ONE, HOLY, CATHOLIC AND APOSTOLIC CHURCHJEDNA, SVETA, KATOLIČKA (SABORNA) I APOSTOLSKA CRKVA
Godina: XIII 10. V. 2026. Broj: 644
Godina: XIII 10. V. 2026. Broj: 644
Draga braćo i sestre!
Prenosimo dio teksta dr. Ivana
Poljakovića s njegovom analizom koja pokazuje u kakvom apokaliptičnom vremenu
korozije crkve živimo.
Lažna crkva prihvaća sve osim katolika
Todos, todos, todos, svi, svi, svi su
dobrodošli osim katolika. To doista počinje naličiti na lažnu crkvu u kojoj su svi
dobrodošli osim istinskih sinova Crkve.
Koliko je ovo lažno jedinstvo uzelo maha možemo vidjeti
i na primjeru Lavove čestitke Sarahi Mullally, nakon njezinog ustoličenja za
„nadbiskupa“ Canterburyja, koja inače podržava pobačaj, rodnu ideologiju i s
njom sve pripadajuće nastranosti. Osim toga, anglikanska ređenja su nevaljana:
„Mi proglašavamo i izjavljujemo da su ređenja izvršena prema anglikanskom
obredu bila i jesu apsolutno ništavna i potpuno nevažeća“ (Papa Leo XIII.,
Apostolicae Curae, 36).[1] Usprkos svemu tome, Lav u svom
obraćanju toj ženi koja izigrava nadbiskupa piše:
„Preuzvišenoj i časnoj dami Sarahi Mullally,
nadbiskupici Canterburyja
S ovim jamstvom Božje trajne prisutnosti, šaljem
molitvene pozdrave Vašoj Milosti povodom Vašeg imenovanja za nadbiskupicu
Canterburya.
Znam da je služba za koju ste izabrani teška, s
odgovornostima ne samo u Canterburyjskoj biskupiji, već i u cijeloj Crkvi
Engleske, kao i u anglikanskoj zajednici u cjelini. Štoviše, započinjete ove
dužnosti u izazovnom trenutku u povijesti anglikanske obitelji. Moleći
Gospodina da vas ojača darom mudrosti, molim da vas Duh Sveti vodi u služenju
vašim zajednicama i da crpite inspiraciju iz primjera Marije, Majke Božje…
Obraćajući se primasima anglikanske zajednice 2024.
godine, papa Franjo je izjavio da bi 'bio skandal ako zbog naših podjela ne
bismo ispunili naš zajednički poziv da obznanjujemo Krista'. Draga sestro,
dragovoljno prisvajam ove riječi, jer će kroz svjedočanstvo pomirene, bratske i
ujedinjene kršćanske zajednice navještaj Evanđelja najjasnije odjeknuti.“[2]
Ovdje se radi o ženi koja je kao „biskupica Londona“
odigrala ključnu ulogu u promoviranju i „blagoslivljanju“ istospolnih parova,
zbog čega je i došlo do raskola među anglikancima nakon njezinog ustoličenja za
„nadbiskupicu“ Canterburyja.[3] Osim toga, ona otvoreno podržava i
pobačaj.[4] Imajući sve ovo u vidu, ovakve riječi
izgovorene od jednog pape (ili bilo kojeg katolika), u najmanju ruku su
sablažnjive, naročito prizivanje na Blaženu Djevicu Mariju, Bogorodicu, model
savršene poslušnosti Božjoj volji. I pitam, koje će to evanđelje odjeknuti
„kroz svjedočanstvo pomirene, bratske i ujedinjene kršćanske zajednice“?
„Evanđelje“ Sarahe Mullally u kojem se promovira pobačaj, sodomija i druge
perverzije?
Lavu ni to nije bilo dovoljno, već je 27. ožujka 2026.
odlučio odati joj sve moguće počasti u Vatikanu.[5] Mogao je primiti nekog protestantskog
vođu koji nije dio pro-LGBT i pro-abortivnog lobija. Takvih protestantski vođa,
zapravo, uopće ne manjka. Međutim, među svim protestantskim vođama posebnu čast
je ukazao baš „nadbiskupici“ S. Mullally, kao najočitijoj
promicateljici gay-agende.
