PROMJENA SJEDIŠTA CRKVE CHANGE OF THE SEAT OF THE CHURCH
11.10.2024. Biskup Katoličke stare crkve, podržavajući mišljenje svojih konzultora, izdao je dekret o promjeni adrese sjedišta Katoličke stare crve, tako se adresa sa Raba seli u Rijeku.The Bishop of the Catholic Old Church, supporting the opinion of his consultants, issued a decree on changing the address of the headquarters of the Catholic Old Church, thus the address is moving from Rab to Rijeka.
OBLJETNICA BISKUPSKE POSEVETE MONS. LEONARDA BEGA
22.9.2024.Draga kršćanska braćo i sestre,
moje kršćansko poslanje, uobličeno u crkvenu službu, nešto je što nisam sam planirao. Bog je tome svjedok. Ono što sam želio, a znaju to mnogi, jest bavljenje zrakoplovstvom. Sveta Nebesa htjela su drugačije. Objavom Presvete Bogorodice u mojoj sedamnaestoj godini života prejasno mi je pokazano ono nebesko. Stoga vjera ne uobličuje moj život i povjerenje u Višnjega, nego je to znanje. Ne govorim to samouvjereno niti s ohološću, nego u svetoj poniznosti i zahvalnosti na tom nezasluženom daru i to svjedočim na hvalu Presvete Majke Marije, moje učiteljice i voditeljice. Slava joj vječna što je mene, siromašnog umom i sposobnostima, snažno dotakla i reinstalirala za zadatke kojima – bez Nje – nisam dorastao!
Moj put tekao je kroz rimokatoličku formaciju i kratkotrajni đakonat, da bi nakon toga izrazio zahvalnost na takvoj interpretaciji kršćanstva, ali s poštovanjem, i uputio se prema smjeru onog izraza vjere kojega sam smatrao autentičnijim.
Ostanak na autentičnoj liniji Stare Crkve mora ostati na snazi bilo po pitanju slobode od obveznog celibata za sve stupnjeve svetih redova, bilo po pitanju postavljanja granica koje se ne smiju prijeći u pastoralnom odnosu na nove slobode liberalnog društva na području spolnosti i osjećaja "identiteta".
Nikada nisam bio ponesen ni zanesem mnoštvom ljudi, senzacionalnim kićenim govorima ni visokim umnim formulama. Dapače, odgovarala su mi manja društva i mirniji ambijenti s mirnim ozračjem u prisustvu Svetoga Duha. Brojevi u vjerni ništa ne znače, zapravo čak mogu imati i negativnu biblijsku konotaciju: "Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu.'' (Mt 7, 13)
Pastoralni dosezi relativan su pojam i prelijevaju se iznad ljudskih misaonih prosudbenih procesa, jer ako je nešto od Boga onda je to Bogom nošeno i blagoslovljeno, te se plod pokazuje u naknadnoj formi na način nama neslućeni i do kraja nezahvaćeni. To je područje hodanja u predanju i vjeri, i to onoj vjeri koja je oslonjena na Sveto pismo i crkvenu tradiciju koja ne posustaje u očuvanju čvrstine pri kontaktu i dijalogu sa suvremenim svijetom. Obraćenje svijeta, pokajanje i odmak od trendova svijeta, jedini je put u pokajanje i oproštenje darovano u Kristu. Prihvatimo to oproštenje da postignemo spasenje.
Zahvaljujem Bogu koji mi pomaže u koračanju ovim putem koji iako jest i moj put, ipak je to put zacrtan Odozgo a čije upute ja pokušavam pratiti.
Stoga, Bože Oče, Sine Božji Isuse Kriste, Duše Sveti Bože, Sveta Majko Marijo - hvala na daru svećeništva koje je 22. rujna 2012. godine dobilo izraz punine u Rabu, biskupskom posvetom, u prostoru bazilike sv. Ivana Evanđeliste.
Na sebi vidim Božju pedagogiju, kako i koliko Bog računa s grešnicima, odnosno, koliko s grešnicima čini svoje djelo. Valja ispoštovati riječi: "Propovijedaj Riječ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom." (2 Tim 4, 2) Naime, pastoralna odvažnost ne svodi se samo na nježne govore, već i na odvažno postavljanje granica koje se ne smiju prijeći kako se ne bismo jednom našli, kad prijeđemo s ovoga svijeta, na strani bez dodira s ljubavi Božjom, a o čemu nam Pismo također vrlo jasno govori.
Nakon ovih dvanaest godina puno se toga dogodilo lijepoga i manje lijepoga. Mogu vam reći da je interesantno sve to promatrati iz prvoga reda kao neposredni akter događanja, jer tako čovjek ipak dobije izravni uvid u ljudsku laž i pretvornost ali i u ljudsku veličinu, istinoljublje i dostojanstvo prave viteške časti.
Onima koji mi nisu iskazali kršćansku ljubav a trebali su, savjest – ako je stvarno Bogom osvijetljena - ne može biti mirna. Ja im sve opraštam i pozivam ih da se usklade sa Svetim pismom i tradicijom crkve, a time i povratkom na put spasenja i ostvarenje plodova otkupljenja. I ja sa svoje strane molim oproštenje od svih koje sam nesvjesno i nenamjerno na bilo koji način oštetio, uvrijedio ili razočarao. Vječni Otac, konačni Sudac ljudskoga roda, bio nam svima milostiv po Kristu.
Nove se blagodati uzdižu nad horizontima Crkve, novi podvizi nadahnuti Svetim Duhom. Neka dobri Bog blagoslovi mene i moje suradnike u ostvarenju tih novih podviga.
Predajem se molitvama svih dobronamjernih kršćana i sve vas koji ovo čitate blagoslivljam u ime Oca, i Sina i Duha Svetoga! Amen.
+ Leonardo BegBiskup Katoličke stare crkve u RH i Slovenske starokatoličke crkvePatrijarh Svjetskog sabora narodnih katoličkih crkava
IN MEMORIAM
Mons. Hans-Jörg Peters Biskup starokatoličkog Generalnog vikarijata Austrije24. 1. 1950. - 21. 9. 2024. 21.9.2024.
Draga braćo i sestre,
napustio nas je starokatolički biskup Hans-Jörg Peters. Srčani problem u konačnici je rezultirao njegovim odlaskom u kuću Očevu.
Biskup Hans-Jörg Peters rođen je 24. siječnja 1950. u Steyru u Austriji. Starokatolički đakonat primio je 29. lipnja 1974. godine u Grazu a svećeničko ređenje 10. svibnja 1975. godine u Linzu. Za biskupa je posvećen 15. travnja 1990. godine u Alkmaaru.
Bio je aktivan dio starokatoličke zajednice. Kao biskup Generalnog vikarijata Austrije (sastavni kanonski dio crkvene regije sv. Metoda sa sjedištem u Nitri, Slovačka) djelovao je u pastoralnoj službi. Izuzetna osoba koja je sa svakim mogla razgovarati o bilo kojoj temi, uvijek prijateljski raspoložen. Kao ljubitelj životinja, osobito pasa, angažirao se i u spasilačkoj službi kojoj se s ljubavlju posvetio.
Od 1980. Hans-Jörg je neizostavan dio dobrovoljnog vatrogasnog društva u gradu Traunu. Na početku službe imenovan je vatrogasnim kapelanom i tu je službu vršio s velikim angažmanom i predanošću.
Završio je studij filozofije i teologije u Wienu i Bernu, te studij psihologije u Wienu. Pored vatrogastva završio je i brojna osposobljavanja u ronilaštvu, radio amaterstvu a također pilotsko i komunikacijsko osposobljavanje te osposobljavanje za zapovjednika grupe i voditelja operacija. Njegova naobrazba mu je priskrbila mjesto predavača filozofije te gostujućeg predavača na Državnoj vatrogasnoj školi Gornje Austrije. Radio je i kao nadzornik vatrogasnih snaga Gornje Austrije te bio vrlo aktivan u saniranju PTSP-a.
Kao duhovnik imao je strpljivo i osjetljivo uho, a što je pomoglo mnogima da prebrode teške trenutke. Godinama je organizirao Florianimesse zajedno s rimokatoličkim klerom.
Bio je biskup svete Crkve starokatoličke. Sveti Ignacije Antiohijski govori o biskupu: "Prema tome, jasno je da na biskupa treba gledati kao na samoga Gospodina" (Ignacije ANTIOHIJSKI, Efežanima, br. 6, 1.), da mu se treba pokoriti ''kao Isusu Kristu'' (Ibid, Traljanima, br. 2, 1.) jer tamo gdje je biskup, tamo su i mnogi (vjernici), kao što je i Crkva tamo gdje je Krist (Ibid, Smirnjanima, br. 8, 2). Ta simboličnost ukazuje, prije svega, na poimanje biskupa koji, slično Kristu, svojom službom, tj. kao predvodnik euharistijskoga slavlja, čuva i objavljuje katoličanstvo Crkve Božje na svim razinama. Krist nadilazi sve prirodne, biološke i društvene razlike ljudskoga roda u sebi sve sjedinjuje. U određenom prostoru to isto čini (trebao bi činiti) i biskup kao slika eshatološkoga, dolazećega Krista (Otk 1). Jedinstvo s biskupom postaje tako životna - egzistencijalna kategorija, ''za obrazac i nauk besmrtnosti'' (Ibid, Magnežanima, br. 6, 2.)
