Events - Događanja







                                                                                                            


PODJELA SAKRAMENTA PRIČESTI I KRIZME 

26. 11. 2022.

U subotu, 26. 11. 2022. u crkvi sv. Kristofora, župnik Župe sv. Kristofora u Rabu, don Marijan Strunje, podijelio je sakrament svete pričesti te (dozvolom biskupa) sakrament krizme Lovri Ševerdiji. Daljnji rast u vjeri, ufanju i ljubavi neka bude izvor radosti i unutarenjeg zadovoljstva u duhu, te sve dubljeg spoznanja i rasta u Bogu.






PROSLAVLJANA SVETKOVINA SVIH SVETIH 

1. 11. 2022.

U utorak 1. 11. 2022. godine, na svetkovinu Svih Svetih, biskup Katoličke Stare Crkve, mons. Leonardo Beg održao je sv. Misu u crkvi sv. Kristofora u 18.00 sati. Okupljenim vjernicima u propovijedi je osobito naglasio da su sveci bili ljudi poput nas, slabi i ograničeni, ''obični'' i '' svakodnevni'', ali su ulagali truda da nadvladaju svoje ljudske slabosti, a kada u tome ne bi uspijevali, milost Božja nadomještala bi nesavršenosti ljudske naravi. Razmatramo ih na današnji dan u nebeskoj slavi i vječnom blaženstvu kojeg su postigli u Bogu. Oni Bogu nisu ništa pretpostavili, zato su sada nagrađeni gledanjem Boga, postali su u najizvrsnijem smislu slika Božja, ostvarena stvarnost onoga što su na zemlji živjeli kao skicu i nacrt onoga što sada jesu.  Općinstvo svetih zajednica je blaženih duhova koji nas zagovaraju pred prijestoljem Božjim, zajednica onih potpunih ostvarenika kojima je sasvim stalo do uspjeha svakoga od nas, do našega spasenja, do naše realizacije u  Bogu po Kristu Gospodinu.  Ostvariti se u Gospodinu ostaje cilj zemaljske vojujuće Crkve koja putuje prema proslavljenoj Crkvi Svih Svetih u nebeskom Jeruzalemu. 



MILAN ŠKROBAR I VEDRAN OBUĆINA ANATEMIZIRANI 

15. 10. 2022.





ODRŽANA MISA ZADUŠNICA ZA PROF. DR. ŽELJKA JEŽA 

8. 8. 2022. 

U subotu, 6. 8. 2022. u crkvi sv. Kristofora u Rabu, patrijarh Leonardo održao je Misu zadušnicu za pokojnog Prof. Dr. Željka Ježa. Kao konzultor Dr. Jež dao je izuzetan doprinos cjelokupnom crkvenom planiranju i djelovanju. Zahvaljujemo Svemogućem Bogu na takvoj veličini kakva je bio pokojni Željko. Neka Kristova otkupiteljska ljubav zasja na Željku, da se u nebeskom Jeruzalemu vječno raduje na gozbi Jaganjčevoj. 



IN MEMORIAM

PROF.  DR. ŽELJKO JEŽ

21. 5. 1951. – 31. 7. 2022.

 


1.8.2022.

Napustio nas je Prof. Dr. Željko Jež! Iznenada! Iako je već duže bolovao, što lakše-što teže, u posljednje vrijeme intenzivno. Ništa se ne događa bez odobrenja Božjega. 31. kolovoza 2022. bio je posljednji Željkov dan na ovoj zemlji, sada on nastavlja život u vječnosti. Neka ga blagoslovi Svemogući Bog, neka ga prime anđeli nebeski i odvedu u sveti grad Jeruzalem.

Prof. Dr. Željko Jež dao je nesaglediv doprinos nastajanju Starokatoličkog generalnog vikarijata sv. Metoda, a kasnije i oblikovanju Narodne katoličke regije sv. Kristofora. Njegovi odmjereni savjeti, oštoumne misli i bazična mudrost odavali su vrsnu osobnost uvijek spremnu da pomogne u crkvenim pitanjima i da dade prikladan savjet u pravo vrijeme. U tom smislu odlazak Prof. Željka Ježa je nenadoknadiv. Katolička bogoslovija odužila mu se počasnim doktoratom 18. svibnja 2020 godine, čime se htjelo, barem do neke mjere, uzvratiti obilnom doprinosu kojeg je dao Prof. Dr. Željko Jež.  

Kao profesor germanistike i slavistike prevodio je tekstove, međutim, nakon teškog srčanog udara njegovo se zdravstveno stanje potpuno promijenilo, ali zato duhom nije klonuo. Kad je obolio imao je najprije teški infarkt srca - anteroseptalni -  koji je razorio čak 63% srca. Operirali su ga u klinici "Sveta Magdalena" kod Krapinskih Toplica. Nije bilo nekih šansi da ću preživjeti. Međutim, preživio je s četiri premosnice, što je jako teško. Samo duhom nije pao. Nosio je svoju tešku bolest stoički, pretrpio je premnogo. Sada će od Gospodina konačno dobiti odgovor na sva teška pitanja o smislu egzistencije bolešću opterećenog organizma. U Kristu će naći utjehu i nagradu za sve što je pretrpio, to je izvan svake sumnje! 

Obitelji izražavamo iskrenu sućut.

Dragi Profesore, hvala Vam na svemu! Neka Vam je vječna hvala i slava!

Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna svijetlila njemu! 

Počivao u miru Božjem!

+ Leonardo, patrijarh



MILAN ŠKROBAR - MAGISTAR TEOLOGIJE

vlč. Milan Škrobar i patrijarh Leonardo Beg


S lijeva na desno: protojerej stavrofor Predrag Azap, vlč. Milan Škrobar, rektor prof. dr. sc. Ivica Križ, patrijarh dr. sc. Leonardo Beg

4.07.2022. 

Vlč. Milan Škrobar, svećenik i generalni vikar Slovenske starokatoličke crkve pred povjerenstvom je obranio magisterij teologije pri Katoličkoj bogosloviji. Vlč. Milanu Škrobaru čestitamo na ovom visokom stupnju kojeg je postigao te mu želimo daljnje permanentno obrazovanje prvenstveno u filozofsko-teološkim okvirima. 



IZVJEŠĆE KONZULTORIJA NARODNE KATOLIČKE REGIJE SV. KRISTOFORA

15.06.2022. 

Konzultorijat Narodne katoličke regije sv. Kristorora kao savjetodavno tijelo podnijelo je Izvješće nadbiskupu regije o tekućim događanjima kroz godinu kao i popratne prijedloge i procjene glede nekih od tih događanja te simulacije i pretpostavke za buduća djelovanja.  




Uskrsna poruka Patrijarha

 

Draga braćo i sestre!

 od prvotnog ljudskog pada život na Zemlji nikada nije bio bez problema, bilo većih - bilo manjih. Mogli bismo reći da se radi o cikličkim ponavljanjima ali na linearnom putu prema konačnom eshatološkom kraju, a dana tog definitivnog kraja znade samo Otac (Mt 13, 32).

Na tom proputovanju ovom Zemljom, ovom dolinom suza (Ps 23, 4) ostajemo u nadi, bez obzira na sve, ''u nadi protiv svake nade'' (Rim 4, 18). To je izraz kršćanskoga života, jedne ljudske zemaljske egzistencije koja strpljivo čeka da se sasma ostvari po obećanju Kristovu, u novom nebu i novoj zemlji (usp. Otk 21,1) koju se nadamo nastanjivati po uskrsnuću Kristovu, suobličeni njemu koji je slava naša.

Uskrsnuće Kristovo rasvijetlilo je tamu i ambis ljudskog besmisla te obnovilo  vječni smisao ljudskog bivstvovanja. Po njegovu uskrsnuću razaznajemo istinske duhovne boje i obrise stvorenoga svijeta, koje su nam dotada bile zamagljene, mutne, nedorečene. Razaznajemo da je ljudski život duboko smislen bez obzira što se tom pojedinačnom i malenom životu dogodilo, jer taj maleni ljudski život promatran je i praćen od Višnjeg oka, od Oca milosrđa, koliko god da je taj maleni ljudski život gažen pa i zgažen.

Svojom mukom i smrću na križu naš se Gospodin suobličio i radikalno solidarizirao sa svima malenima i zgaženima. I Isus je bio pregažen – sramotno razapet te ubijen na križu. Ali smrt nije posljednja riječ! To nam svjedoči Kristovo uskrsnuće, ta blažena zora života! Dapače, u Kristovu razapeću očituje se najveća slava Božja. Stoga se sv. Pavao ne diči prvenstveno Kristovim čudesima, niti što je svijet stvorio dok je kao Bog bio s Ocem, ili što je postavši čovjekom zapovijedao prirodi, neko kaže sv. Pavao: ''A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista'' (Gal 6, 14). Kao što reče sv. Augustin: ''Veliko je ono što nam je Gospodin u budućnosti obećao, ali je još veće ono što je već za nas učinio.''

Kristov križ pokazuje nam da ne smijemo mjeriti drugima onako kako drugi mjere nama. Kada bismo drugome vraćali onom mjerom koju smo mi primili, da li bismo zadržali svoje ljudsko dostojanstvo? Da li bi se održala naša unutarnja plemenitost? Da li bi zadržali neokrnjen moral vlastit duhovnom biću? Bez obzira što prolazili u životu, kolike god nas patnje snašle, nikada ne dopustimo da se izgubi plemenitost duše i svjetlo razuma. Uvijek zagledani u našu vječnu zajedničku Domovinu za koju Isus reče: ''Idem pripraviti vam mjesto. Kamo ja idem znate put'' (Usp. Iv 14, 1-4).

Ne smijemo u našim životima zakopati to svjetlo vjere, neiscrpnu nadu koja nam zasja u Kristu. Ne smijemo dozvoliti da ljubav koja je u nama bude zgažena, jer svi  smo mi hramovi Duha Svetoga.

Ovoga uskrsa osobito se spominjemo i molimo za sve ratom pogođene ljude u Ukrajini, da Gospodin zaustavi patnje i boli, da se pronađe mirno rješenje, da prestane rat. Oni maleni uvijek najviše stradaju, njima pomognimo koliko je god do nas i u našoj moći. Molimo za mnoge koji su nastradali i tako napustili ovaj svijet; molimo za mnoge obitelji koje očekuju povratak i nadaju se povratku. Mnoge se od tih obitelji na ovoj zemlji na žalost više nikada neće sastaviti.

Istovremeno ne zaboravimo i na mnoge druge izbjeglice iz Afrike, Sirije i čitavoga svijeta. Budimo im dobrostivi i na pomoći.

Molimo za sve napuštene, gladne i žedne, ostavljene i neostvarene, za tugujuće.

Kušnja je život ljudski na zemlji (usp. Job 7,1), ali ta kušnja nije besmislena, ona ima duboki smisao: da se pročistimo kao zlato, da zasjamo kao zlato, da vatra ukloni sav talog i svu nečistoću. Kušnje života su poput vatre, stoga prođimo kroz život na takav način da izađemo pročišćeni a ne izgoreni; zlatno sjajni, a ne u gareži. Takvo je kušnjom iskušano zlato u Božjim očima dragocjeno, dragocjeno za budućnost čovjeka i budućnost Crkve. Kušnje nisu lake, često puta su sudbonosne i teške, ali uz pomoć Božju svi smo sposobni proći kalvarijama vlastitih života. Budimo vjerni Bogu, ljubimo jedni druge kao što je Krist ljubio nas. To je pravi putokaz, to je pravi poziv.

Neka vas uskrsli Gospodin privuče svojom ljubavlju, neka kroz vas zasja njegova prisutnost da svijetlite njegovom svjetlošću i donosite obilati plod u širenju kraljevstva Božjega!

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

 Uskrs, 2022.

+ LEONARDO

Patrijarh Svjetskog sabora narodnih katoličkih crkava



APEL SVETOG SINODA UKRAJINSKE PRAVOSLAVNE CRKVE (MOSKOVSKE PATRIJARŠIJE) OD 28.02.2022. 


28.02.2022

Ljubljeni u Kristu, Vaša Preosvećenstva Episkopi, oci, braćo i sestre!
Dragi ukrajinski narode!

S tugom i boli doživljavamo rat koji je došao u našu rodnu ukrajinsku zemlju. Teška iskušenja su zadesila sve nas. Vojne aktivnosti između trupa Ruske Federacije i Oružanih snaga Ukrajine se nastavljaju gotovo širom Ukrajine, ginu vojnici i civili, raste broj izbjeglica. Dovođenje nuklearnog naoružanja u stanje visoke borbene pripravnosti generalno oštro dovodi u pitanje izglede za daljnje postojanje čovječanstva i cijelog svijeta. U ovako teškoj situaciji, pozivamo sve da budu hrabri, da se povećaju molitve i da se ujedine oko obrane naše Domovine.

Obraćajući se danas svim našim braniteljima, želimo svjedočiti da vas poštujemo i molimo za vas, jer vi, požrtvovno rizikujući svoj život, djelotvorno svjedočite kako možete ispuniti riječi Gospoda našeg Isusa Krista: Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. (Ivan 15, 13).

Sa svoje strane, još jednom potvrđujemo da je Ukrajinska pravoslavna crkva uvijek podržavala i podržava suverenitet države i teritorijalni integritet Ukrajine. U potpunosti dijelimo bol i patnju našeg naroda. Ovih odgovornih dana u svim crkvama i manastirima naše Crkve podižu se pojačane molitve za prestanak rata i uspostavu mira u Ukrajini. Po blagoslovu Njegovog Blaženstva Mitropolita Onufrija, eparhije i manastiri pružaju sveobuhvatnu pomoć izbjeglim osobama i svima koji su stradali u ratnim djelovanjima. Naši hramovi su otvoreni danonoćno za one kojima je potrebna zaštita od granatiranja. Ukrajinska pravoslavna crkva svakodnevno proširuje svoju misiju pomoći svima kojima je potrebna.

Shvaćajući našu posebnu duhovnu odgovornost, danas se obraćamo Njegovoj Svetosti Patrijarhu moskovskom i cijele Rusije Kirilu. Vaša Svetosti! Molimo Vas da pojačate svoju molitvu za mnogostradalni ukrajinski narod, izgovorite svoju Prvosvećeničku riječ za prekid bratoubilačkog krvoprolića na ukrajinskoj zemlji i pozovete vođe Ruske Federacije da se odmah obustave neprijateljstva koja već prijete da prerastu u svjetski rat.

Apeliramo i na predsjednika Ukrajine Vladimira Aleksandroviča Zelenskog i predsjednika Ruske Federacije Vladimira Vladimiroviča Putina. U ime višemilijunske pastve Ukrajinske pravoslavne crkve, molimo vas da učinite sve što je moguće da se stane na kraj grijehu oružanog sukoba između naša dva bratska naroda i započne prosec pregovora. Ovaj strašni rat je već zadao težak udarac odnosima između ukrajinskog i ruskog naroda. Ako se krvoproliće ne zaustavi, ponor između naših naroda može ostati zauvijek.

Ukrajinski narode, braćo i sestre! Nadamo se da će zdrav razum prevladati i da će se ovaj rat uskoro završiti. Molimo svakog od vas da čuvate mir među sobom i ne podliježete provokacijama. Pomažite jedni drugima, pazite jedni na druge. Također je važno da ne izazivate neprijateljstvo među sobom. Naša snaga je samo u jedinstvu. Molimo Gospoda da prosvjetli vladare svjetlošću milosti svoje. Vjerujemo da će milostivi Gospod primiti naše molitve i oprostiti nam grijehe. I u bliskoj budućnosti mir Božiji će ponovno zavladati u našoj blagoslovljenoj ukrajinskoj zemlji!

Izvor: news.church.ua



 POKRETANJE HUMANITARNE AKCIJE ZA POMOĆ UKRAJINI 


24.2.2022.

Nakon što je situacija u Ukrajini jutros eskalirala napadom Rusije na cijeli teritorij Ukrajine u zemlji je proglašeno ratno stanje.

Humanitarna zajednica je na nogama. Nacionalni Caritasi koji pripadaju regiji Caritasa Europa su u svakodnevnoj koordinaciji s Caritasom Ukrajine prateći situaciju i razvijajući planove za humanitarnu pomoć. Ovim putem želimo informirati javnost da je Hrvatski Caritas stavio na raspolaganje svoje ljudske resurse i iskustva u organizaciji žurne dostave humanitarne pomoći potrebne za podizanje kapaciteta žurnog pružanja pomoći koje organizira Caritas Ukrajine. Danas je održana video konferencija Caritasove regije Europa na kojem su sudjelovali i predstavnici Hrvatskog Caritasa. Tijekom sljedeća 24 sata nacionalni Caritasi iz Europe će sukladno iskazanim potrebama Caritasa Ukrajine dostaviti svoja očitovanja o raspoloživoj materijalnoj potpori u naravi. Naglasak je na opremu koja se koristi u kriznim situacijama koje su posljedica ratnih sukoba.

U srijedu (23. veljače 2022.) Caritas Ukrajine objavio je žurni apel za pomoć putem mreže solidarnosti Caritasa Internationalis. U tijeku je evakuacija štićenika iz domova za nezbrinutu djecu, stare i nemoćne te osobe s teškoćama u razvoju koje s Caritasom SPES koordinira Američki Caritas putem humanitarnog mosta.

Hrvatski Caritas provest će prikupljanja novčanih sredstava kojima će se ubuduće poduprijeti  suradnja s Caritasom Ukrajine.

„Isus nas je naučio da na dijaboličnu besmisao nasilja trebamo odgovoriti Božjim oružjem, molitvom i postom”, ističe papa Franjo.

Ovim putem, pozivamo vjernike na molitvu za mir u Ukrajini, duboko zabrinuti i tjeskobni, dok još uvijek liječimo i zacjeljujemo bolne rane sjećajući se Domovinskog rata te se pridružujemo pozivu Svetog Oca da 2. ožujka, Čistu srijedu, učinite Danom posta za mir.

Pozivamo sve vjernike i ljude dobre volje da na Čistu srijedu (2. ožujka 2022.) ono skromno čega će se taj dan postom odreći usmjere za pomoć žrtvama rata.

Novčani dar za pomoć Ukrajini možete darovati:

  • putem on-line uplata na www.caritas.hr (žurne akcije u svijetu – Ukrajina)
  • uplatom na žiro račun Hrvatskog Caritasa kod Privredne banke Zagreb d.d.; IBAN: HR0523400091100080340; SWIFT/BIC: PBZGHR2X; svrha uplate: pomoć Ukrajini
  • pozivom na donacijski telefon 060 9010 (cijena po pozivu 6,25 kn, PDV uključen)



ZAVRŠILA MOLITVENA OSMINA ZA JEDINSTVO KRŠĆANA






23.1.2022.

U kršćanskom zajedništvu i radosti u nedjelju 23. siječnja na redovnom bogoslužju u Baptističkoj crkvi u Rijeci završena je Molitvena osmina za jedinstvo kršćana, koja je u organizaciji Ekumenskog odbora Grada Rijeke započela u ponedjeljak 17. siječnja molitvom u katedrali sv. Vida u Rijeci. Zbog opravdanih zdravstvenih razloga na završnoj molitvi izostali su članovi Evangeličke crkve i Makedonske pravoslavne crkvene općine „Sv. car Konstantin i carica Elena“, ali su uz domaćina, pastora Giorgia Grlja, sudjelovali mons. Matija Matičić, koji je ujedno i predsjednik Ekumenskog odbora, svećenik ortodoksne starokatoličke provincije sv. Kristofora Vedran Obućina, Ruben Sečen iz ekumenske udruge „Mladi za Krista“ i vjernici laici iz drugih kršćanskih zajednica. Domaćin, pastor Grlj, u pozdravnom govoru upoznao je okupljene s djelovanjem Ekumenskog odbora koji je osnovan 16. siječnja 1997. godine. Vjernike je poticajnim riječima uveo u liturgiju na kojoj je propovijedao mons. Matičić. Nadahnut evanđeoskim ulomkom (Lk 1,1-4; 4,14-21), kao i geslom  ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana: „Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.“ (Mt 2, 1–12), istaknuo je da Evanđelja nisu Isusovi životopisi, nego svjesni izbori zapisa o Isusovom djelovanju. U kontekstu današnjeg vremena, a u ozračju svetopisamskih tekstova, Evanđelje nam poručuje da ne smijemo odustati od svog poslanja – svjedočenja – po uzoru na proroke koje razne prepreke u tome nisu zaustavile. U tome nas vodi i hrabri Duh Sveti koji je pokretač svega, rekao je mons. Matičić i kao primjere naveo da je Marija po Duhu Svetom začela, kao i utjecaj Duha Svetoga u Isusovom uskrsnuću, silasku Duha Svetoga na apostole – Pedesetnici i drugim primjerima na kojima počiva kršćanska vjera. Ništa se ne događa bez djelovanja Duha, istaknuo je propovjednik.

