Church flyer - crkveni listić


  




 Godina: XI                       5. II. 2023.                                  Broj: 474

  

Draga braćo i sestre,

vrijeme u kojem se nalazimo sve je luđe i besmislenije. Usporedbe s propalim Rimskim carstvom i više su nego jasne. To je u posljednje vrijeme ponajbolje sažeo astronom iz Višnjana, Korado Korlević.

Ušli smo u slijepo crijevo civilizacije, ulazimo u najluđi dio, u društvu zabave sve nebitno je bitno, i ljubav prema sportskom klubu i pivovara koja ga prati. Doživjeli smo kulturni kolaps, budale su dobile riječ, političari se slikaju s nogometašima, civilizacija nema osnove postojanja, mentalni talibani su svugdje.  Nastalo je društvo senzacija, zabave, sreće, uhljeba, društvo koje skrbi prije i iznad svega o sretnim potrošačima. Sve nebitno je bitno. Bolji nogometaš je plaćen kao tisuću profesora, tisuću liječnika. A tako je jer je nevažno važno, a važno je – nevažno.

Nalazimo se naprosto u jednom stadiju u kojem se svojedobno našlo Rimsko carstvo. Ono je tada privremeno rješenje za spas pronašlo u sustavu koji poznajemo kao ''kruha i igara''. Gradili su se amfiteatri a ratnici bez vojske i ratova, kao i svi ostali ljudi bez posla bili su uhljebljivani, dalo im se nekog posla, tek nekog, uz cara. Na taj se način odvlačila pozornost od bitnog, ali ljudi su bili sretni. Jer imali su kruha i igara. Vidite li neku sličnost sa današnjim dobom? Naravno, identična je. Kako u Hrvatskoj gdje su najveća postignuća izgradnja sportskih dvorana i kružnih tokova, za čiju se vrijednost inače moglo osigurati na tisuće školskih kemijskih i sličnih laboratorija, tako i u svijetu. Jer čemu laboratorij? Pa mnogo je važnija ljubav prema nekom sportskom klubu i pivovari koja ga prati, povijesne paralele su identične.  

Mediji moraju stvarati priče koje ne smiju uzbuditi potrošača jer su mediji jedno od pluga društva sreće, oni ne vole prave, istinite vrijednosti. Oni moraju stvarati priče koje su od koristi šačici ljudi, onih koji privatnim avionima dolaze na svoj summit u Davos, kako bi se i dalje širilo i razvijalo društvo potrošača. Stvara se društvo uhljeba, ljudi koji znaju tko ih hrani, da bi se zarađeno prelilo na potrošnju: na sportske događaje, kupovanje nepotrebnog, na društvo zabave.  

Ulazimo u najluđe vrijeme civilizacije. Pred nama je presudnih deset godina u kojima će se sve odlučiti – hoćemo li do kraja potonuti u kaos i u jednoj velikoj mjeri kao civilizacija koju pratimo od otkrića poljoprivrede do kraja informatičkog doba nestati ili se promijeniti i pronaći ulaz, otključati tu presudnu ključanicu kaosa i otvoriti vrata novog doba civilizacije. Ali ne ove današnje, zalutale i besplodne ''civilizacije'', društva doživljajne ekonomije, kako ju naizva Rolf Jansen, već neke nove, one koja će dramatično promijeniti sve što danas poznajemo. Pojam života i smrti, pojam znanja i mijenjanja svijeta na bolje zahvaljujući znanju, omogućavanje strahovitog produljenja života, da ne kažem besmrtnosti ljudi za što već danas postoji većina pretpostavki ili pak pretvoriti sve – u prah i pepeo.

Na mladima je odluka. Upisom gimnazije ili bilo koje srednje škole učenici nisu zadovoljni jer ih tjeraju učiti ono što ne trebaju. Da, takve se škole trude ali jednostavno metodologijama koje dolaze još iz industrijskog doba ne mogu se prilagoditi sposobnostima mladih i sasvim drugačijem odnosu prema učenju. Uostalom, mladi su apsolutno djeca informatičkog doba, jednostavno je sve na njima: sudbina svijeta je u njihovim rukama. I zbog toga mladi trebaju shvatiti da budućnost kreće od njih.  