Liturgijska slika biskupa kao slike Kristove čini sakramentalni temelj autoriteta zasnovan na prvosvećeničkoj službi te isključuje bilo kakvu ontološku hijerarhiju među biskupima. Metropolit, nadbiskup, patrijarh, papa, ekumenski ili univerzalni primus – uvijek je biskup. Zato svi biskupi ostvaruju ekumensko zajedništvo sudjelovanjem na starokatoličkom saboru koji se bavi svim pitanjima koja nadilaze područje interesa jedne biskupije, jedne mjesne Crkve.
Biskup svojom službom objavljuje jedinstvo mjesne Crkve s ostalim Crkvama po zajedništvu iste vjere. Od trenutka ređenja kojega obavljaju ''svi biskupi'' određenoga područja (ili barem trojica, a naposljetku dvojica), biskup postaje spona lokalne i opće Crkve. U liku biskupa i samo na taj način, lokalna Crkva sjedinjuje se sa ostalim Crkvama, u kinoniju jedne Crkve. (Usp. 1. apostolski kanon: ''Biskupa neka postavljaju dva ili tri biskupa''. Također, 4. kanon Prvoga nicejskoga sabora: ''Biskup se svakako treba postaviti od svih biskupa područja; a ako to bude teško, ili zbog hitne potrebe, ili zbog daljine puta, neka se na svaki način trojica skupe na jedno mjesto, a odsutni neka svoj glas pristanka daju kroz pisma…'')
Za svoga života monsignor Hans-Jörg Peters slavio je Krista Gospodina kroz sakramente i molitvu, kroz pastoral i nastojanja da Isusa približi mnogima. Sjećamo ga se kao simpatičnog i jednostavnog čovjeka, s jasnim stavom oko crkvenog nauka kojeg je čuvao od modernih novotarija, ostajući na liniji Stare Crkve, čime se pokazao kao dobar pastir.
Neka mu Svemogući Bog oprosti grijehe i slabosti i uvede ga u Kraljevstvo Božje.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila njemu.
Slava Tebi Kriste!
AUTONOMIJA SLOVENSKE CRKVE AUTONOMY OF THE SLOVENIAN CHURCH11.8.2024.
Dekretom od 11.8.2024. nadbiskup metropolita ukinuo je autokefalnost Slovenske starokatoličke crkve i dao joj je status autonomne crkve.
By decree of 11.8.2024. the Archbishop Metropolitan abolished the autocephaly of the Slovenian Old Catholic Church and gave it the status of an Autonomous church.
MISIJA CRKVE / MISSION OF THE CHRUCH
12.6.2024.
Pored redovnih pastoralnih i liturgijskih aktivnosti intenzivira se suradnja i pokretanje novih misija u regiji, kao i kontakti s osobama spremnima na suradnju s vjernom crkvom Božjom. Riječ Božja je vječna, zato je i Crkva vječna. Ostajemo vjerni Kristu, Svetom Pismu i starom nauku Crkve, neovisno o nemirnim vremenima i mutnim vodama svijeta. S Kristom na barjaku i Slavnim Križem Njegovim, hitamo naprijed još jače i još življe, jer znamo tko smo i što smo, znamo kome smo povjerovali i vidimo gdje se nalazimo.
USKRSNA PORUKA STAROKATOLIČKOG PATRIJARHA
Draga kršćanska braćo i sestre!
Mir vama!
Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak.
(Post 18, 20).
Svi koji su do sada bili zagledani u Rim, neovisno da li bili direktno pod papinom jurisdikcijom ili su po logici starokatolicizma od Rima očekivali neko buduće zajedništvo i suradnju baziranu na biblijskim i crkveno-tradicijskim osnovama, ne mogu više biti zagledani u tom pravcu ako žele ostati Crkvom Kristovom.
Svi rimokatolički hrvatski biskupi o Fiducia Supplicans šute kao zaliveni, ne talasaju, dapače čak ju i brane, pokazajući evanđeoski kukavičluk nedostojan njihove službe i vrijedan žaljenja. To su sve do jednoga otpadnici zašuškani u svoje mekane fotelje i financijski fino opskrbljeni.
Istina, ima i divnih primjera rimokatoličkih biskupa koji očituju afričku jasnoću i revnost u neprihvaćanju sotonističkih zasada istospolstva umotanih u celofan Fiducia Supplicans, kao i kazahstanskih heroja vjere s dvojicom prečasnih biskupa, te pojedinačno njemačkih i američkih. Takvoj braći iskazujemo iskreno poštovanje.
Nedvosmisleno i jasno udaljavanje od Kristova nauka s tom prokletom Fiducia Supplicans stvorilo je tektonski poremećaj u očuvanju poklada vjere, čistoći tog poklada i cjelovitosti nauka. U novom dobu nalazimo se tamo gdje pristaše i pokrovitelji postmodernističkih sekularnih ideologija koriste masovne medije kao snažno sredstvo za oblikovanje mišljenja kako bi širili kulturu popustljivosti (permisivizma) u ime slobode i ljudskih prava. Ali bez Boga čovjek ne može ispravno lučiti što je Božji glas a što glas Kneza ovoga svijeta: Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobražavajte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno. (Rim 12, 2).
U skladu s odredbama Drugog svjetskog sabora narodnih katoličkih crkava - The Second World council of National Catholic Churches, nastavljamo poučavati naše vjernike da ne postoji mogućnost blagoslova istospolnih parova ili istospolnih zajednica u Kristovoj Crkvi. Homoseksualne i LGBTQ++ prakse su čini teške izopačenosti, koji su iznutra poremećeni i prije svega protivni naravnom zakonu, to jasno stoji u Katekizmu Katoličke Crkve, br. 2357, ali Rim je pogazio i Pismo i vlastitu nauku.
U provođenju starokatoličkog (WCNCC) pastirskoga i proročkoga poslanja trajno ističemo da Bog bezuvjetno ljubi grešnika i poziva ga na obraćenje kako bi mogao živjeti. Kao grešnici svi smo ohrabreni oponašati Rasipnoga sina, koji je napustio svoju grešnu prošlost i vratio se u kuću svoga oca (usp. Lk 15, 11–32).
Svećenstvo, neovisno o stupnju reda, a koje je član otpale crkve koja blagoslivlje istospolne parove ili je u zajedništvu s otpalim crkvama koje to čine, zbog težine grijeha koji vapi u nebo (peccata in coelum clamantia) poradi veličine zlobe koju taj grijeh ima (malitia), radi gnjusnog blasfemičnog čina škropljenja sodomita, takvo je svećenstvo oskvrnulo sveti red heretičkom opačinom izazivajući na sebe božansku osvetu. Pored jasne osude prisutne u Starom i Novom zavjetu, crkvena tradicija po sv. Augustinu, sv. Grguru Velikom i sv. Petru Kaniziju govore da takvi sodomitski grijesi vrište, kriče ili vape u Nebo jer su počinjeni izravno protiv najvišega dobra koje je svakomu društvu potrebno kao temelj. Istu božansku osvetu izazivaju i oni koji takvo svećenstvo podržavaju i smatraju dobrim.
Svećenstvo takvim činom sodomitskog bogohulnog škropljenja po objektivnom crkvenom nauku upada u anatemu latae sententiae, gubi svećeničko dostojanstvo i čast poput soli koja je obljutavila, a ukoliko bi se iskreno pokajalo i izrazilo želju za ponovnom službom, valja nakon duže pokore preferirati njihovo daljnje življenje u statusu vjernika laika, zbog velike sablazni koju su počinili podržavajući paklenim škropljenjem peccatum sodomiticum, čineći čine suprotne nauku Crkve, čime su najteže oskvrnuli dostojanstvo i čast reda kojeg su nosioci.
Sveta Crkva nas uči o grijesima koji vape za osvetom pred licem Božjim, zbog veličine kršenja društvenog poretka, čime zazivaju Božju kaznu na one koji ih počine: hotimično ubojstvo (homicidium voluntarium) (Post 4, 10), sodomski grijeh (peccatum sodomiticum) (Post 19, 13), ugnjetavanje siromašnih, udovica i siročadi (oppressio pauperum, viduarum atque pupillorum) (Izl 22, 22 sl.), zakidanje radnika za plaću (merces operariorum defraudata) (Pnz 24, 14 sl., Jak 5, 4). Ovome je kao peto pridruženo i tlačenje porobljenog naroda.