U nastavku je naglasio da evanđelista Luka ukazuje na Isusovo poslanje služenja potlačenima, siromasima, bolesnima i sužnjima. Na to smo i mi pozvani – gledati oko sebe i biti Kristovi svjedoci. Pozvani smo konkretizirati ono što slavimo na Euharistiji. Biti produžena Kristova ruka pružena drugima. U tom smislu, a u svjetlu Svetoga pisma, pozvani smo prvenstveno biti dobri ljudi, oni koji će naviještati i svjedočiti Božju ljubav i milosrđe u svakodnevnom životu, tamo gdje smo poslani: na radnim mjestima, u obiteljima, u Božjim hramovima. Nailazit ćemo na prepreke i otpore, ali po uzoru na proroke, budimo podrška u tom poslanju jedni drugima, istaknuo je propovjednik dodajući da na to osobito potiče Molitvena osmina za jedinstvo kršćana. S tim u vezi naglasio je kako je potrebno gledati ono što kršćane povezuje i okuplja, a to je Krist. Zaključujući je istaknuo dobru suradnju članova Ekumenskog odbora koja se u prijateljskim susretima i zajedničkim projektima proteže kroz cijelu godinu.

Ovogodišnju građu za svjetsku Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana priredilo je Vijeće crkava Bliskog istoka. Zbog globalne pandemije nije bilo moguće sastajati se uživo, nego se priprema materijala odvijala online-komunikacijom što je predstavljalo posebnost Molitvene osmine.



ZAPOČELA MOLITVENA OSMINA ZA JEDINSTVO KRŠĆANA

 

 



17.1.2022.

Molitvom u katedrali sv. Vida u Rijeci je 17. siječnja započela Molitvena osmina za jedinstvo kršćana. Uz rektora katedrale mons. Matiju Matičića u molitvi su sudjelovali baptistički pastor Giorgio Grlj, evangelička pastorica Melanie Ivančević, svećenik Katoličke Stare Crkve u Republici Hrvatskoj - članice Ortodoksne starokatoličke provincije sv. Kristofora don Vedran Obućina, te Ruben Sečen iz ekumenske udruge "Mladi za Krista"  i vjernici okupljeni u riječkoj prvostolnici. Riječima dobrodošlice obratio se domaćin mons. Matičić koji je okupljene pozvao da svoje molitve za jedinstvo kršćana prikažu i za završetak pandemije COVID-19 koja u mnogome otežava susrete i zajedničke molitve.

Nakon čitanja ulomka iz Matejevog evanđelja koje je ove godine odredilo i temu Molitvene osmine pod naslovom "Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti. " (Mt 2, 1–12), duhovni nagovor održao je pastor Grlj. Ovogodišnju je temu i materijale za Molitvenu osminu pripremilo Vijeće crkava Bliskog istoka.  

Pastor Grlj u nagovoru je vjernike pozvao da se nadahnu primjerom mudraca s Istoka koji su slijedili zvijezdu da bi ih ona dovela do tek rođenog Krista. "Pokažimo  zahvalnost prema onima koji su u našim životima bili zvijezde vodilje i doveli nas Kristu. Isto tako trudimo se živjeti tako da i mi nekome budemo zvijezda koja će ga približiti Kristu", rekao je pastor te istaknuo kako je to putokaz za sretan i ispunjen život. "Na nama je da govorimo i živimo tako da ljudi u nama prepoznaju znak koji će ih dovesti Kristu, kao što je zvijezda dovela mudrace s Istoka", zaključio je pastor Grlj.

Nakon nagovora svi okupljeni imali su priliku naglas izreći svoje molitve nadahnute riječima evanđelja, željama za zajedništvo kršćana i potaknute aktualnim prilikama u svijetu.

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana u Rijeci će biti zaključena 23. siječnja u 10 sati na redovnom bogoslužju u Baptističkom centru u Rijeci.



BOŽIĆNA PORUKA PATRIJARHA SVIJETSKOG SABORA NARODNIH CRKAVA




BOGOSLOV JURE ŽNIDARIČ PRIMLJEN MEĐU KANDIDATE ZA ĐAKONAT I PREZBITERAT






6. 12. 2021.

Na drugu nedjelu došašća, a po odobrenju biskupa Slovenske starokatoličke crkve, dr. Leonarda Bega, pred generalnim vikarom Slovenske starokatoličke crkve don Milanom Škrobarom i pred vjerničkom zajednicom, bogoslov Jure Žnidarič javno je primljen među kandidate za đakonat i prezbiterat Slovenske starokatoličke crkve (admissio).

Neka Krist Isus osnaži bogoslova Juru, da na svojem putu bude ustrajan i uporan te da ostvari sve potrebne preduvjete kako bi jednog dana mogao primiti sakramente svetoga reda.  






 


ČESTITKE SVIMA KOJI SU U PROTEKLOJ GODINI PRIMILI SAKRAMENTE U KATOLIČKOJ STAROJ CRKVI

28. 11. 2021.

Draga braćo i sestre. Na početku nove crkvene godine, čestitam našim vjernicima koji su primili sakramente u našoj Crkvi, odnosno u našim župama. One koji se pripremaju za primitak svetih sakramenata potičem na ustajnost i ozbiljnost u proučavanju i spoznanju svetih tajni preko kojih nam se milost Božja daje. Neka vas u novoj liturgijskoj godini Božja milost sve potakne na žarku vjeru, na ufanje i ljubav. Te tri bogoslovske kreposti neka obiluju u svima nama.

Don Marijan Strunje, župnik župe sv. Kristofora u Rabu




O DUŠNOM DANU 2021.
Pjesma Hvala, mama.
Svim majkama, mučenicama i patnicama od pamtivijeka do danas 


                                           HVALA, MAMA !

                                            Bila je žena za sva vremena, 
                                            Bez muža mladog pokojnog,
                                            Brinula je za trojicu sinova,
                                            Velika je bila ljubav njena,
                                            A nije imala velikih snova.

                                            Radila je od jutra do mraka,
                                            Da prehrani svoju sirotinju.
                                            Krpala, plela, šivala i prala majka
                                            Da pokrije dječju golotinju.

                                            Živjela je devet desetljeća, 
                                            A sada sniva u miru Božjemu,
                                            U tihom domu svijeća i cvijeća.

                                            Velika majko, hvala na svemu!

                                            Prof. Dr. Željko Jež
                                            Zagreb, na Dušni dan 2021.godine.



SECOND WORLD COUNCIL OF NATIONAL CATHOLIC CHURCHES WAS HELD


Detail from the Council: General Secretary and Patriarch


 

8.10.2021

The Second World Council of National Catholic Churches was held in Rab from 1 to 3 October 2021. The Archbishop Metropolitan Leonardo Beg was elected Patriarch, who then appointed Archbishop Metropolitan Pavel Begichev as General Secretary, and appointed  Archbishop Vlastimil Shulgan in the rank of Metropolitan.

Summary of Council Decisions:

 By the grace of God and under the inspiration and protection of the Holy Spirit, in the name of Christ the Lord, we, the bishops gathered at the Second World Council of the National Catholic Churches (WCNCC) together and united with our Patriarch in which Peter's ministry continues:

Patriarch LEONARDO BEG, Archbishop of the Metropolitan of the Autocephalous Church Region of St. Christopher;

Mons. PAVEL BEGICHEV, General Secretary and Archbishop of the Metropolitan of the Autocephalous Church Region of St. Michael the Archangel;

Mons. VLASTIMIL ŠULGAN, Archbishop of the Metropolitan of the Autocephalous Church Region of St. Method;

Mons. ANTE MARIJAN NIKOLIĆ, Archbishop of the Croatian Catholic Church of the Body of Christ in Canada;

Mons. SERGEI SUKHAREV, Vicar Bishop of St. Petersburg in Russia;

Mons. IVAN PONOMAREV, Vicar Bishop of the District of St. Irkutsk in Russia;

Mons. HANSJÖRG PETERS, Bishop Vicar General of the Slovak Old Catholic Church in Austria;

Mons. ANTONĺN JELĺNEK, Bishop Vicar General of the Slovak Old Catholic Church in the Czech Republic

 as one ecclesial body, in the holy hierarchy desired by Christ, under the guidance and in the love of the Holy Spirit, praying for the protection of St. Method, St. Michale Archangel and St. Christopher, protectors of our ecclesiastical regions, and especially praying for the protection of our Blessed Virgin Mary and all the saints, we have brought these

 

DECREES

  

Decree on obligatory celibacy, on Pastor aeternus and on pastoral-sacramental delusions

Decree on Hierarchy

Intercommunication Decree

Decree on the Blessed Sacrament of the Eucharist

Decree on the Holy Orders

 

Confirmation of the Council in the name of Jesus Christ!


Rab, Croatia, from October 1 to 3, 2021.

  

+ Mons. Pavel Begichev

     General Secretary

 

+ LEONARDO

Patriarch

 

 

ODRŽAN DRUGI SVJETSKI SABOR NARODNIH KATOLIČKIH CRKAVA 

 

Detalj s koncila: Generalni tajnik i Patrijarh 

8.10.2021.

U Rabu je od 1. do 3. listopada 2021. godine održan Drugi svjetski sabor narodnih katoličkih crkava. Za Patrijarha je izabran nadbiskup metropolita Leonardo Beg koji je nakon toga za Generalnog tajnika postavio nadbiskupa metropolitu Pavela Begicheva, a nadbiskupu Vlastimilu Šulganu dodijelio je titulu metropolita.

Sažetak Saborskih odluka:

Milošću Božjom te pod nadahnućem i zaštitom Duha Svetoga, u ime Krista Gospodina, mi, biskupi okupljeni na Drugom svjetskom saboru narodnih katoličkih crkava (World Council of National Catholic Churches) zajedno i ujedinjeni s našim Patrijarhom u kojem se nastavlja Petrova služba:

Patriarh LEONARDO BEG, nadbiskup metropolita autokefalne crkvene regije sv. Kristofora;

Msgr. PAVEL BEGICHEV, generalni tajnik i nadbiskup metropolita autokefalne crkvene regije sv. Mihaela Arkanđela;

Msgr. VLASTIMIL ŠULGAN, nadbiskup metropolita autokefalne crkvene regije sv. Metoda;

Msgr. ANTE MARIJAN NIKOLIĆ, nadbiskup Hrvatske katoličke crkve Tijela Kristova u Kanadi;

Msgr. SERGEI SUKHAREV, vikar biskup distrikta St. Petersburg u Rusiji;

Msgr. IVAN PONOMAREV, vikar biskup distrikta St. Irkutsk u Rusiji;

Msgr. HANSJÖRG PETERS, biskup generalni vikar Slovačke starokatoličke crkve u Austriji;

Msgr. ANTONĺN JELĺNEK, biskup generalni vicar Slovačke starokatoličke crkve u Češkoj Republici

 

 

kao jedno crkveno tijelo, u svetoj hijererhiji od Krista željenoj, pod vodstvom i u ljubavi Duha Svetoga, moleći za zaštitu sv. Metoda, sv. Arkanđela Mihaela i sv. Kristofora, zaštitnike naših crkvenih regija, i osobito moleći za zaštitu našu Blaženu Djevicu Mariju i sve svete, mi smo donijeli ove

 

 

DEKRETE

Dekret o obveznom celibatu, o Pastor aeternus i o pastoralno-sakramentalnim zabludama

Dekret o hijerarhiji

Dekret o interkomuniji

Dekret o najsvetijem sakramentu Euharistije

Dekret o svetim redovima

 

Potvrda Koncila u ime Isusa Krista!

Rab, Hrvatska, od 1. do 3. listopada 2021. godine.

 

+ Msgr. Pavel Begichev

Generalni tajnik

 

 + LEONARDO

Patrijarh

 




Prim. dr. sc. DAMIR ZUDENIGO, dr. med.
specijalist ginekologije i porodništva 
OBRANIO DOKTORSKU DISERTACIJU NA TEMU: 
HEMODINAMSKA ZBIVANJA U RANOJ TRUDNOĆI
 PRAĆENA TRANSVAGINALNIM OBOJENIM DOPLEROM





24.9.2021.

Dana 20. rujna 2021. godine, pri sjedištu Katoličke bogoslovije – Fakulteta teoloških znanosti, doktorsku disertaciju iz područja moralne teologije (bioetika), obranio je dr. sc. Damir Zudenigo, na temu ''Hemodinamska zbivanja u ranoj trudnoći praćena transvaginalinim obojenim doplerom'', pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. sc. Ivica Križ kao predsjednik, prof. dr. sc.  Leonardo Beg kao mentor i doc. dr. sc. Stjepan Murgić kao član (nazočan putem video linka). Prvotno je obrana bila planirana u Rijeci, međutim, zbog stjecaja okolnosti održana je u sjedištu.

Damir Zudenigo rođen je 9. svibnja 1963. u Zadru, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje te nižu muzičku školu (instrument klavir). Na Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu upisao se 1982., a diplomirao 1988. godine. Tijekom srednjoškolskih i studentskih dana aktivno se bavio košarkom i vaterpolom. Prosječna ocjena tijekom studija bila mu je 4,6. Redoviti pripravnički staž obavio je u KBC „Rebro“, a stručni ispit položio je 1989. godine. Od 1990. do 1993. godine je zaposlen kao znanstveni novak u Zavodu za ultrazvuk pri bolnici „Sveti Duh“. Poslijediplomski studij „Ultrasound in cllinical medicine“ pohađao je i završio 1991. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. 1993. godine je obranio magistarski rad pod naslovom „Obojeni Doppler u praćenju razvoja uteroplacentarnog krvotoka“. Od 1994. do 1999. godine obavio je specijalizaciju iz ginekologije i porodništva u Klinici za ginekologiju i porodništvo pri bolnici „Sveti Duh“ gdje je položio specijalistički ispit iz ginekologije i porodništva. Od 1999. do 2000. godine radi na ginekološko-porođajnom odjelu bolnice u Zadru, a od 2000. do 2002. u Domu zdravlja studenata. Tijekom 2003. radi u Klinici za ginekologiju i porodništvo Kliničkog centra u Ljubljani. Tijekom boravka u Ljubljani nostricifirao je diplomu i specijalizaciju tako da posjeduje licencu slovenske liječničke komore iz područja ginekologije i porodništva. Od 2003. ponovno radi u Klinici za ginekologiju i porodništvo pri bolnici „Sveti Duh“, gdje mu je uže područje djelovanja fetalna medicina i opstetricija. Radi na Odjelu za antenatalnu skrb te uz klasične operativne zahvate iz područja perinatologije (carski rez i serklaža), obavlja i prenatalne invazivne dijagnostičke zahvate (amniocenteza, kordocenteza i biopsija korionskih resica). Zalagao se za uvođenje humanijih takozvanih „koplementranih“ metoda rađanja te minimalno invazivne tehnike carskog reza. Suvereno vlada dijagnostičkim ultrazvukom u ginekologiji i opstetriciji. Bio je istraživač i suradnik na znanstveno-istraživačkim projektima „Nastanak i razvoj fetalne i maternalne cirkulacije praćen transvaginalnim Doplerom u boji“ od 1991. do 1996. godine, te „Fetalna hipoksija i reaktivnost krvnih žila mozga“ od 1997. do 2001. godine pri Hrvatskom institutu za mozak. Projekti su bili odobreni i financirani od strane Ministarstva znanosti Republike Hrvatske.  Rezultati istraživanja iz tih projekata primjenjuju se i u kliničkoj praksi na Odjelu za antenatalnu skrb. Stalno sudjeluje u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi Medicinskog fakulteta, a niz godina sudjeluje i u edukaciji na području ginekološke ultrazvučne dijagnostike u okviru poslijediplomskog tečaja stalnog usavršavanja I kategorije „Ultrazvuk u ginekologiji i porodništvu“ koji se održava 2 puta godišnje te doprinosi poboljšanjima i inoviranju programa tečaja.Također je predavač na poslijediplomskom tečaju stalnog medicinskog usavršavanja prve kategorije „Porodničke operacije“.   Član je Hrvatskog društva za perinatalnu medicinu i Društva za primjenu ultrazvuka u ginekologiji i porodništvu te Hrvatskog društva za ginekologiju i porodništvo pri Hrvatskom liječničkom zboru. Od 26.5.2009. priznat mu je naziv primarius. Objavio je više znanstvenih i stručnih radova u zemlji i inozemstvu. Redovito sudjeluje na stručnim sastancima i kongresima u zemlji i inozemstvu, na nekima i kao predavač. Sudjeluje i u organizaciji kongresa i stručnih skupova. Redovito odlazi na edukaciju u Kliniku za ginekologiju i porodništvo Kliničkog centra u Ljubljani, gdje razmjenjuje znanja i iskustva s tamošnjim kolegama. Aktivno govori engleski, talijanski i slovenski jezik. Liječnik je dragovoljac Domovinskog rata 1991., kada je sudjelovao u radu sanitetskih postrojbi na zadarskom ratištu. 1994. je bio član konvoja „Bijeli put“ u okviru humanitarne pomoći hrvatskom narodu u srednjoj Bosni. U sklopu te pomoći je  radio u rodilištu bolnice u Novoj Biloj.





DEVET GODIŠNJICA BISKUPSKE POSVETE LEONARDA BEGA 




22.9.2021.

Draga braćo i sestre!

22. rujna 2021. napunilo se devet godina od moje biskupske posvete koja je bila 22. rujna 2012. Zašto je svemogući Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista  učinio taj znamen i milost na nedostojnoj osobi, ostaje mi velikom tajnom. Ipak, znam da Bog sve čini s nekim razlogom. Često razmišljam o toj višnjoj milosti u molitvi i poniznosti, jer znam da kao ograničeni, maleni i grešan čovjek to nisam ničim zaslužio. Ali Bog po krivim crtama ravno piše – to je svjedočanstvo i mojeg života, pored niza drugih svjedočanstava nebrojenih ljudi.  

Mnogo se toga u ovom proteklom razdoblju dogodilo, i dobroga i manje dobroga. Boli i rane koje sam podnio - a koje nisu male - nestaju pri pomisli na  suprotivštine kroz koje je prolazio sv. Pavao, kako od svojih sunarodnjaka po narodnosti i vjeri, tako i od onih iz poganskih krajeva:  ''Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama'' (Rim 8, 18).

Bog je dobar i vrlo milostiv, On je milost na milost - to je moje svjedočanstvo. On pronalazi puta i načina da ostvari ono što je nama kao takvima neostvarivo. Gospodin mi je dao pokazati duhovne stvarnosti – sile – koje su protivne čovjeku i koje žele njegovo, čovjekovo, uništenje. Sile su to o kojima govori sv. Pavao: ''Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima'' (Ef 6, 12). Iskustva na tom području, iako neugodna i naporna, snažno su me dodatno utemeljila u pouzdanju u našeg raspetog Otkupitelja – raspetu spasenjsku ljubav.

Sav moj životni put pokušaj je kretanja po stazi koju mi je 1993. godine osvijetlila Bogorodica, objavivši mi kristalno jasno i nedvosmisleno: ''Leonardo, usmjeri svoj život prema Bogu. Ostani uvijek uz Boga, bez obzira kuda tvoj život vrludao''. Od srca zahvaljujem nebeskoj Majci Mariji na svemu, i molim da me i nadalje izvlači iz mojih slabosti, a kojih je mnogo, i usmjerava prema svojem Sinu, našem Gospodinu.

U ovih proteklih devet godina službe, upoznao sam divne ljude među vjernicima laicima, među klerom i visokim prelatima raznih denominacija, od rimokatoličkih, narodnih katoličkih i starokatoličkih do pravoslavnih te protestantskih i reformiranih. Na žalost, bilo je i ostalo onih čije ogledalo duše nije zrcalilo Kristovu svjetlost, na sramotu poslanja koje im je milošću dano i iznevjerenje poruke Radosne vijesti. Potvrdilo se ono što sam ranije pretpostavljao: ljudi se dijele na ''dvije vrste'': ili si čovjek ili si nečovjek, bez obzira na predznak. Mnogi koji su po poslanju svoje službe trebali ostaviti trag ljudskosti, pokazali su sve samo ne to. S druge strane, oni koji ni na koji način nisu bili pozvani da djeluju, odradili su lavlji posao. Prvima opraštam a drugima zahvaljujem te za sve molim.

