Church flyer - crkveni listić



Kraljice anđela, moli za nas.



Godina: XI                    25. II. 2024.                                Broj: 529


  

Draga braćo i sestre!


Kako Sveto Pismo tretira homoseksualnost?

Čitamo u 1. Post 19, 1–26, odlomak koji govori o tome kako je Lot, koji je živio u gradu Sodomi, primio dva tajanstvena stranca u svoj dom. Saznavši za to, gradski stanovnici, Sodomljani, od malih do starih, svi ljudi iz svih dijelova grada, okružiše kuću i pozvaše Lota i rekoše mu: Gdje su ljudi koji su došli k tebi noćiti? Izvedi ih k nama; da ih se namilujemo. Međutim, stranci su zaslijepili Sodomljane i odveli Lota iz grada. Nakon toga Gospodin je pustio na Sodomu i Gomoru sumpor i oganj s neba, i uništio te gradove i svu okolinu i sve stanovnike tih gradova. U isto vrijeme, misteriozni putnici rekli su Lotu da je Sodoma platila zbog svoje grešnosti.

Neki zapadni protestanti tvrde da je nepravda Sodomljana bila negostoljubivost, a ne homoseksualnost, ali poslanica apostola Jude kaže: kao Sodoma i Gomora i okolni gradovi, koji su se poput njih podali bludu i otišli za drugom pȕti, stoje za primjer, ispaštajući kaznu u vječnom ognju. (Jd 1, 7)

2. Lev 18, 22: Ne lijegaj s muškarcem kako se liježe sa ženom! To bi bila grozota.

3. Lev 20, 13: Ako bi muškarac legao s muškarcem kao što se liježe sa ženom, obojica bi počinila odvratno djelo. Neka se smaknu i krv njihova neka padne na njih.

4. Rim 1, 26–27: Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja.

5. 1 Kor 6, 9–10: Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega.

6. 1 Tim 1, 9-11: Zakon nije stvoren za pravednike, nego za … zle i grješnike, pokvarene i onečišćene, za one koji vrijeđaju oca i majku, za ubojice, za bludnike, homoseksualce … lažljivce, krivokletnike, i za sve što je protivno zdravom nauku, po evanđelju Slave blaženog Boga, koje mi je povjereno.

 

Stav Starokatoličkog patrijarhata odnosno Svjetskog sabora narodnih katoličkih crkava?

Socijalna koncepcija Svjetskog sabora narodnih katoličkih crkava čvrsto se drži Svetog Pisma i starog (sada onog prije heretičkog interventa pape Franje) nauka katoličke crkve. Nedvosmisleno se osuđuju homoseksualni spolni odnosi videći u njima zlobno iskrivljavanje od Boga stvorene ljudske prirode. Ljudi uključeni u homoseksualne odnose nemaju pravo postati članovi crkvenog klera a oni koji su već klerici gube to pravo.

Brakom se može priznati samo od Boga uspostavljena bračna zajednica muškarca i žene, i ni u kojem slučaju zajednica dviju istospolnih osoba. Homoseksualnost je grešna pokvarenost ljudske prirode, koja se prevladava duhovnim naporom koji dovodi do ozdravljenja i osobnog rasta pojedinca. Homoseksualna težnja je jedna od bolesnih strasti koje muče palog čovjeka. Kao i druge strasti, liječi se sakramentima, molitvom, postom, pokajanjem, čitanjem Svetoga Pisma i patrističkih djela te kršćanskom komunikacijom s vjernicima koji su spremni pružiti duhovnu potporu. Homoseksualno ponašanje posljedica je osobnog izbora osobe. Stoga je krivo poistovjećivati ​​tzv. seksualne manjine s nacionalnim, rasnim ili socijalnim.

Izražavamo temeljno neslaganje s bilo kakvim pokušajima da se neprirodni poroci proglase normom. Stav Crkve o ovom pitanju temelji se na božanskoj Objavi, na riječima Gospodina našega Isusa Krista: "Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku." (Mt 18, 6-7)

Crkva, shvaćajući svaki grijeh kao bolest, s nadom očekuje pokajanje i duhovno ozdravljenje ljudi koji pate od jedne ili druge vrste grijeha.

