ONE, HOLY, CATHOLIC AND APOSTOLIC CHURCHJEDNA, SVETA, KATOLIČKA (SABORNA) I APOSTOLSKA CRKVA
Godina: XIII 9. VIII 2026. Broj: 657
BLASFEMIČNOST EUROPE
Dominikanska crkva, 13. st. - danas kafana-knjižara
Dominikanska crkva, 13. st. - danas s jedne strane kafana-knjižara
Neki od ostalih primjera:
Draga braćo i sestre!
U Europi možete popiti kavu na crkvenom oltaruU prekrasnoj nizozemskoj gotičkoj dominikanskoj crkvi iz
13. st. (Dominicanenkerk) u Maastrichtu,
danas možete popiti kavu na mjestu gdje je ranije bio oltar i kor. Danas
je tamo kafana Coffeelovers i knjižnica (Boekhandel Dominicanen).
Takva sudbina prati i čitav niz ostalih crkava koje "padaju" kao
domino. Zašto? Jer nisu utemeljene na Kristu.
Gotovo da nema osobe u svijetu, a u Europi da ne govorimo,
koјa niјe čula za јedinstven holandski grad Maastricht. Slušali smo dosta lijepih
priča o njemu. Limburg (i Maastricht u njemu) se nalazi u onom malom "džepu"
Holandiјe koјi se zavukao između Njemačke i Belgiјe, na samom pragu Ardena...
Ovaј grad simbolizira uјedinjenje Europe, јer u njemu 7. veljače 1992. godine,
potpisan јe Ugovor o stvaranju Europske uniјe, poznat kao Maastrichtski ugovor.
Taј status u suštini postavlja osnovu za kasniјi razvoј europskog kontinenta, uz
promociju rigoroznog bankarskog totalitarizma i diktaturu financijskog
kapitala. Međutim, drugi јe zabrinjavaјući faktor u pitanju koјi nam iz ovog
simboličkog grada govori da je kršćanstvo, religiјa koјa јe vladala u Europi stoljećima,
danas zamijenjena bezbožnom neo-klasom
koјa јe zaustavila i, štoviše, pokidala svaku vezu sa tradicionalnim kršćanskim
prisustvom.
Veliki skandal se odigrao u vezi dominikanske crkve iz 13.
stoljeća koja je pretvorena u kafe bar. Ipak, naјšokantniјe od svega јe da
crkveni oltar, veliki križ koјi јe u njemu služio kao sveto prijestolje, postao
kafe-stl na kome ljubitelji kave konzumiraјu svoј omiljeni napitak. Ova crkva
sa takvom povijesti јe јoš јedan tužan europski slučaј. Papinski i
protestantski kršćanski izraz, lišavanjem sebe od prvobitnog kršćanskog izvora,
dovodi do zapadnoeuropskog ateizma, i do svih vrsti duše-pogubnih evolucija. U
zemljama kao što su Holandiјa, Njemačka i Francuska, kršćanske crkve su prenamjenjene
u zabavne sale, magacine, gimnazije, pa čak i bordele…! Posebno u Njemačkoj, po
anketi koju je objavio njemački politički nedjeljnik "Der Spiegel",
vlada epidemiјa konverziјe crkava u teretane, sa tendenciјom porasta. Konkretno,
crkva sv. Pavla u Rakvereu (Rakvere Pauluse kirik), crkva sv. Martina (St.
Martini Kirche) u Moringenu, smještena u okrugu Northeim u njemačkoj saveznoj
pokrajini Donjoj Saskoj, crkva sv. Nikole (Marktkirche St. Nicolai) u Hamelnu,
bivša katolička crkva Saint Gertrudiskerk je pretvorena u Fitness klub "Commit" Rivierenwijk u Utrechtu itd.
U Berlinu ima mnogo katoličkih i protestanskih napuštenih
crkava, dok su crkve u području Mönchengladbach i Stadtteil Rheydt, mahom
pretvorene u džamije. Njemački nedjeljnik ukazuјe na alarmantnu navalu islama,
јer širom Njemačke već postoјe i formalno je aktivno 159 džamija, dok je u posljednjem
periodu izgrađeno јoš 128, koјe i nisu priјavljene, dok u manjim njemačkim mjestima
sličnih ilegalnih postoјe na tisuće.