No, Robert Prevost se ne zaustavlja na lažnom jedinstvu
katolika i protestanata već ide i dalje. On sugerira i jedinstvo, tj.
„zajedništvo koje se oblikuje“ i s muslimanima: „Zajedništvo između kršćana i
muslimana oblikuje se pod plaštom Gospe Afričke. Ovdje, u Alžiru, majčinska
ljubav Lalle Meryem okuplja sve kao djecu, unutar naše bogate raznolikosti, u
našoj zajedničkoj težnji za dostojanstvom, ljubavlju, pravdom i mirom. U
svijetu gdje podjele i ratovi siju bol i smrt, život u jedinstvu i miru je uvjerljiv
znak.“[6] Prevostovo pozivanje na mir među svim
ljudima mu služi samo kao izgovor za širenje lažnog jedinstva. Prema njemu, mi
bi se trebali odreći Krista, Kralja svih naroda, kako bi imali mir u svijetu.
Koje li zablude! Iole upućeni katolik zna da istinskog mira bez Krista Kralja
nema, niti na ovom svijetu, a još manje na drugom.
Zaključak
Ovakvim odavanjem počasti zloglasnim hereticima,
prizivanjem na navodno zajedništvo s njima, jasno se poručuje cijelom svijetu
da Vatikan ubrzano radi na formiranju jedne svjetovne (đavolske) religije,
lažne crkve, gdje su svi dobrodošli osim katolika. Svi se ti heretici
tretiraju s najvećim respektom i uvažavanjem, dok pravovjerne katolike čekaju
klevete, sabotaže, suspenzije i ekskomunikacije.
Ivan Poljaković
[1]On the Nullity of Anglican Orders - Papal Encyclicals (26.4.2026.)
Cjelokupni izvor: https://katolik.hr/lazno-jedinstvo
"Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.'' (Lk 22, 31-32)
Ovo definitivno nije učvršćenje braće nego kolaboracionizam sa Zlim. Rim, mada u uvjerenju da ispravno postupa, mada u uvjerenju da služi Stvoritelju, radi nešto što je Njemu odvratno.
Sjetimo se da je Noa, od svih ljudi na zemlji, samo njih osam imao na svojoj strani. Sjetimo se da se od svih ljudi u Sodomi nije našlo ni deset pravednika. Sjetimo se da je Bog odustao od uništenja Ninive u vrijeme proroka Jone, jer su se ninivljani iskreno pokajali i obratili Gospodinu.
LAUS TIBI CHRISTE
Obavijesti
- Sv. Misa nedjeljom i blagdanima u 18 sati u katedrali
sv. Kristofora.
- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete
Bogorodice u dogovoru s župnikom.
- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili po
dogovoru.
Kršćanski podsjetnik
Čovjek bez Boga posljedično ostaje i čovjek bez 'duše':
"Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati."
(Iv 14, 15)
ŠESTA USKRSNA NEDJELJA
Prvo čitanje: Dj 8,5-8.14-17
Polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.
Čitanje Djela
apostolskih
U one dane: Filip siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista.
Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja
koja je činio. Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući
iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. Nasta tako velika radost u
onome gradu.
Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše
k njima Petra i Ivana. Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha
Svetoga. Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime
Gospodina Isusa. Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam: Ps 66,1-3a.4-7a.16.20
Kliči Bogu, sva zemljo.
Kliči Bogu, sva zemljo,
opjevaj slavu imena njegova,
podaj mu hvalu dostojnu.
Recite Bogu: "Kako su potresna djela tvoja!"
"Sva zemlja nek ti se klanja i
nek ti pjeva,
neka pjeva tvom imenu!"
Dođite i gledajte djela Božja:
čuda učini među sinovima ljudskim.
On pretvori more u zemlju suhu
te rijeku pregaziše.
Stoga se njemu radujmo!
Dovijeka vlada jakošću svojom.