Crkva ne osuđuje grešnika, nego moli za njegovo oslobođenje od vlasti grijeha. Istodobno, Crkva oštro prosvjeduje protiv legalizacije poroka, proglašavanja grešnog ponašanja normom te poziva na očuvanje moralnih temelja društva." Homoseksualnost je kršenje Božje volje i učenja Evanđelja.

Homoseksualizam je jedan od smrtnih ljudskih grijeha. Za biblijsku i crkvenu samosvijest, homoseksualnost je oskvrnjenje i zlouporaba ljudske naravi i njezinih bogomdanih sila, nasilje nad moralnim poretkom stvari i čovjekov svjesni ili nesvjesni poriv za samouništenjem.

 

Što kaže crkveni zakon ?

Drugi Svjetski sabor narodnih katoličkih crkava (starokatolički patrijarhat), održan u Rabu od 1. do 3. listopada 2021. godine,  u točci 1. 3. Treća podjela (pastoralna i sakramentalna) govori o apostatskoj praksi blagoslova istospolnih, ukazujući na neprihvatljivost takve prakse. Time starokatolički patrijarhat izravno govori o homoseksualnosti kao otpadu od vjere. Homoseksualizam je teški grijeh koji zaslužuje osudu. Krivci za ovaj grijeh moraju biti izopćeni iz crkvene zajednice i – ukoliko žele povratak u Crkvi, moraju se pokajati. Ako je ovaj grijeh počinjen iz neznanja ili prije mnogo godina, te ako je uz kajanje priznat, tada im Crkva može oprostiti jer pokazuju život obraćenja dostojan milosrđa. Homoseksualnost i istospolstvo je dakle teški grijeh.


Sv. Oci o homoseksualizmu

"Đavao je vidio da sama požuda najviše od svega sjedinjuje spolove; stoga je pokušao raskinuti ovaj savez, ne samo da protuzakonitim rasipanjem sjemena potisne ljudski rod, nego da ga uništi, okrećući time ljude jedne protiv drugih." (sv. Ivan Zlatousti)

"Dobili su kaznu koju su trebali dobiti za takvu zloću u sebi, primili su je u samom poniženju i sramoti svoje naravi.

Blaženi Teodorit piše: "Ono što im nitko od neprijatelja ne bi ni pokušao učiniti, oni su uzljubili svom revnošću – i navukli na sebe kaznu na koju ih nijedan sudac ne bi osudio". Objasnivši ovaj odlomak, sv. Ivan Zlatousti je čuo prigovor: kakva je to kazna kad je oni ne osjećaju, nego, štoviše, i jurišaju na nju? – i odgovara: "Nemojte se čuditi što oni to ne osjećaju, nego uživaju, jer i luđaci, mučeći se i nalazeći se u jadnoj situaciji, smiju se i zabavljaju, dok drugi plaču nad njima."

Maksim Grk: "Ti, budući zaslijepljen i zaveden svojom bezbožnom tjelesnom požudom, ne samo da si lišen dostojanstva i ljepote lika Božjega, kojim si bio počašćen, nego postaješ i nerazumniji i gluplji od svih. Nijeme zvijeri, koje se besramno usuđuju pred najčistijim očima Onoga koji vas je stvorio, baviti se bezbožnom prljavštinom… Stoga kršćani kao, štoviše, oni koji imaju tako strašnu najavu Božjeg gnjeva, ne bi se trebali samo gnušati takve bezbožne prljavštine, koja, iznad svih drugih bezakonja, ljuti Svevišnjega… nego i anatemizirati one koji takvu prljavštinu stvaraju i ne smatraju je zločinom, dok ta bezbožna prljavština raspiruje neizdrživi gnjev Božji."

 

Kako pomoći homoseksualcu (istospolcu)?