I dok se preporučam u molitve svih vas, draga braćo i sestre, osobito molim Blaženu Djevicu Mariju da me zagovara kod svoga Sina, da me učini i održi dostojnim povjerene mi službe, kako bih jednoga dana mogao zajedno sa sv. Pavlom reći: ''Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao'' (2 Tim 4, 7).

Budi ime Gospodnje blagoslovljeno!


+ Leonardo Beg
nadbiskup metropolita starokatoličke regije







SECOND WORLD COUNCIL OF NATIONAL CATHOLIC CHURCHES
DRUGI SVJETSKI SABOR NARODNIH KATOLIČKIH CRKAVA



20.9.2021.

By the grace of God, the Second World Council of National Catholic Churches will be held in Rab from  1 to 3th October 2021. 

Reports on the situation in the churches will be submitted to the Council, the new Patriarch and a new General Secretary will be elected. The new Patriarch can gived the title of Metropolitan to the Archbishop who is on the head of the Church Region and has not yet been appointed Metropolitan. Also, the Council will vote on decrees on celibacy in the Church, then on the dogmatic decree Pastor aeternus, on pastoral-sacramental misconceptions, on the issue of Filioque, on intercominion, on the Blessed Sacrament of the Eucharist and on the holy orders.


Program of Council:

1th October 2021. Arrival of the bishops

2th October 2021. Council

3th October 2021. Holy Mass


Suggestion of the program:

1. The Secretary-General shall open the Council

2. Election of working bodies: election commission, reporting commission, verification commission

3. Putting the proposal to the vote

4. Reports of the Bishop

5 Discussions and suggestions

6. Conclusions of discussions and proposals (if any) in the form of a declaration or statement

7. Election of a Patriarch

8. Appointment of a new Metropolitan by the Patriarch

9. Appointment of a new Secretary General by the Patriarch


May the Holy Spirit watch over the decisions of the Council.


Milošću Božjom, u Rabu će se od 1. do 3. listopada 2021. godine održat II. Svjetski sabor narodnih katoličkih crkava. Na saboru će se podnijeti izvješća o stanju u crkvama, izabrati e će se novi patrijarh i novi generalni tajnik. Izabrani patrijarh može podijeliti titulu metropolite nadbiskupu koji je na čelu crkvene regije a još nije imenovan metropolitom. Također, na saboru će se glasovati o dekretima u vezi celibata u crkvi, zatim u vezi dogmatskog dekreta Pastor aeternus, o pastoralno-sakramentalnim zabludama, o pitanju Filioque, o interkominiji, o Presvetom sakramentu Euharistije i o svetim redovima. 


Program Sabora:

1. listopada 2021. dolazak biskupa

2. listopada 2021. Sabor

3. listopada 2021. Sveta Misa


Prijedlog programa:

1. Generalni tajnik otvara Sabor

2. Izbor radnih tijela: izborno povjerenstvo, povjerenstvo za izvješćivanje, verifikacijsko povjerenstvo

3. Stavljanje prijedloga na glasovanje

4. Izvješća biskupa

5 Diskusije i prijedlozi

6. Zaključci diskusija i prijedloga (ukoliko ih ima) u formi deklaracije ili izjave

7. Izbor patrijarha

8. Imenovanje novog metropolita od strane patrijarha

9. Imenovanje novog generalnog tajnika od strane patrijarha


Neka Duh Sveti bdije nad odlukama sabora. 











PROSLAVLJEN SVETI KRISTOFOR 

ZAŠTITNIK ORTODOKSNE STAROKATOLIČKE PROVINCIJE



28.7.2021.

U gradu Rabu, u crkvi sv. Kristofora, svetom misom je 25. srpnja u popodnevnim satima proslavljen sveti Kristofor, zaštitnik Ortodoksne starokatoličke provincije sv. Kristofora, autokefalne crkve unutar Starokatoličke patrijaršije.

Sveti Kristofor je ujedno i jedan od zaštitnika otoka Raba. Slave ga kao sveca i istočna i zapadna crkva, pa stoga i starokatolici. Kristofor je položio život za Krista u Liciji, 250. godine. Jedan natpis svjedoči da je njemu u čast 452. godine u Kalcedonu podignuta crkva. Jedna od legendi o sv. Kristoforu kaže da je bio mladi div koji je htio služiti najmoćnijem gospodaru. Stoga je najprije služio kralju, pa onda caru, a potom i đavlu, no kad je vidio kako se đavao boji raspela, poželio je služiti Kristu kao najjačem Gospodaru. Neki ga je pustinjak poučio u vjeri, pa je postao kršćanin. Nastanio se pokraj rijeke da bi tako mogao pomagati putnicima pri prelasku. Jedne ga je noći probudio dražestan dječji glasić i zamolio da ga prenese preko rijeke. S lakoćom je Kristofor stavio dječačića na ramena, ali kad je počeo koracati prema drugoj obali rijeke, teret je bivao sve teži te ga je upitao: Zašto si tako težak? A dječak je odgovorio: “Jer nosim grijehe cijelog svijeta”. Bio je to sam Isus




CELEBRATION OF THE PATRON OF THE PARISH 
PROSLAVA PATRONA ŽUPE 








5.7.2021.

In the parish of Saints Cyril and Methodius in Rijeka, the memorial of the patron saint of the parish, the Holy Brothers Cyril and Methodius, co-patron saint of Europe, was solemnly celebrated with Holy Mass. On that occasion, the pastor, Father Vedran Obućina, sanctified two icons of St. Cyril and Methodius, which he brought from Macedonia.

U riječkoj župi svetih Ćirila i Metoda svetom misom je svečano proslavljen spomendan zaštitnika župe, svete Braće Ćirila i Metoda, suzaštitnika Europe. Tom prilikom je župnik, otac Vedran Obućina, posvetio i dvije ikone sv. Ćirila i Metoda koje je donio iz Makedonije. 





40. OBLJETNICA UKAZANJA KRALJICE MIRA U  MEĐUGORJU





23.6.2021.

Sjetimo se i častimo 40. obljetnicu ukazanja Kraljice Mira u Međugorju. Na brdu Crnica, na predjelu zvanom Podbrdo 24. lipnja 1981. šestero mladih iz župe Međugorje ugledalo je bijelu pojavu s djetetom u naručju. Iznenađeni i prestrašeni, nisu joj pristupili bliže. Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković, Ivan Dragićević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović prije točno 40 godina u malenom hercegovačkom selu Međugorju vidjeli su Blaženu Djevicu Mariju. Kao i svake godine 24. lipnja 1981. slavio se blagdan sv. Ivana. Mirjana Dragičević i Ivanka Ivanković odlučile su provesti popodne u šetnji i razgovoru. Ivanki je samo dva mjeseca ranije umrla majka. Djevojke su se prvo zadržale u posjetu jednoj od tetki, rekavši joj da Vicki, ako je vidi, kažu kamo su otišle u šetnju. No, kada se vratila u selo, rečeno joj je da su joj Mirjana i Ivanka poručile da krene prema Perkuši, gdje je čekaju, te je Vicka krenula za njima. No Mirjana i Ivanka odlučile su ići natrag u selo. I tom trenutku Ivanka je osjetila da treba pogledati prema brdu, vidjela je ženu odjevenu u sivu dugu haljinu, a na glavi je imala veo i krunu od zvijezda. Držala je dijete i stajala na oblaku. Dijete je bilo pokriveno velom koji bi povremeno otkrivala. Cijelo vrijeme dozivala ih je da dođu bliže. Uzdajmo se u Blaženu Bogorodicu Mariju koja je i u Međugorju na sasvim poseban način objavila svoju blaženu prisutnost. Neka nas Bogorodica vodi svome Sinu Isusu, neka nas pomaže na našem životnom putu i bude nam moćna zagovornica kod Oca nebeskoga!







INTERRELIGIOUS RELATIONS FOR PEACE MEĐURELIGIJSKI ODNOSI ZA MIR






23.6.2021.

In May and June, Father Vedran Obućina visited Macedonia, where he researched interreligious relations for peace. After clashes between ethnic Macedonians and Albanians in 2001, Macedonia decided to launch interfaith peacebuilding, but with varying degrees of success. Father Vedran conducted talks on this topic, but also on the relations between the Orthodox Old Catholic Region of St. Christopher with the Macedonian Orthodox Church, the Islamic Community, the Roman Catholic Church, the Evangelical Methodist Church and the Jewish Community and visited churches, mosques and monasteries in Skopje, Tetovo, Debar, Ohrid, Prilep, Bitola and Strumica. 

U svibnju i lipnju otac Vedran Obućina boravio je u Makedoniji, gdje je istraživao međureligijske odnose za mir. Makedonija je nakon sukoba između etničkih Makedonaca i Albanaca 2001. godine odlučila pokrenuti međureligijsko mirotvorstvo, ali s različitim uspjesima. Otac Vedran je obavio razgovore na tu temu ali i o odnosima između Ortodoksne starokatoličke regije sv. Kristofora s Makedonskom pravoslavnom crkvom, Islamskom zajednicom, Rimokatoličkom crkvom, Evanđeosko-metodističkom crkvom te Židovskom zajednicom i posjetio je crkve, džamije i manastire u Skopju, Tetovu, Debru, Ohridu, Prilepu, Bitoli te Strumici.





PRVA SVETA PRIČEST





6.6.2021. 

Župnik Katoličke stare crkve - župe sv. Kristofora u Rabu, don Marijan Strunje, podijelio je sakrament prve svete pričesti Ivanu Lušiću Čehaku, na sv. Misi koja je započela u 10 sati u crkvi sv. Kristofora u Rabu. Sveta pričest - euharistija - veličanstveni je znak Božje blizine i ljubavi po kojoj na poseban način ulazimo u zajedništvo s Bogom. Po tom zajedništvu već sada imamo predokus buduće nebeske slave po zaslugama Kristovim. Neka našega prvopričesnika, kao i one prethodne i one buduće, čuva sila blagoslova Božjega. 





SECOND WORLD COUNCIL OF NATIONAL CATHOLIC CHURCHES
DRUGI SVJETSKI SABOR NARODNIH KATOLIČKIH CRKAVA

20.5.2021.
The Second World Council of National Catholic Churches will be  held from October 1 to 3th October 2021. in Rab (Croatia). May the Holy Spirit watch over the decisions of the Council.
Drugi Svjetski sabor narodnih katoličkih crkava održat će se od 1. do 3. listopada 2021. u Rabu (Hrvatrska). Neka Duh Sveti bdije nad oldlukama sabora. 




HANS KÜNG IN MEMORIAM



18.5.2021.

Dana 6. travnja 2021. umro je u Tübingenu Hans Küng u 93. godini života. Bog mu je podario dug, plodan i buran životni put. Još kao mladi svećenik došao je u sukob s Crkvom. Današnji mas-mediji ga nazivaju katoličkim disidentom. Njegova zasluga je u tome što je sa svojim djelima poput ''Biti kršćanina''  približio vjeru i komunističkom svijetu. Prihvaćali su ga i anticrkveni ljudi. Studenti su u njegovim smjelim idejama vidjeli put dijaloga i suživota. Bio je rječit te ostvario golemi I poticajan spisateljski rad. Strast za teologijom budila je smjelost njegovih ideja i otvorenost duha. Predavao je i održavao tribine između ostaloga i u Freiburgu u Njemačkoj gdje su nazočili i teolozi poput Karla Rahnera, Ivana Ilića, Johanna Baptista Metza i drugi. 

Hansova predavanja o npr. o Tridentinskom saboru i njegova omiljena tema o opravdanju otkrivala je i neke njegove slabosti – olako je prelazio preko pravih pitanja i tražio način kako napasti Crkvu. Posebno je napao pokretača Tridentskoga sabora papu Pavla III. koji je u mladosti vodio raskalašen život. Slušatelji bi nakon toga znali provocirati s pitanjima tako da bi njegovo predavanje znalo izgubiti pravi smisao. Nije ni čudo da je poznati protestantski teolog Karl Barth rekao da, ako je katolički nauk o milosti i opravdanju onako kako ga Küng predstavlja, i on katolik. Küng nije uživao simpatije Njemačkih katolika. Za mnoge je išao predaleko u prihvaćanju protestantskih učenja. 

Izražavao je simpatije za jugoslavenski oblik komunizma i za radove Predraga Vranickoga o marksizmu. Kasnije je dolazio u Dubrovnik. 

Svi napori kardinala Šepera i njegova kolege Ratzingera kasnije pape Benedikta XVI. nisu donijeli pomirenje. Küng se sve više udaljavao i stvarao neki svoj nauk. Više je bio cijenjen vani nego kod kuće. Njemački mediji su tek šturo prenijeli vijest o njegovoj smrti. 

Unatoč kontroverzama Küng ostaje uzor predanoga teološkoga radnika strastvenoga u obradi brojnih pitanja vezanih uz vjeru i teologiju. On je kao rijetko tko približio teologiju nevjernicima i protivnicima makar uz cijenu da bude među svojim osuđivan. 

Usp. https://www.ofm-sv-jeronim.hr/promisljanje-fra-josipa-sopte-o-smrti-hansa-kunga/





UTEMELJEN BENEDIKTINSKI RED


17.5.2021.

Dekretom od 5. V. 2021. nadbiskup je utemeljio benediktinski red u Sloveniji. Posvećeni život predstavlja tradiciju bogatstva crkve koju prepoznajemo i podržavamo za sve one koji osjete takav poziv. Benediktinski red je katolički monaški red, osnovao ga je sv. Benedikt iz Nursije 529. u Montecassinu i dao Pravilo (Regula). Prema osnovnom načelu ''moli i radi'' (ora et labora), posvećuju se skrovitu životu u šutnji, molitvi i manualnome radu, kojemu poslije nadodaju škole i intelektualni rad. Prvotni im je razvoj ometan provalom Langobarda, a velik su procvat doživjeli u karolinško doba, kada su postali nositelji crkvene i kulturne obnove. Prvih su stoljeća bili i misionari u pokrštavanju germanskih i drugih naroda. Najveći razvoj i duhovno-reformni pokret ostvarili su u opatiji Cluny (X–XII. st.), od koje se razvila kongregacija mnogobrojnih samostana. Značajan je prinos benediktinaca europskoj kulturi u širenju pismenosti (škole), znanosti i književnosti (prepisivanje knjiga, pisci i znanstvenici), te razvoju poljodjelstva i obrtništva. Samostani su isprva bili samostalne jedinice, poslije su se udruživali u kongregacije. Iz Benediktova reda nastale su reformirane grane: cisterciti, kamaldoljani, kartuzijanci, trapisti i dr. Ženski red benediktinki osnovala je, prema predaji, Benediktova sestra Skolastika. U mnogim zemljama Europe i Amerike postoji približno po 300 muških i ženskih samostana.




NADBISKUP POHODIO FRATRE U ČAPLJINI 


 mons. Leonardo i fra Bonifacije

10.5.2021.

Kao hodočasnik Kraljice Mira u Međugorju, nadbiskup mons. dr. Leonardo Beg na svom putu pohodio je fratre u Čapljini i zadržao se u ugodnom razgovoru o svim aktualnim pitanjima. Iz prve se ruke uvjerio kako žive fratri i vjernici u Čapljini te zazvao na sve Božji blagoslov, obećavši ponovni posjet. 

PODCAST T-Studio #6 - Nadbiskup pohodio fratre u Čapljini

https://www.youtube.com/watch?v=jCKhjj72Dlc&t=2s



USKRSNA PORUKA NADBISKUPA METROPOLITE STAROKATOLIČKE REGIJE

 

Draga kršćanska braćo i sestre,

pred Tajnom Isusa Krista ljudska duša doživljava stav priznanja i poklonstva, te ujedno biva iznutra pokrenuta na meditiranje te Tajne, reći će Malcolm Muggeridge, u svojoj knjizi Isus, čovjek koji živi. Neusporedivost i nadmoćnost Isusove osobe nad svim drugim pojavama u povijesti čovječanstva ostaje vječna, unatoč oporbama i protimbama kršćana i nekršćana. Zahvaćenost Isusovom osobom i pojavom nadvisuje sve podjele i uvodi nas u priznanje te Tajne.

Tragičnost Isusove pojave i života je u tome što svijet još nije mogao spoznati niti uvidjeti ono što mu je Isus donio i ponudio. Čovječanstvo je tisućljećima i stoljećima, iz naraštaja u naraštaj, vapilo za spasenjem i oslobođenjem, ali u trenutku kada se ono pojavilo, ljudi ga nisu prepoznali niti prihvatili. Na svakoj stranici evanđelja čita se to nerazumijevanje i okoline i učenika tajne Isusove osobe. Veliki je petak stoga bio neizbježna zbilja i posljedica Isusova života, nastupa, poslanja i zahtjeva.  Tajnu Isusove osobe mogli su uočiti samo oni koji su gledali dublje, ispod površine, ispod buke i varljivosti zemaljskoga privida. Takvi znaju da je Bog uvijek tu, da su nebesnici tu, bez obzira što se oko nas događalo.

Boga u pravilu nalazimo ulazeći u svoje vlastite dubine, u svoju dušu. Međutim, ponekad nas On i nebesnici posjete sasvim nespremne, nepripremljene. Urezao mi se u pamćanje trenutak mojega osobnog rasvjetljenja koji je odredio svo moje daljnje bogoslovno putovanje. Dogodilo se to sada davne 1993. godine, s vanjske strane rapske katedrale, odnosno kapelice obitelji Zudenigo i Scaffa, na malom proširenju koje iz vana vodi u sakristiju. Na tom proširenju sjedili smo nas petorica te smo molili krunicu. Bila je jesen. Poneki molitelj bi zakašljucao i znalo se dogoditi da mu pritom glas mutira dok se opet ne bi stabilizirao, a što je meni djelovalo vrlo komično. Smijao sam se i već mi je bilo neugodno zbog tog mog nepriličnog smijanja. Kad ono, odjednom – muk, tišina, nema više ničega. Nema više ovoga svijeta – niti vidim niti čujem onako kako je to čovjeku uobičajeno. Ne postoji više ništa osim Bogorodice koja se niotkud stvorila ''ispred mene'', iznutra, u duhu. Riječi ne mogu prenijeti ljubav, milost i zaštitu kakvu sam osjetio uz istovremenu bol, patnju i kajanje zbog moje pripadnosti kolektivu ljudskog roda koji čini zlo u svijetu. Bilo je to istovremeno paralelno proživljavanje nekoliko različitih iskustva. Ne može se opisati neposrednost spoznaje koja je u tom trenutku nastupila kao sveznanje – momentalno i cjelokupno - kozmičko. Povratak ''natrag'', ovdje, bio je usporediv s neopisivim zaglupljivanjem, kao prolaz kroz neki spiralni vrtlog koji na svakoj nižoj spirali rezultira većim primitivizmom. Vratio sam se natrag, ovdje, u ovu dimezniju, nakon jedne ''stotinke'' – nakon blica božanske svjetlosti koji bi, da je duže trajao, bez dvobe rezulitao mojim fizičkim preminućem – ostao sam bez zraka a tijelo mi je snažno fibriliralo dok sam ja silno plakao, na čuđenje četvorice osoba koje su bile sa mnom. Fizičko tijelo, nepripremljeno, vrlo kratko može izdržati snop nebeske sile. I sav taj ''događaj'' ostvario se sasvim bez dublje priprave, bez dublje molitve, kao milost - nezasluženi dar Božji.

I kao što sam se odjednom našao u jednom sasvim drugom svijetu, tako je i s uskrsnućem. Ono je usporedivo s pticom koja izlazi iz jajeta: dok je unutar jajeta to je za nju jedini poznati svijet, sve tajne se za tu pticu kriju unutar tog uskog i ograničenog prostora. Ali kada ptica prokljuca jaje, izlazi u jedan mnogo veći i novi svijet.

Bog te potiče da taj novi svijet upoznaš ulaskom u vlastitu nutrinu. Unutarnji svjet je svijet duše u kojem susrećeš Boga i nebesnike. To iskustvo ne mora biti spektakularno, ali ako je redovno, onda ćeš  vremenom doživjeti nazočnost jedne svete Prisutnosti koja je u tebi i koja nadilazi prostor i vrijeme. Iskustvo Pristutnosti koja te beskrajno ljubi, koja ti se daruje i koja ti se raduje. Prisutnosti koja je nekoć na osobiti način uprisutnila u Isusu iz Nazareta: Prisutnosti zgažene, Prisutnosti mučene i Prisutnosti razapete. Prisutnosti slavno uskrsle, uzašle i proslavljene zdesne Ocu u Presvetom Trojstvu.  Završetkom te neusporedive epopeje Bog po uskrslom i proslavljenom Kristu kroz vječnost definitivno ostaje i Bogočovjek – kao najneposredniji vidljivi izraz Božje ljubavi, kao vječni sakrament ljudskog spasenja.  