Svatko je rođen s nekim talentom ali ga samo pun vjere u sebe mora i otkriti. Mladi ne smiju robovati navikama koje im nameću prošla vremena i svu energiju trebaju usmjeriti na permanentnu edukaciju, da shvate kako su znanja koja im se nude apsolutno nebitna, da ne budu potrošačke ovce nego da, kako je svojedobno rekao i Gandhi ''budete promjena koju želite vidjeti u svijetu.'' Svatko ima Božji dar ali da biste ga pronašli morate sačuvati dijete u sebi. Ulazimo u najluđe vrijeme civilizacije, kako ćemo iz njega izaći – vama, mladima je dano.

 

Ovom Koradovom razmišljanju možemo dodati da se izlaz iz najluđeg vremena civilizacije u kojeg ulazimo, neće pronaći bez autentičnog oslanjanja na Krista i njegovu autentičnu Crkvu, na Gospodina koji je isti jučer, danas i sutra. 

 

 

Obavijesti

- Sv. Misa nedjeljom i blagdanima u crkvi sv. Kristofora u 18 sati.

- Sv. Mise kroz tjedan u dogovoru s župnikom. 

 

Kršćanski podsjetnik – Svaka Crkva koja se iznevjerila Kristovu nauku jest obljutavila: 

''Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.'' (Mt 5, 13)

  

PETA NEDJELJA KROZ GODINU

Prvo čitanje:   Iz 58, 7-10 - Sinut će poput zore tvoja svjetlost.

 

Čitanje Knjige proroka Izaije

 

Ovo govori Gospodin: ''Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a slava Gospodnja bit će ti zalaznicom. Vikneš li, Gospodin će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: 'Evo me!' Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati.''

 

Riječ Gospodnja

 

Otpjevni psalam:   Ps  112, 4-8a.9

Pripjev:  Čestitima sviće ko svjetlost u tami.

 

Čestitima sviće ko svjetlost u tami:
milostiv, milosrdan i pravedan Gospodin.
Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam,
koji poslove svoje obavlja pravedno.

Dovijeka neće on posrnuti:
u vječnome će spomenu biti pravednik.
Žalosne se vijesti neće bojati,
stalno je njegovo srce uzdajuć se u Gospodina.

Postojano mu je srce, ničeg se ne boji.
On rasipno dijeli, daje sirotinji:
pravednost njegova ostaje dovijeka,
njegovo će se čelo slavno uzdići.

  

 

 

Drugo čitanje: 1Kor 2, 1-5 - Navijestih vam svjedočanstvo Krista raspetoga.

 

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima


Kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga. I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju. I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj.


Riječ Gospodnja.

  

Evanđelje: Mt 5, 13-16 - Vi ste svjetlost svijeta.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

''Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.''

''Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.''

 

Riječ Gospodnja  

 

Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus  

 

Draga braćo i sestre,

vi ste svijetlo svijeta = zdrava nauka; vi ste sol zemlje = zdrava praksa.

Velika je simbolika svijeta i soli. Očito se radi o prosvjećenosti i jasnoj viziji sebe i svijeta. Ići u svjetlu, živjeti u svjetlu, uvijek je imalo značenje realnog shvaćanja i razumijevanja svojeg života. Tako sve religije upotrebljavaju svjetlo kao simbol premošćivanja opipljivog svijeta. Simbolom svjetla označavano je nešto što je jasno, što nije upitno. 

Svjetlom se označavalo zdravu nauku i shvaćanje. Netko je 'prosvijetljen' ako je bistar i razuman. Zato biti svjetlo svijeta znači biti jasan u naučavanju i shvaćanju. Drugi vatikanski sabor je naglasio važnost jasnog izlaganja kršćanstva. Čak iznosi u dokumentu Radost i nada, da je nejasno izlaganje kršćanske nauke bilo uzrok ateizmu kod nekih ljudi. Osobito jasno izlaganje vjerskih istina je važno u vremenu koje je oslonjeno na prosvjetljenje, na shvaćanje. 

Današnje čovječanstvo je u velikoj krizi životne prakse koja bi zračila ljudskost i blagost. Manjka joj 'soli', ukusa. Nažalost dosta se događa van 'ukusa' kršćanstva. Što je kršćanstvo? Što hoće, što traži od svojih sljedbenika? To nas pita današnje evanđelje. Kršćanstvo nije jedna od mnogih ideologija niti ga se smije ideologizirati, kao što nije ni sociologija, kao ni reklama. Kršćanstvo, jasno, ima svoje vjerovanje i svoje istine i svoju socijalnu vrijednost, ali je ono ipak više od toga. 