Pogledajmo još neke izvatke velikih crkvenih osoba o pitanju sodomije:
Godine 398. u Hiponu (pokraj današnje Annabe), odgovarajući na pitanje: ''Što je uvijek zlo?'', sv. Augustin (354.–430.) u Ispovijestima piše:
Opačine koje su protiv naravi, kakve su primjerice bile opačine Sodomljana, treba svagdje i uvijek osuđivati i kažnjavati. Kad bi ih svi narodi počinjali, po božanskom bi zakonu svi bili jednakom krivnjom okrivljeni, jer taj zakon nije ljude učinio takvima da na taj način opće među sobom. Time se, naime, povrjeđuje i samo zajedništvo koje moramo imati s Bogom, kad se ona narav koju je On stvorio kalja izopačenom požudom.
(S. Augustinus, CONFESSIONES, liber III, caput 8)
Godine 1256. u Parizu sv. Toma Akvinski piše:
Ako bi nas zatekla neka smrtna krivnja, koja se ne sastoji u smrtnom zločinu ili poroku ponašanja, ta se krivnja uvijek može popraviti. Treba znati kako je smrtna krivnja ona koja oduzima milost po kojoj postoji život duše, i to je razlog zašto je svaka smrtna krivnja protiv milosti, ali neka je protiv razuma kao krivokletstvo, neka protiv naravi kao sodomstvo, neka je zločin koji zaslužuje optužbu na sudu, a neka je bogohuljenje, što je nametanje nečega lažnoga Bogu ili oduzimanje Njemu nečega što postoji u Njemu ili pripisivanje Njemu nečega što nije u Njemu.
(SPIS NAD MISLIMA PETRA LOMBARDA, IV. knjiga, 14. razlučivanje, 2. pitanje, 5. članak)
Dakle, sodomstvo (spolni odnos s osobom istoga spola) jest školski primjer krivnje protiv milosti i naravi.
Godine 1272. u Parizu sv. Toma Akvinski piše:
U svakom je rodu najgore od svega kvarenje načela o kojem ovise ostala. Načela pak razuma jesu one stvari koje su u skladu s naravi, jer razum, pretpostavljajući onim što je narav odredila, raspoređuje druge stvari prema tomu kako dolikuje. To dolazi na vidjelo i u motrilačkim i u praktičnim stvarima. I stoga, kao što je u mislenim stvarima najteža i najgadnija zabluda oko onih stvari čija je spoznaja čovjeku prirođena po naravi, tako je u stvarima djelovanja najteže i najgadnije djelovati protiv onoga što je po naravi određeno. Budući dakle da u porocima koji su protiv naravi čovjek krši ono što je narav odredila u pogledu uporabe ljubavne naslade, slijedi da je u takvoj stvari ovaj grijeh najteži od svih. Nakon njega dolazi rodoskvrnuće koje je protiv naravnoga poštovanja što ga dugujemo združenim osobama. Drugim pak vrstama razbludnosti mimoilazi se samo ono što je, iz pretpostavljanja ipak naravnih načela, po razumu određeno kao pravo (pošteno). Razumu se pri tom više protivi što se netko služi spolnim općenjem ne samo suprotno onomu što pristaje rađanju djece, nego i da drugomu nanese nepravdu.
(SUMA TEOLOGIJE, drugi odsjek drugoga dijela, 154. pitanje, 12. članak)
A odmah zatim, odgovarajući na 1. poteškoću, dodaje:
kao što je poredak ispravnoga razuma od čovjeka, tako je naravni poredak od samoga Boga. I stoga se u grijesima protiv naravi, u kojima se krši sam naravni poredak, nanosi nepravda samomu Bogu, ureditelju naravi.
(S. Thomas de AQUINO, SUMMA THEOLOGIAE, II-II, q. 154, a. 12, ad 1)
Katekizam Katoličke Crkve (1992.) na temelju Svetoga Pisma i neprekinute katehetske predaje uči da je sodomski grijeh jedan od grijeha koji vape u nebo. (Katekizam Katoličke Crkve, broj 1867)
Sv. Pavao grmi:
Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego – ljubavlju služite jedni drugima. (Gal 5, 13)
Braćo i sestre, ne budite u zabludi; nema oproštenja i spasenja bez obraćenja, nema uskrsnuća bez priznanja grijeha i kajanja! To je abeceda spasenja.
Svi smo grešni, ali to valja priznati i za grijehe se kajati, a ne grijeh proglašavati ''svojim pravom'', ''manjinskim ponosom'', ''civilizacijskim dosegom'', ''razlikom koju treba štititi kao izraz naprednog društva''. Generalna naljepnica ili geslo koje kaže ''ljubav je ljubav'' zasljepljivanje je očiju. Proglašavajući ljubav onime što ona nije, prikazujući besramnost ponosom i pravom, stavljamo se sasvim nasuprot Bogu. Obraćenje je napuštanje starog i oblačenje novog čovjeka, prihvaćanje Božjega pogleda na svijet i odbacivanje vlastitog uskogrudnog pogleda. Bez Boga čovjek je bijedan i propao, napušten i nepoučen. Postoje, na žalost i neobraćeni: odlaze od Isusa – bilo od prvog susreta (bogati mladić pozvan da slijedi Isusa) ili nakon duljeg boravka s njime (Juda Iskariotski – Bergoglio i njegovi).
Crkva je tu da vjernicima pokaže pravi put spasenja, a ne da ih skrene s puta spasenja. Crkva je tu da govori i o postojanju Pakla, kao grozne i realne mogućnosti promašaja, a ne samo o postojanju Raja.
Danas se bolesne nauke diktatorski nameću našoj djeci u školama po devijantnom kurikulumu čija je svrha dodatno obezglaviti one najmanje, kao da su malo obezglavljeni i bez toga. To je sotonistički totalitarizam kojem su političari u službi. Svjedočimo masovnoj sljepoći političara, crkvenih pastira i sveukupnog javnog mnijenja pod utjecajem posrnulog Kerubina.
Uskrs pretpostavlja kalvariju. Svi moramo proći svoju kalvariju – križ života. To znači da se moramo odricati naših grešnih nagnuća - svi, bez iznimke. Pogledajte palog Đavla, onog Keruba koji nekoć bijaše među najvišim anđelima zaklanjačima – primjer kojeg možemo vidjeti na Zavjetnom kovčegu, kerubi koji zaklanjaju svijetlost presvetog Božjeg veličanstva da ta presveta svjetlost ne naškodi bićima koja još nisu spremna snažnije ju primiti. Taj nekoć uzvišeni Kerubin posta razbojnik koji je povukao za sobom trećinu nižih anđela koji postahu demoni. Njegova besramna logika jest da on ''ima pravo na drugačiji pogled na stvarnost u kojoj je on bog namjesto Boga'', da ''ima pravo reinterpretirati Božji naum, Božje zakone, zakone Božanskoga univerzuma'' do te mjere da u daljnjem tijeku događanja ubija Isusa Krista na križu uz kolaboracionizam s onim ljudima koji dijele njegov pogled na svijet.
Uskrsnuće Kristovo poziva svakoga od nas na obraćenje, na prihvaćanje Isusa Krista za svoga spasitelja, na pokajanje. Samo po Kristu možemo jasno razlučiti bolesnu stvarnost sotonskog svijeta i vidjeti palog Kerubina onakvim kakav je postao: Miš bez dlake. U viziji koju sam nedostojan primio od Presvete Bogorodice u 17. godini života, jedna od stvarnosti bio je i Đavao kao miš bez dlake, koji trči beskrajnom pustinjom bez cilja, izgubljeno i bez dostojanstva (bez dlake - gol je kao što su Eva i Adam vidjeli da su goli nakon grijeha). Božji je poziv prema nama u Kristu veličanstven, neponovljiv, unikatan, nezamislivo uzvišen, preradostan i presladak. U Kristu smo konačno došli sebi nakon silnog lutanja.
Ne dopustimo da nam Kraljevstvo Božje izmakne, da Kristova žrtva za nas bude uzaludna! Geslo ''ljubav je ljubav'' sigurna je karta za pakao. To je opačina. Zloupotrebom ljubavi sve se može proglasiti ljubavlju, sve postaje relativno, svaka samoželja postaje nečije pravo i tako se formira kaotičnost svemira te se sve više povećava broj onih koje je sv. Augustin nazvao ''prokletim mnoštvom.''