Buka svijeta i varljivost privida neka ne omete tvoje svakodnevno putovanje i boravak u unutrašnjost duše koja je hram njegove Prisutnosti.  Ponekad Božju prisutnost osjetimo više, ponekad manje, a ponekad nam se čini da je ni nema. Ali ona je ipak uvijek tu. Taj ''izostanak'' Prisutnosti je za tvoj rast – kao  pedagoški proces duhovnoga sazrijevanja. Ontološki stupanj Božje nazočnosti različit je u grešniku, različit je u čovjeku koji se je ispovjedio, i različit je u svecu. Ono što je najvažnije jest da se obazireš na te posjete, da budeš zahvalan na njima i da ih njeguješ. Ne zaboravi, Bog te posjećuje, svakodnevno.

Nevidljivi Posjetitelj tvoje duše, bio je jasno vidljiv u Isusu Kristu – u prezrenom, popljuvanom, izruganom, izbičevanom, izmučenom i razapetom pravedniku iz Nazareta. Ali Golgota Sina Božjega, našega Gospodina, urodila je plodom: pšenično zrno palo je na zemlju i umrlo te slavno uskrsnulo, donijevši svima nama grešnicima, obilan plod spasenja. Po pšeničnom zrnu euharistije Krist ti je prisutan kao kruh života, kao živi kruh koji je s neba sišao za tebe i tvoje spasenje.  Ne zaboravi, Božja je riječ posljednja, ona je uskrsnuće i život – pobjeda Božja nad patnjom i smrti.

Korumpirane i nepravedne strukture, organizacije i institucije sastavljene od iskvarenih osobnosti koje ne prezaju ni pred čime za vlastiti interes, doći će prije ili kasnije pred nebesko nekorumpirano sudište pred kojim će moći samo nijemo promatrati vlastito strašilo svojega suštinski promašenog života. Propisi, zakoni, običaji i mjerila mogu biti nemoralni i nepravedni. Isus je najsnažnije potresao i uzdrmao postojeće propise, zakone, običaje i mjerila! Bogočovjek - Isus Krist - je kriterij i sudište svijetu! Uskrsli se više ne podvrgava nepravednom sudu svijeta, već dolazi suditi sudovima i presuditi, jer on je krizna i križna točka čovječanstva. Danas nam on izriče valjanu mjerodavnu riječ, mjereći čovjeka ne prema čovjeku, već prema Neizmjerljivom – Bogu. Čovjekova prava mjera jest i može biti samo Bog, ako želi biti čovjek! Uskrsli je zacrtao životnu praksu koja se ne temelji na vlasti, moći, prisili i zakonu, već samo na snazi srca i ljubavi, na nesebičnosti i usmjerenju prema čovjeku kao bratu i Bogu kao zajedničkom cilju i svrsi. Ne zaboravi, Bog sve motri i dobro znade što je u ljudskom srcu.  

Prepoznaj Gospodina u svom srcu, tamo gdje te On posjećuje, ali prepoznaj ga i u svakom bližnjem, osobito onima koji su maleni i potrebiti. Mnogi su ljudi u ova vremena na različite načine doživjeli kolaps života, bilo ekonomski, bilo zdravstveno ili na neki drugi način. Ali iza svih tih zala proviruje zlatna svjetlost zore uskrsnuća, zore života i radosti, potpunog smirenja i blaženosti čiji predokus osjećamo već na ovoj zemlji. Otvori vrata svojega srca uskrslom Gospodinu i tako steci čvrsti temelj unutarnje sigurnosti koja će te sigurno provesti nemirnim morem ovoga života do mirne luke vječnog spokoja u Kraljevstvu nebeskom. Ne zaboravimo njegovih riječi:

Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. (Ivan 11, 25-26)

 Uskrsnuće Kristovo pobjeda je dobra nad zlom; pobjeda svjetla nad tamom; trijumf Božje ljubavi i milosti nad Đavlom.

 Nisi sam!

 Gospodin je s tobom bez obzira na sve!

 Njegova ljubav i nježnost su iznad svih tvojih pogrešaka, promašaja i propusta!

Potrebno je samo da surađuješ s milošću.

Neka tebe i tvoje najmilije obasja životvorno svjetlo uskrslog Gospodina!

 Draga braćo i sestre, sretan i blagoslovljen Uskrs 2021.

 Primite silu blagoslova Božjega,

X  Oca i  X  Sina i  X  Duha Svetoga!

   

X  LEONARDO

nadbiskup metropolita starokatoličke regije

        generalni tajnik WCNCC





REV VEDRAN OBUĆINA WAS GUEST ON THE RADIO EMISSION OF THE ISLAND OF KRK 
DON VEDRAN OBUĆINA GOSTOVAO NA RADIO EMISIJI OTOKA KRKA

25. 3. 2021.
The parish priest of St. Cyril and Methodius in Rijeka, Commissioner for Ecumenism and Interfaith Dialogue of the Orthodox Old Catholic Province of St. Christopher, Father Vedran Obućina was a guest on March 23, 2021 on the radio show of the Radio Island of Krk "Through the eyes of faith". In the conversation, Father Obućina touched on the work of the parish, the church community in Croatia and in the region of St. Christopher, as well as the peculiarities of Orthodox Old Catholic activity and belief, as an undivided church of the first millennium. Father Obućina emphasized the church's teachings on celibacy (as opposed to Roman Catholic and Orthodox practice), the accepted councils of the undivided church, the forms of worship, as well as the life of the church. In addition to questions about the work of the Catholic Old Church and the parish in Rijeka, the conversation also included the academic work of the pastor of Obućina.
Župnik župe sv. Ćirila i Metoda u Rijeci, povjerenik za ekumenizam i međuvjerski dijalog Ortodoksne starokatoličke provincije sv. Kristofora, otac Vedran Obućina gostovao je 23. ožujka 2021. godine na radijskoj emisiji Radija otoka Krka „Očima vjere“. U razgovoru se otac Obućina dotakao rada župe, crkvene zajednice u Hrvatskoj i na području regije sv. Kristofora, kao i osobitosti ortodoksnog starokatoličkog djelovanja i vjerovanja, kao nepodijeljene crkve prvoga milenija. Otac Obućina je naglasio crkvena učenja o celibatu (nasuprot rimokatoličkoj i pravoslavnoj praksi), prihvaćenim saborima nepodijeljene crkve, oblike bogoslužja, kao i život crkve. Uz pitanja o radu Katoličke Stare Crkve i župe u Rijeci, razgovor je obuhvatio i akademski rad župnika Obućine. 




REV MARIJAN STRUNJE ACQUIRED A BACHELOR'S DEGREE IN PHILOSOPHY 
DON MARIJAN STRUNJE STEKAO BAKALAUREAT U FILOZOFIJI 



6. 3. 2021. 
On March 6, 2021, Rev Marijan Strunje, a priest of the Catholic Old Church in Croatia, acquired the canonical professional title of Bachelor of Philosophy at the Catholic Theological Seminary - Faculty of Theological Sciences, defending his bachelor's thesis in front of the commission, on topic: Outlines on the work Confessions and City of God of St. Augustine. We congratulate the new bachelor on this achievement and wish him success in his further studies.
Don Marijan Strunje, svećenik Katoličke Stare Crkve u Hrvatskoj, stekao je 6. ožujka 2021. kanonski stručni naziv bakalaureusa filozofije pri Katoličkoj bogosloviji - fakultetu teoloških znanosti, obranivši pred komisijom bakalaureatski rad: Obrisi na djelo Ispovijesti i O državi božjoj sv. Augustina.  Čestitamo novom bakalaureusu na ovom postignuću i želimo mu daljnji uspjeh u nastavku studija.  




PATRIARCH AUGUSTIN BAČINSKY
20. 10. 1949. - 19. 1. 2021. 
HIS HOLINESS PASSED AWAY 
PATRIJARH AUGUSTIN BAČINSKY
20. 10. 1949. - 19. 1. 2021. 
PREMINULA JE NJEGOVA SVETOST


20. 1. 2021. 


With great sorrow and grief, we announce to all the bereaved that our dear Patriarch Augustin Bačinsky has left us.

Patriarch Augustin Bačinsky was born in Lok, Levice District. After three years, the family moved to the picturesque area of ​​Mala Fatra, Dolná Tižina, where both of his parents come from. After graduating from high school, he served compulsory military service. He studied at the Faculty of Theology of St. Cyril and Methodius in Bratislava and in 1977 he was ordained a priest. Due to disagreement with the obligatory celibacy, he could no longer act and continued his pastoral activity as an old Catholic priest in Brno. He married in 1980. In 1995, he became the founder of the Old Catholic Church in Slovakia as an independent legal entity and a state-recognized church, and a full member of the Ecumenical Council of Churches in the Slovak Republic. In 2002, he participated in the signing of an important treaty between the state and registered churches. He completed his postgraduate studies at the Orthodox Faculty in Prešov, as well as at the Christian Catholic Faculty in Switzerland. On February 8, 2004, Archbishop António José da Costa Raposo ordained him for bishop. He was a member of the Board of Directors of the Ecumenical Council of Churches in Slovakia, Vice President of the International Catholic Bishops' Conference - Union of Catholic Churches. Member of the Government Commission for the Fulfillment of the Treaty between the State and the Churches, President of the Synodal Council and Bishop of the Old Catholic Church in Slovakia and Honorary Canon of the Episcopal Orthodox Mission in Italy. He was elected Patriarch of the World Council of National Catholic Churches  on September 16, 2017, and he performed Holy Service until the last day. May our spiritual father, Patriarch Bačinsky, intercede for us from the Holy Heavens, may he pray for many graces for the churches in the communion of the World Council, to be a source of God's grace, salvation of souls and blessings for all the faithful. Thenk You, dear Patriarch for every good and every blessing that You have bringed to us. 

S velikom tugom i žalošću, javljamo svima ožalošćenima da nas je napustio naš dragi Patrijarh Augustin Bačinsky. 

Patrijarh Augustin Bačinsky rođen je u mjestu Lok, okrug Levice. Nakon tri godine obitelj se preselila u slikoviti kraj Male Fatre, Dolná Tižina, odakle potječu oba njegova roditelja. Nakon završene srednje škole odslužio je obvezni vojni rok. Studirao je na Bogoslovnom fakultetu sv. Ćirila i Metoda u Bratislavi i 1977. godine zaređen je za svećenika. Zbog neslaganja s obveznim celibatom više nije mogao djelovati te nastavlja pastoralnu aktivnost kao starokatolički svećenik u Brnu. Oženio se 1980. godine. 1995. postao je osnivač Starokatoličke crkve u Slovačkoj kao neovisne pravne osobe i državno priznate crkve te punopravne članice Ekumenskog vijeća crkava u Slovačkoj Republici. 2002. godine godine sudjelovao je u potpisivanju važnog ugovora između države i registriranih crkava. Poslijediplomske studije završio je na  Pravoslavnom fakultetu u Prešovu, kao i na Kršćansko-katoličkom fakultetu u Švicarskoj. Dana 8. 2. 2004. godine nadbiskup António José da Costa Raposo zaredio ga je za biskupa. Bio je član Upravljačkog odbora Ekumenskog vijeća crkava u Slovačkoj, zamjenik predsjednika Međunarodne katoličke biskupske konferencije - Unije katoličkih crkava. Član vladinog povjerenstva za ispunjenje Ugovora između države i crkava, predsjednik Sinodalnog vijeća i biskup Starokatoličke crkve u Slovačkoj i počasni kanonik Biskupske pravoslavne misije u Italiji. Za Patrijarha Svjetskog sabora narodnih katoličkih crkava izabran je 16. 9. 2017. godine te je vršio svetu službu do posljednjega dana. Neka nas naš duhovni otac, patrijarh Bačinsky zagovara sa svetih nebesa, neka izmoli mnogih milosti za crkve u zajedništvu Svjetskog sabora, da budu izvor milosti Božje, spasenja duša i blagoslova za sve vjerne. 




HIS HOLINESS OLD CATHOLIC PATRIARCH AUGUSTIN BAČINSKY IS ON  THE INTENSIVE CARE UNIT
NJEGOVA SVETOST STAROKATOLIČKI PATRIJARH AUGUSTIN BAČINSKY NA JEDINICI INTENZIVNE NJEGE 



15. 1. 2021. 
His Holiness the Old Catholic Patriarch Augustin Bačinsky is on respirator in the intensive care unit in Nitra (Slovakia) due to a disease caused by the COVID-10 virus. We pray the Almighty God to alleviate the difficult days he spends in the hospital with his presence. 
Njegova Svetost starokatolički Patrijarh Augustin Bačinsky nalazi sa na respiratoru u jedinici intenzivne njege u Nitri (Slovačka) zbog bolesti izazvane virusom COVID-19. Molimo Svemogućega Boga da mu svojom prisutnošću ublaži teške dane koje provodi u bolnici. 



NEW SEMINARIAN FOR THE SLOVENIAN OLD CATHOLIC CHURCH
NOVI BOGOSLOV  SLOVENSKE STAROKATOLIČKE CRKVE 



8. 1. 2021. 
Archbishop Leonardo Beg received a new seminarian, Vasja Grčič, into the Slovenian Old Catholic Church. Seminarian are a gift of God to the Church, they respond to the touch of God, they respond to the gift of vocation. Through the years of formation, seminarian will deepen their faith and acquire new knowledge through the study of philosophy and theology. Along with seminarian Jura Žnidarić, Vasja Grčič will also stepped towards for the realization of his divine vocation. May the intercession of the Blessed Virgin Mary keep them on this holy path!
Nadbiskup Leonardo Beg primio je u Slovensku starokatoličku crkvu novog bogoslova, Vasju Grčiča.  Bogoslovi su dar Božji Crkvi, oni odgovaraju na doticaj Božji, odgovaraju na dar poziva. Bogoslovi kroz godine formacije produbljuju svoju vjeru te usvajaju nova znanja kroz studij filozofije i teologije. Uz bogoslova Jura Žnidarića i Vasja Grčič zakoraknuo je prema ostvarenju svojega božanskoga poziva. Neka ih na tom svetom putu čuva zagovor Blažene Djevice Marije! 


PRIOPĆENJE NADBISKUPSKOG ORDINARIJATA U VEZI S BOLESTI COVID-19 

22. 12. 2020.


Glede cjepiva valja reći slijedeće: 
Kršćanima su neprihvatljiva cjepiva: AstraZeneca/Oxford University; Pfizer/BioNTech; Moderna;  Johnson&Johnson jer koriste stanične linije koje potječu od pobačene djece u pripravnoj i proizvodnoj fazi ili u fazi testiranja. 
Kršćanima su prihvatljiva cjepiva: koja ne koriste stanične linije koje potječu od pobačene djece, a to su:  Sanofi-GSK i CureVac.  
Očito se uvjerenja kršćana koji su, barem na papiru, većina od preko devedeset posto stanovništva u Hrvatskoj uopće nije uzimalo u obzir. U toj situaciji, onima koji su se odlučili za cijepljenje, preostaje da odbiju sporna cjepiva te da čekaju da im se ponude druga koja nisu moralno problematična.


DONACIJA HRANE U LIBURNIJSKIM OPĆINAMA 

21. 12. 2020.






U subotu, 19. prosinca, deset kućanstava u Mošćeničkoj Dragi, deset u Lovranu i pet u Matuljima primili su pakete hrane kao pomoć u teškim vremenima i neimaštini koja tišti naše sugrađane.

Donacija paketa u kojima se nalazi pet kilograma brašna, konzerve graha i slanutka, dvije litre ulja, četiri litre mlijeka, kilu tjestenine, dvije kile šećera, jedna kila riže i dvije čokolade za kuhanje rezultat su međureligijske suradnje Ahmadijskog muslimanskog džemata iz Zagreba, Ortodoksne starokatoličke provincije Svetog Kristofora i njegove župe Sv. Ćirila i Metoda u Rijeci, te Zapovjedništva Sveti Juraj Velikog Priorata Republike Hrvatske Suverenog vojnog reda Hrama Jeruzalemskog (Red Templara), kao i općina Mošćenička Draga, Lovran i Matulji.

Uslijed ograničenih uvjeta dostave krajnjim korisnicima zbog pandemije Covida-19 i mjera koje su propisale državne i županijske institucije, hrana je dostavljena izravno općinama, a korisnici su ju većinom sami preuzeli. Radi se o pojedincima i obiteljima teškog imovinskog i zdravstvenog stanja koji su odabrani putem preporuke socijalnih vijeća općina.

Hranu je nabavila organizacija Humanity First Hrvatska. Humanity First je međunarodna humanitarna udruga osnovana 1994 u Velikoj Britanji. U Hrvatskoj ta udruga djeluje od 2014. godine. Slogan organizacije je "U službi čovječanstva". Humanity First pokušava pomoći tamo gdje je pomoć potrebna te nikoga ne diskriminira zbog vjerskih, društvenih ili etničkih kultura kao i boje kože ili pripadnosti raznim vjerama. Humanity First uglavnom financira Muslimanska zajednica Ahmadija, a njihov rad temelji se na volontiranju.

Ova akcija nije samo iskaz dobre volje lokalnih građana prema sugrađanima u potrebi, nego i iskaz istinske međureligijske suradnje kršćana i muslimana prema općem dobru. Akcija se odvija prije božićnih blagdana, ali potreba za pomoći je važna tijekom cijele godine i tu se dvije religijske zajednice dogovaraju za trajnu suradnju na području Kvarnera.

Akciju su na terenu ostvarili Munawwar Khan predsjednik Humanity First Hrvatske iz Ahmadijskog muslimanskog džemata u Zagrebu, otac Vedran Obućina, župnik župe Sv. Ćirila i Metoda te povjerenik za ekumenizam i međuvjerski dijalog Ortodoksne starokatoličke provincije Sv. Kristofora, te vitezovi Zapovjedništva Sv. Juraj Lovran, uz organizacijsku pomoć čelnice Socijalnog vijeća Općine Mošćenička Draga Blaženke Dujmović, zamjenika načelnika Općine Lovran Tonija Družete i potpredsjednika Općinskog vijeća Renea Duševića, te Ive Letine iz Općine Matulji. 




BOŽIĆNO PISMO METROPOLITE STAROKATOLIČKE REGIJE 

20. 12. 2020.

DOMAGOJ KRPAN PRIMIO SLUŽBU LEKTORATA 


28. 11. 2020.

U subotu, 28. studenoga 2020., u crkvi sv. Kristofora u Rabu, na sv. Misi koja je započela u 17 sati, pridržavajući se mjera vezanih uz covid-19, nadbiskup Beg podijelio je službu lektorata Domagoju Krpanu, profesoru povijesti i filozofije te članu Župe sv. Ćirila i Metoda u Rijeci.  Svetoj misi prisustvovali su u koncelebraciji otac Vedran Obućina, župnik Župe sv. Ćirila i Metoda u Rijeci te otac Marijan Strunje, župnik Župe sv. Kristofora u Rabu. Ovime crkva u Rijeci dobija vrijednog člana koji će dodatno pridonositi organizaciji vjerskog života i širenju Evanđelja. Neka ga prati zagovor Bogorodice Marije kako bi njegova služba bila uspješna i blagoslovna za Crkvu.

 



SAKRAMENT KRŠTENJA U IKI 



15. 11. 2020.

U Iki, kraj Opatije, 15. studenog 2020. godine krštena je Franka Teha Tramontana, kćerka majke Mare i oca Domagoja, u krugu najuže obitelji i uz kuma Vedrana Ružića. Zbog izvanrednih okolnosti uslijed pandemije Covid-19, a po želji obitelji, krštenje se odvijalo u obiteljskoj kući u Iki. Također je obred krštenja, prema želji obitelji, bio bizantsko-slavenski, pa je Franka Teha, uz dozvolu nadbiskupa metropolita msgr. dr. Leonarda Bega, izvršen obred svete tajne krštenja i miropomazanja (krizme). 