Ono je ukus (sol) i svjetlo (prosvjetljenje) ljudskog života. Kršćanstvo je životna vrednota, vrednota božanska u svijetu. Ono je u svijetu, ono je shvaćanje i vrednovanje čovjeka i otkrivanje Boga preko ljudskog lica. Izvorno i autentično kršćanstvo uvijek je 'manjinsko' (kvasac svijeta, svijetlo, sol) u svijetu. Zato ga se ne smije dovesti u inflaciju, što se nažalost događalo te se i danas događa – imamo more pokrštenih ateista koji su to bili prije krštenja i ostali nakon krštenja. Većina kršćana su samo po tome što su kršteni ili što nisu neke druge religije. 

Ono se ni u kojem slučaju ne smije izjednačiti sa 'svijetom' (s logikom boljeg snalaženja i življenja bez obzira na principe i vjerovanje). Kršćanstvu nije cilj da bude brojna 'svjetina', nego da bude svjetlo čovječanstvu. Evanđelje nas poučava: bisere se ne smije bacati pred svinje... Zato, ako se kršćanstvo otuđi od svoje inspiracije, od ljubavi i od autentične stare crkvene tradicije, tada ga ništa drugo ne može održati. Ono se formalno može činiti živim, ali je zapravo mrtvo, jer je zadržan samo vanjski izraz obreda dok je ostalo izjednačeno sa svijetom te više nije sol zemlje i svjetlo ljudima.

Institucija je nužna izvanjska forma za organizaciju crkvenog djelovanja, ali kršćanstvo nije institucija nego djelovanje Duha Svetoga u ljudskoj duši. Postoji opasnost da Institucija 'proguta' karizme Duha, kada se formalizacijom i administracijom zanemaruje suština. Ako se ne svjedoči unutarnju životnu istinu koja odjekuje u izvanjskost, u etičnost, empatiju i filantropiju, onda se ne može govoriti o autentičnosti kršćanstva. Naime, kršćanstvo je život. Zato je za kršćanstvo vrlo važna ortodoksija i ortopraksa.

Nažalost, kroz povijest ortopraksa je često zakazivala - nitko nije osuđen radi nekorektna života, ali su zato osuđeni mnogi radi svojeg naučavanja. U naša vremena sve više zakazuje i ortodoksija, kada se ustaljeni satri crkveni nauk iskrivljuje. Hoće li se današnje kršćanstvo pokazati kao svjetlo u tami, kao sol života ili je i ono postalo tamno i bljutavo?

Primjeri dobrote (dobrota se ne može fingirati) 'zarazni' su kao i primjeri zloće. Oni nam pokazuju kako se može živjeti, nude mogućnosti, otvaraju izvjesne mogućnosti za naš izbor u određenim životnim situacijama.  

Danas čujemo dosta pričanja, ali malo vidimo plemenitih primjera. Stalno se serviraju ispadi (ekcesi), a vrlo malo plemeniti primjeri. Stoga se ne treba čuditi da jedan loš primjer rađa seriju drugih. Duševnost je ugušena. Veća je duševna zagađenost nego li ekološka. Iz duševne zagađenosti nastaje i prirodna. Ugrožen je čovjek u svojoj dubini.

Kao ortodoksni starokatolički kršćani na Drugom crkvenom saboru WCNCC-a, osvježili smo svoj identitet jasno sagledavši svoju rimokatoličku pozadinu i nauk, uz ogradu prema obveznom celibatu i rezervi glede nezabludivosti vezane uz službu pape kad donosi odluke ex cathedra (stoga je to WCNCC ostavio pojedinom vjerniku na vlastitu odluku), te smo kao takvi pozvani kao autentični katolici Stare crkve uistinu biti svjetlo svijeta i sol zemlje.



- MARANATHA -



--------------------------------------------------------------------
Katolička Stara Crkva / Župa sv. Kristofora, Rab
Don Marijan Strunje, župnik 
E-mailzup.sv.kristofora@gmail.com
Mob: 091 443 2333