Dođite, počujte, svi koji se Boga
bojite,
pripovjedit ću što učini duši mojoj!
Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi,
naklonosti ne odvrati od mene!
Drugo čitanje: 1Pt 3,15-18
Ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu.
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra
apostola
Ljubljeni: Gospodin – Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite
uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je
u vama, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašuju vaš
dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju. Ta
uspješnije je trpjeti, ako je to Božja volja, čineći dobro, nego čineći zlo.
Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas
privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu.
Riječ Gospodnja
Evanđelje: Iv 14,15-21
Čitanje svetog
Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: "Ako me ljubite, zapovijedi
ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da
bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi
i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti
kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete
me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u
Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me
ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i
njemu se očitovati."
Riječ Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus
Samo ako nasljedujemo Krista onda smo kršćani. Po
rođenju to nismo, jer formalna pripadnost bez djela ne znači ništa: "Mnogi
će me u onaj dan pitati: `Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime
prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?` Tada
ću im kazati: `Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!` "
(Mt 7, 22-23)
Sam Isus nam govori kako ga nasljedovati: Tko me ljubi,
ostat će vjeran mojim zapovijedima. A njegova je zapovijed: ljubi Boga i
bližnjega svoga (brata čovjeka). Kristovo nasljedovanje sastoji se u odnosu
ljubavi prema Bogu stvoritelju i smislu cijeloga svemira i svakog ljudskog života.
Svemir proizlazi iz Božanstva. On je svet, on pokazuje na svojega stvoritelja.
Svijet bez Boga bio bi besmislen – kontingentan (ne nužan) - jer u samome sebi
ne može naći svoje osmišljenje. Odnos prema Bogu, priznavanje Boga, otvaranje
prema Bogu, slućenje Boga, zazivanje Boga, to donosi ravnotežu, čini čovjeka
zdravim i smirenim.
Ako se prekine čovjekov odnos prema Bogu, mnoge se
stvari i mnogi ljudski odnosi pobrkaju. Izrode se mnogi odnosi, pojavljuju se
lažni bogovi i idolatrija, kult ličnosti i mnoga svakodnevna otuđenja. Bez
odnosa prema Bogu iščezava sigurni i stabilni oslonac. Čovjek se gubi, biva
ostavljen samome sebi. A čovjek ostavljen samome sebi gubi svoju ravnotežu. Čovjek bez Boga posljedično ostaje i čovjek bez 'duše'.
Naša ljudska povijest ima iskustvo vremena 'bez Boga'. Takva je vremena
registrirala Biblija. 'Čovječe pokušaj živjeti bez odnosa prema Bogu, pa ćeš
sam vidjeti gdje ćeš se naći sa samim sobom'. U komunistička se vremana u nas
naučavalo da je vjerovanje u Boga
otuđenje i nazadnost. I danas postoje filozofije koje to propagiraju a k tome
takve gluposti i ideologije proglašavaju znanstvenim. Čak rade znanstvene
radove na tu temu – takvi su radovi nekoć nosili nazive ‘napredne filozovije.’ Pisali su da je Bog konkurent čovjeku te mu
smeta pri vlastitom ostvarenju. Taj 'pubertet' nije preboljen pa se
desakralizacijom čovjeka i dalje desakralizira čitav svijet.
Da bi čovjek
mogao biti čovjek potreban mu je Bog. Čovjek bez Boga je manjkav, nekompletan,
on je poluproizvod podložan svakakvim devijacijama jer mu fali orjentir. Bez ne
može se osmisliti početak, sadašnjost i završetak samoga čovjeka. Gospodin je
jedini kriterij naše vlastite stabilnosti, koja niti može biti zakonska, niti
neka druga, ako nije nešto uz što stoji ljudska savjest i svijest. Odnos prema
Bogu živi se i kroz kult prema Bogu: kroz molitvu, meditaciju, slavljenje
božanskih očitovanja. Kultu je cilj da čovjeka uvede u odnos prema Bogu, da
kroz kult čovjek osjeti svoju dušu i u njoj božanstvo. Duh Istine je taj koji
nas uvodi u iskustvo božanstva koje je najživotnije u nama samima, jer mi
(čovjek) smo slika živoga Boga. Znači, kultu (zajedničkom moljenju,
sakramentima, misama) je cilj da čovjeka probudi na odnos i iskustvo Boga, da
čovjeka otvori prema transcendenciji. Ako to kult ne ostvaruje tada se pretvara
u magiju ( ‘bit ćete kao bogovi’ - Post 3, 5 - ali bez Boga - autoidolatrija), ili biva nešto prizemno i ne
inspirativno.