U razgovoru s homoseksualcima ukažite na svrsishodnost svijeta, koja se posebno jasno očituje u građi i funkcijama ljudskog tijela. Svaki organ ljudskog tijela obavlja određene zadatke koji su skladno povezani s drugima. Jedna od tih zadaća – očuvanje i umnožavanje ljudskog roda, glavni je razlog razdvajanja spolova. Homoseksualnost izopačuje funkcije ljudskog tijela, koje je božanska tvorevina, poput slike koju je nacrtao veliki umjetnik, i pretvara tu sliku u karikaturu. U tom smislu, homoseksualizam je kršenje božanskih zakona i vrijeđanje vlastitog tijela. Religiozni svjetonazor uključuje osjećaj za lijepo. Homoseksualizam je pretvaranje međuljudskih odnosa u sramotu i lakrdiju. Bog je stvorio muškarca i ženu, a demon, kako bi to zloupotrijebio, želi muškarca pretvoriti u ženstveno stvorenje, a ženu u muškarca. U braku se muškarac i žena upotpunjuju; a u homoseksualizmu svaka strana samo gubi ne dobivajući ništa. Muško sjeme je potencijalni nositelj života, koje u kombinaciji sa ženskom stanicom stvara živi embrij, koji sadrži program cijelog ljudskog tijela i žive duše. Homoseksualnost je povreda ljudskog sjemena. Potencijal za novi život bačen je u prljavštinu radi osjećaja izopačene požude – to je demonski aspekt izopačenosti.

Neki ljudi kažu da to nije iz pokvarenosti ili zle volje, nego kao da se po prirodi osjećaju pripadnicima različitog spola i osjećaju seksualnu privlačnost prema osobama istog spola. Grčki starac Porfirije Kavsokalivit opisao je da je poznavao takve ljude, "međutim, oni ne samo da nisu skrenuli prema zlu, nego su, naprotiv, svoju prirodu držali vezanu čednim i svetim mislima. I proživjevši svoje živote poput zemaljskih anđela, ti ljudi primiše od Krista veliku krunu djevičanstva."

Čovjeku koji pati od istospolstva, treba život živjeti u celibatu, u djevičanstvu. Neka ova druga korizmena nedjelja bude poticaj na obraćenje svima koje muče poteškoće istospolnog i homoseksualnog usmjerenja. Bog je milosrdan i milostiv, ali traži obraćenje i odbacivanje grijeha a ne promiviranje i reklamiranje grijeha. Svakog čovjeka na ovom svijetu nešto muči i s nečime ima problema, tako će i ostati dok smo god u ovoj dolini suza. Ali valja uzeti svoj križ i ići za Kristom, valja se boriti i ne posustati. Nagrada Božja nadvisit će sve naše muke.

Onaj tko nije spreman obratiti se jer ne vidi potrebu vlastitog obraćenja, već je podlegao sotonskim kušnjama da u svojoj svakodnevici ne ide putem obraćenja. Sotona ne kuša samo grešnike koji su podlegli grijehu, već sve ljude jer svi posjeduju grešnu narav sklonu zlu i grijehu. Dapače, Sotona prvenstveno kuša pravednike, jer grešnici koji su u grijehu, već su podlegli kušnjama. A on, koji je kušao Sina Božjega, neće prezati od tog da kuša i sve ostale ljude bez iznimke. Jedna od napasti ili kušnji suvremenoga svijeta je ta da čovjek našega vremena ne vidi potrebu za obraćenjem, a time i potrebu da čuje Isusov glas i posluša ga. I time je već podlegao prvoj kušnji prema kojoj Sotona želi da živimo bezbrižno i opušteno, bez nekog ''vjerskog fanatizma''. Zato onaj tko nije spreman obratiti se jer ne vidi potrebu vlastitog obraćenja, već je podlegao sotonskim kušnjama da u svojoj svakodnevici ne ide putem obraćenja. Oni koji misle da su sveti i da njima ne treba obraćenje, jer žive nekim svojim 'normalnim životom', pokazuju i najviše otpora prema obraćenju.