Nesumnjivo: biskupi, političari i osobe koje su prihvatile nove trendove snažno očitovane u Fiducia Supplicans, približavaju se tom prokletom mnoštvu kao i oni koji ih podržavaju. Ne podržavajte one koji su izgubljeni, nego se obratite i utječite na izgubljene da se vrate na put Božji! Krist u Kraljevstvo poziva sve nas, ali u konačnici pozvanima se očituju samo oni koji se odazovu (kletoi). Potrebno je da se srce obrati, okrene od zla puta, uputi prema Božjem gradu, i da primi navještaj u živoj vjeri. Obraćenje, želimo li da bude uspješno, mora biti osobno, poslušno Riječi Božjoj, neopozivo.
Naš ljudski život na zemlji traje poput treptaja oka, neka nas u božanskoj revnosti ne ograniči strah od prozivanja, omalovažavanja, vređanja i svega onoga što je prirodno svima koji Boga ne žele. Bolje nam je kao malo stado ući u Kraljevstvo nebesko, nego s velikim i bučnim našminkanim Cirkusom nonšalantno ušetati u prokleto mnoštvo.
Draga braćo i sestre, sagledajmo ozbiljnost situacije u kojoj se nalazi svijet i crkva. Nikada u povijesti nije bilo ovakvo globalnog ludila, ovako rasprostranjenih devijacija. Kulminacija ludila raste eksponencijalno i poprima globalni trag. Nepoštovanje i vulgarizmi svuda su oko nas. Ljudski život je osuđen na smrt još prije rođenja po raznim zemaljskim zakonima, a nedavno je tu sotonsku urotu uzdigao na najviši ustavni rang francuski predsjednik, smatrajući da je ubojstvom najmanjih unaprijedio Europu i civilizaciju.
Krist Gospodin pokazuje nam što je prava ljubav - to je žrtva življenja ne mojoj volji, nego po volji Božjoj, po Božjim pravilima koja su uvijek bila za ljudsko spasenje: ''Budi volja tvoja!''
Svim kršćanima koji su ostali na zdravorazumskim postulatima stare crkve, svetopisamskih i crkvenih tradicija, svima koji nisu povukli gutljaj iz kaleža Antikristove Babilonske bludnice i koji žeđaju za spasenjem, koji priznaju svoje grijehe i trude se popravljati svoj život po evanđeoskim vrednotama, od srca želim sretan i blagoslovljen Uskrs!
''Tko ima uši, neka čuje!''
Rab, o Uskrsu 2024.
Patrijarh LEONARDO BEG
Svjetski sabor narodnih katoličkih crkava
World Council of National Catholic Churches. . .
21.9.2024.
Draga braćo i sestre,
napustio nas je starokatolički biskup Hans-Jörg Peters. Srčani problem u konačnici je rezultirao njegovim odlaskom u kuću Očevu.
Biskup Hans-Jörg Peters rođen je 24. siječnja 1950. u Steyru u Austriji. Starokatolički đakonat primio je 29. lipnja 1974. godine u Grazu a svećeničko ređenje 10. svibnja 1975. godine u Linzu. Za biskupa je posvećen 15. travnja 1990. godine u Alkmaaru.
Bio je aktivan dio starokatoličke zajednice. Kao biskup Generalnog vikarijata Austrije (sastavni kanonski dio crkvene regije sv. Metoda sa sjedištem u Nitri, Slovačka) djelovao je u pastoralnoj službi. Izuzetna osoba koja je sa svakim mogla razgovarati o bilo kojoj temi, uvijek prijateljski raspoložen. Kao ljubitelj životinja, osobito pasa, angažirao se i u spasilačkoj službi kojoj se s ljubavlju posvetio.
Od 1980. Hans-Jörg je neizostavan dio dobrovoljnog vatrogasnog društva u gradu Traunu. Na početku službe imenovan je vatrogasnim kapelanom i tu je službu vršio s velikim angažmanom i predanošću.
Završio je studij filozofije i teologije u Wienu i Bernu, te studij psihologije u Wienu. Pored vatrogastva završio je i brojna osposobljavanja u ronilaštvu, radio amaterstvu a također pilotsko i komunikacijsko osposobljavanje te osposobljavanje za zapovjednika grupe i voditelja operacija. Njegova naobrazba mu je priskrbila mjesto predavača filozofije te gostujućeg predavača na Državnoj vatrogasnoj školi Gornje Austrije. Radio je i kao nadzornik vatrogasnih snaga Gornje Austrije te bio vrlo aktivan u saniranju PTSP-a.
Kao duhovnik imao je strpljivo i osjetljivo uho, a što je pomoglo mnogima da prebrode teške trenutke. Godinama je organizirao Florianimesse zajedno s rimokatoličkim klerom.
Bio je biskup svete Crkve starokatoličke. Sveti Ignacije Antiohijski govori o biskupu: "Prema tome, jasno je da na biskupa treba gledati kao na samoga Gospodina" (Ignacije ANTIOHIJSKI, Efežanima, br. 6, 1.), da mu se treba pokoriti ''kao Isusu Kristu'' (Ibid, Traljanima, br. 2, 1.) jer tamo gdje je biskup, tamo su i mnogi (vjernici), kao što je i Crkva tamo gdje je Krist (Ibid, Smirnjanima, br. 8, 2). Ta simboličnost ukazuje, prije svega, na poimanje biskupa koji, slično Kristu, svojom službom, tj. kao predvodnik euharistijskoga slavlja, čuva i objavljuje katoličanstvo Crkve Božje na svim razinama. Krist nadilazi sve prirodne, biološke i društvene razlike ljudskoga roda u sebi sve sjedinjuje. U određenom prostoru to isto čini (trebao bi činiti) i biskup kao slika eshatološkoga, dolazećega Krista (Otk 1). Jedinstvo s biskupom postaje tako životna - egzistencijalna kategorija, ''za obrazac i nauk besmrtnosti'' (Ibid, Magnežanima, br. 6, 2.)
Liturgijska slika biskupa kao slike Kristove čini sakramentalni temelj autoriteta zasnovan na prvosvećeničkoj službi te isključuje bilo kakvu ontološku hijerarhiju među biskupima. Metropolit, nadbiskup, patrijarh, papa, ekumenski ili univerzalni primus – uvijek je biskup. Zato svi biskupi ostvaruju ekumensko zajedništvo sudjelovanjem na starokatoličkom saboru koji se bavi svim pitanjima koja nadilaze područje interesa jedne biskupije, jedne mjesne Crkve.
Biskup svojom službom objavljuje jedinstvo mjesne Crkve s ostalim Crkvama po zajedništvu iste vjere. Od trenutka ređenja kojega obavljaju ''svi biskupi'' određenoga područja (ili barem trojica, a naposljetku dvojica), biskup postaje spona lokalne i opće Crkve. U liku biskupa i samo na taj način, lokalna Crkva sjedinjuje se sa ostalim Crkvama, u kinoniju jedne Crkve. (Usp. 1. apostolski kanon: ''Biskupa neka postavljaju dva ili tri biskupa''. Također, 4. kanon Prvoga nicejskoga sabora: ''Biskup se svakako treba postaviti od svih biskupa područja; a ako to bude teško, ili zbog hitne potrebe, ili zbog daljine puta, neka se na svaki način trojica skupe na jedno mjesto, a odsutni neka svoj glas pristanka daju kroz pisma…'')
Za svoga života monsignor Hans-Jörg Peters slavio je Krista Gospodina kroz sakramente i molitvu, kroz pastoral i nastojanja da Isusa približi mnogima. Sjećamo ga se kao simpatičnog i jednostavnog čovjeka, s jasnim stavom oko crkvenog nauka kojeg je čuvao od modernih novotarija, ostajući na liniji Stare Crkve, čime se pokazao kao dobar pastir.
Neka mu Svemogući Bog oprosti grijehe i slabosti i uvede ga u Kraljevstvo Božje.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila njemu.
Slava Tebi Kriste!
Dekretom od 11.8.2024. nadbiskup metropolita ukinuo je autokefalnost Slovenske starokatoličke crkve i dao joj je status autonomne crkve.
By decree of 11.8.2024. the Archbishop Metropolitan abolished the autocephaly of the Slovenian Old Catholic Church and gave it the status of an Autonomous church.
MISIJA CRKVE / MISSION OF THE CHRUCH
12.6.2024.
Pored redovnih pastoralnih i liturgijskih aktivnosti intenzivira se suradnja i pokretanje novih misija u regiji, kao i kontakti s osobama spremnima na suradnju s vjernom crkvom Božjom. Riječ Božja je vječna, zato je i Crkva vječna. Ostajemo vjerni Kristu, Svetom Pismu i starom nauku Crkve, neovisno o nemirnim vremenima i mutnim vodama svijeta. S Kristom na barjaku i Slavnim Križem Njegovim, hitamo naprijed još jače i još življe, jer znamo tko smo i što smo, znamo kome smo povjerovali i vidimo gdje se nalazimo.
USKRSNA PORUKA STAROKATOLIČKOG PATRIJARHA
Draga kršćanska braćo i sestre!
Mir vama!
(Post 18, 20).