Kroz drugoga čovjeka mi možemo doživljavati crninu,
propast, objavljenje sila zla i tame, pesimizma i devijacija. Ali možemo
doživljavati i svijetlo, uspjeh, optimizam i blagodat ako slijedimo Isusa
Krista. To znači ljubiti brata čovjeka. Kroz drugoga čovjeka mi nastajemo, kroz
druge se 'budimo', kroz drugoga čovjeka mi doživljavamo objavljenje Boga. Bez
drugoga mi ne možemo biti mi. Sam bi čovjek odmah umro, zapravo ne bi se ni
rodio. Zato Isusov poziv nije nešto 'neprirodno', nije nešto što bi nas otuđivalo.
Sam se Isus poistovjetio sa svim ljudima. Uz to što je svaki čovjek slika
Božja, tomu je dodano Isusovo izjednačenje s ljudskim rodom. Svatko tko ljubi,
svatko tko je željan ljubavi već je u odnosu prema Kristu i Krist je u njegovu
životu. Isus poslije svojeg uskrsnuća nije fraza, imenica. On je sa svima nama
u spasiteljskom odnosu. Tko ne prepoznaje drugog čovjeka kao svojeg bližnjega,
taj sigurno ne prepoznaje ni Krista, pa taman imao sve teološko znanje Otaca i
Biblije. Isus nam postavlja bližnjega kao svetinju nad svetinjama.
Tko preskoči čovjeka taj ne može uspostaviti odnos s
Bogom. To je Isusova novost i novi odnos prema čovjeku i Bogu. Pa kao što je
svaka ljubav kompleksna i na kušnji, nesigurna i božanska, takav je i naš odnos
s Bogom i čovjekom. On je uvijek nesiguran, nepotpun. Suština cijelog
Evanđelja, cijelog Isusa je ljubav. Ljubav velikim i malim slovom. Bog i
čovjek. U ljubavi je čovjek najistinskiji, najpotpuniji, najosmišljeniji. Kroz
brata se ljubi Krista, jer ljubav Krista uključuje čovjeka.
Prenosimo dio teksta dr. Ivana Poljakovića s njegovom analizom koja pokazuje u kakvom apokaliptičnom vremenu korozije crkve živimo.
Lažna crkva prihvaća sve osim katolika
Todos, todos, todos, svi, svi, svi su dobrodošli osim katolika. To doista počinje naličiti na lažnu crkvu u kojoj su svi dobrodošli osim istinskih sinova Crkve.
Koliko je ovo lažno jedinstvo uzelo maha možemo vidjeti i na primjeru Lavove čestitke Sarahi Mullally, nakon njezinog ustoličenja za „nadbiskupa“ Canterburyja, koja inače podržava pobačaj, rodnu ideologiju i s njom sve pripadajuće nastranosti. Osim toga, anglikanska ređenja su nevaljana: „Mi proglašavamo i izjavljujemo da su ređenja izvršena prema anglikanskom obredu bila i jesu apsolutno ništavna i potpuno nevažeća“ (Papa Leo XIII., Apostolicae Curae, 36).[1] Usprkos svemu tome, Lav u svom obraćanju toj ženi koja izigrava nadbiskupa piše:
„Preuzvišenoj i časnoj dami Sarahi Mullally, nadbiskupici Canterburyja
S ovim jamstvom Božje trajne prisutnosti, šaljem molitvene pozdrave Vašoj Milosti povodom Vašeg imenovanja za nadbiskupicu Canterburya.
