Draga braćo i sestre!
Uistinu skandalozno zvuče riječi kardinala Fernándeza koji mijenja duh i poslanje Crkve usmjerene na obraćenje i pokoru, uvodeći tzv. crkvu koja to nije, nego je društvo neobraćenih koji su ponosni što su neobraćeni. On poziva sve neobraćene da ostanu neobraćeni i budu članovi te nove neobraćene''crkve''. Ali to nije više Crkva Kristova nego sol koja je obljutavila. Ekskomuniciraju se oni na putu evanđelja a prihvaćaju neobraćenici koji žive sodomu i gomoru.
Dana 5. ožujka 2023., u svojoj katedrali u La Plati,
biskup Víctor Manuel Fernández osudio je moralna „razvrstavanja“ i
„etiketiranja“ koja je, prema njegovim riječima, razvila Crkva. Tri godine
poslije, kao prefekt Dikasterija za nauk vjere, potpisao je dekret o izopćenju
usmjeren protiv biskupa, članova i vjernika Svećeničkog bratstva sv. Pija X.,
nakon biskupskih posvećenja održanih 1. srpnja 2026.
Propovijed od 5. ožujka 2023. u katedrali u La Plati
(ulomak)
„Jer ako ne naučimo gledati drugoga na drukčiji način,
ništa se neće promijeniti. Ako ne naučim vidjeti njegovu ljepotu izvan njegova
izgleda, njegovih sposobnosti, njegove spolne orijentacije ili bilo čega
drugoga; ako ne naučim gledati dalje od svega toga, nikada ga neću moći ljubiti
onakvim kakav jest, bez obzira sviđa li mi se ili ne.“
„Zato svaki brat i svaka sestra vrijede više od svega
na ovome svijetu. Znate da je Crkva tijekom mnogih stoljeća išla drugim putem.
A da toga nije bila ni svjesna, razvila je čitavu filozofiju i moral pun
razvrstavanja, stvorenih da ljude svrstavaju u kategorije i lijepe im etikete:
„Ovaj je ovakav, onaj je onakav; ovaj može primiti pričest, onaj ne može; ovome
se može oprostiti, onome ne može.““
„Strašno je što nam se to dogodilo u Crkvi. Hvala Bogu,
papa Franjo pomaže nam osloboditi se tih obrazaca.“
Izvor:
https://fsspx.news/en/news/cardinal-fernandez-denounces-classifications-excommunicates-sspx-59994Čuvajte se braćo i sestre ovakvih ''pastira'' i uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze! (Usp. Lk 13, 13-14)
LAUS TIBI CHRISTE
Obavijesti
- Sv. Misa nedjeljom i blagdanima u 18 sati u katedrali
sv. Kristofora.
- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete
Bogorodice u dogovoru s župnikom.
- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.
- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili po
dogovoru.
Kršćanski podsjetnik
Jesi li plodno tlo za riječ Božju, ili si suha zemlja
nesposobna da primiš vodu života: "Gle, iziđe sijač sijati." (Mt 13,3)
PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
Prvo čitanje: Iz 55,10-11
Dažd zemlju oplodi i ozeleni.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin: "Kao što dažd i snijeg s neba silaze i ne vraćaju se
onamo dok se zemlja ne natopi, oplodi i zazeleni da bi dala sjeme sijaču i
kruha za jelo, tako i riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća se k meni bez
ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah."
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam: Ps 65,10-14
Sjeme pade na dobru zemlju i urodi.
Ti, Gospodine, pohodi zemlju
i ti je natopi, obogati nju veoma.
Božja se rijeka vodom napuni,
ti pripravi ljudima žito.
Ovako pripremi zemlju:
brazde joj natopi,
grude joj poravna;
kišom je omekša,
usjeve joj blagoslovi.
Ti okruni godinu dobrotom svojom,
plodnost niče za stopama tvojim.
Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja,
brežuljci se pašu radošću.
Livade se kite stadima,
doline se pokrivaju žitom:
svagdje klicanje, pjesma.
Drugo čitanje: Rim 8,18-23
Stvorenje sa svom žudnjom iščekuje objavljenje sinova
Božjih.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj
slavi koja se ima očitovati u nama. Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje
ovo objavljenje sinova Božjih: stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti – ne
po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu – ali u nadi. Jer i stvorenje
će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece
Božje. Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima
sve do sada. Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo
iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.
Riječ Gospodnja
Evanđelje: Mt 13,1-23
Iziđe sijač sijati.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te
je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je
mnogo u prispodobama:
"Gle, iziđe sijač sijati i dok je sijao,
nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.
Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah
izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše
korijena, osuši se.
Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga.
Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo
šezdesetostruk, treće tridesetostruk.Tko ima uši, neka čuje!"I pristupe učenici pa ga zapitaju: "Zašto im zboriš u
prispodobama?" On im odgovori: "Zato što je vama dano znati otajstva
kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i
obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im
zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Tako se
ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati – i
nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce
naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju,
srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što
vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici
željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali
nisu čuli.Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o
Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To
je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ
i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad
zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje
– to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva
uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju – to je onaj
koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko,
jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko."
Riječ Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus
Isus nam u paraboli o sijaču pokazuje tri čovjekova stanja
u kojima se prima Riječ, Isus i njegova riječ: stanje površnosti, stanje
tvrdoglavosti i stanje otvorenosti.
Vrlo često se pitamo zašto mi ili drugi neke istine ne
primamo.
Mnoge vrijedne istine i blagosti ostaju od nas
neprihvaćene.
Može nam se naviještati s neba, ipak riječ i poruka
neće ući u nas. Sve zavisi ne od istine nego od nas i našega stanja. Od nas
zavisi zašto ne upoznajemo Boga i bližnje ljude. Nekada se pitamo zašto neki
ljudi ne prihvaćaju niti ljubav niti istinu. U pitanju je subjekt koji prihvaća
odnosno ne prihvaća ponuđenu stvarnost. Današnja parabola prvenstveno nas vraća
nama samima da se upitamo u kojem smo mi duševnom stanju. Trebamo postati
svjesni sebe i svojeg stanja. Istina, za to treba imati hrabrosti. Iz mnogih
svjedočanstava drugih, a i iz vlastitog iskustva znamo da tek kad se u sebi
promijenimo, kad promijenimo svoje stanje tada nam mnoge stvari ulaze u srce i
u glavu. Možda se najviše bojimo sami sebe i svojeg stanja. Mnogo toga ovisi o
nama samima. Mnogo toga mi bi mogli promijeniti.
Gdje smo sad? Da li smo u stanju ‘pokraj puta’, da li
smo izvan sebe pa na nas pada svega i svačega, ali se ništa u nama ne zadržava?
Na sve gledamo površno i površno prihvaćamo, a površno i odbacujemo. Vrlo brzo
se zanosimo i vrlo brzo se i ohladimo. U takvom stanju potpuno smo nestabilni i
nesposobni za bilo koje ozbiljne pothvate. U stanju ‘izvan sebe’ nismo sposobni
niti za prijateljstvo, niti za ozbiljno shvaćanje. U takvom stanju sve
prihvaćamo i ništa ne zadržavamo. Onoga smo ili one istine koja nam naleti, ali
se ni na jednoj ne zadržavamo. Priklanjamo se, kako narod kaže, kao pas
lutalica prvim kolima koja naiđu.
Druga negativna dispozicija jest tvrdoglavost i
zatvorenost - kamenito tlo. U takvom raspoloženju ništa se ne prima, ili ako se
prima to je samo radi izgleda, ali se ništa ne usvaja. Takvo raspoloženje
tvrdoglavosti nije pogodno ni za kakvo zajedništvo i međusobno uvažavanje.
Takvi mogu lagano postati fanatici svojeg stava bez obzira na vrijednost ili
nevrijednost stava. U takvom stanju je nemoguć bilo kakav dijalog. Njihova
tvrdoglavost je pokriće plitkosti. Međutim ovdje nije riječ o plitkoći shvaćanja
nego o plitkoći duševnog stava.
I treće stanje jest stanje otvorenosti duha - plodno
tlo. To su oni koji su otvoreni za istinu i dobro bez obzira od koga dolazili.
Ti žive otvorene duše i otvorenih očiju. Oni nisu slijepi niti nesretni, pa i
onda kada im je teško. Teškoće čovjeka otvorena duha ne čine nesretnikom. Ljudi
otvorena duha otvoreni su Bogu i ljudima. Oni su prijatelji i drugi ih žele za
prijatelje.
Ono što je bitno u ovoj paraboli jest da mi ipak možemo
promijeniti svoje stanje. I Bog i ljudi nam nude svoju dobrotu i svoju istinu
kojima se treba otvoriti. Nijedan karakter nije negativan niti se može reći da
je netko po rođenju fiksiran na određeni stav. Svi karakteri su po sebi
otvoreni i Bogu i bližnjemu. Svi ljudi su otvoreni ljubavi i istini.
Također se može reći da nekada stojimo pred misterijem
ljudskog opredjeljenja za zlo. To očito nije normalno stanje. To je bolesno
stanje. Često će neki vlastitu odgovornost prebacivati na neke zle sudbine. Bog
svakome daje dovoljno milosti da se opredijeli za dobro i plemenitost. Isto
tako je dobro spomenuti da smo svi mi također odgovorni jedni za druge. Kako
pristupamo drugome čovjeku? Da li on u našem pristupu doživljava da mu želimo
dobro ili imamo svoj interes?