Svi koji su do sada bili zagledani u Rim, neovisno da li bili direktno pod papinom jurisdikcijom ili su po logici starokatolicizma od Rima očekivali neko buduće zajedništvo i suradnju baziranu na biblijskim i crkveno-tradicijskim osnovama, ne mogu više biti zagledani u tom pravcu ako žele ostati Crkvom Kristovom.
Svi rimokatolički hrvatski biskupi o Fiducia Supplicans šute kao zaliveni, ne talasaju, dapače čak ju i brane, pokazajući evanđeoski kukavičluk nedostojan njihove službe i vrijedan žaljenja. To su sve do jednoga otpadnici zašuškani u svoje mekane fotelje i financijski fino opskrbljeni.
Istina, ima i divnih primjera rimokatoličkih biskupa koji očituju afričku jasnoću i revnost u neprihvaćanju sotonističkih zasada istospolstva umotanih u celofan Fiducia Supplicans, kao i kazahstanskih heroja vjere s dvojicom prečasnih biskupa, te pojedinačno njemačkih i američkih. Takvoj braći iskazujemo iskreno poštovanje.
Nedvosmisleno i jasno udaljavanje od Kristova nauka s tom prokletom Fiducia Supplicans stvorilo je tektonski poremećaj u očuvanju poklada vjere, čistoći tog poklada i cjelovitosti nauka. U novom dobu nalazimo se tamo gdje pristaše i pokrovitelji postmodernističkih sekularnih ideologija koriste masovne medije kao snažno sredstvo za oblikovanje mišljenja kako bi širili kulturu popustljivosti (permisivizma) u ime slobode i ljudskih prava. Ali bez Boga čovjek ne može ispravno lučiti što je Božji glas a što glas Kneza ovoga svijeta: Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobražavajte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno. (Rim 12, 2).
U skladu s odredbama Drugog svjetskog sabora narodnih katoličkih crkava - The Second World council of National Catholic Churches, nastavljamo poučavati naše vjernike da ne postoji mogućnost blagoslova istospolnih parova ili istospolnih zajednica u Kristovoj Crkvi. Homoseksualne i LGBTQ++ prakse su čini teške izopačenosti, koji su iznutra poremećeni i prije svega protivni naravnom zakonu, to jasno stoji u Katekizmu Katoličke Crkve, br. 2357, ali Rim je pogazio i Pismo i vlastitu nauku.
U provođenju starokatoličkog (WCNCC) pastirskoga i proročkoga poslanja trajno ističemo da Bog bezuvjetno ljubi grešnika i poziva ga na obraćenje kako bi mogao živjeti. Kao grešnici svi smo ohrabreni oponašati Rasipnoga sina, koji je napustio svoju grešnu prošlost i vratio se u kuću svoga oca (usp. Lk 15, 11–32).
Svećenstvo, neovisno o stupnju reda, a koje je član otpale crkve koja blagoslivlje istospolne parove ili je u zajedništvu s otpalim crkvama koje to čine, zbog težine grijeha koji vapi u nebo (peccata in coelum clamantia) poradi veličine zlobe koju taj grijeh ima (malitia), radi gnjusnog blasfemičnog čina škropljenja sodomita, takvo je svećenstvo oskvrnulo sveti red heretičkom opačinom izazivajući na sebe božansku osvetu. Pored jasne osude prisutne u Starom i Novom zavjetu, crkvena tradicija po sv. Augustinu, sv. Grguru Velikom i sv. Petru Kaniziju govore da takvi sodomitski grijesi vrište, kriče ili vape u Nebo jer su počinjeni izravno protiv najvišega dobra koje je svakomu društvu potrebno kao temelj. Istu božansku osvetu izazivaju i oni koji takvo svećenstvo podržavaju i smatraju dobrim.
Svećenstvo takvim činom sodomitskog bogohulnog škropljenja po objektivnom crkvenom nauku upada u anatemu latae sententiae, gubi svećeničko dostojanstvo i čast poput soli koja je obljutavila, a ukoliko bi se iskreno pokajalo i izrazilo želju za ponovnom službom, valja nakon duže pokore preferirati njihovo daljnje življenje u statusu vjernika laika, zbog velike sablazni koju su počinili podržavajući paklenim škropljenjem peccatum sodomiticum, čineći čine suprotne nauku Crkve, čime su najteže oskvrnuli dostojanstvo i čast reda kojeg su nosioci.
Sveta Crkva nas uči o grijesima koji vape za osvetom pred licem Božjim, zbog veličine kršenja društvenog poretka, čime zazivaju Božju kaznu na one koji ih počine: hotimično ubojstvo (homicidium voluntarium) (Post 4, 10), sodomski grijeh (peccatum sodomiticum) (Post 19, 13), ugnjetavanje siromašnih, udovica i siročadi (oppressio pauperum, viduarum atque pupillorum) (Izl 22, 22 sl.), zakidanje radnika za plaću (merces operariorum defraudata) (Pnz 24, 14 sl., Jak 5, 4). Ovome je kao peto pridruženo i tlačenje porobljenog naroda.
Pogledajmo još neke izvatke velikih crkvenih osoba o pitanju sodomije:
Godine 398. u Hiponu (pokraj današnje Annabe), odgovarajući na pitanje: ''Što je uvijek zlo?'', sv. Augustin (354.–430.) u Ispovijestima piše:
Opačine koje su protiv naravi, kakve su primjerice bile opačine Sodomljana, treba svagdje i uvijek osuđivati i kažnjavati. Kad bi ih svi narodi počinjali, po božanskom bi zakonu svi bili jednakom krivnjom okrivljeni, jer taj zakon nije ljude učinio takvima da na taj način opće među sobom. Time se, naime, povrjeđuje i samo zajedništvo koje moramo imati s Bogom, kad se ona narav koju je On stvorio kalja izopačenom požudom.
(S. Augustinus, CONFESSIONES, liber III, caput 8)
Godine 1256. u Parizu sv. Toma Akvinski piše:
Ako bi nas zatekla neka smrtna krivnja, koja se ne sastoji u smrtnom zločinu ili poroku ponašanja, ta se krivnja uvijek može popraviti. Treba znati kako je smrtna krivnja ona koja oduzima milost po kojoj postoji život duše, i to je razlog zašto je svaka smrtna krivnja protiv milosti, ali neka je protiv razuma kao krivokletstvo, neka protiv naravi kao sodomstvo, neka je zločin koji zaslužuje optužbu na sudu, a neka je bogohuljenje, što je nametanje nečega lažnoga Bogu ili oduzimanje Njemu nečega što postoji u Njemu ili pripisivanje Njemu nečega što nije u Njemu.
(SPIS NAD MISLIMA PETRA LOMBARDA, IV. knjiga, 14. razlučivanje, 2. pitanje, 5. članak)
Dakle, sodomstvo (spolni odnos s osobom istoga spola) jest školski primjer krivnje protiv milosti i naravi.
Godine 1272. u Parizu sv. Toma Akvinski piše:
U svakom je rodu najgore od svega kvarenje načela o kojem ovise ostala. Načela pak razuma jesu one stvari koje su u skladu s naravi, jer razum, pretpostavljajući onim što je narav odredila, raspoređuje druge stvari prema tomu kako dolikuje. To dolazi na vidjelo i u motrilačkim i u praktičnim stvarima. I stoga, kao što je u mislenim stvarima najteža i najgadnija zabluda oko onih stvari čija je spoznaja čovjeku prirođena po naravi, tako je u stvarima djelovanja najteže i najgadnije djelovati protiv onoga što je po naravi određeno. Budući dakle da u porocima koji su protiv naravi čovjek krši ono što je narav odredila u pogledu uporabe ljubavne naslade, slijedi da je u takvoj stvari ovaj grijeh najteži od svih. Nakon njega dolazi rodoskvrnuće koje je protiv naravnoga poštovanja što ga dugujemo združenim osobama. Drugim pak vrstama razbludnosti mimoilazi se samo ono što je, iz pretpostavljanja ipak naravnih načela, po razumu određeno kao pravo (pošteno). Razumu se pri tom više protivi što se netko služi spolnim općenjem ne samo suprotno onomu što pristaje rađanju djece, nego i da drugomu nanese nepravdu.
(SUMA TEOLOGIJE, drugi odsjek drugoga dijela, 154. pitanje, 12. članak)
A odmah zatim, odgovarajući na 1. poteškoću, dodaje:
kao što je poredak ispravnoga razuma od čovjeka, tako je naravni poredak od samoga Boga. I stoga se u grijesima protiv naravi, u kojima se krši sam naravni poredak, nanosi nepravda samomu Bogu, ureditelju naravi.