Znam da je služba za koju ste izabrani teška, s odgovornostima ne samo u Canterburyjskoj biskupiji, već i u cijeloj Crkvi Engleske, kao i u anglikanskoj zajednici u cjelini. Štoviše, započinjete ove dužnosti u izazovnom trenutku u povijesti anglikanske obitelji. Moleći Gospodina da vas ojača darom mudrosti, molim da vas Duh Sveti vodi u služenju vašim zajednicama i da crpite inspiraciju iz primjera Marije, Majke Božje…
Obraćajući se primasima anglikanske zajednice 2024. godine, papa Franjo je izjavio da bi 'bio skandal ako zbog naših podjela ne bismo ispunili naš zajednički poziv da obznanjujemo Krista'. Draga sestro, dragovoljno prisvajam ove riječi, jer će kroz svjedočanstvo pomirene, bratske i ujedinjene kršćanske zajednice navještaj Evanđelja najjasnije odjeknuti.“[2]
Ovdje se radi o ženi koja je kao „biskupica Londona“ odigrala ključnu ulogu u promoviranju i „blagoslivljanju“ istospolnih parova, zbog čega je i došlo do raskola među anglikancima nakon njezinog ustoličenja za „nadbiskupicu“ Canterburyja.[3] Osim toga, ona otvoreno podržava i pobačaj.[4] Imajući sve ovo u vidu, ovakve riječi izgovorene od jednog pape (ili bilo kojeg katolika), u najmanju ruku su sablažnjive, naročito prizivanje na Blaženu Djevicu Mariju, Bogorodicu, model savršene poslušnosti Božjoj volji. I pitam, koje će to evanđelje odjeknuti „kroz svjedočanstvo pomirene, bratske i ujedinjene kršćanske zajednice“? „Evanđelje“ Sarahe Mullally u kojem se promovira pobačaj, sodomija i druge perverzije?
Lavu ni to nije bilo dovoljno, već je 27. ožujka 2026. odlučio odati joj sve moguće počasti u Vatikanu.[5] Mogao je primiti nekog protestantskog vođu koji nije dio pro-LGBT i pro-abortivnog lobija. Takvih protestantski vođa, zapravo, uopće ne manjka. Međutim, među svim protestantskim vođama posebnu čast je ukazao baš „nadbiskupici“ S. Mullally, kao najočitijoj promicateljici gay-agende.
No, Robert Prevost se ne zaustavlja na lažnom jedinstvu katolika i protestanata već ide i dalje. On sugerira i jedinstvo, tj. „zajedništvo koje se oblikuje“ i s muslimanima: „Zajedništvo između kršćana i muslimana oblikuje se pod plaštom Gospe Afričke. Ovdje, u Alžiru, majčinska ljubav Lalle Meryem okuplja sve kao djecu, unutar naše bogate raznolikosti, u našoj zajedničkoj težnji za dostojanstvom, ljubavlju, pravdom i mirom. U svijetu gdje podjele i ratovi siju bol i smrt, život u jedinstvu i miru je uvjerljiv znak.“[6] Prevostovo pozivanje na mir među svim ljudima mu služi samo kao izgovor za širenje lažnog jedinstva. Prema njemu, mi bi se trebali odreći Krista, Kralja svih naroda, kako bi imali mir u svijetu. Koje li zablude! Iole upućeni katolik zna da istinskog mira bez Krista Kralja nema, niti na ovom svijetu, a još manje na drugom.
Zaključak
Ovakvim odavanjem počasti zloglasnim hereticima, prizivanjem na navodno zajedništvo s njima, jasno se poručuje cijelom svijetu da Vatikan ubrzano radi na formiranju jedne svjetovne (đavolske) religije, lažne crkve, gdje su svi dobrodošli osim katolika. Svi se ti heretici tretiraju s najvećim respektom i uvažavanjem, dok pravovjerne katolike čekaju klevete, sabotaže, suspenzije i ekskomunikacije.
Ivan Poljaković
[1]On the Nullity of Anglican Orders - Papal Encyclicals (26.4.2026.)