Nekada možda i iznosimo istinu i nudimo dobro, ali na
način pobjednika i podcjenjivanja drugoga. Bog u svojem odnosu prema čovjeku
poštuje njegovu slobodu. Sloboda je Božji dar pa i onda kada ju upotrebljavamo
na svoje zlo. Svima nama je upućena Isusova riječ i svima donosi smisao i
smirenje. A ako ne donosi rod, stvar je u nama a ne u riječi. Isus nas poziva
da se opredijelimo na otvorenost, da budemo plodno tlo za istinu i ljubav. I
doći će mir i sigurnost u nas. Bog će prebivati u nama.
MARANATHA
Draga braćo i sestre!
Uistinu skandalozno zvuče riječi kardinala Fernándeza koji mijenja duh i poslanje Crkve usmjerene na obraćenje i pokoru, uvodeći tzv. crkvu koja to nije, nego je društvo neobraćenih koji su ponosni što su neobraćeni. On poziva sve neobraćene da ostanu neobraćeni i budu članovi te nove neobraćene''crkve''. Ali to nije više Crkva Kristova nego sol koja je obljutavila. Ekskomuniciraju se oni na putu evanđelja a prihvaćaju neobraćenici koji žive sodomu i gomoru.
Dana 5. ožujka 2023., u svojoj katedrali u La Plati, biskup Víctor Manuel Fernández osudio je moralna „razvrstavanja“ i „etiketiranja“ koja je, prema njegovim riječima, razvila Crkva. Tri godine poslije, kao prefekt Dikasterija za nauk vjere, potpisao je dekret o izopćenju usmjeren protiv biskupa, članova i vjernika Svećeničkog bratstva sv. Pija X., nakon biskupskih posvećenja održanih 1. srpnja 2026.
Propovijed od 5. ožujka 2023. u katedrali u La Plati
(ulomak)
„Jer ako ne naučimo gledati drugoga na drukčiji način,
ništa se neće promijeniti. Ako ne naučim vidjeti njegovu ljepotu izvan njegova
izgleda, njegovih sposobnosti, njegove spolne orijentacije ili bilo čega
drugoga; ako ne naučim gledati dalje od svega toga, nikada ga neću moći ljubiti
onakvim kakav jest, bez obzira sviđa li mi se ili ne.“
„Zato svaki brat i svaka sestra vrijede više od svega
na ovome svijetu. Znate da je Crkva tijekom mnogih stoljeća išla drugim putem.
A da toga nije bila ni svjesna, razvila je čitavu filozofiju i moral pun
razvrstavanja, stvorenih da ljude svrstavaju u kategorije i lijepe im etikete:
„Ovaj je ovakav, onaj je onakav; ovaj može primiti pričest, onaj ne može; ovome
se može oprostiti, onome ne može.““
„Strašno je što nam se to dogodilo u Crkvi. Hvala Bogu, papa Franjo pomaže nam osloboditi se tih obrazaca.“
https://fsspx.news/en/news/cardinal-fernandez-denounces-classifications-excommunicates-sspx-59994
Čuvajte se braćo i sestre ovakvih ''pastira'' i uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze! (Usp. Lk 13, 13-14)
LAUS TIBI CHRISTE
- Sv. Misa nedjeljom i blagdanima u 18 sati u katedrali sv. Kristofora.
- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete Bogorodice u dogovoru s župnikom.
- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.
- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili po dogovoru.
Jesi li plodno tlo za riječ Božju, ili si suha zemlja nesposobna da primiš vodu života:
PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
Dažd zemlju oplodi i ozeleni.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin: "Kao što dažd i snijeg s neba silaze i ne vraćaju se onamo dok se zemlja ne natopi, oplodi i zazeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako i riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća se k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah."
Riječ Gospodnja
Sjeme pade na dobru zemlju i urodi.
Ti, Gospodine, pohodi zemlju
i ti je natopi, obogati nju veoma.
Božja se rijeka vodom napuni,
ti pripravi ljudima žito.
Ovako pripremi zemlju:
brazde joj natopi,
grude joj poravna;
kišom je omekša,
usjeve joj blagoslovi.
Ti okruni godinu dobrotom svojom,
plodnost niče za stopama tvojim.
Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja,
brežuljci se pašu radošću.
Livade se kite stadima,
doline se pokrivaju žitom:
svagdje klicanje, pjesma.
Stvorenje sa svom žudnjom iščekuje objavljenje sinova Božjih.
Braćo! Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti – ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu – ali u nadi. Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.
Iziđe sijač sijati.
Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama:
"Gle, iziđe sijač sijati i dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.
Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se.
Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga.
Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.
Riječ Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus
Isus nam u paraboli o sijaču pokazuje tri čovjekova stanja
u kojima se prima Riječ, Isus i njegova riječ: stanje površnosti, stanje
tvrdoglavosti i stanje otvorenosti.