(S. Thomas de AQUINO, SUMMA THEOLOGIAE, II-II, q. 154, a. 12, ad 1)
Katekizam Katoličke Crkve (1992.) na temelju Svetoga Pisma i neprekinute katehetske predaje uči da je sodomski grijeh jedan od grijeha koji vape u nebo. (Katekizam Katoličke Crkve, broj 1867)
Sv. Pavao grmi:
Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego – ljubavlju služite jedni drugima. (Gal 5, 13)
Braćo i sestre, ne budite u zabludi; nema oproštenja i spasenja bez obraćenja, nema uskrsnuća bez priznanja grijeha i kajanja! To je abeceda spasenja.
Svi smo grešni, ali to valja priznati i za grijehe se kajati, a ne grijeh proglašavati ''svojim pravom'', ''manjinskim ponosom'', ''civilizacijskim dosegom'', ''razlikom koju treba štititi kao izraz naprednog društva''. Generalna naljepnica ili geslo koje kaže ''ljubav je ljubav'' zasljepljivanje je očiju. Proglašavajući ljubav onime što ona nije, prikazujući besramnost ponosom i pravom, stavljamo se sasvim nasuprot Bogu. Obraćenje je napuštanje starog i oblačenje novog čovjeka, prihvaćanje Božjega pogleda na svijet i odbacivanje vlastitog uskogrudnog pogleda. Bez Boga čovjek je bijedan i propao, napušten i nepoučen. Postoje, na žalost i neobraćeni: odlaze od Isusa – bilo od prvog susreta (bogati mladić pozvan da slijedi Isusa) ili nakon duljeg boravka s njime (Juda Iskariotski – Bergoglio i njegovi).
Crkva je tu da vjernicima pokaže pravi put spasenja, a ne da ih skrene s puta spasenja. Crkva je tu da govori i o postojanju Pakla, kao grozne i realne mogućnosti promašaja, a ne samo o postojanju Raja.
Danas se bolesne nauke diktatorski nameću našoj djeci u školama po devijantnom kurikulumu čija je svrha dodatno obezglaviti one najmanje, kao da su malo obezglavljeni i bez toga. To je sotonistički totalitarizam kojem su političari u službi. Svjedočimo masovnoj sljepoći političara, crkvenih pastira i sveukupnog javnog mnijenja pod utjecajem posrnulog Kerubina.
Uskrs pretpostavlja kalvariju. Svi moramo proći svoju kalvariju – križ života. To znači da se moramo odricati naših grešnih nagnuća - svi, bez iznimke. Pogledajte palog Đavla, onog Keruba koji nekoć bijaše među najvišim anđelima zaklanjačima – primjer kojeg možemo vidjeti na Zavjetnom kovčegu, kerubi koji zaklanjaju svijetlost presvetog Božjeg veličanstva da ta presveta svjetlost ne naškodi bićima koja još nisu spremna snažnije ju primiti. Taj nekoć uzvišeni Kerubin posta razbojnik koji je povukao za sobom trećinu nižih anđela koji postahu demoni. Njegova besramna logika jest da on ''ima pravo na drugačiji pogled na stvarnost u kojoj je on bog namjesto Boga'', da ''ima pravo reinterpretirati Božji naum, Božje zakone, zakone Božanskoga univerzuma'' do te mjere da u daljnjem tijeku događanja ubija Isusa Krista na križu uz kolaboracionizam s onim ljudima koji dijele njegov pogled na svijet.
Uskrsnuće Kristovo poziva svakoga od nas na obraćenje, na prihvaćanje Isusa Krista za svoga spasitelja, na pokajanje. Samo po Kristu možemo jasno razlučiti bolesnu stvarnost sotonskog svijeta i vidjeti palog Kerubina onakvim kakav je postao: Miš bez dlake. U viziji koju sam nedostojan primio od Presvete Bogorodice u 17. godini života, jedna od stvarnosti bio je i Đavao kao miš bez dlake, koji trči beskrajnom pustinjom bez cilja, izgubljeno i bez dostojanstva (bez dlake - gol je kao što su Eva i Adam vidjeli da su goli nakon grijeha). Božji je poziv prema nama u Kristu veličanstven, neponovljiv, unikatan, nezamislivo uzvišen, preradostan i presladak. U Kristu smo konačno došli sebi nakon silnog lutanja.
Ne dopustimo da nam Kraljevstvo Božje izmakne, da Kristova žrtva za nas bude uzaludna! Geslo ''ljubav je ljubav'' sigurna je karta za pakao. To je opačina. Zloupotrebom ljubavi sve se može proglasiti ljubavlju, sve postaje relativno, svaka samoželja postaje nečije pravo i tako se formira kaotičnost svemira te se sve više povećava broj onih koje je sv. Augustin nazvao ''prokletim mnoštvom.''
Nesumnjivo: biskupi, političari i osobe koje su prihvatile nove trendove snažno očitovane u Fiducia Supplicans, približavaju se tom prokletom mnoštvu kao i oni koji ih podržavaju. Ne podržavajte one koji su izgubljeni, nego se obratite i utječite na izgubljene da se vrate na put Božji! Krist u Kraljevstvo poziva sve nas, ali u konačnici pozvanima se očituju samo oni koji se odazovu (kletoi). Potrebno je da se srce obrati, okrene od zla puta, uputi prema Božjem gradu, i da primi navještaj u živoj vjeri. Obraćenje, želimo li da bude uspješno, mora biti osobno, poslušno Riječi Božjoj, neopozivo.
Naš ljudski život na zemlji traje poput treptaja oka, neka nas u božanskoj revnosti ne ograniči strah od prozivanja, omalovažavanja, vređanja i svega onoga što je prirodno svima koji Boga ne žele. Bolje nam je kao malo stado ući u Kraljevstvo nebesko, nego s velikim i bučnim našminkanim Cirkusom nonšalantno ušetati u prokleto mnoštvo.
Draga braćo i sestre, sagledajmo ozbiljnost situacije u kojoj se nalazi svijet i crkva. Nikada u povijesti nije bilo ovakvo globalnog ludila, ovako rasprostranjenih devijacija. Kulminacija ludila raste eksponencijalno i poprima globalni trag. Nepoštovanje i vulgarizmi svuda su oko nas. Ljudski život je osuđen na smrt još prije rođenja po raznim zemaljskim zakonima, a nedavno je tu sotonsku urotu uzdigao na najviši ustavni rang francuski predsjednik, smatrajući da je ubojstvom najmanjih unaprijedio Europu i civilizaciju.
Krist Gospodin pokazuje nam što je prava ljubav - to je žrtva življenja ne mojoj volji, nego po volji Božjoj, po Božjim pravilima koja su uvijek bila za ljudsko spasenje: ''Budi volja tvoja!''
Svim kršćanima koji su ostali na zdravorazumskim postulatima stare crkve, svetopisamskih i crkvenih tradicija, svima koji nisu povukli gutljaj iz kaleža Antikristove Babilonske bludnice i koji žeđaju za spasenjem, koji priznaju svoje grijehe i trude se popravljati svoj život po evanđeoskim vrednotama, od srca želim sretan i blagoslovljen Uskrs!
Rab, o Uskrsu 2024.
Svjetski sabor narodnih katoličkih crkava
World Council of National Catholic Churches
KAKO RAZVIJATI POVRATAK U JEDINSTVO S PETROVIM NASLJEDNIKOM KADA OD TOGA TREBA BJEŽATI BAŠ ZATO DA SE OČUVA KATOLICITET / HOW TO DEVELOP A RETURN TO UNITY WITH THE SUCCESSOR OF PETER WHEN WE SHOULD BE RUNNING AWAY FROM THAT EXACTLY TO PRESERVE CATHOLICITY
7.2.2024.
Na susretu održanom u Senju, 5. veljače 2024., raspravljalo se o mogućoj uspostavi tradicionalne starokatoličke zajednice u Mađarskoj i Srbiji, kao odgovor na nakane koje su došle iz tih zemalja. Pri tome treba biti vođen jasnim postavkama. Naime, tradicionalna starokatolička zajednica mora biti utemeljena na bezinteresnoj vjeri, kako se ne bi izrodila u praznoslovlje i praznovjerje, odnosno u mudroslovlje ili bogoslovlje lišeno iskrene vjere. Takvih stvarnosti vidimo u nedavnoj dozvoli blagoslova istospolnih od strane heretičkog pape Franje, pri čemu je on katoličku vjeru lišio pravovjerne osnove, te ona sada promovira ''pravovjerno praznovjerje''. Rimokatolička je crkva, zajedno s ostalima koje vrše slične prakse, postala kazalište gdje glumci udaljeni od mudrosti ostaju u sjeni i ne dotiču Transcendenciju. Sofističkim napadom na riječi pokušali su ublažiti ubitačne posljedice blagoslova istospolnih, odnosno, ispunili su jedan jedini (minimalni) uvjet - onaj Romana Jakobsona - ''organizirano nasilje nad običnim govorom''. Kako sada razvijati povratak u jedinstvo s Petrovim nasljednikom kada od toga treba bježati baš zato da se očuva katolicitet. To nisu samo paradoksi današnjice nego ostvarenje Ivanova Otkrivenja. Sapienti sat.