Obred je vodio župnik župe sv. Ćirila i Metoda u Rijeci otac Vedran Obućina, koji je tom prilikom rekao: "U tradiciji Crkve postoje mnogi liturgijski oblici, rituali i običaji. Svi obredi su važeći ukoliko ih vodi svećenik koji ima pravovaljano ređenje, a u to spadaju i sakramenti, koji se u istočnom govoru nazivaju svetim tajnama (lat. sacramentum, grč. mysterion). Tako se poštuje nauk proizašao iz Svetog Pisma i iz učenja Svetih Otaca (Sveta Tradicija), a koji se temelji na izreci Sv. Vincenta Lerinskog o autoritetu tradicije kršćanskog nauka kao onog kojega ispovijedaju kršćani uvijek i posvuda, u istom obliku.U beskrajnoj tajnovitosti Božjeg djelovanja, sakramenti ili svete tajne stoje kao posebni znaci Božje milosti i ljubavi prema svakom čovjeku i stvorenju. Da bismo ih shvatili, potrebno je pristupiti svetim tajnama kroz osobu Isusa Krista, čija osoba, poslanje i djelovanje čine temelj na kojemu počiva kršćanska vjera i vrelo iz kojeg se hrani spasiteljsko djelovanje Crkve. Svete tajne su susret s Kristom, pri čemu okupljeni priznaju i ispovijedaju Boga kroz vjeru kojoj je oblik ljubav. Tako svete tajne, sakramenti, postaju vidljivi oblici nevidljive ali trajne i moćne Božje ljubavi. 

Krštenje je najvažniji i najtemeljniji događaj kršćanskog života, poziv k Božjoj milosti, a uključuje ljude u Crkvi kao Božji narod i biva znakom poziva i spasenja. Kršteno dijete je odgovornost cijele zajednice i vjerničke obitelji, kako bi se odgajalo u istinskom kršćanskom duhu, kojega prije svega oblikuje privrženost Bogu i bližnjima. To se osobito odnosi na roditelje i kumove, koji će novokrštenu povezivati sa životom zajednice, jačati ju riječju, primjerom vjere i nasljedovanje Krista. U istočnom obredu, neposredno nakon krštenja dolazi i miropomazanje, odnosno sakrament potvrde ili krizme. Ime je dobilo po svetom ulju (grč. miron), a mazanjem tijela se liturgijski osoba suobličuje Kristu i jača u vjeri.




NADBISKUPOVO PISMO SVEĆENSTVU

13. 11. 2020.




DON MARIJAN STRUNJE ZAREĐEN ZA SVEĆENIKA

 

 


 

      



18. 10.2020.

Dana 17. listopada 2020., u crkvi sv. Kristofora u Rabu, na svetoj misi koja je započela u 17 sati, po rukama ortodoksnog starokatoličkog nadbiskupa Bega, uz koncelebraciju don Vedrana Obućine, župnika Župe sv. Ćirila i Metoda u Rijeci i don Milana Škrobara, generalnog vikara Slovenije i župnika Župe sv. Luke u Mariboru, sveti red prezbiterata primio je rabljanin don Marijan Strunje. U spontanoj propovijedi nadbiskup je istaknuo kako mu je velika radost i zadovoljstvo da je Marijan pronašao Crkvu istinske vjere u kojoj se arhetipski živi Rana Crkva odnosna Stara Crkva, i da je Marijan ostvario ono za što je mislio da se neće nikada ostvariti, ali se po milosti Duha Svetoga ipak ostvarilo, a to je svećeništvo. Nadbiskup se sjetio davnih razgovora koje su vodili on i Marijan kao i  žara kojeg su obojica osjećali kada su govorili o Crkvi Kristovoj te su sve kritike koje su davali glede Crkve uvijek bile konstruktivne a nikada destruktivne. Ako nema osjećaja Božje blizine u srcu, ako nema onog žara koji izgara u nama, onda je sve uzalud, onda je svećeništvo daleko od čovjeka. To nešto što izgara u nama pokušava se kroz teologiju objasniti racionalno ali riječ je o nadracionalnoj stvarnosti Božjega poziva upućenoga pojedincu. Ostvarenje tog poziva čini osobu kompletnom, a bez toga nešto trajno nedostaje. Don Marijan Strunje, obiteljski je čovjek, te se kao takav suobličio životu apostolske crkve, jer su apostoli bili oženjeni ljudi a ta se tradicija nastavila u Crkvi sve do dvanaestog stoljeća, odnosno do Drugog lateranskog sabora 1139. godine. Svećeništvo je najviša služba koju smrtno biće može primiti od Boga, jer se na svećenički poziv sam Bog spušta s nebesa u kruh i vino koji postaju tijelo i krv Kristova, kako je to izrazio sveti župnik Arški Ivan Maria Vianney. Tajnu Božjega poziva svatko od nas osluškuje u svojem srcu - ta nas tajna pokreće, daje nam elan, podiže nas kada malaksamo, jača nas na putu života. Marijan je postao oruđe Božje milosti, neka to oruđe donese mnogo ploda u ljubavi, milosrđu i svjedočenju Krista Isusa, na obraćenje i spas duša. 




U RIJECI PROSLAVLJEN SPOMENDAN ZAŠTITNIKA ŽUPE, SVETIH ĆIRILA I METODA 



  
  





5.7.2020.
U Rijeci je u subotu 4. srpnja svečano proslavljen spomendan Svetom Ćirilu i Metodu, blagdan župe. Tom prilikom je predvodnik slavlja, župnik otac Vedran Obućina dao slijedeću propovijed:
Draga braćo i sestre,
slavimo Svetu Braću Konstantina Ćirila i Metoda, zaštitnika naše župe u Rijeci, slavenske apostole i suzaštitnike Europe.
Bizantska braća nam stižu iz Soluna, grada „u kojemu su svi slavjanski besjedali“, mjesta u kojemu je djelovao Sveti Pavao, te gdje je bio velik utjecaj Carigradske patrijaršije, poznate u to vrijeme po svojoj misionarskoj djelatnosti. Svoje vjersko zvanje su ispunjavali misionarskom evangelizacijom, prvo među Kozacima na Krimu, a potom u Velikoj Moravskog, na poziv kneza Rastislava. Svojom spretnošću i providnošću, Sveti Ćiril i Metod su preveli Bibliju na slavenski jezik, stvorivši na temelju grčkog alfabeta pismo za Slavene, koje će se kasnije pretvoriti u standardnu ćirilicu i glagoljicu. Tako su stekli naziv apostola Slavena i otaca slavenskog pisma.
Braća su živjela i crkveno jedinstvo, jer ih je Carigrad poslao, a Rim potvrdio. Ćiril je umro u Rimu 14. veljače 869. godine, te je pokopan u crkvi Svetog Klementa. Metoda je papa zaredio za nadbiskupa drevne stolice u Sirmiju i poslao ga da nastavi s apostolskim djelovanjem među Slavenima u Moravskoj, gdje je i umro 6. travnja 885. Njihovi nasljednici su revno nastavili s radom, posebno na području Balkana, gdje su nastale glagoljaške zajednice u Hrvatskoj, te makedonska ohridska teološka škola, predvođena Sv. Naumom i drugim učenicima Sv. Metoda. Zapadni krugovi su ponekad bili oštro protiv bogoslužja na slavenskom jeziku, što je u Hrvatskoj poprimalo vidove borbe između latinaša i glagoljaša.
Danas rad ove dvojice svetaca podjednako slave Rimokatolička crkva i pravoslavne crkve, posebno grkokatolička crkva u Hrvatskoj, a također i naša Ortodoksna starokatolička crkva. Cijela jedna provincija Starokatoličke patrijašije, ona sa sjedištem u Slovačkoj, na povijesnom tlu Moravske, nosi naziv Svetoga Metoda, baš kao što to i u našoj provinciji Sv. Kristofora nosi metodsko ime Pravoslavno-starokatolički vikarijat u Vojvodini. Apostolskim pismom Egregiae virtutis, rimski biskup Ivan Pavao II. je 3. prosinca 1980. proglasio slavenske apostole suzaštitnicima Europe, nadovezujući se na Pavla VI. koji je 1964. godine proglasio zaštitnikom Europe Sv. Bernarda.
U Hrvatskoj je đakovačko-srijemski biskup Josip Juraj Strossmayer ponovno uveo ćirilometodsku baštinu svojim okružnicama, tumačenjima njihova života i rada, poticanjem jedinstva Crkava i slavenskih naroda i ponovno je uspostavio crkvenoslavenski jezik u liturgiji. Poslije njega su ćirilometodsku ideju širili odličnici poput Franje Račkoga, crnogorskog kneza Nikole I. Petrovića Njegoša, Dragutina Antuna Parčića, biskupa gospićko-senjskog Mile Bogovića i starokatoličkog biskupa Marka Kalogjere. Svi su oni oživjeli baštinu koju su stoljećima čuvali popovi glagoljaši u Lici, na kvarnerskim i dalmatinskim otocima, kao okosnicu kršćanskog identiteta i vjernosti Božjoj riječi zapisanoj na narodnom jeziku.
Poštivajući ćirilometodsku baštinu, slavenske misionare i spoj Istoka i Zapada kroz Staru Crkvu, odlučili smo riječku župu posvetiti upravo ovim svecima koji su zarana shvatili važnost utvrditi sve slavenske narode u pravovjernosti i jednodušnosti, na mir svijetu i spasenju duša.
Vi ste istog duha kao i apostoli i učitelji ste slavenskih krajeva, o Bogom prosvijetljeni Ćirile i Metode! Molite Vladara sviju, da utvrdi sve slavenske narode u pravoj vjeri i jednodušnosti, i dade svijetu mir i spasi naše duše!
(Jako apostolov jedinoravniji i slavjanskih stran učitelije, Kirile i Metodije bogomudriji, Vladiku vsjeh molite, vsja jaziki slavjanskija utverditi v pravovjeriji i jedinomisliji, umirit mir, i spasti duši našja.)

Iskažimo čast svetoj dvojici naših prosvjetitelja! Prijevodima svetih knjiga oni nam namriješe vrelo Božje spoznaje, iz kojega crpimo u obilju sve do danas. Zato vas častimo, Ćirile i Metode, koji stojite pred prijestoljem Svevišnjega, prinoseći tople molitve za naše duše.




U RIJECI PROSLAVLJENO PRESVETO TROJSTVO 








8.6.2020.
U prisustvu vjernika Katoličke stare crkve, misno slavlje za blagdan Presvetog Trojstva 7.6.2020.predvodio je župnik župe Sv. Ćirila i Metoda i tajnik nadbiskupa Ortodoksne starokatoličke regije Sv. Kristofora otac Vedran Obućina. Misno slavlje održano je u prostoru Baptističke crkve. Tom prilikom slavlje je promatrao i  pastor Giorgio Grlj. Otac Vedran dao je slijedeću homiliju: Jednom je Sveti Augustin hodao plažom, da bi spazio dijete koje kopa rupu u pijesku. Upitavši dijete zašto to radi, sv. Augustin je bio zatečen odgovorom. Dijete je htjelo preliti svo more svijeta u tu rupu. Kad mu je svetac odgovorio da je to nemoguće, dijete se samo nasmiješilo rekavši: ''Trebati će mi dugo da prelijem svo more u ovu rupu, ali tebi će biti nemoguće spoznati sve tajne Presvetog Trojstva''. Za nas, kršćane, uskrsnuće je najveće otajstvo, a Uskrs najveći kršćanski blagdan, no teološki je nespoznatljiva tajna trojedine Ljubavi najveće otajstvo Boga. Samo je jedan Bog, a tri su Božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Tako su odredili crkveni oci na Nicejskom saboru 325. godine, na temelju evanđeoskih tekstova kao što je Kristovo krštenje i zapovijed apostolima da šire Riječ i krste sve narode u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Kristovo krštenje je izravna objava Presvetog Trojstva, gdje se vidi da je Bog Otac Stvoritelj, Bog Sin Otkupitelj, a Bog Duh Sveti Posvetitelj. Ipak, koliko god želimo proniknuti u Trojstvo, ono nam izmače, ne možemo dokučiti taj mysterion baš kao što je sv. Augustin spoznao. Danas slavimo to Presveto Trojstvo kao svetkovinu u nedjelju nakon Duhova ili Pedesetnice, kao i nakon Uskrsa, kao zahvalnost Bogu Ocu. No, kakve to ima veze s našim svakodnevnim životom? Kad sam se vratio s putovanja početkom travnja, ušao sam u dvotjednu samoizolaciju, koju je slijedila strahovita ideja ostanka kod kuće. Prva stvar koja mi je pala na pamet jest kome služiti? Kako pomagati? Kome pružati ljubav? Razmišljajući o starijima i nemoćnima, pitao sam se ne postoji li način da živimo po prirodi Presvetog Trojstva, gdje Bog Mojsiju jednostavno kaže: ''Ja sam onaj koji jesam, Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću''. Bilo je vrijeme korizme i to sam prihvatio kao Božju volju, moleći časoslov i meditirajući prema uputstvu svetoga Makarija Velikog da je zadatak vjernika ući u svoje srce. Takva individualizacija je kulminirala s dva uživa prijenosa svete mise iz moje kuće. Nakon toga sam odustao od toga, iako je bilo više poziva da se takva praksa nastavi. Nisam htio, iz principijelnog stava protivljenja mehanicističko-tehnokratskom sklopu misli, atomizaciji pojedinca, ali vjerujte da će slijedeći korak biti i medicinski uvjetovano razbijanje obitelji, kao što to čujemo iz Svjetske zdravstvene organizacije, kao što su svi totalitarizmi nastojali uništiti tu osnovnu jezgru društva. Presveto Trojstvo ocrtava se u obitelji, ovdje se osjeća Božja prisutnost i čarobna ljepota ljubavi. Potom će se materijalistički totalitaristi okomiti na čvrsto povezane zajednice, osobito na Crkvu. Ovaj izazov nam je predočen u našoj svakodnevici danas, kada jedva možemo izdvojiti pet minuta potpune tišine i koncentracije, par minuta discipline sv. Makarija. Milost Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga mogu zaživjeti u našim srcima ako sami sebe ne osudimo na pustu tehnokraciju, ako doživimo onaj Skok vjere kako ga naziva Soren Kierkegaard, ako pratimo riječi koje su nam preko sv. Mateja apostola stigla do nas, nakon nevjerojatnih dvije tisuće godina: ''Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao''. Svjedočiti blagošću, najprije životom a potom i riječju. Prvo svjedočanstvo je brižno prihvaćanje brata, a ne traženje uspjeha i sebične autonomije. Mi smo pozvani pokazivati ljepotu bratstva i sestrinstva, koje poznaje potrebu jednih za drugima i pokreće uzajamnost, što je opet preslika Presvetog Trojstva, otajstva u onim obrisima koje poznajemo. Proširimo stoga ovu Riječ Evanđelja unutar obitelji, crkve, zajednice, udruga, radnih skupina; uklonimo osude, diskriminaciju, predrasude, ogorčenost, netoleranciju, kao i strahovitu ideju ''jedan svijet zajedno kod kuće''. Stvorimo civilizaciju ljubavi i kulturu zajedništvo, na koje nas poziva Isus Krist. Amen. 



REV. MILAN ŠKROBAR APPOINTED FOR PRIEST OF THE PARISH OF ST. MARY OF ASSISTANT IN LJUBLJANA
DON MILAN ŠKROBAR IMENOVAN ŽUPNIKOM ŽUPE SV. MARIJE POMOĆNICE U LJUBLJANI 






31.5.2020.
On the day of Pentecost, May 31. 2020.,  Archbishop Leonardo Beg appointed Rev. Milan Škrobar, Vicar General of the Slovenian Old Catholic Church and priest of the Parish of St. Luka in Maribor, also the priest of the new Parish of St. Mary of Assistant in Ljubljana. May the Lord bless the pastoral work of Rev. Milan Škrobar for the growning of the Slovenian Old Catholic Church for glory of God and the salvation of souls.
Na dan Pedesetnice, 31. V  2020. nadbiskup Leonardo Beg imenovao je don Milana Škrobara, generalnog vikara Slovenske starokatoličke crkve i župnikom župe sv. Luke u Mariboru, ujedno i župnikom nove Župe sv. Marije Pomoćnice u Ljubljani. Neka Gospodin blagoslovi pastoralni rad don Milana Škrobara kako bi Slovenska starokatolička crkva rasla i razvijala se na slavu Božju i spasenje duša. 




NOTICE TO THE INTERESTED CLERICS OF OTHER CHRISTIAN DENOMINATIONS WHO EXPRESS INTEREST FOR THE CHURCH SERVICE IN THE ORTHODOX OLD-CATHOLIC REGION OF ST. CHRISTOPHER 
OBAVIJEST ZAINTERESIRANIM KLERICIMA DRUGIH KRŠĆANSKIH DENOMINACIJA KOJI SU POKAZALI INTERES ZA CRKVENOM SLUŽBOM U ORTODOKSNOJ STAROKATOLIČKOJ REGIJI SV. KRISTOFORA


20.4.2020.
Clergy from other Christian denominations who have shown an interest for ministry in the Orthodox Old Catholic Region of St. Christopher, and who were judged appropriate will be re-ordained (reordinatio) prior to joining Church services, if they come from denominations: Roman Catholic, Utrecht - Old Catholic, Protestant and similar. Except for those who have received ordination at certain Orthodox churches. 
Klerici iz drugih kršćanskih denominacija koji su pokazali interes za službom u Ortodoksnoj starokatoličkoj regiji sv. Kristofora te koji su ocijenjeni prikladnima, biti će prije stupanja u crkvenu službu nanovo ređeni iz početka (reordinatio) ukoliko dolaze iz denominacija: rimokatoličke, utrechtsko-starokatoličke, protestantske i slično. Osim onih koji su redove primili u pojedinim Ortodoksnim crkvama. 





USKRSNA PORUKA NADBISKUPA



Draga kršćanska braćo i sestre,

u naše doba određeni mislioci dobro su uočili uznemirujuće znakove vremena kojima svjedočimo. Ti znakovi stoje dijametralno suprotno autentičnoj Crkvi Kristovoj koja razmatra i meditira teologiju, te se nasuprot tome, neautentičnost očituje u razmatranju i meditaciji klerologije koja je sama sebi svrhom. Klerologija neminovno piše neko svoje ''evanđelje'' koje ne može biti drugo nego opasna pseudoteologija. Krista Isusa osudila je baš takva starozavjetna klerološka klika koja se onesposobila za shvaćanje svetopisamskih tekstova o dolasku Božjem.  

Po svom dolasku Isus je bio zoran primjer neprihvaćenosti, tragičan primjer Stvoritelja kojega ne prihvaća društvo njegovih stvorenja. On koji je u zajedništvu Oca i Duha Svetoga sve stvorio iz ljubavi i zajedništva, biva mržen i odbijen. Velika gruda boli je u Stvoriteljevim grudima. Bog nije uspio kod svojih. Njegova je ljubav odbijena - razapeta. Prigrlilo ga je jedino malo stado.

To je malo stado Crkva koja je ostala vjerna odbijenom Spasitelju i koja živi ideale  autentične Stare Crkve. Ona stoji nasuprot liberalima, progresistima, post-modernistima i čitavoj seriji drugih ''naprednjaka'' svih vrsta, boja i naravi koji ne rade za Crkvu Božju nego ju ruše kako bi stvorili neku novu pseudograđevinu koja nije nazidana na Kristu Isusu. Stoga se trude učiniti Crkvu sluškinjom globalističke i genderističke agende, a da bi to učinili najprije moraju do kraja srušiti pravu Kristovu Crkvu. Na žalost, uvelike su u tome i uspjeli pa mnoge crkve samo formalno nose  Kristovo ime a suštinski su postale ljuštura bez sadržaja te sada pripravljaju ''grozotu pustoši'' (Dn 9, 27; Mt 24, 15) ostvarujući nadahnute riječi: ''I anđelu Crkve u Sardu napiši: 'ovo govori Onaj koji ima sedam duhova Božjih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela: imaš ime da živiš, a mrtav si.' '' (Otk 3,1). Istinsku Crkvu – sačinjenu od preostalih Crkava koje nisu posrnule - štiti sila Duha Svetoga, stoga ju nasuprot svim suprotivštinama ''ni vrata paklena neće nadvladati'' (Mt 16, 18).  

Na autentične vjernike koji žive ideale apostolske Crkve i Crkve prvog milenija, dakle, na one koji se nisu odrekli Božjeg poretka, ženidbe svećenika, zdrave obitelji, tradicije i sakramenata, koji ozbiljno shvaćaju svoju vjeru, ne kao religiozno-politički folklor ili dodvoravanje svijetu pred kamerama i moćnicima, gleda se kao na fanatike, vrijeđa ih se. Ali sve je to po dopuštenju Kristovu, da se vidi tko je tko, da padnu maske i otkrije se lice Zloga koji se toliko uzoholio da više i ne krije svoj plan.