Europa izaziva na sebe gnjev Božji. Ona je pogazila svoju vjeru u Krista te primila
mnoge koji u njega ne vjeruju nego podižu svoje bogomilje, imaju svoju kulturu
i svoju vjeru te se – u mnogo slučajeva s pravom – zgražaju na moderne europske
"vrijednosti" koje to nisu nego predstavljaju cirkus devijantnih paradnih
nakaza u mas-nekulturi trivijalnosti i nestajanja jedne autodestrukcije koja si
je odbrojila svoje suicidalne dane.
Ostat će malo stado, Isusu milo i drago. Male zajednice
koje će zaista vjerovati u Gospodina i tu će svoju vjeru ponovo morati plaćati
progonima, optužbama i sudskim procesima zbog "homofobnosti" - jer za Europu je Bog homofob, a Đavao,
posljedično napredni revolucionar.
Zahvaljujemo Ocu Slaviši Lekiću na fotografijama i konstrukciji teksta.
P.S. Treba li se onda čuditi da se i priroda buni na ove grozote koje se svednevice događaju. Čovjek i priroda najuže su povezani, ona odgovara strogo kad su moralni zakon i svetinja u čovjeku pogaženi - priroda na svoj način vraća sve u prvobitno stanje po neumoljivim kozmičkim zakonima koji su volja Božja. Zato ne očekujmo smanjenje poplava, toplotnih udara, potresa i ostalih nepogoda koje listaju stranice Otkrivenja sv. Ivana Evanđeliste.
LAUS TIBI CHRISTE
Obavijesti
- Sv. Misa nedjeljom i blagdanima u 18 sati u katedrali
sv. Kristofora.
- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete
Bogorodice u dogovoru s župnikom.
- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.
- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili po
dogovoru.
Kršćanski podsjetnik
Vjeruješ li Isusu bez obzira na sve? Imaš li u Njega
povjerenja? Stavljaš li svoju život u Njegove ruke?:
"Malovjerni, zašto si posumnjao?" (Mt 14,31)
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
Prvo čitanje: 1Kr 19,9a.11-13a
Stani u gori pred Gospodinom. Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Dođe Ilija na Božje brdo Horeb, uđe u neku pećinu i prenoći u njoj.
I gle, eto k njemu riječi Gospodnje. Glas mu reče: "Iziđi i stani u gori
pred Gospodinom. Evo Gospodin upravo prolazi." Pred Gospodinom je bio
silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Gospodin nije bio
u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Gospodin nije bio u
potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Gospodin nije bio u ognju; poslije
ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem,
iziđe i stade na ulazu u pećinu. Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam: Ps 85,9ab.10-14
Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje! Da poslušam što mi to Gospodin govori:Gospodin obećava mir.Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se bojei slava će njegova prebivati u zemlji našoj. Ljubav će se i vjernost sastati,pravda i mir zagrliti.Vjernost će nicat iz zemlje,pravda će gledat s nebesa. Gospodin će dati sreću,i zemlja naša urod svoj.Pravda će stupati pred njim,a mir tragom stopa njegovih.
Drugo čitanje: Rim 9,1-5
Htio bih ja sâm proklet biti za braću svoju.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu
Svetom: silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. Da, htio bih ja sâm proklet
biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. Oni su
Izraelci, njihovo je posinstvo, i slava, i savezi, i zakonodavstvo, i
bogoštovlje, i obećanja; njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji
je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.
Riječ Gospodnja
Evanđelje: Mt 14,22-33
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se
prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru,
nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.
Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja,
šibana valovima, bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k
njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni
rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori:
"Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" Petar prihvati i reče:
"Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!" A on mu
reče: "Dođi!" I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu.
Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: "Gospodine,
spasi me!" Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni,
zašto si posumnjao?" Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi
poklone mu se ničice govoreći: "Uistinu, ti si Sin Božji!"
Riječ Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus
Prorok Ilija na svetom brdu zapaža Boga ne u uraganu,
nevremenu, rušenju, u nekoj nepoznatoj rušilačkoj sili, nego u lahoru. Božje
biće je ljubav i nježnost koja zrači povjerenjem, smirenošću. Bog je u smirenosti. U smirenosti duha i
svijeta. Smirenost vodi čovjeka Bogu. Smirenost čovjeka usmjeruje prema samome
njemu (čovjeku). Tek čovjek u smirenoj savjesti, smirenoj dubini može osjetiti
živoga Boga. Mi ljudi današnjice previše smo istjerani izvan sebe. Netko bi
rekao, svatko je izvan sebe. Zaboravili smo svoju dubinu, svoju nutrinu.
