljenosti življenja.
Dođi Gospodine, ne kasni, mi te trebamo. Zaobiđemo li Gospodinov put zaobići ćemo izvor za kojim čeznemo iz dubine bića. Bog dolazi preko skromnih 'Marija' i 'Josipa', preko 'štalica', preko malih ljudi. Da li ćemo ga u svim tim ljudima prepoznati kao Božje utjelovljenje? – Isusa se prepoznaje u skromnim i malim ljudima. Tamo je on.
On iz njih dolazi u nas. Boga se može spoznati samo na njegov (Božji) način – kroz ljubav i dobrotu. Naše bdijenje jest naše življenje u ljubavi i dobroti. Tko u tome nije taj ni ove godine neće doći do svojeg Božića. Bit će to još jedan promašaj.
Dobri i plemeniti će biti u miru i prepoznat će Boga i Bog će njih prepoznati kao svoje. Svako vrijeme je vrijeme milosti i kušnje. U svakom vremenu mi smo slobodni. Međutim, svako 'gubljenje' Boga bit će naša nesreća i propast. Tko bdije u dobroti i ljubavi – tome će se Bog objaviti u dubini njegova bića. I to će biti preporođenje za kojim svaki čovjek čezne.
I ova godina nam je još jedna ponuda, suvišno je spominjati, koju treba iskoristiti. Možda nam više neće biti ponuđeno. A to znači za nas gubitak vječnog života.
MARANATHA