Obraćenje znači otkriti božanski način života i odmak od uhodanog načina življenja. Taj hod Isus je proživio odlaskom u pustinju i nama naznačio kao potrebni hod. Treba nam obraćenje od nas samih, jer smo navikli na svoje, a ne na Božje mišljenje. Jer smo okorjeli u svome, a daleko smo od Božjeg promišljanja i postupanja.

Neophodno nam je obraćenje od vlastite 'normale'' bez Boga, tj. od vlastite ljudske svakodnevice koja se ne otvara Bogu.

Obraćenje je odmak od sotonskih ponuda i prihvaćanje Gospodinovih ponuda radosne vijesti i novoga saveza, većega zajedništva i ostvarenja života u istini, što nas vodi u blaženu vječnost.

 

 

 Obavijesti  

- Sv. Misa nedjeljom u 18 sati u crkvi sv. Kristofora.

- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete Bogorodice u dogovoru s župnikom.

- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.

- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili u dogovoru s župnikom. 

 

 Kršćanski podsjetnik – U Isusu nastaje sveopća preobrazba koju izvodi Bog:

"Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima." (Mk 9, 2)


 
 

DRUGA KORIZMENA NEDJELJA

 
Prvo čitanje: Post 22,1-2.9a.10-13.15-18 

Žrtva praoca našega Abrahama.

 

Čitanje Knjige Postanka

 

U one dane: Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: "Abrahame!" On odgovori: "Evo me!" Bog nastavi: "Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati." I stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik i naslaže drva.

Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. Uto ga zovne s neba anđeo Gospodnji i poviče: "Abrahame! Abrahame!" "Evo me!" odgovori on. "Ne spuštaj ruku na dječaka" – reče – "niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga". Podiže Abraham oči i pogleda, i gle – za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tada Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svog sina. Anđeo Gospodnji zovne Abrahama s neba drugi put i reče: "Kunem se samim sobom, izjavljuje Gospodin: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. Budući da si poslušao glas moj, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom."

 

Riječ Gospodnja

  
 
Otpjevni psalam: 
Ps 116,10.15-19
Pripjev:  Hodit ću pred Gospodinom u zemlji živih.

 

Ja vjerujem i kada kažem:
"Nesretan sam veoma."

Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.

Gospodine, tvoj sam sluga,
tvoj sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim,
u predvorjima doma Gospodnjega,
posred tebe, Jeruzaleme!

 

 

 

Drugo čitanje: Rim 8,31b-34 

Bog ni svog Sina nije poštedio.

 

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

 

Braćo! Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?

Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu – on se baš zauzima za nas!

 

 
Riječ Gospodnja

 
 
Evanđelje: Mk 9, 2-10 

Ovo je Sin moj ljubljeni.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

 

U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: "Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!" I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.

Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo "od mrtvih ustati".

  

 

Riječ Gospodnja

 

 
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus   

Draga braćo i sestre!

Da bi bolje razumjeli Isusovo preobraženje potrebo je da razumijemo svoje  i ljudsko stanje. Svi mi doživljavamo da nismo baš zadovoljni sa stanjem 'u svojoj koži'. Kao da doživljavamo raskorak između usađenog cilja i težnje, i s druge strane našu nemoć i zdvajanje da ostvarimo svoje težnje. 

Uvijek se osjećamo neispunjenih težnja, kao da ne možemo ostvariti ono za što smo rođeni (stvoreni). Niti smo u mogućnosti da naša ljubav bude onakva kakvu bi željeli, niti smo slobodni od mnogih privezanosti za stvorena stvorenja. Osjećamo se privezani za neke stvari koje nas ne ispunjavaju. 

Potrebno je dakle da se ljudsko biće preobrazi u čovjeka. To je kao s gusjenicom koja se preobražava u leptira. Ako se ne preobrazi i dok je gusjenica ima svoj krug i svoj apetit, a kad se preobrazi mijenja se u formi i sadržaju, u apetitima. 