Kako će Crkva budućnosti izgledati već je davno prorekao papa Benedikt XVI., odnosno tada kardinal Ratzinger: biti će mala, naizgled neznatna, ali vjerodostojna, uistinu Kristova. Živjet ćemo u malim zajednicama, autentičnima. Velika Crkva, ovakva kakva jest može biti samo lažna jer će u sebi objediniti sve što s Kristom i Istinom Evanđelja nema veze, jer će biti nekakva sinkretistička, gender-globalistička tvorevina u kojoj se više neće znati što je muško a što žensko i koja će proganjati ''malo stado'' kao svoju opreku – preostalu ''sol zemlje'' koja nije obljutavila. Molimo se i pratimo znakove neba.

Ničega se ne trebamo bojati u Crkvi osim kukavičluka i izdaje onih koji nas trebaju voditi. Potrebni su nam istinski duhovni svećenici predvođeni biskupima koji će Crkvu vratiti tamo gdje ju Duh Sveti vodi – Kristu i njezinoj autentičnoj tradiciji, njezinom izvornom nauku. Pa neka bude i mala lađa, ali Kristova lađa koja prkosi svim vjetrovima i olujama, nepotopiva kao arka, jer ona i jest arka spasenja: ''Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo'' (Lk 12, 32).

Draga braćo i sestre, Kristova bol, muka i slavno uskrsnuće iziskuje od svakoga ponaosob odgovor: uzdaš li se u Sina Božjega? Ako se u Krista ne uzdaš nisi dio bezvremenitosti, nitko si i ništa i nema u tebi vjetra što sjeme nosi, vije i valja. Polomit će te život i pokopati, jer pred savješću i samosviješću si svojom zatvorio oči – zaboravio Put. Bez Krista nisi putnik već običan hodač svojih cesta, ovijen sam sobom djelima svoga mraka: od zemlje dan i od prašine satkan – bez utočišta, bez staništa. Poslušaj sebe bar na tren, znaš li gdje ti je stanica? Tko si? Nitko si i ništa ako na cestama svojim nisi sreo Krista da bi prihvatio sebe. Ne probadaj više Živi Spas, Svjetlo Vječno, Sina Božjega! Prigni glavu i koljenima nice – gle Kralj je tvoj bez krivice, a na Nebu silan muk: što to učini bijedan puk!

Draga i ljubljena braćo i sestre, s Kristom ćemo izdržati sve težine bolesti, izolacija, suprotivština i potresa. Neka uskrsli Gospodin uđe u vaša srca, u vaše obitelji i domove, među potrebite i napuštene, siromašne i tužne! Neka sila njegova uskrsnuća svima bude na obraćenje i spasenje, na radost, nadu i utjehu.

Neka vam je sretan i blagoslovljen Uskrs !


U Rabu, o Uskrsu 2020.


+ Leonardo

nadbiskup metropolita starokatoličke regije




VELIKI ČETVRTAK - OBNOVA SVEĆENIČKIH OBEĆANJA



9.4.2020.


U Misi posvete ulja, na Veliki četvrtak, ujedno se obnavljaju svećenička obećanja. Svećenici se prisjećaju i intenzivnije si posvješćuju što ta obećanja uključuju te koji im je izvorni smisao i gdje im je liturgijsko izvorište. A sve to s ciljem da vlastitu službu bolje vrednuju i marljivije vrše. To se obećanje obnavlja kroz sadržaj obećanja poslušnosti Ordinariju u prihvaćanju služba i promjena mjesta vršenja tih službi. Time se odražava duboka duhovna povezanost prezbitera i biskupa, stoga je obnova te povezanosti pravi putokaz za predano življenje tih obećanja.  



DESPITE EVERYTHING, WE ARE NOT ALONE
UNATOČ SVEMU NISMO SAMI


27.3.2020.

Dear Friends,

As we have seen, the national and global situation regarding the coronavirus remains critical. We must not lose faith in the goodness of Jesus and his love for us. Our life with him, our eternal life, is already planted within us by grace; we remain firmly in the loving hands of our Lord, and nothing can snatch us out of his hand.

Let us remember the words of Saint Paul, written also during a difficult time: 

What will separate us from the love of Christ? Will anguish, or distress, or persecution, or famine, or nakedness, or peril, or the sword? As it is written: “For your sake we are being slain all the day; we are looked upon as sheep to be slaughtered.” In all these things we conquer overwhelmingly through him who loved us. For I am convinced that neither death, nor life, nor angels, nor principalities, nor present things, nor future things, nor powers, nor height, nor depth, nor any other creature will be able to separate us from the love of God in Christ Jesus our Lord (Rom 8:35-39).

In the Holy Eucharist, we make an act of faith and spiritual communion, trusting that the power of his grace and mercy reaches us still. We give him our worship and our praise and our gratitude, for his love endures forever.

Dragi prijatelji,

kao što smo vidjeli, nacionalna i globalna situacija u vezi s koronavirusom i dalje je kaotična. Ne smijemo izgubiti vjeru u Isusovu dobrotu i njegovu ljubav prema nama. Naš život s njim, naš vječni život, već je po milosti zasađen u nama. Ostajmo čvrsto u ljubavi našeg Gospodina iz čije ruke nas ništa ne može odnijeti:

Sjetimo se riječi sv. Pavla, koje je pisao također u teškom vremenu:

Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. U svemu tome nadmoćno pobjećujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem (Rim 8, 35-39).

U svetoj euharistiji, po činu vjere i duhovnog zajedništva, uzdajemo se u snagu njegove milosti i milosrđa koja nas i dalje sve dotiče. Odajmo mu naše štovanje, pohvalu i zahvalnost, jer njegova ljubav traje vječno.    
Archbishop - Nadbiskup




PRIOPĆENJE ORDINARIJATA GLEDE CORONAVIRUSA COVID-19

18.3.2020.
Obzirom na ozbiljnost situacije glede coronavirusa COVID-19, privremeno se obustavljaju sva liturgijska i pastoralna događanja, osim iznimno - pod mjerama sigurnosti - davanje bolesničkog pomazanja i popudbine. Sv. Misa vrši se na način ''Red mise bez naroda''. 



IZAZOV SLUŽENJA U VIŠEVJERSKIM SREDINAMA

27.02.2020.
Biti kršćanski svećenik bilo gdje u svijetu nije lak zadatak, a posebno je zahtjevno u nekršćanskoj zemlji. Dugotrajni boravak na Tajlandu, odanoj budističkoj zemlji, istodobno je korisno iskustvo i izazovan pastoralni zadatak. Poštovanje budističkih redovnika na Tajlandu ogromno je, ponekad i nerazumljivo za svećenika iz abrahamske religije (judaizam, kršćanstvo, islam). U isto vrijeme, u klasičnom Teravada budizmu očekuje se da redovnici mole i daju opće savjete, ali ne i da se bave svjetovnim stvarima. To se također razlikuje od propovijedanja i djelovanja svećenika u kršćanstvu. I evo me, ortodoksni starokatolički svećenik u dalekom Tajlandu, zajedno s 22 polaznika mirovnog centra iz 18 zemalja, od kojih su mnogi kršćani. Što svećenik treba učiniti u takvim okolnostima?



Povijest nas uči da je kršćanstvo od početka bilo slobodno utjeloviti različite kulture prihvaćajući istinski ljudske vrijednosti drugih. Danas također moramo uvrstiti kršćanske vrijednosti u pluralistička društva, pri čemu kršćanstvo mora ostati odano svojim ciljevima, ali još u davno vrijeme su kršćani bili slobodni prihvatiti vrijednosti drugih. Postoji jasna opasnost da se jednostavno osudi druge po nacionalnosti ili nominalnoj religiji. U trenutku kada svećenik postane “fenjer na stolu”, otvoren je prema svakom čovjeku bez obzira na njegovu nacionalnost ili rasu, društvene pozicije, filozofsku ili političku orijentaciju. Teško je očekivati dugoročni uspjeh tradicionalnim prihvaćanjem vjere kroz model socijalizacije, jer nigdje u svijetu ne postoji idealan status kršćanstva, a pastoralna briga često se usmjerava prvenstveno na odrasle.



Moja pastoralna briga i vjerske dužnosti također su pod mnogim izazovima. To je gotovo paralizirano djelo jer osnovni liturgijski prostor ne postoji, izoliran sam od crkvene hijerarhije, nema redovitosti u liturgiji. Međutim, i najmanja jezgra pastoralne skrbi postaje vremenom srž novog crkvenog života i novog prostora slobode i mira. Vrlo je lijepo imati finske i makedonske pravoslavne vjernike među kolegama, zajedno s konzervativnim anglikancima i katolicima iz afričkih zemalja. Duboko osjećam da svaki čovjek ima smisla za vjerska pitanja, jer mir nije moguće razumjeti u cjelini bez unutarnjeg mira i duhovne ravnoteže. Prihvatiti ove vrijednosti i sve religije i vjerski / duhovni identitet smatrati miroljubivim i duboko osobnim stvarima je moralni i civilizacijski imperativ suvremenog svijeta. Za mene to uključuje i pastoralnu spremnost i snagu da odgovorim na sve te izazove.



Srećom, 28. razred Rotary mirovnog centra u Bangkoku započeo je u siječnju, vremenu kada se kršćani iz cijelog svijeta ujedinjuju u Molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana. Ovogodišnja tema bila nam je posebno korisna za okupljanje, moljenje i razmatranje na više načina o osam glavnih tema koje se mogu tako lako povezati s mirom. Razumijevanje uloge unutarnjeg mira često je teško bez ikakvog religioznog uvjerenja ili duhovnog razumijevanja, a teme su meni bile vrlo korisne.
Osam tema je Pomirba (bacanje tereta preko broda, bilo koji teret koji nas zadržava u našem nastojanju za pravilnim djelovanjem); Prosvjetljenje (traženje i pokazivanje Božje svjetlosti, kao što je to svjetlo osjećaj milosrđa i jasno razumijevanje svega što radimo); Nada (ovdje uvrštena prije svega kao poruka Svetoga Pavla svojim putnicima, ali koja je bila vidljiva u razredu naših facilitatora, dok smo slušali prekrasne stihove grčkog pjesnika Kavafija, koje je u videu recitirao Sean Connery); Povjerenje (ne bojte se, vjerujte; sa strahom možemo učiniti malo, a vjerom možemo postići najudaljenije točke u kozmosu); Snaga (kao što je vidljivo u lomljenju kruha za put u nepoznato); Gostoljubivost (pokazati neobičnu ljubaznost; toliko je važno u današnjem svijetu punom izbjeglica, migranata i ljudi kojima je potrebno pravo gostoprimstvo, gdje je gost ili prolaznik uvijek s poštovanjem dobrodošao i kome treba pružiti pomoć, bez obzira na okolnosti); Konverzija (ne mijenjanje nečije religije, nacije ili bilo kojeg posebnog identiteta, već mijenjanje naših srca i umova); Velikodušnost (primanje i davanje, bez traženja).



Ovih osam tema učinilo nas je svjesnima našega rada, ali i približilo nas kao suradnike. Kao takvo, ovo iskustvo neće samo doprinijeti mom znanju mira, već će i mene, putem Bože volje, učiniti neobično ljubaznim.

otac Vedran Obućina





THE SEMINARIAN JURE ZNIDARIC DRESSED THE CASSOCK
BOGOSLOV JURE ŽNIDARIĆ OBUKAO REVERENDU












26.1.2020.
On January 26., 2020 for the Slovenian Old Catholic Church and the Parish of St. Lucas in Maribor was realy holiday. Seminarian of the Slovenian Old Catholic Church Jure Znidaric received the cassock for the first time at a Holy Mass led by Rev Milan Škrobar, Vicar General of the Slovenian Catholic Church in consecration with Rev Jani Janez Belcl. Before the seminarian Znidaric received the cassock the cassock was blessing by don Milan Škrobar. We wish to the Jure  successful philosophical-theological studies and intercession of Our Lady Mary on the path of realization of the priestly vocation. At the same time, we pray the Lord for new priesthood vocations.
Dana 26.1.2020 bio je za Slovensku starokatoličku crkvu i župu sv. Luke u Mariboru praznik. Bogoslov Jure Žnidarić po prvi puta obukao je reverendu na svetoj misi koju je predvodio don Milan Škrobar, generalni vikar Slovenske starokatoličke crkve u koncelebraciji s don Jani Janez Belcl. Prije nego što je bogoslov Žnidarić obukao reverendu blagoslovio ju je don Milan Škrobar. Bogoslovu Žnidariću želimo uspješne filozofsko-teološke studije ni zagovor Bogorodice Marije na putu ostvarenja svećeničkoga poziva. Ujedno molimo Gospodina za nova svećenička zvanja. 



BLESSED CHRISTMAS TO ALL WHO CELEBRATE IT BY THE JULIAN CALENDAR
BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ SVIMA KOJI GA SLAVE PO JULIJANSKOM KALENDARU


4.1.2020.
To brothers Christians who celebrate Christmas by the Julian calendar, we wish a blessed Christmas!
Braći kršćanima koji Božić slave po julijanskom kalendaru, neka je blagoslovljen Božić! Мир Божји, Хистос се роди! 

BOŽIĆNA ČESTITKA STAROKATOLIČKOG METROPOLITE 




21.12.2019.

Draga braćo i sestre,
srcem uranjamo u misterij rođenja Božjega, u veličanstveni rođendan Gospodnji koji po izvanjskom doživljaju nije bio ništa spektakularno, dapače, bio je ljudskim očima gledajući  -nedostojan i jadan, jer rođenje u štali malo tko bi poželio. Ali onima koji imaju otvoreno oko duha otvorila su se nebesa, jer sjedinilo se Nebo i Zemlja, sa svim svojim popratnim znakovima, od kojih zvijezda bijaše jedan od njih. Bog je izabrao roditi se na taj način, skriven od ovoga izvrnutoga svijeta, solidarizirajući se s beskućnicima i sirotinjom, onovremenim (i ovovremenim) kopačima po kontejnerima, obespravljenima i napuštenima, prevarenima i odbačenima, marginaliziranima, duhovno poniznima, malenima koji imaju jednostavno i iskreno srce.  Božić je sveti dan u kojem je Bog postao jednim od nas, postao je čovjekom a time smo mi ujedno postali bogovi, po njegovoj milosti.  Došao je među nas da nam kao Bog otkrije vječnu istinu o Bogu, čovjeku i svijetu, stoga nam je u njemu uistinu zasjala vječna svjetlost bogospoznaje. Njegovim dolaskom na ovaj od njega otuđeni svijet dobili smo nezasluženu priliku izmiriti se s Bogom i shvatiti da smo djeca Božja, da smo svi međusobno braća i sestre po jednom Ocu, pozvani na međusobnu ljubav i praštanje. Radosna nam vijest govori o rođenju djetešca Isusa iz kraljevske loze Davidove, koji je Sin Božji: pravi Bog i pravi Čovjek – Bogočovjek, istobitan Ocu koji je neizreciv. Tko njega voli, voli savršenog Boga, tko njega ljubi ljubi savršenog čovjeka i u njemu iskonsku čovječnost, sve ljude i sva stvorenja Božja.
Božić nam otkriva osnovne temelje postojanja: svetinju oca i očinstva, svetinju majke i majčinstva, svetinju djeteta i djetinjstva. Isus je došao na svijet u obitelji oca Josipa i majke Marije, a ne po istospolnoj zajednici dvoje žena ili dvoje muškaraca, ili po nekoj trećoj naopakoj kombinaciji čovjeka i životinje, bilo istog bilo suprotnog spola. Stoga je svako podržavanje bilo čega izvan izvornog i zdravog obiteljskog ambijenta grijeh, bez obzira s kojih adresa takvo podržavanje dolazilo. Rođenjem Kristovim javlja nam se i daruje veličanstveno i neizrecivo otajstvo nebeskog zajedništva. Jedan Bog ljubavi u Trojici proslavljan, želio je da njegov Sin dođe na ovaj svijet u obitelji oca i majke, te time zemaljski otac, majka i dijete postaju ogledalo te nadumske tajne, kao Crkva Božja i kao obitelj – Crkva u malom.  Obitelj je osnovna ćelija Crkve Božje, slika Božje Trojedne ljubavi. Zato sveti Pavao, govoreći o svetinji braka, istu uspoređuje sa ljubavlju kojom je Krist volio Crkvu, prinoseći i žrtvujući sebe za nju, i završava bogonadahnutim riječima: ''Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu'' (Ef 5, 25-32).
Bog koji je rođen u takvoj obitelji koja ima oca i majku, pokazuje nam ispravno pojmanje obitelji kao takve, i u isto vrijeme pokazuje nam smisao za žrtvu koju obitelj kao temeljna ćelija društva mora vrednovati, mora nositi i iznijeti: Josip zajedno s Marijom prolazi teški put i svakojake nedaće, ali sve je to otrpio i iznio do kraja. I sam je Isus trpio za sve nas, za naše spasenje. Trpljenje je križ života koji je blagoslovljen ako je utemeljen u Kristu. Po Kristu svako začeće u utrobi majke i svako rođenje zadobija vječni smisao, svako novorođeno dijete postaje svetinja. Isto tako je svetinja i majčinstvo, posvećeno bogomajčinstvu Presvete Bogorodice, jer svako rođenje novog djeteta poslije Kristovog rođenja postaje rođenje za vječnost. Po rođenju Kristovu imamo Oca nebeskog za zajedničkog i vječnog roditelja, time ljudski život zadobija novi i nezalazni smisao božanskoga života. Crpeći iz božanstva svaki je ljudski besmisao upravo besmislen, jer Bog koji nam je po Isusu došao daje nam snagu da hrabro prihvatimo život, takav kakav jest  i da ga živimo u ljubavi i povjerenju u Boga. To se povjerenje zadobija u Crkvi Božjoj koja je tijelo Kristovo, mjesto i zajednica ostvarivanja punoće, mjesto rasta i usavršavanja ''dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove'' (Ef 4,13). U novorođenom Isusu promatramo vječnu Istinu koja se nastanila među nama, koja je kruh nebeski: ''Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta'' (Iv 6, 51).
Pomirimo se s Bogom, prigrlimo dušom novorođenog Božića te naviještajmo njegovu riječ koja je došla za nas i naše spasenje! Po Isusu nebeski Otac razriješio je izgubljenost i smetenost mnogih koji iskreno traže Boga; po Kristu Očeva ljubav i prašanje progovara nam na iskustven način. Mnogi od nas to mogu posvjedočiti. Samo po Kristu ulazimo temeljito u sebe, uranjamo u misterij ljubavi Božje koja nas izvlači iz jame propasti, iz izgubljenosti, malodušnosti i smetenosti. U Kristu smo nađeni: pronašao nas je Dobri Pastir, pronašao nas je Otac, susreli smo sebe. 
Neka iz krila Crkve izniknu nove karizme i nove inicijative za dobro čovjeka i u njegovoj društvenoj zemaljskoj egzistenciji. Blagoslovljen vam bio Božić te uspješna i sretna nova 2020. godina. Čuvao vas i sačuvao Krist Isus, draga braćo i sestre, te sišao na vas, na sve ljude dobre volje i cjelokupno stvorenje blagoslov Svemogućega Boga + Oca i + Sina i + Duha Svetoga!

+ LEONARDO





ESTABLISHMENT OF THE PARISHES AND OF THE CHURCH ORDER
UTEMELJENJE ŽUPA I CRKVENOG REDA

30.11.2019.
The Most Reverend Father Archbishop founded the parish of SAINT CYRIL AND METHODIUS in Rijeka and the parish of St. CHRISTOPHER in Rab, and also the Church order ''BROTHERHOOD OF THE OLD CHURCH'' – FRATERNITAS ECCLESIAE CATHOLICAE ANTIQUAE. May the Lord bless the efforts of his faithful to keep the Church of Christ strong witness to the Gospel of God.
Prečasni otac Nadbiskup utemeljio je župu SV. ĆIRILA I METODA u Rijeci te župu SV. KRISTOFORA U RABU, ujedno je utemeljio crkveni red ''BRATSTVO STARE CRKVE'' – FRATERNITAS ECCLESIAE CATHOLICAE ANTIQUAE. Neka Gospodin blagoslovi nastojanja svojih vjernih kako bi Crkva Kristova bila čvrsti svjedok evanđelja Božjega.  