At the meeting held in Senj on February 5, 2024, the possible establishment of a traditional Old Catholic community in Hungary and Serbia was discussed, as a response to the intentions that came from those countries. It should be guided by clear settings. Namely, the traditional Old Catholic community must be based on disinterested faith, so that it does not degenerate into idle talk and superstition, that is, into wisdom or theology devoid of sincere faith. We see such realities in the recent permission to bless same-sex couples by the heretical Pope Francis, whereby he deprived the Catholic faith of its true Catholic faith, and it now promotes fals catholic faith or superstition. The Roman Catholic Church, along with others who practice similar practices, has become a theater where actors far from wisdom remain in the shadows and do not touch Transcendence. With a sophistic attack on words, they tried to mitigate the murderous consequences of the same-sex blessing, that is, they fulfilled a single (minimum) condition - that of Roman Jakobson - "organized violence against ordinary speech". How to develop a return to unity with the successor of Peter when it is necessary to avoid it precisely in order to preserve Catholicism. These are not only today's paradoxes, but the realization of John's Revelation. Sapienti sat.
BOŽIĆNA PORUKA PATRIJARHA / CHRISTMAS MESSAGE OF THE PATRIARCH
22.12.2023.
Časna braćo u biskupstvu,
dragi svećenici i đakoni,
drage osobe posvećenog života,
dragi sjemeništarci, draga braćo i sestre! Nalazimo se u liturgijskom vremenu posebne tajne i blaženog
otajstva Božjeg nauma spasenja u Sinu Božjem, Gospodinu našem i Bogu našem
Isusu Kristu. Ovo vrijeme već stoljećima puni srca vjernika uzvišenim duhovnim
radostima koje, bez obzira na težinu života svakoga od nas, vraća radost i
osmijeh na lice, a srce nam je gorjelo ali nije izgorjelo (Izl 3, 2)
zbog anđeoske sreće koju osjećaju i njegovi vjernici: Ali anđeo im reče:
"Ne bojte se! Evo, javljam vam radosnu vijest, veliku radost za sav narod!
Danas je u Davidovu gradu Spasitelj rodio ti se - Krist, Gospodin. I evo ti
znaka: naći ćeš novorođenče povijeno gdje leži u jaslama. I odjednom se anđelu pridruži
silna nebeska vojska slaveći Boga i govoreći: "Slava Bogu na visini, a na
zemlji mir ljudima, miljeniku njegovu! (Lk 12, 10-14).
Svi kršćanski vjernici su, ili će uskoro biti, zbog korištenja
drugačijeg kalendara, povezani s ovim velikim blagdanom. Božić je zemaljski
rođendan Sina Božjega koji ispunjava milosrdno poslanje Presvetog Trojstva
obilježavajući ga čistom ljubavlju – Trojstvo je sebedarna Ljubav koja ide do
kraja, koja čini najveće žrtve, pokazujući Božju bit u sebi. Po toj Božjoj
biti, a to je samilosna Ljubav, dogodilo se ovozemaljsko rođenje Boga – Isusa.
Nema, niti postoji, niti može biti većeg Božjeg dara svakome od
nas, od Spasenja koje nam je u Kristu darovano, potpuno besplatno.
I dok Crkva kroz stoljeća živi Radosnu vijest, ona sakramentalno
produljuje Kristovu prisutnost među nama, po kojoj je On trajno i stvarno
prisutan u Crkvi, svojoj zaručnici.
Crkva je prošla kroz povijest i danas prolazi kroz razne burne
vode. U naše vrijeme svjedočimo novom brodolomu vjere u najvećoj crkvi na
svijetu. Nažalost, papa Franjo je 18. prosinca 2023. dopustio blagoslov
bogohuljenja sodomita (istospolnih parova). Time je Rimokatolička crkva postala
poput Utrechtske unije, te više ne manifestira katoličku vjeru. Papa Franjo
napravio je ustupke njemačkoj crkvi kako ne bi izgubio novac koji odatle
dobiva. Prodao je katoličku vjeru za Judin novac.
Braćo, mi smo starokatolički biskupi Svjetskog sabora narodnih
katoličih crkava ostajemo vjerni
katoličkoj vjeri i tradiciji.
Pridružujemo se i podržavamo vapaj rimokatoličkog nadbiskupa Carla
Maria Vigana, kao i ostalih pravovjernih katoličkih biskupa koji kaže:
Normalan čovjek ne želi zlo u
sebi, nego obično čini zlo pod vidom dobra. Ova strategija prijevare uvijek se
ponavlja. Da bi naveo majku na pobačaj, Sotona od nje ne traži da bude
zadovoljna ubojstvom djeteta koje nosi, već da razmišlja o posljedicama
trudnoće, činjenici da će izgubiti posao ili da je previše mlada i neiskusna za
odgoj i obrazovanje djeteta; i gotovo se čini da ta majka, učinivši od sebe
ubojicu čedomorstvom, pokazuje osjećaj odgovornosti u želji da nevinom
stvorenju poštedi život bez ljubavi. Da bi čovjeka uvjerio u preljub, duh
zavodnik mu pokazuje navodne prednosti pronalaženja oduška u izvanbračnoj vezi,
a sve u korist mira u obitelji. Kako bi potaknuo svećenika da prihvati
krivovjerna zastranjenja svojih poglavara, on naglašava poslušnost vlasti i
očuvanje crkvenog zajedništva.
Suludna
Deklaracija Fiducia Supplicans, koju je nedavno objavila parodija bivšeg Svetog
ureda preimenovanog u Dikasterij, definitivno probija veo licemjerja i
prijevare Bergoglianske hijerarhije, pokazujući ove lažne pastire onakvima
kakvi oni zapravo jesu: sluge Sotone i njegovih najrevnijih saveznici, počevši
od uzurpatora koji sjedi – grozota pustoši – na Petrovom prijestolju. Sam
početak dokumenta zvuči, kao i svi oni koje je izdao Bergoglio, podrugljivo i
varljivo: jer pouzdanje u Božje oproštenje bez pokajanja naziva se
pretpostavkom spasenja bez zasluga i grijeh je protiv Duha Svetoga.
Lažnu
pastoralnu brižnost Bergoglia i njegovih dvorjana prema preljubnicima,
suležnicima i sodomitima trebali bi prije svega osuditi pretpostavljeni
korisnici vatikanskog dokumenta, koji su prve žrtve sumporastog koncilskog i
sinodalnog farizejstva. Njihova besmrtna duša je ta koja je žrtvovana
probuđenom idolu, jer će na dan Posebnog suda otkriti da su prevareni i izdani
od strane onih koji na Zemlji imaju Kristov autoritet. Greška za koju će
Gospodin optužiti ove nesretne ljude neće se odnositi samo na počinjene
grijehe, nego također i iznad svega na to što su htjeli povjerovati u đavolsku
laž, u prijevaru lažnih pastira – počevši od Bergoglia i Tucha. Laž u koju žele
vjerovati mnogi članovi hijerarhije, koji se nadaju da će prije ili kasnije
moći primiti isti blagoslov zajedno sa svojim suučesnicima u poroku,
potvrđujući taj svetogrdni i grešni način života koji već prakticiraju, a uz
razmetljiv Bergogliov pristanak.
Činjenica da deklaracija Tucha
Fernándeza koju je odobrio Bergoglio ponavlja da blagoslov neregularnog para ne
bi trebao izgledati kao oblik obreda vjenčanja i da je brak samo između
muškarca i žene, dio je strategije prijevare. Jer ovdje se ne radi o tome mogu
li brak sklopiti dva muškarca ili dvije žene, nego mogu li osobe koje žive u
teško grješnom stanju zaslužiti, kao neregularni par, blagoslov koji dijeli
đakon ili svećenik, s jedinom mjera opreza da ne ostavlja dojam da se radi o
liturgijskom slavlju.
Pozornost vatikanskog Velikog
vijećništva posve je usmjerena na uvjeravanje kršćanskog naroda da nemaju
namjeru formalizirati nove oblike braka, dok je stanje smrtnog grijeha i teškog
skandala onih koji bi primili takav blagoslov, te opasnost od vječnog
prokletstva koji opterećuje te jadne duše, potpuno je zanemaren. Da ne govorimo
o društvenom utjecaju koji će ova deklaracija imati na one koji nisu katolici,
a koji će zahvaljujući njoj smatrati da imaju pravo na puno gore ekscese.
Čovjek se pita postoji li, u ovoj utrci za legitimiranjem sodomije – koja je
postignuta bez da se ide tako daleko da slavi brakove između sodomita – sukob
interesa kod onih koji to tako ustrajno predlažu: to je kao da su se vladari
zaštitili pravnim štitom od odgovornosti prije nego što su stanovništvu
nametnuli eksperimentalni genski serum čiji štetni učinci nisu nepoznati.