Vrlo često se pitamo zašto mi ili drugi neke istine ne
primamo.
Mnoge vrijedne istine i blagosti ostaju od nas
neprihvaćene.
Može nam se naviještati s neba, ipak riječ i poruka
neće ući u nas. Sve zavisi ne od istine nego od nas i našega stanja. Od nas
zavisi zašto ne upoznajemo Boga i bližnje ljude. Nekada se pitamo zašto neki
ljudi ne prihvaćaju niti ljubav niti istinu. U pitanju je subjekt koji prihvaća
odnosno ne prihvaća ponuđenu stvarnost. Današnja parabola prvenstveno nas vraća
nama samima da se upitamo u kojem smo mi duševnom stanju. Trebamo postati
svjesni sebe i svojeg stanja. Istina, za to treba imati hrabrosti. Iz mnogih
svjedočanstava drugih, a i iz vlastitog iskustva znamo da tek kad se u sebi
promijenimo, kad promijenimo svoje stanje tada nam mnoge stvari ulaze u srce i
u glavu. Možda se najviše bojimo sami sebe i svojeg stanja. Mnogo toga ovisi o
nama samima. Mnogo toga mi bi mogli promijeniti.
Gdje smo sad? Da li smo u stanju ‘pokraj puta’, da li
smo izvan sebe pa na nas pada svega i svačega, ali se ništa u nama ne zadržava?
Na sve gledamo površno i površno prihvaćamo, a površno i odbacujemo. Vrlo brzo
se zanosimo i vrlo brzo se i ohladimo. U takvom stanju potpuno smo nestabilni i
nesposobni za bilo koje ozbiljne pothvate. U stanju ‘izvan sebe’ nismo sposobni
niti za prijateljstvo, niti za ozbiljno shvaćanje. U takvom stanju sve
prihvaćamo i ništa ne zadržavamo. Onoga smo ili one istine koja nam naleti, ali
se ni na jednoj ne zadržavamo. Priklanjamo se, kako narod kaže, kao pas
lutalica prvim kolima koja naiđu.
Druga negativna dispozicija jest tvrdoglavost i
zatvorenost - kamenito tlo. U takvom raspoloženju ništa se ne prima, ili ako se
prima to je samo radi izgleda, ali se ništa ne usvaja. Takvo raspoloženje
tvrdoglavosti nije pogodno ni za kakvo zajedništvo i međusobno uvažavanje.
Takvi mogu lagano postati fanatici svojeg stava bez obzira na vrijednost ili
nevrijednost stava. U takvom stanju je nemoguć bilo kakav dijalog. Njihova
tvrdoglavost je pokriće plitkosti. Međutim ovdje nije riječ o plitkoći shvaćanja
nego o plitkoći duševnog stava.
I treće stanje jest stanje otvorenosti duha - plodno tlo. To su oni koji su otvoreni za istinu i dobro bez obzira od koga dolazili. Ti žive otvorene duše i otvorenih očiju. Oni nisu slijepi niti nesretni, pa i onda kada im je teško. Teškoće čovjeka otvorena duha ne čine nesretnikom. Ljudi otvorena duha otvoreni su Bogu i ljudima. Oni su prijatelji i drugi ih žele za prijatelje.
Ono što je bitno u ovoj paraboli jest da mi ipak možemo promijeniti svoje stanje. I Bog i ljudi nam nude svoju dobrotu i svoju istinu kojima se treba otvoriti. Nijedan karakter nije negativan niti se može reći da je netko po rođenju fiksiran na određeni stav. Svi karakteri su po sebi otvoreni i Bogu i bližnjemu. Svi ljudi su otvoreni ljubavi i istini.
Također se može reći da nekada stojimo pred misterijem ljudskog opredjeljenja za zlo. To očito nije normalno stanje. To je bolesno stanje. Često će neki vlastitu odgovornost prebacivati na neke zle sudbine. Bog svakome daje dovoljno milosti da se opredijeli za dobro i plemenitost. Isto tako je dobro spomenuti da smo svi mi također odgovorni jedni za druge. Kako pristupamo drugome čovjeku? Da li on u našem pristupu doživljava da mu želimo dobro ili imamo svoj interes?
Nekada možda i iznosimo istinu i nudimo dobro, ali na
način pobjednika i podcjenjivanja drugoga. Bog u svojem odnosu prema čovjeku
poštuje njegovu slobodu. Sloboda je Božji dar pa i onda kada ju upotrebljavamo
na svoje zlo. Svima nama je upućena Isusova riječ i svima donosi smisao i
smirenje. A ako ne donosi rod, stvar je u nama a ne u riječi. Isus nas poziva
da se opredijelimo na otvorenost, da budemo plodno tlo za istinu i ljubav. I
doći će mir i sigurnost u nas. Bog će prebivati u nama.