MISTER JOZO KLJAJIĆ DISMISSED FROM ALL DUTIES
GOSPODIN JOZO KLJAJIĆ RAZRIJEŠEN SVIH DUŽNOSTI

25.11.2019.
The Archbishop Metropolitan of the Region, acting on the advice of a consultant of the Episcopal Curia, dismissed Reverend Jozo Kljajic from all duties:
1. From duties of parish priest in Parish of St. Mary and from duties of the Commissioner of the Vicar General;
2. From duties of the Vicar General of the Old Catholic Church of Bosnia and Herzegovina;
3. He was stripped of his honorary Title of Canon;
4. He is suspended ''A Divinis'' from date November 25, 2019. (his priestly authority were taken away: he can not led Holy Mass, sharing Sacraments, use the priesthood title and wear priest's uniform).
For all questions, believers can contact the Curia on E-mail: generalni.vikarijat@gmail.com
Nadbiskup metropolita Regije postupajući po savjetu konzultora biskupske kurije, razriješio je velečasnog Jozu Kljajića:
1. Službe župnika Župe sv. Marije i povjerenika generalnog vikara;
2. Službe generalnog vikara Starokatoličke crkve BiH;
3. Oduzeo mu je počasnu titula kanonika;
4. Suspendiran je ''A Divinis'' s datumom 25.11.2019. (oduzete su mu svećeničke ovlasti: ne smije voditi sv. Misu, dijeliti sakramente, koristiti svećeničku titulu ni nositi svećeničku odoru). 
Za sva pitanja vjernici se mogu obratiti kuriji na E-mail: generalni.vikarijat@gmail.com




FATHER VEDRAN OBUĆINA VISITING ARMENIA
OTAC VEDRAN OBUĆINA U POSJETU ARMENIJI

24.11.2019.







During his visit to Armenia, the secretary of the archbishop and priest of the Province of St. Christopher father Vedran Obućina met with Archimandrite Tovma Khachatriyan, a leader of the Pan-Armenian Youth Believers, discussing the dogmatic differences between the Armenian and Old Catholic churches, especially with regard to myaphysits. Father Vedran also visited the Holy Mother See of Etchmiadzin and the monasteries of Khor Virap, Noravank and Geghard. The Armenian Apostolic Church is a pre-Chalcedonian church prevalent among Armenians. It belongs to the Eastern Orthodox churches, which accept only the first three ecumenical councils and therefore have a different Christological position in relation to Catholicism and Orthodoxy. This Church is the first national Church in the world since Armenia was the first country in the world to declare Christianity an official religion. It is headed by the Catholicos of all Armenians who, after numerous relocation of their seat for political reasons, have been permanently established in Etchmiadzin since 1411. Today's Catholic of all Armenians is His Holiness Karekin II. Nersisian, the 132nd Catholic, elected on October 26, 1999. There are three other patriarchates in Antelias in Lebanon, Jerusalem and Istanbul. The vast majority of Armenians belong to this church. In the second half of the 20th century, Pope John Paul II. and the Ecumenical Patriarch of Constantinople Bartholomew I. accepted the Armenian Miophysian conception as a possible interpretation of the orthodox conception of the Christian faith. The Christological theological discussions between the Armenian Apostolic Church and the Catholic Church ended on December 13, 1996 when the doctrine of the Armenian Apostolic Church was declared orthodox, as confirmed in a joint statement by Pope John Paul II. and Catholicos Garegin II.
Tijekom posjeta Armeniji, tajnik nadbiskupa i duhovnik Provincije sv. Kristofora otac Vedran Obućina susreo se s arhimandritom Tovmom Hačatrijanom, duhovnikom za mlade armenske crkve, pri čemu su razgovarali o dogmatskim razlikama armenske i starokatoličke crkve, posebno u pogledu miafizitstva. Otac Vedran je također posjetio Svetu majčinsku stolicu Ečmijadzin, te manastire Hor Virap, Noravank i Gegard. Armenska apostolska crkva je pretkalcedonska crkva rasprostranjena među Armencima. Pripada istočnim pravoslavnim crkvama koje prihvaćaju samo prva tri ekumenska koncila te zbog toga imaju drugačiju kristološku poziciju u odnosu prema katoličanstvu i pravoslavlju. Ova Crkva je prva nacionalna Crkva na svijetu budući da je Armenija bila prva država na svijetu koja je proglasila kršćanstvo za službenu vjeru. Na čelu je Armenske apostolske crkve katolikos svih Armenaca koji, nakon brojnih premještanja svojega sjedišta iz političkih razloga, od 1411. ima trajno sjedište u Ečmijadzinu. Današnji katolikos svih Armenaca je Njegova Svetost Karekin II. Nersisian, 132. po redu izabrani katolikos, a izabran je 26. listopada 1999. Postoje još tri patrijarhata i to u Anteliasu u Libanonu, Jeruzalemu i Istanbulu. Velika većina Armenaca pripada ovoj crkvi. U drugoj polovici 20. stoljeća papa Ivan Pavao II. i ekumenski carigradski patrijarh Bartolomej I. prihvatili su armensko miafizitsko shvaćanje kao moguće tumačenje pravovjernog shvaćanja kršćanske vjere. Kristološke teološke rasprave između Armenske apostolske crkve i Katoličke crkve okončane su 13. prosinca 1996. kada je nauk Armenske apostolske crkve proglašen pravovjernim, što su u zajedničkoj izjavi potvrdili papa Ivan Pavao II. i katolikos Garegin II.





PASTORAL DEVELOPMENT
PASTORALNI RAZVOJ

21.10.2019.
Many nice things have happened in recent months within the Region of St. Christopher: baptisms, eddings, confirmations etc. with the gatherings of believers and priests of the Region. Many interested candidates want to join to the clergy, either as interested candidates (students) or as priests who have previously served in some of the Christian denominations. It should be noted that the Eastern and Western Rites are allowed to be equal in the Orthodox Old Catholic Region (Western Rites means the post-council rite of the Second Vatican Council and/or the traditional Latin Tridentine Mass. Thus manifesting the equal celebration of God through the riches of the Rites.
Mnoge su se lijepe stvari dogodile u proteklih mjeseci unutar Regije sv. Kristofora: krštenja, vjančanja, podjela svete krizme uz druženja vjernika i svećenika Regije. Postoje mnogi zainteresirani kandidati za pristup u kleričku službu, bilo kao zainteresirani kandidati (student-bogoslovi), bilo kao svećenici koji su prethodno služili u nekim od kršćanskih denominacija. Napominjemo da su unutar Ortodoksne starokatoličke regije dopušteni  Istočni i Zapadni obred kao jednakopravni (zapadni podrazumijeva poslijekoncilski obred Drugoga vatikanskog sabora i/ili tradicionalnu latinsku misu – Tridentinsku. Na taj način očituje se jednakopravno slavljenje Boga kroz bogatstvo obreda. 




VJENČANJE  - WEDDING

26.8.2019.









U župi sv. Luke (Slovenska starokatolička crkva), održana su dva vjenčanja. Milošću Božjom, sveti sakrament braka primili su 1. lipnja 2019. godine Suzi i Sebastijan Mravlek, a 25. kolovoza 2019. godine Alenka i Bojan Škamlec. Neka ih Gospodin blagoslovi da bračnim vodama plove uspješno i sretno!



VJENČANJE  - WEDDING

21.6.2019.


Sveti sakrament braka primili su 21. lipnja 2019. godine Miloš Vasiljević i Bojana Jovanović u obredu koji je vodio otac Vedran Obućina, tajnik nadbiskupa mons. Leonarda Bega i duhovnik Ortodoksne starokatoličke provincije Sv. Kristofora u atriju dvorca Nova Kraljevica.
Uz prisustvo kumova i prijatelja, mladenci su sklopili zaruke i brak po istočnom (bizantsko-slavenskom) obredu, specifičnom po pojanju, vijencima ili krunama na glavama, vezivanju ruku i trostrukom obilasku oko oltara, mnogobrojnim prigodnim molitvama i simbolikama. U prigodnoj riječi, otac Obućina je govorio o važnosti sakramenta braka za mladence, ne samo kao one od kojih se očekuje potomstvo, već prije svega o suživotu muža i žene kao jednoga tijela i kao Crkve u malome.
Krist, istinski Bog naš, koji je u Kani Galilejskoj svojim dolaskom pokazao brak časnim, da nas molitvama Prečiste Majke svoje, svetih slavnih i preslavnih Apostola, svetih bogovjenčanih i ravnoapostolskih i crkvenih otaca, i svih svetih, pomiluje i spasi, kao blag i čovjekoljubiv! Milošu i Bojani želimo svako dobro, obilje Božjeg blagoslova, blagodat djece i velike obitelji, te život u skladu s kršćanskom vjerom! Mnogaja ljeta! 



IN MEMORIAM - pater ANTUN CVEK
IN MEMORIAM - otac ANTUN CVEK  

28.5.2019.
In Memoriam
Otac ANTUN CVEK
10. II.  1934. - 28. V. 2019. 

The great benefactor, father Antun was passed away. He was indeed the living saint, always ready to help to those who is in poverty, to abandoned brothers and sisters, to those who was the most weaknes. He was in practice lived the love of Christ, showing to us the role model.  Thank you, dear father Antun. The Lord will be to you the largest reward
Preminuo je veliki dobrotvor koji je već za života bio živući svetac, otac Antun Cvek, pomoćnik sirotinje, malenih, slabih i napuštenih. Živio je u praksi Kristovu ljubav, bivajući uzorom svima nama.  Hvala Ti, dragi oče Antune! Bog Ti bio najveća nagrada! 



STATEMENT OF ORTHODOX METROPOLITAN OF VOLOKOLAMSK HILARION, SPOKESMAN FOR THE  ORTHODOX PATRIARCHATE OF MOSCOW 


18.5.2019.
"I would like to draw your attention to the danger of liberal Christianity. The liberalization of moral standards, initiated by some Protestant and Anglican communities several decades ago and developing with ever-increasing speed, has now brought us to a situation where we can no longer preach one and the same code of moral conduct. We can no longer speak about Christian morality, because moral standards promoted by 'traditional' and 'liberal' Christians are markedly different, and the abyss between these two wings of contemporary Christianity is rapidly growing.
We are being told by some allegedly Christian leaders, who still bear the titles of Reverends and Most Reverends, that marriage between a woman and a man is no longer the only option for creating a Christian family, that there are other patterns, and that the church must be 'inclusive' enough to recognize alternative lifestyles and give them official and solemn blessing. We are being told that human life is no longer an unquestionable value, that it can be summarily aborted in the womb, or that one may have the right to interrupt it voluntarily, and that Christian 'traditionalists' should reconsider their standpoints in order to be in tune with modern developments. We are being told that abortion is acceptable, contraception is agreeable, and euthanasia is better still, and that the church must accommodate all these 'values' in the name of human rights.

What, then, is left of Christianity? In the confusing and disoriented world in which we live, where is the prophetic voice of Christians? What can we offer, or can we offer anything at all to the secular world, apart from what the secular world will offer to itself as a value system on which society should be built? Do we have our own value system which we should preach, or should we simply applaud every novelty in public morality which becomes fashionable in the secular society?
I would also like to draw your attention to the danger of a 'politically correct' Christianity, of a Christianity which not only so easily and readily surrenders itself to secular moral standards, but also participates in promoting value systems alien to Christian tradition.

We are facing a paradoxical situation. British secular politicians who share Christian convictions are concerned about the rising Christianophobia in the UK and initiate a debate on this issue in Parliament, calling for recognition of the country's Christian identity. At the same time the primate of the Church of England calls for 'a constructive accommodation with some aspects of Muslim law.'

I am sure I will be told that Christianity must become more tolerant and all-inclusive, that we Christians should no longer insist on our religion as being the only true faith, that we should learn how to adopt other value systems and standards. My question, however, is: when are we going to stop making Christianity politically correct and all-inclusive; why do we insist on accommodating every possible alternative to the centuries-old Christian tradition? Where is the limit, or is there no limit at all?
Many Christians worldwide look to Christian leaders in the hope that they will defend Christianity against the challenges that it faces. It is not our task to defend Sharia law, or to commend alternative lifestyles or to promote secular values. Our holy mission is to preach what Christ preached, to teach what the apostles taught and to propagate what the holy Fathers propagated. It is this witness which people are expecting of us.

I am convinced that liberal Christianity will not survive for a long time. A politically correct Christianity will die. We see already how liberal Christianity is falling apart and how the introduction of new moral norms leads to division, discord and confusion in some Christian communities. This process will continue, while traditional Christians, I believe, will consolidate their forces in order to protect the faith and moral teaching which the Lord gave, the Apostles preached and the Fathers preserved."

His Eminence, Orthodox Metropolitan of Volokolamsk Hilarion, Spokesman for the Orthodox Patriarchate of Moscow.



ARCHBISHOP DIVIDED THE SACRAMENT OF CONFIRMATION 
NADBISKUP PODIJELIO SAKRAMENT SVETE POTVRDE 

11.5.2019.
By the grace of Lord, in Saturday, May 11., Archbishop Leonardo divided the sacrament of Confirmation to the candidates from Slovenia, who are come in Croatia with their priest reverend Milan Škrobar. May the Lord  be the light in their life path
Milošću Božjom, u subotu 11. 5. nadbiskup Leonardo podijelio je sakrament svete Potvrde kandidatima iz Slovenije, koji su stigli sa svojim svećenikom Milanom Škrobarom. Neka im Gospodin bude svjetlo na njihovom daljnjem životnom putu. 



ХРИСТОС ВAСКРСЕ - ВAИСТИНУ ВAСКРСЕ!

11.5.2019.


Sretan Uskrs pravoslavnoj braći koja Uskrsnuće Kristovo slave po julijanskom kalendaru 28.  IV. 2019.

ХРИСТОС ВAСКРСЕ - ВAИСТИНУ ВAСКРСЕ!



EASTER LETTER OF ARCHBISHOP
USKRSNA ČESTITKA NADBISKUPA 

20.4.2019.






STATEMENT OF THE HIGHEST LEADERS OF CHRISTIAN CHURCHES OF SLOVAKIA AND CENTER OF JEWISH RELIGIOUS UNION ABOUT GENDER IDEOLOGY
IZJAVA NAJVIŠIH VOĐA KRŠĆANSKIH CRKAVA SLOVAČKE I CENTRALNE UNIJE ŽIDOVSKIH ZAJEDNICA O GENDER IDEOLOGIJI


25.3.2019. 



OUR CHURCH AT THE PEACE SYMPOSIUM IN LONDON
NAŠA CRKVA NA KONFERENCIJI O MIRU U LONDONU 



     Halifa i don Obućina



Džamija Fazl 



Hrvatska delegacija


16.3.2019. 
For sixteen years, the Ahmadiyya Muslim Community in London has organized the National Symposium on Peace, and this year, March 9, it was attended by Secretary of the Orthodox Old-Catholic Province of St. Christopher don Vedran Obućina. The event took place under the title "Critical Need for Peace" and held in the largest British mosque Baitul Futuh.
Among the speakers was the Roman Catholic Archbishop Emeritus of Southwark, Msgr. Kevin McDonald, as well as the winner of the annual Ahmadiyya community peace award, Dr Fred Mednick, who received the award on behalf of his organization "Teachers Without Borders" for "Excellent Work on Peace Promotion by Attempting to Encourage Teachers from Regions in Conflict, Providing Access to Learning and network of teachers, and ensuring integrated peace education ". The main speech was held by the Khalifa of the Ahmadiyya Muslim community, Mirza Masroor Ahmad, in which he warned of the need for the educational process and the perception of religion as a way to resolve the conflict.
Reverend Obućina was called by Croatian Ahmadian missionaries, and with numerous national delegations in London there were also representatives of Jewish religion and Roman Catholic, Lutheran, Anglican, Orthodox Anglican and Orthodox priests. With a tour of the mosque Baitul Futuh, which is among the largest in Western Europe, and dinner, many acquaintances have been acquired. On Monday, March 11, Father Obućina met with the Khalifa Mirza Masroor Ahmad in his home, next to the Fazl mosque in southwest London, the oldest mosque in London, built in 1924 for Pakistani immigrants. In a short conversation, they faced questions of cooperation in the field of education pf clerics about other religions.
The Ahmadiyya Muslim Community is a separate Islamic organization with its branches in more than 200 countries. It was founded in 1889 by Hazrat Mirza Ghulam Ahmad in Punjab (contemporary Pakistan). The Ahmadiyya followers consider him to be the promised Messiah (Mahdi), and this makes them different from other Muslims of the world. The community has the largest number of people in Pakistan, and the world's largest headquarters are in London.
Već šesnaest godina Ahmadijska muslimanska zajednica u Londonu organizira Nacionalni simpozij o miru, a ove godine, 9. ožujka, joj je nazočio tajnik i duhovnik Ortodoksne starokatoličke provincije Svetog Kristofora don Vedran Obućina. Događaj se odvijao pod nazivom „Kritična potreba za mirom“, te se održao u najvećoj džamiji Velike Britanije BaitulFutuh.
Među govornicima je bio i rimokatolički nadbiskup emeritus Southwarka mons. Kevin McDonald, kao i dobitnik godišnje nagrade za mir ahmadijske zajednice dr. Fred Mednick, koji je primio nagradu u ime svoje organizacije „Učitelji bez granica“ za „odličan rad u promicanju mira kroz napore okupljanja učitelja iz regija u sukobu, pružanju pristupa učenju i mreži predanih učitelja, te osiguravanje integriranog obrazovanja o miru“. Glavni govor je održao halifa ahmadijske zajednice Mirza MasroorAhmad, u kojemu je upozorio na potrebu obrazovnog procesa i percepciju religije kao načina rješavanja sukoba.
Velečasni Obućina je pozvan preko hrvatskih ahmadijskih misionara, a uz mnogobrojne nacionalne delegacije u Londonu su bili i predstavnici židovske religije, te rimokatolički, luteranski, anglikanski, ortodoksni anglikanski i pravoslavni svećenici. Uz obilazak džamije BaitulFutuh, koja je među najvećima u Zapadnoj Europi, i večeru, stekla su se mnoga poznanstva. U ponedjeljak, 11. ožujka otac Obućina se susreo s halifom Mirzom MasroorAhmadom u njegovoj kući, koja se nalazi uz džamiju Fazl u jugozapadnom Londonu, najstarijoj džamiji u Londonu, izgrađenoj 1924. godine za pakistanske imigrante. U kraćem razgovoru, dotakli su se pitanja suradnje na polju obrazovanja duhovnika o drugim religijama.
Ahmadijska muslimanska zajednica je zasebna islamska organizacija koja ima svoje ogranke u više od 200 zemalja svijeta. Osnovao ju je 1889. godine Hazrat Mirza GhulamAhmad u Punjabu (danas u Pakistanu). Njega sljedbenici ahmadije smatraju obećanim Mesijom (Mahdi), po čemu se razlikuju od drugih muslimana svijeta. Zajednica ima najviše pripadnika u Pakistanu, a glavno svjetsko središte je u Londonu. 