Cjelokupni izvor: https://katolik.hr/lazno-jedinstvo
"Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.'' (Lk 22, 31-32)
Ovo definitivno nije učvršćenje braće nego kolaboracionizam sa Zlim. Rim, mada u uvjerenju da ispravno postupa, mada u uvjerenju da služi Stvoritelju, radi nešto što je Njemu odvratno.
Sjetimo se da je Noa, od svih ljudi na zemlji, samo njih osam imao na svojoj strani. Sjetimo se da se od svih ljudi u Sodomi nije našlo ni deset pravednika. Sjetimo se da je Bog odustao od uništenja Ninive u vrijeme proroka Jone, jer su se ninivljani iskreno pokajali i obratili Gospodinu.
LAUS TIBI CHRISTE
- Sv. Misa nedjeljom i blagdanima u 18 sati u katedrali sv. Kristofora.
- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete Bogorodice u dogovoru s župnikom.
- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.
Čovjek bez Boga posljedično ostaje i čovjek bez 'duše':
"Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati." (Iv 14, 15)
ŠESTA USKRSNA NEDJELJA
Polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Filip siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista.
Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja
koja je činio. Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući
iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. Nasta tako velika radost u
onome gradu.
Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše
k njima Petra i Ivana. Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha
Svetoga. Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime
Gospodina Isusa. Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.
Riječ Gospodnja
Kliči Bogu, sva zemljo.
Kliči Bogu, sva zemljo,
opjevaj slavu imena njegova,
podaj mu hvalu dostojnu.
Recite Bogu: "Kako su potresna djela tvoja!"
"Sva zemlja nek ti se klanja i
nek ti pjeva,
neka pjeva tvom imenu!"
Dođite i gledajte djela Božja:
čuda učini među sinovima ljudskim.
On pretvori more u zemlju suhu
te rijeku pregaziše.
Stoga se njemu radujmo!
Dovijeka vlada jakošću svojom.
Dođite, počujte, svi koji se Boga
bojite,
pripovjedit ću što učini duši mojoj!
Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi,
naklonosti ne odvrati od mene!
Ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu.
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Ljubljeni: Gospodin – Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju. Ta uspješnije je trpjeti, ako je to Božja volja, čineći dobro, nego čineći zlo. Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu.
Riječ Gospodnja
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: "Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati."
Riječ Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus
Samo ako nasljedujemo Krista onda smo kršćani. Po
rođenju to nismo, jer formalna pripadnost bez djela ne znači ništa: "Mnogi
će me u onaj dan pitati: `Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime
prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?` Tada
ću im kazati: `Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!` "
(Mt 7, 22-23)
Sam Isus nam govori kako ga nasljedovati: Tko me ljubi,
ostat će vjeran mojim zapovijedima. A njegova je zapovijed: ljubi Boga i
bližnjega svoga (brata čovjeka). Kristovo nasljedovanje sastoji se u odnosu
ljubavi prema Bogu stvoritelju i smislu cijeloga svemira i svakog ljudskog života.
Svemir proizlazi iz Božanstva. On je svet, on pokazuje na svojega stvoritelja.
Svijet bez Boga bio bi besmislen – kontingentan (ne nužan) - jer u samome sebi
ne može naći svoje osmišljenje. Odnos prema Bogu, priznavanje Boga, otvaranje
prema Bogu, slućenje Boga, zazivanje Boga, to donosi ravnotežu, čini čovjeka
zdravim i smirenim.
Ako se prekine čovjekov odnos prema Bogu, mnoge se
stvari i mnogi ljudski odnosi pobrkaju. Izrode se mnogi odnosi, pojavljuju se
lažni bogovi i idolatrija, kult ličnosti i mnoga svakodnevna otuđenja. Bez
odnosa prema Bogu iščezava sigurni i stabilni oslonac. Čovjek se gubi, biva
ostavljen samome sebi. A čovjek ostavljen samome sebi gubi svoju ravnotežu. Čovjek bez Boga posljedično ostaje i čovjek bez 'duše'.