Odvuklo nas je tijelo, izvlače nas razni interesi, izvlače nas razne izvanjske
pojave. A čovjek istjeran iz samoga sebe ne može naći Boga ni samoga sebe,
svoje smirenje.
Nekada su se ljudi povlačili u osame da bi se izdvojili
od svijeta, da bi se posvetili svojoj nutrini. Mi kao da nemamo vremena za
sebe, za svoj nutarnji mir. Angažiranost je dobra, ali ako nas ona potpuno
isprazni nutrine tada se okreće protiv nas samih. Vanjštinu se ne smije platiti
gubljenjem 'duše', gubljenjem mira. Sve je pomalo 'iščašeno', sve je nervozno.
A kao nervozni i nemirni vrlo teško se podnosimo, teško živimo harmoniju bilo
prijateljsku, bračnu, redovničku, svećeničku.
Ljudski je život usmjeren prema transcendenciji, a ipak
trajno ju doživljava kao nešto nedohvatljivo. Čovjek se pita da li to imaginira
ili je to stvarnost kojoj on pripada i koju treba iskusiti i živjeti. Svi se mi
ljudi nalazimo na nekom moru, na nekim nemirnim valovima. To je stanje cijele
ove civilizacije. Pa kad smo pritisnuti teškoćama teško nam je prepoznati gdje
je Bog, gdje je Isus, tko je Isus. Tada nam se sve čini kao fantazija. Mi se
utapamo, a da je Bog, pomogao bi nam. Tako neki kažu. To nas dovodi do sumnje.
A baš se u teškim momentima traži imanje vjere, potreba povjerenja. Pa kada bi
trebala 'raditi vjera' i povjerenje ako ne u momentima životnih kušnja i
iskušenja?! Kad je sve normalno, tada nije teško vjerovati i imati povjerenje.
Dok se sve događa po našem shvaćanju i prihvaćanju nema teškoće vjerovati i
biti odvažan. Čovjek uza sve dvojbe u muci se obraća Bogu , moli pomoć. Bog
ljubi Petra koji zdvaja i koji mu se obraća. Petar je 'realni' čovjek. Svi smo
mi bliži Petru koji je u sebi nestabilan, ali i vjeran, nego li jednom
stabilnom Ivanu. Isusov je i Ivan i Petar. I pravednik i grešnik dobivaju ruku
od Gospodina. Isus pruža ruku svakom 'utopljeniku'.
Poslije preživjelih muka svi primijetimo – tu je bio
Bog. Nikada nismo ostavljeni. Kako čovjek živi život duže sve više primjećuje,
uza sva svoja odlučivanja, da se ipak ostvaruje volja Božja – da je Bog s nama
i u nama. Kad se sve smirilo svi učenici očito prepoznaše Isusa. Smirenje je
potrebno za prepoznavanje Boga, za prepoznavanje ljubavi, prijateljstva i
predanja.
Godina: XIII 9. VIII 2026. Broj: 657
BLASFEMIČNOST EUROPE
U prekrasnoj nizozemskoj gotičkoj dominikanskoj crkvi iz 13. st. (Dominicanenkerk) u Maastrichtu, danas možete popiti kavu na mjestu gdje je ranije bio oltar i kor. Danas je tamo kafana Coffeelovers i knjižnica (Boekhandel Dominicanen). Takva sudbina prati i čitav niz ostalih crkava koje "padaju" kao domino. Zašto? Jer nisu utemeljene na Kristu.