CONTRIBUTION TO THE DIALOGUE AMONG RELIGIONS
PRILOG DIJALOGU MEĐU RELIGIJAMA





15.2.2019. 
The International Institute for Interreligious Relations, headquartered in the Iranian holy city of Qom, has published a collection of works "Spirituality and Religion in the Modern World", in which the secretary of the archbishopric Reverend Vedran Obućina contributed with an article entitled "The Spirituality of Abrahamic Religions as the Foundation of Dialogue". The proceedings are prepared and edited the hojjat-ol-eslam Morteza Maddahi, with whom Father Obućina got acquainted during his visit to Qom in November 2018.
Qom is the spiritual centre of Shiite Islam in the Islamic Republic of Iran, and the International Institute for Interreligious Relations operates within the University of Al Mustafa and brings together clergymen and believers from various religions of the world. Every year, the Institute organizes a series of short and long seminars with an aim to further the knowledge of Islam, Shiism, World Religions, and Interreligious Dialogue. The proceedings included a number of other topics related to Islamic mysticism, the role of religion in Czech politics, the pursuit of reason of belief, Sufi rituals, spirituality in everyday prayers, and comparative studies of Islam and Christianity in the world.
Interested in a short or long study program in Qom can contact Father Obućina through email tajnik.ordinarijat@gmail.com

Međunarodni institut za međureligijske odnose, sa sjedištem u iranskom svetom gradu Komu, objavio je zbornik radova „Duhovnost i religija u suvremenom svijetu“ u kojemu je svoj prilog ostvario i tajnik nadbiskupa vlč. Vedran Obućina pod nazivom „Duhovnost abrahamskih religija kao okosnica dijaloga“. Zbornik je pripremio i uredio hodžatoleslam Morteza Maddahi, kojega je otac Obućina upoznao tijekom svog posjeta Komu u studenom 2018. godine.
Kom je duhovno sjedište šijitskog islama u Islamskoj Republici Iran, a Međunarodni institut za međureligijske odnose djeluje unutar sveučilišta Al Mustafa i okuplja duhovnike i vjernike iz raznih religija svijeta. Svake godine, institut organizira niz kratkih i dugih seminara sa ciljem upoznavanja islama, šijizma, svjetskih religija i međureligijskog dijaloga. U zborniku radova nalazi se niz drugih tema koje se odnose na islamski misticizam, ulogu religije u češkoj politici, potrazi za razlogom vjerovanja, sufijske rituale, duhovnost u svakodnevnoj molitvi, kao i komparativne studije odnosa islama i kršćanstva u svijetu.
Zainteresirani za kratki ili duži studijski program mogu se javiti ocu Obućini na tajnik.ordinarijat@gmail.com





MEETING WITH METROPOLITAN KALLISTOS WHARE
SUSRET S METROPOLITOM KALLISTOSOM WAREOM 



   


27.1.2019. 
The Secretary of Archbishop and the spiritual guide of the Orthodox Old-Catholic Province of St Christopher don Vedran Obućina met on January 27th, 2019, in Oxford with the Metropolitan of Diokleia and auxiliary bishop of the Archbishopric of Great Britain within the Ecumenical Patriarchy in Constantinople His Excellency Timothy Kallistos Ware. Metropolitan Ware is known as one of the leading contemporary Orthodox theologians, author of many books and articles, among which ''Orthodox Church'' and ''Orthodox Way'' are best known and translated. Reverend Obućina met with the Metropolitan in his house to discuss Obućina's PhD research and also the theological understanding of the ethno-filetism, i.e. the nationalism heresy in Orthodoxy. At the same time, Metropolitan Ware got acquainted with the activities of the Old-Catholic Patriarchy, which is based on the same Orthodox foundations of synodality and autocephality, but without the negative form of nationalism. Metropolitan Ware stressed the value of community of all Christians and the negative effects of the nationalistic movements in the Orthodox world. In the end, Metropolitan Ware gave a gift to Father Obućina, a booklet about the Jesus Prayer, a powerful mystical meditation on Jesus' name and His mercy.  
Tajnik nadbiskupa i duhovnik Ortodoksne starokatoličke provincije Svetog Kristofora don Vedran Obućina susreo se 27. siječnja 2019. u Oxfordu s metropolitom Diokleje i pomoćnim episkopom britanske arhiepiskopije unutar Ekumenske patrijaršije u Carigradu Njegovom Ekselencijom Timothyjem Kallistosom Wareom. Metropolit Ware je poznat kao jedan od vodećih pravoslavnih teologa današnjice, autor mnogobrojnih knjiga i članaka, među kojima su najpoznatije ''Pravoslavna crkva'' i ''Pravoslavni put'', prevedeni i na naš jezik. Velečasni Obućina se susreo s metropolitom u njegovoj kući kako bi porazgovarao o svom doktorskom radu i teološkim poimanjima etno-filetizma, odnosno hereze nacionalizma u pravoslavlju. Istodobno ga je upoznao s radom Starokatoličke patrijaršije, koja se temelji na jednakim pravoslavnim temeljima sinodalnosti/sabornosti i autokefalnosti, ali bez negativnog oblika nacionalizma. Metropolit Ware je istaknuo vrijednost okupljanja svih kršćana i pogubnost nacionalističkih gibanja u pravoslavnom svijetu. Pri rastanku, metropolit Ware je poklonio ocu Obućini svoju malu knjižicu o Isusovoj molitvi, moćnom mističnom razmatranju Isusova imena i Njegove milosti. 


ARCHBISHOP SPEAK WITH POTENTIAL CLERICAL CANDIDATES
NADBISKUP RAZGOVARAO S POTENCIJALNIM KLERIČKIM KANDIDATIMA  

20.1.2019. 
In Sunday, January 20., after Holy Mass, in Island of Rab, Archbishop spoke with potential clerics candidates for the Orthodox Old Catholic region of St. Christopher. Candidates who do not have theological studies are required to attend the study of Old Catholic Theology. They are also obliged to perfect themselves in Christian virtues and spiritual life. Let us follow all potential and present clerics candidates by prayer, that the Holy Spirit shows them the right further way.
U nedjelju 20. 1., nakon sv. Mise, Nadbiskup je u Rabu razgovarao s potencijalnim kleričkim kandidatima za ortodoksnu starokatoličku regiju sv. Kristofora. Kandidati koji nemaju teološki studij dužni su pohađati studij starokatoličke teologije. Također su dužni usavršavati se u kršćanskim krepostima i duhovnom životu. Pratimo sve potencijalne i sadašnje kleričke kandidate molitvom, kao bi ih Sveti Duh prožeo da uvide koji je njihov daljnji životni put.



BLESSED CHRISTMAS TO ALL WHO CELEBRATE IT BY THE JULIAN CALENDAR
BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ SVIMA KOJI GA SLAVE PO JULIJANSKOM KALENDARU


5.1.2019.
To brothers Christians who celebrate Christmas by the Julian calendar, January 7. we wish a blessed Christmas!
Braći kršćanima koji Božić slave po julijanskom kalendaru 7. siječnja, neka je blagoslovljen Božić! 
Мир Божји, Хистос се роди! 


IN MEMORIAM - academic JAKŠA FIAMENGO
IN MEMORIAM - akademik JAKŠA FIAMENGO 

28.12.2018.


In Memoriam
Akademik JAKŠA FIAMENGO
26. XI. 1946. – 27. XII. 2018. 

Goodby to dear friend Jakša, the poet, academic, writer, journalist. Good luck on the other side, where the light never fades. God bless you in Christ Jesus!
Pozdrav dragom prijatelju Jakši, pjesniku, akademiku, književniku, novinaru. Sretno ti bilo s druge strane, gdje svjetlost nikad ne zalazi. Bog te blagoslovio u Kristu Isusu!     
X  msgr. Leonardo Beg




CHRISTMAS LETTER OF ARCHBISHOP
BOŽIĆNO PISMO NADBISKUPA  


22.12.2018.




SECOND COUNCIL OF OLD CATHOLIC PATRIARCHATE HAS BEEN HELD IN NITRA (SLOVAKIA) - WCNCC
ODRŽAN DRUGI SABOR STAROKATOLČKOG PATRIJARHATA U NITRI (SLOVAČKA) - WCNCC 

20.12.2018.

Like it was announced before, the Second Council of WCNCC was held in Nitra (Slovakia) from 5. to 20. December 2018. Among other things it was decided that group of Churches united in WCNCC has also alternative name OLD CATHOLIC PATRIARCHATE. The Council was confirmed the admission of new consecrated Bishops from Russia. The members of WCNCC - OLD CATHOLIC PATRIARCHAT ARE:
Patriarch Augustín Bačinský
Metropolitan Leonardo Beg
Metropolitan Pavel Begichev
Archbishop Ante Nikolic
Archbishop Alexander Franz
Bishop HansJorg Peters
Bishop Vlastimil Šulgan
Bishop Sergey Sukharev
Bishop Ivan Ponomarev
Bishop emeritus Konstantín Andreev
Bishop electus Ivica Križ
On the Council it was reports and opinions from church provinces (regions). Orthodoxy of Old Catholic Patriarchate (WCNCC) stems from the attitude of faith towards St. Scripture and tradition, also from doctrine and morality of the Old Church of the first Millennium. We are not accepting the liberal novelties introduced in the practice of new trends of some ''churches'' (the blessing of the same-sex persons and ordination woman in holy orders,  and electing woman as bishop) because that is opposite to Holy Scripture and Tradition. The Church of Christ is not in the world to favors the world, but to save the World through Jesus Christ. And while the world spins the cross of Christ stands - STAT CRUX DUM VOLVITUR ORBIS.  Only if we stay on the way of authentic, we will be the real witness of the Lord. 
Kao što je bilo ranije najavljeno, održan  je Drugi sabor WCNCC u Nitri (Slovačka) od 5. do 20. XII. 2018. Između ostaloga odlučeno je da zajednica crkava ujedinjenih u WCNCC ima alternativni naziv STAROKATOLIČKI PATRIJARHAT. Sabor je potvrdio prijam novozaređenih biskupa iz Rusije. Članovi STAROKATOLIČKOG PATRIJARHATA (WCNCC) su: 
Patriarch Augustín Bačinský
Metropolitan Leonardo Beg
Metropolitan Pavel Begichev
Archbishop Ante Nikolic
Archbishop Alexander Franz
Bishop HansJorg Peters
Bishop Vlastimil Šulgan
Bishop Sergey Sukharev
Bishop Ivan Ponomarev
Bishop emeritus Konstantín Andreev
Bishop electus Ivica Križ
Na Saboru su izneseni izvještaji i mišljenja iz crkvenih provincija (regija). Ortodoksnost ovih crkava proizlazi iz stava vjere prema sv. Pismu i Tradiciji, odnosno doktrini i moralu Stare crkve prvog milenija. Mi ne prihvaćamo liberalne novotarije uvedene u praksu i trendove nekih ''crkava'' (blagoslov istospolnih osoba i ređenje žena u svete redove kao i njihov izbor u biskupice) jer je to suprotno Svetom pismu i Tradiciji. Crkva Kristova nije u svijetu da bi udovoljavala svijetu, nego da se svijet po Kristu spasi. I dok se svijet vrti križ kristov stoji - STAT CRUX DUM VOLVITUR ORBIS. Samo ako stojimo na autentičnom putu bit ćemo istinski svjedoci Gospodnji. 



MILAN ŠKROBAR ORDAINED FOR PRIEST OF SLOVENIAN OLD CATHOLIC CHURCH

MILAN ŠKROBAR ZAREĐEN ZA SVEĆENIKA SLOVENSKE STAROKATOLIČKE CRKVE







5.12.2018.
On Sunday, December 2, 2018., in Maribor, Slovenia, because the great need of the Church in Slovenia, the holy order of Presbyterate received Milan Škrobar, by the hands of Archbishop Metropolitan Msgr. Dr. Leonardo Beg, and with concelebration of priesthod, with the presence of brothers from the Templar Order. Reverend Milan will serve in Slovenian Old Catholic Church. The Holy Mass was on Slovenian language, and rite of ordination on Latin language.  In the life of Rev. Milan is now to continue his theological study and to work for the goodness of the Church. We congratulation him and rocomend him in the preyer.
U nedjelju 2. prosinca 2018. u Mariboru, Slovenija, zbog velike potrebe Slovenske starokatoličke crkve, sveti red prezbiterata primio je Milan Škrobar, po rukama nadbiskupa metropolite msgr. dr. sc. Leonarda Bega, uz koncelebraciju svećenstva i prisustvo templarske braće. Sveta Misa održana je na slovenskom jeziku a obred ređenja na latinskom jeziku. Don Milan nastavit će svoje teološke studije te raditi na dobrobit Crkve. Čestitamo mu i preporučamo ga u molitve. 



MILAN ŠKROBAR ORDAINED FOR DEACON OF SLOVENIAN OLD CATHOLIC CHURCH
MILAN ŠKROBAR ZAREĐEN ZA ĐAKONA SLOVENSKE STAROKATOLIČKE CRKVE









5.11.2018.
On Sunday, November 4, 2018. at the request of Slovenian Old Catholic Church, in the church of St. Christopher in Rab island, Milan Škrobar received the Holy Order of Diaconate by the hands of Archbishop Metropolitan Msgr. Dr. Leonardo Beg. Before this, Milan Škrobar received in the earlier period the church service of Lector and Acolyte, all by the right of Canon low of the Catholic Church, in which he was introdouced by the Msgr. Dr. Ivica Križ, the elected Bishop of Slovenian Old Catholic Church, who was also be present on this Deacon ordination. The man can dream, but the Lord is that who gives success. Thanks to mercy of the Lord, our brother Milan received the Holy order. He will proceed with his theological study until the end. No man can deserve the Holy Order. On the end it is the act of God mercy.
U nedjelju 4. 11. 2018. na molbu Slovenske starokatoličke crkve, u crkvi sv. Kristofora na otoku Rabu, Milan Škorbar primio je sveti red đakonata, po rukama nadbiskupa metropolite msgr. dr. sc. Leonarda Bega. Prije ovoga čina, Milan Škrobar primio je u prethodnom periodu crkvenu službu lektorata i akolitata, po crkvenom pravu Katoličke Crkve, u koje ga je uveo msgr. dr. sc. Ivica Križ, izabrani biskup Slovenske starokatoličke crkve koji je nazočio ovom đakonskom ređenju. Čovjek može sanjati, ali Gospodin je taj koji daje uspjeh. Zahvaljujući milosti Božjoj naš brat Milan primio je sveti red. On će nastaviti sa svojim teološkim studijem. Nijedan čovjek ne može zaslužiti sveti red, on je u konačnici akt milosti Božje. 



MSGR. DR. IVICA KRIŽ SHARED THE SACRAMENT OF BAPTISM AND THE FIRST HOLY COMMUNION 
MSGR. DR. IVICA KRIŽ PODIJELIO SAKRAMENT KRŠTENJA I PRVE SV. PRIČESTI 






27.10.2018.
In saturday, October 27, in the Church of St. Christopher, the Msgr. Dr. Ivica Križ, by the mercy of God, shared the sacrament of Baptism and the sacrament of the First Holy Communion to the children. We are very grateful to Msgr. Ivica Križ that he is find the time for coming on our Island Rab, because he hawe indeed very much obligation. We pray the Lord to give the blessings to all of us, special to the children who received the Holy Sacraments.
U subotu, 27.10.2018. godine, u crkvi sv. Kristofora, msgr. dr. Ivica Križ je, milošću Božjom, djeci podijelio sakramente krštenja i prve sv. pričesti. Vrlo smo zahvalni msgr. Ivici Križu da je pronašao vrijeme da dođe na otok Rab, obzirom na njegove vrlo velike obveze koje ima. Molimo Gospodina da nas sve blagoslovi, osobito djecu koja su primila svete sakramente.  



ADMISSIO OF THE MILAN ŠKROBAR

ADMISSIO MILANA ŠKROBARA



23.9.2018.
On Sunday, September 23, in the church of St. Christopher in Rab island, elected bishop of the Slovenian Old Catholic Church, Msgr. Dr. Ivica Križ, on the Holy Mass, officially received Milan Škrobar among the candidates for the Holy Orders (diaconate and presbyterate) of the Slovenian Old Catholic Church, the so-called Admissio. On the Holy Mass was also attended the Archbishop  Metropolitan of the region of St. Christopher, Msgr. Dr. Leonardo Beg. We look forward to all who the Lord invites to his Vineyard, which is the Church of God. May the Holy Spirit strengthen it for further study of theology and advancement to the sacred services.
U nedjelju 23.9.2018. godine, u crkvi sv. Kristofora na Rabu, izabrani biskup Slovenske starokatoličke crkve msgr. dr. sc. Ivica Križ, službeno je na sv. Misi uveo bogoslova Milana Škrobara među kandidate za đakonat i prezbiterat Slovenske starokatoličke crkve, tzv. admissio. Svetoj Misi nazočio je i nadbiskup metropolita regije sv. Kristofora, msgr. dr. sc. Leonardo Beg. Radujemo se svima koje Gospodin poziva u svoj Vinograd, a to je Crkva Božja. Neka ga Sveti Duh ojači za daljnji studij teologije i napredovanje prema svetim službama. 



CELEBRATION THE FEAST OF ST. CHRISTOPHER, PATRON OF THE ORTHODOX OLD CATHOLIC REGION 
PROSLAVLJEN SPOMENDAN SV. KRISTOFORA, ZAŠTITNIKA ORTODOKSNE STAROKATOLIČKE REGIJE 



27.7.2018.
On Friday, July 27., with Holy Mass, who was leading by Archbishop, we are celebrated the feast of the Patron of  Orthodox Old Catholic region. The cult of St. Christopher was very widespread in Austria, Dalmatia and Spain. Many of his relics were celebrated in Spain. The pilgrims have special respect for St. Christopher, and for this reason many institutions was created for helping travelers in difficulties of any type.
U petak, 27. VII. 2018.,  sv. Misom koju je predvodio otac nadbiskup, proslavljen je zaštitnik  Ortodoksne starokatoličke regije, sv. Kristofor - iz Licije, čiji se spomendan slavi na taj datum. Iz najstarijih pismenih svjedočanstava možemo dokazati povijesnu opstojnost svetog mučenika iz Jeronimskog martirologija, koji spominje da je ubijen 250. godine za vrijeme Decijeva progonstva. To je bilo sedmo od deset velikih progonstava kršćana prije milanskog edikta te, uz Dioklecijanovo, najkrvavije progonstvo, u kojem su stradali mnogi mučenici. Sveti  Kristofor položio je život za Krista u Samu (pokrajina Lacija). Jedan natpis svjedoči da je njemu u čast 22. IX. 452. godine u Kalcedonu podignuta crkva. Mišljenje je stručnjaka da je taj natpis autentičan bez utjecaja ikakve legende. Srednjovjekovni pisac Jacobs de Voragine iz XIII. stoljeća, u svojoj knjizi ''Legenda aurea sv. Kristofora'' vrlo je popularizirao sv. Kristofora na Zapadu, opisavši ga kao mladog diva koji je želio služiti najmoćnijem gospodaru. Zbog toga se stavio u službu najprije kralja, pa onda cara i napokon đavla. No kad je u pratnji đavla na jednom putovanju vidio kako se đavao plaši raspela kraj puta, stupio je u službu Krista, koji je jači od svih drugih. Tako se u njemu rodila i želja za obraćenjem. Neki ga je pobožni pustinjak poučio o zapovijedima ljubavi. Želeći se vježbati u toj kreposti i na taj način spremiti na krštenje, izabrao si je obitavalište kraj jedne rijeke kako bi pomagao putnicima koji su morali preko nje prelaziti. Jedne noći probudio ga je neki veoma dražestan dječačić te zamolio da ga prenese preko rijeke. Div ga je s lakoćom stavio na ramena, ali kad je počeo koračati prema drugoj obali rijeke, teret je bivao sve teži tako da ga je, opirući se o svoj debeli štap, jedva prenio. Kad su stigli na drugu stranu, djete mu reče da je na svojim ramen ima nosio grijehe svijeta, tek tada Reprobus (Kristoforovo ime prije krštenja) prepozna dijete Krista – gospodara koga je tražio. Primivši krštenje, Kristofor je pošao u Liciju gdje je podnio mučeništvo. Naši su pređi rado stavljali velikog i nadaleko vidljivog sv. Kristofora u blizinu ulaza u crkvu. Oni su vjerovali da će, svaki onaj koji pogleda svečev lik, onoga dana biti oslobođen od zle i nenadane smrti. A to je posve u redu ako netko s pogledom na Kristova svjedoka oblikuje svoj dnevni posao. Taj i sam postaje Gospodinov svjedok te je na taj način siguran pred vječnom smrću.
Sv. Kristofor bio je jedan od najpopularnijih svetaca i u srednjem vijeku. Njemu u čast gradili su kako na Istoku tako na Zapadu brojne crkve i samostane. Njegovi kipovi rese mnoga sakralna zdanja. Kult Sv. Kristofora bio je veoma proširen u Austriji, Dalmaciji i Španjolskoj. U Španjolskoj su se častile mnoge njegove relikvije. Kristofor je uživao naročito poštovanje kod hodočasnika i zbog toga su u njegovu čast nastale ustanove i kongregacije za pomaganje putnicima u svladavanju poteškoća svake vrste.

Poznato je da danas, uz vozače automobila, sv. Kristofora kao zaštitnika zazivaju i poštari, atletičari, nosači, radnici istovarivači tereta, općenito svi oni koji obavljaju teške i opasne poslove. Sveti se mučenik ubraja među 14 svetih svetaca pomoćnika, koji se zazivaju u pomoć prilikom raznih prirodnih katastrofa. Pobožnost je prema tim svecima pomoćnicima nastala u XII. stoljeću, veoma se razvila u XIV. stoljeću. Sv. Kristofora su tada naročito zazivali u pomoć protiv kuge, epilepsije i živčanih bolesti. Zaziva ga se u svim opasnim situacijama u prometu, od požara, oluje i potresa. Legenda o sv. Kristoforu, nadahnula je po Italiji i Francuskoj, a i drugdje, mnoge umjetnike i pjesnike koji mu u čast ispjevaše pjesme i sastaviše razna skazanja. Ta su se s velikim uspjehom, a i pobožnošću, posvuda davala te ljude poticala na službu najmoćnijem gospodaru Isusu Kristu. Biskup Domana, rodom cresanin, zabilježio je prvo od više čudotvornih spasenja po zagovoru sv. Kristofora na Rabu, a koje se dogodilo 9. V. 1075. godine. Ova čudesa opisao je biskup Juraj de Hermolais, zvan Koštica, u ''Čudima sv. Kristofora''.