Naša ljudska povijest ima iskustvo vremena 'bez Boga'. Takva je vremena
registrirala Biblija. 'Čovječe pokušaj živjeti bez odnosa prema Bogu, pa ćeš
sam vidjeti gdje ćeš se naći sa samim sobom'. U komunistička se vremana u nas
naučavalo da je vjerovanje u Boga
otuđenje i nazadnost. I danas postoje filozofije koje to propagiraju a k tome
takve gluposti i ideologije proglašavaju znanstvenim. Čak rade znanstvene
radove na tu temu – takvi su radovi nekoć nosili nazive ‘napredne filozovije.’ Pisali su da je Bog konkurent čovjeku te mu
smeta pri vlastitom ostvarenju. Taj 'pubertet' nije preboljen pa se
desakralizacijom čovjeka i dalje desakralizira čitav svijet.
Da bi čovjek mogao biti čovjek potreban mu je Bog. Čovjek bez Boga je manjkav, nekompletan, on je poluproizvod podložan svakakvim devijacijama jer mu fali orjentir. Bez ne može se osmisliti početak, sadašnjost i završetak samoga čovjeka. Gospodin je jedini kriterij naše vlastite stabilnosti, koja niti može biti zakonska, niti neka druga, ako nije nešto uz što stoji ljudska savjest i svijest. Odnos prema Bogu živi se i kroz kult prema Bogu: kroz molitvu, meditaciju, slavljenje božanskih očitovanja. Kultu je cilj da čovjeka uvede u odnos prema Bogu, da kroz kult čovjek osjeti svoju dušu i u njoj božanstvo. Duh Istine je taj koji nas uvodi u iskustvo božanstva koje je najživotnije u nama samima, jer mi (čovjek) smo slika živoga Boga. Znači, kultu (zajedničkom moljenju, sakramentima, misama) je cilj da čovjeka probudi na odnos i iskustvo Boga, da čovjeka otvori prema transcendenciji. Ako to kult ne ostvaruje tada se pretvara u magiju ( ‘bit ćete kao bogovi’ - Post 3, 5 - ali bez Boga - autoidolatrija), ili biva nešto prizemno i ne inspirativno.
Kroz drugoga čovjeka mi možemo doživljavati crninu, propast, objavljenje sila zla i tame, pesimizma i devijacija. Ali možemo doživljavati i svijetlo, uspjeh, optimizam i blagodat ako slijedimo Isusa Krista. To znači ljubiti brata čovjeka. Kroz drugoga čovjeka mi nastajemo, kroz druge se 'budimo', kroz drugoga čovjeka mi doživljavamo objavljenje Boga. Bez drugoga mi ne možemo biti mi. Sam bi čovjek odmah umro, zapravo ne bi se ni rodio. Zato Isusov poziv nije nešto 'neprirodno', nije nešto što bi nas otuđivalo. Sam se Isus poistovjetio sa svim ljudima. Uz to što je svaki čovjek slika Božja, tomu je dodano Isusovo izjednačenje s ljudskim rodom. Svatko tko ljubi, svatko tko je željan ljubavi već je u odnosu prema Kristu i Krist je u njegovu životu. Isus poslije svojeg uskrsnuća nije fraza, imenica. On je sa svima nama u spasiteljskom odnosu. Tko ne prepoznaje drugog čovjeka kao svojeg bližnjega, taj sigurno ne prepoznaje ni Krista, pa taman imao sve teološko znanje Otaca i Biblije. Isus nam postavlja bližnjega kao svetinju nad svetinjama.
Tko preskoči čovjeka taj ne može uspostaviti odnos s
Bogom. To je Isusova novost i novi odnos prema čovjeku i Bogu. Pa kao što je
svaka ljubav kompleksna i na kušnji, nesigurna i božanska, takav je i naš odnos
s Bogom i čovjekom. On je uvijek nesiguran, nepotpun. Suština cijelog
Evanđelja, cijelog Isusa je ljubav. Ljubav velikim i malim slovom. Bog i
čovjek. U ljubavi je čovjek najistinskiji, najpotpuniji, najosmišljeniji. Kroz
brata se ljubi Krista, jer ljubav Krista uključuje čovjeka.