Postaje leptir i tada ga privlače cvjetovi i njegov radijus kretanja je širi. Tako je izgleda i s čovjekom. Potrebna mu je preobrazba da bi ostvario svoj cilj koji je usađen u njegovu dubinu. Čovjeku je potrebno da se preobrazi da bi se oslobodio svojeg egoizma koji ga privezuje uz stvorene interese i stvari. Egoizam  ga sputava u samom  čovještvu, vuče ga prema 'dolje' iako mu duša želi prema 'gore'. Naša nova preobrazba zbiva se s Bogom i u Bogu. 

S Bogom se preporađa idući prema Bogu. Tek s Božjim duhom čovjek se 'uzdiže' i preporađa. Taj Božji Duh je onaj koji vrši preobrazbu čovjeka u sadržaju i apetitu, težnjama. A bez preobražaja nema ni novog čovjeka ni novog svijeta. 

U Kraljevstvo Božje se ulazi samo preobražen. Možda mi baš imamo poteškoću u svojem kršćanskom nasljedovanju, jer ne može se nasljedovati Isusa bez da se ne preobrazi, preporodi. Sakramenti imaju za cilj da čovjeka preporode, preobraze za novi svijet i novu budućnost.

 Isus se preobrazio u Bogu i u Boga, ali su se istovremeno preobrazili i apostoli koji su bili kod njega. A da se nisu preobrazili ne bi uopće Isusa prepoznali. Bog je i apostole preobrazio da bi prepoznali u njemu Božje objavljenje (Riječ). Isus se preobrazio u Krista. 

Od tog momenta on ulazi u 'svijet' u koji je poslan da ga preporodi. I taj je Isusov put išao preko ljudskih iskušenja i patnji. Preko realnog čovjeka kakav se oformio u povijesti. Pred novim preobraženjem nalazio se i Mojsije (zakon) i Ilija (proroci) i oni se u njemu preobražuju. Preobrazuju se i apostoli (oni u budućnosti nisu više ono što bijahu u prošlosti). 

U Isusu nastaje sveopća preobrazba koju izvodi Bog. S Isusovim preobraženjem započinje novo stvaranje, Nova Geneza (postanak svijeta) svemira, čovjeka i njegovog vjerovanja. S Isusom je započela i naša preobrazba: za novi cilj, za novi moral, za novo zajedništvo, za novo nebo i novu zemlju. 

Bez preobrazbe sve to ostaje samo lijepa priča što možemo zamišljati ali ne možemo dostići. Preobrazba nam daje Duha koji nas ujednačuje prema našem iskonskom cilju. U čovjeku se događa taj paradoks - on je na granici transcendencije i imanencije pa se opredjeljuje slobodno. 

On skoro bira sebi cilj. Hoće li to biti 'nebeski' ili 'zemaljski' zavisi od njegove slobode i slobodnog odabira. Da bi izabrao  svoj istinski cilj potrebno je da se preobrazi u duhovnije biće. Teka tada postaje potpun, sretan i vječan. 

Bez preobraženja nema ni novog čovjeka, ni nove zemlje, ali ni novog neba (Vjere). Ovo nije neka domišljena mudrost nego iskustveno saznanje koje je vjekovima testirano.

Religije idu za tim da čovjeka preobraze (hinduizam: pranje u rijeci, židovstvo i islam u obrezanju). Kršćansko je preobraženje neusporedivo jer krštenjem dobijamo zalog Duha Svetoga, transcendenciju u imanenciji.

Ako je Isus trebao preobraženje, onda je i te kako potrebno svakome od nas ljudi da se preobrazimo. Da se produhovimo. Da bi izišli iz ove 'kože' prihvatimo da se s Isusom i u Isusu preobrazimo.

 

 

 

MARANATHA


--------------------------------------------------------------------
Svjetski sabor narodnih katoličkih crkava - World Council of National Catholic Churches
KATOLIČKA STARA CRKVA U RH
Župa sv. Kristofora, Rab
Mons. Marijan Strunje, župnik
E-mail: zup.sv.kristofora@gmail.com
Mob: 091 443 2333
--------------------------------------------------------------------------------