Gotovo da nema osobe u svijetu, a u Europi da ne govorimo, koјa niјe čula za јedinstven holandski grad Maastricht. Slušali smo dosta lijepih priča o njemu. Limburg (i Maastricht u njemu) se nalazi u onom malom "džepu" Holandiјe koјi se zavukao između Njemačke i Belgiјe, na samom pragu Ardena... Ovaј grad simbolizira uјedinjenje Europe, јer u njemu 7. veljače 1992. godine, potpisan јe Ugovor o stvaranju Europske uniјe, poznat kao Maastrichtski ugovor. Taј status u suštini postavlja osnovu za kasniјi razvoј europskog kontinenta, uz promociju rigoroznog bankarskog totalitarizma i diktaturu financijskog kapitala. Međutim, drugi јe zabrinjavaјući faktor u pitanju koјi nam iz ovog simboličkog grada govori da je kršćanstvo, religiјa koјa јe vladala u Europi stoljećima, danas zamijenjena bezbožnom neo-klasom koјa јe zaustavila i, štoviše, pokidala svaku vezu sa tradicionalnim kršćanskim prisustvom.
Veliki skandal se odigrao u vezi dominikanske crkve iz 13. stoljeća koja je pretvorena u kafe bar. Ipak, naјšokantniјe od svega јe da crkveni oltar, veliki križ koјi јe u njemu služio kao sveto prijestolje, postao kafe-stl na kome ljubitelji kave konzumiraјu svoј omiljeni napitak. Ova crkva sa takvom povijesti јe јoš јedan tužan europski slučaј. Papinski i protestantski kršćanski izraz, lišavanjem sebe od prvobitnog kršćanskog izvora, dovodi do zapadnoeuropskog ateizma, i do svih vrsti duše-pogubnih evolucija. U zemljama kao što su Holandiјa, Njemačka i Francuska, kršćanske crkve su prenamjenjene u zabavne sale, magacine, gimnazije, pa čak i bordele…! Posebno u Njemačkoj, po anketi koju je objavio njemački politički nedjeljnik "Der Spiegel", vlada epidemiјa konverziјe crkava u teretane, sa tendenciјom porasta. Konkretno, crkva sv. Pavla u Rakvereu (Rakvere Pauluse kirik), crkva sv. Martina (St. Martini Kirche) u Moringenu, smještena u okrugu Northeim u njemačkoj saveznoj pokrajini Donjoj Saskoj, crkva sv. Nikole (Marktkirche St. Nicolai) u Hamelnu, bivša katolička crkva Saint Gertrudiskerk je pretvorena u Fitness klub "Commit" Rivierenwijk u Utrechtu itd.
U Berlinu ima mnogo katoličkih i protestanskih napuštenih crkava, dok su crkve u području Mönchengladbach i Stadtteil Rheydt, mahom pretvorene u džamije. Njemački nedjeljnik ukazuјe na alarmantnu navalu islama, јer širom Njemačke već postoјe i formalno je aktivno 159 džamija, dok je u posljednjem periodu izgrađeno јoš 128, koјe i nisu priјavljene, dok u manjim njemačkim mjestima sličnih ilegalnih postoјe na tisuće.
Europa izaziva na sebe gnjev Božji. Ona je pogazila svoju vjeru u Krista te primila mnoge koji u njega ne vjeruju nego podižu svoje bogomilje, imaju svoju kulturu i svoju vjeru te se – u mnogo slučajeva s pravom – zgražaju na moderne europske "vrijednosti" koje to nisu nego predstavljaju cirkus devijantnih paradnih nakaza u mas-nekulturi trivijalnosti i nestajanja jedne autodestrukcije koja si je odbrojila svoje suicidalne dane.
Ostat će malo stado, Isusu milo i drago. Male zajednice koje će zaista vjerovati u Gospodina i tu će svoju vjeru ponovo morati plaćati progonima, optužbama i sudskim procesima zbog "homofobnosti" - jer za Europu je Bog homofob, a Đavao, posljedično napredni revolucionar.
P.S. Treba li se onda čuditi da se i priroda buni na ove grozote koje se svednevice događaju. Čovjek i priroda najuže su povezani, ona odgovara strogo kad su moralni zakon i svetinja u čovjeku pogaženi - priroda na svoj način vraća sve u prvobitno stanje po neumoljivim kozmičkim zakonima koji su volja Božja. Zato ne očekujmo smanjenje poplava, toplotnih udara, potresa i ostalih nepogoda koje listaju stranice Otkrivenja sv. Ivana Evanđeliste.
LAUS TIBI CHRISTE
- Sv. Misa nedjeljom i blagdanima u 18 sati u katedrali sv. Kristofora.
- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete Bogorodice u dogovoru s župnikom.
- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.
- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili po dogovoru.
Vjeruješ li Isusu bez obzira na sve? Imaš li u Njega povjerenja? Stavljaš li svoju život u Njegove ruke?:
"Malovjerni, zašto si posumnjao?" (Mt 14,31)
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
Stani u gori pred Gospodinom.
Čitanje Prve knjige o Kraljevima
Riječ Gospodnja
Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje!
Htio bih ja sâm proklet biti za braću svoju.
Braćo: Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. Da, htio bih ja sâm proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i slava, i savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.
Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima, bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" Petar prihvati i reče: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!" A on mu reče: "Dođi!" I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!" Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?" Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: "Uistinu, ti si Sin Božji!"
Riječ Gospodnja
Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus
Prorok Ilija na svetom brdu zapaža Boga ne u uraganu, nevremenu, rušenju, u nekoj nepoznatoj rušilačkoj sili, nego u lahoru. Božje biće je ljubav i nježnost koja zrači povjerenjem, smirenošću. Bog je u smirenosti. U smirenosti duha i svijeta. Smirenost vodi čovjeka Bogu. Smirenost čovjeka usmjeruje prema samome njemu (čovjeku). Tek čovjek u smirenoj savjesti, smirenoj dubini može osjetiti živoga Boga. Mi ljudi današnjice previše smo istjerani izvan sebe. Netko bi rekao, svatko je izvan sebe. Zaboravili smo svoju dubinu, svoju nutrinu. Odvuklo nas je tijelo, izvlače nas razni interesi, izvlače nas razne izvanjske pojave. A čovjek istjeran iz samoga sebe ne može naći Boga ni samoga sebe, svoje smirenje.
Nekada su se ljudi povlačili u osame da bi se izdvojili od svijeta, da bi se posvetili svojoj nutrini. Mi kao da nemamo vremena za sebe, za svoj nutarnji mir. Angažiranost je dobra, ali ako nas ona potpuno isprazni nutrine tada se okreće protiv nas samih. Vanjštinu se ne smije platiti gubljenjem 'duše', gubljenjem mira. Sve je pomalo 'iščašeno', sve je nervozno. A kao nervozni i nemirni vrlo teško se podnosimo, teško živimo harmoniju bilo prijateljsku, bračnu, redovničku, svećeničku.
Ljudski je život usmjeren prema transcendenciji, a ipak trajno ju doživljava kao nešto nedohvatljivo. Čovjek se pita da li to imaginira ili je to stvarnost kojoj on pripada i koju treba iskusiti i živjeti. Svi se mi ljudi nalazimo na nekom moru, na nekim nemirnim valovima. To je stanje cijele ove civilizacije. Pa kad smo pritisnuti teškoćama teško nam je prepoznati gdje je Bog, gdje je Isus, tko je Isus. Tada nam se sve čini kao fantazija. Mi se utapamo, a da je Bog, pomogao bi nam. Tako neki kažu. To nas dovodi do sumnje. A baš se u teškim momentima traži imanje vjere, potreba povjerenja. Pa kada bi trebala 'raditi vjera' i povjerenje ako ne u momentima životnih kušnja i iskušenja?! Kad je sve normalno, tada nije teško vjerovati i imati povjerenje. Dok se sve događa po našem shvaćanju i prihvaćanju nema teškoće vjerovati i biti odvažan. Čovjek uza sve dvojbe u muci se obraća Bogu , moli pomoć. Bog ljubi Petra koji zdvaja i koji mu se obraća. Petar je 'realni' čovjek. Svi smo mi bliži Petru koji je u sebi nestabilan, ali i vjeran, nego li jednom stabilnom Ivanu. Isusov je i Ivan i Petar. I pravednik i grešnik dobivaju ruku od Gospodina. Isus pruža ruku svakom 'utopljeniku'.
Poslije preživjelih muka svi primijetimo – tu je bio
Bog. Nikada nismo ostavljeni. Kako čovjek živi život duže sve više primjećuje,
uza sva svoja odlučivanja, da se ipak ostvaruje volja Božja – da je Bog s nama
i u nama. Kad se sve smirilo svi učenici očito prepoznaše Isusa. Smirenje je
potrebno za prepoznavanje Boga, za prepoznavanje ljubavi, prijateljstva i
predanja.
MARANATHA