Nema
sumnje u to: to je nepristojno buđenje za takozvane konzervativce, koji su se
očito ismijavali od strane prefekta Tucha, koji se brine da blagoslov para ne
bi trebao izgledati kao brak, ali nema ništa za reći o intrinzičnoj grešnosti
javnog konkubinata i sodomije. Bitno je da se umjerenjaci – branitelji Drugoga
vatikanskog sabora – mogu smatrati zadovoljnim tim jezuitskim apostilom (u ovom
slučaju da ti spontani i neobredni blagoslovi nisu brak) koji bi trebao spasiti
doktrinu o papinstvu dok gura duše na prokletstvo.
Svećenicima koji ne pristaju
blagosloviti ove nesretne ljude spremaju se dva puta: prvi, izbacivanje iz župe
ili iz biskupije ad nutum Pontificis; drugo, pomiriti se s razmjenom svog prava
na neslaganje u zamjenu za priznavanje prava druge subraće na odobravanje;
nešto već viđeno na liturgijskom polju kod Summorum Pontificum. Ukratko,
Bergogliova operacija je izlaz iz vjere, gdje možete pronaći sve, od obreda
Velikog tjedna prije 1955. do LGBT "euharistije",
sve dok se ništa ne dovodi u pitanje u vezi s njegovim "pontifikatom".
Ovome je pridodan skandal za
katolike, koji su, pred užasima sekte Svete Marte, u iskušenju prigrliti raskol
ili napustiti Crkvu. I opet: s kakvom će gorčinom i osjećajem razočaranja na
Rim gledati oni ljudi koji su, svjesni svoje situacije objektivne nepravilnosti,
nastojali i još uvijek traže svom svojom snagom i Božjom milošću ne griješiti i
živjeti u skladu s Zapovijedima? Kako se mogu osjećati oni ljudi koji traže
očinski glas koji ih potiče da nastave putem svetosti, a ne ideološko priznanje
svojih mana za koje znaju da su nespojive s prirodnim moralom?
Zapitajmo se: što Bergoglio želi
postići? Ništa dobro, ništa istinito, ništa sveto. On ne želi da duše budu
spašene; on ne naviješta Evanđelje prigodno, prijeko da bi pozvao duše Kristu;
ne pokazuje im izbičevanog i okrvavljenog Spasitelja da ih potakne da promijene
svoje živote. Ne. Bergoglio želi njihovo prokletstvo, kao pakleni danak Sotoni
i drski izazov Bogu.
Ali postoji neposrednija i
jednostavnija svrha koju treba postići: potaknuti katolike da se odvrate od
njegove crkve i ostaviti mu slobodu da je pretvori u priležnicu Novog
svijetskog poredka.
Svećenice, homoseksualni
blagoslovi, seksualni i financijski skandali, imigracijski biznis, prisilne
kampanje cijepljenja, rodna ideologija, neomaltuzijanski okoliš, tiransko
upravljanje moći su alati kojima se sablažnjavaju vjernici, zgražaju se oni koji
ne vjeruju, diskreditiraju Crkvu i papinstvo. Što god se dogodilo, Bergoglio je
već postigao svoj cilj, a to je pretpostavka za osiguravanje pristanka heretika
i bludnika koji ga priznaju za papu, istiskujući svaki kritički glas.
Ako je ovaj dokument, zajedno s
drugim više ili manje službenim izjavama, doista imao za svrhu dobro
preljubnika, suležnika i sodomita, trebao im je ukazati na junaštvo kršćanskog
svjedočenja, podsjetiti ih na samopožrtvovnost koju naš Gospodin traži od
svakoga od nas i uči ih da se pouzdaju u Božju milost kako bi prevladali kušnje
i živjeli u skladu s Njegovom Voljom. Naprotiv, on ih potiče, blagoslivlja ih
kao nepravilne, kao da nisu; ali ih ujedno lišava braka i na taj način priznaje
da su neredoviti. Bergoglio ne traži od njih da promijene svoje živote, već
autorizira grotesknu farsu u kojoj će se dva muškarca ili dvije žene moći
pojaviti pred Božjim ministrom na blagoslov, zajedno sa svojim rođacima i
prijateljima, a zatim proslaviti ovo grešno sjedinjenje uz domjenak, rezanje
torte i poklone. Ali to nije vjenčanje, da budemo jasni…
Pitam se što će spriječiti da se
ovaj blagoslov udijeli ne paru, već nekolicini ljudi, u ime poliamorije; ili
maloljetnicima, u ime seksualne slobode koju globalistička elita uvodi preko
UN-a i drugih subverzivnih međunarodnih organizacija. Hoće li biti dovoljno
istaknuti da Crkva ne odobrava poligamne zajednice i pedofiliju da bi
poligamisti i pedofili bili blagoslovljeni? I zašto ne proširiti ovaj trik na
one koji prakticiraju bestijalnost? To bi uvijek bilo u ime dobrodošlice,
integracije, inkluzivnosti.
Ista đavolska krivotvorina događa
se za žene svećenike. Ako se, s jedne strane, Sinoda o sinodalnosti nije bavila
ređenjem žena, s druge strane, već se planira oblik neomaltuzijanski "nezaređene
službe" koji bi im omogućio
predsjedanje lažnim slavljima pod izlikom da nema više svećenika i đakona. I u
ovom slučaju vjernici vide na oltaru ženu u albi koja čita evanđelje,
propovijeda, dijeli pričest, baš kao što bi to činio svećenik, ali nije to.
Učinjeno je uz vatikansku napomenu da je to služba koja ne dovodi u pitanje
katoličko svećenstvo.
Obilježje koncilske i sinodalne
crkve, te sekte buntovnika i izopačenika, jest laž i licemjerje. Njegova svrha
je intrinzično zla, jer oduzima Božju čast, izlaže duše opasnosti od
prokletstva, sprječava ih da čine dobro i potiče ih da čine zlo. Oni u Bergoglianskoj
crkvi koji nastavljaju slijediti doktrinu i propise Katoličke crkve nisu na
mjestu i prije ili kasnije završit će tako što će se odvojiti od nje ili
popustiti.
Katolička Crkva je jedina škrinja
preko koje je Gospodin odredio spasenje i posvećenje čovječanstva. Gdje god ono
što se čini kao Crkva djeluje i radi za prokletstvo čovječanstva, to nije
Crkva, već njezina bogohulna krivotvorina. Isto vrijedi i za papinstvo, koje je
Providnost htjela kao vezu milosrđa u istini, a ne kao instrument za podjele,
sablazni i prokletstvo duša.
Potičem sve one koji
su odlikovani kardinalskim dostojanstvom, moju braću u biskupstvu, svećenike,
klerike i vjernike da se najodlučnije suprotstave ovoj ludoj trci prema ponoru
u koji nas želi natjerati sekta odmetnutih otpadnika. Preklinjem biskupe i službenike
Božje – po presvetim ranama Gospodina našega Isusa Krista – ne samo da dignu
svoj glas u obranu nepromjenjivog nauka Crkve i da osude stranputice i
krivovjerja, ma pod kakvim se izgledom pojavljivale; ali i upozoriti vjernike i
spriječiti te svetogrdne blagoslove u svojim biskupijama. Gospodin će nam
suditi na temelju svog svetog zakona, a ne na temelju farizejskih zavođenja
onih koji služe neprijatelju. (Carlo Maria Viganò,
nadbiskup, 21. prosinca 2023 Feria IV Quattuor Temporum
Adventus)
Sjetimo se upozorenja svetog Pavla: Ne dopustite da vas itko
zavede na bilo koji način, jer taj dan neće doći dok se ne dogodi pobuna i ne
otkrije čovjek bezakonja, čovjek osuđen na propast. On će se usprotiviti i
uzvisiti nad svime što se zove Bog ili što se štuje, tako da se postavi u Božji
hram, proglašavajući sebe Bogom. I tada će se otkriti Bezakonik, kojega će
Gospodin Isus srušiti dahom svojih usta i uništiti sjajem svoga dolaska (2
Sol 2,3-4.8).
Svima je jasno da Bog ne može blagosloviti grijeh, ma koliko ga
puta neki poškropili. O tome su jasni Stari i Novi zavjet kao i crkvene
zapovijedi.
Plaćenik koji živi "od Crkve" neće se za nju žrtvovati,
nego će drugdje tražiti vunu, ali onaj koji živi "za Crkvu" izgarat
će za nju, do kraja. Takav čovjek to ne može učiniti sam, nego po Duhu Svetom
koji ga iznutra potiče da ustraje u svetoj stvari. Živjeti "za Crkvu"
znači i čuvati se raznih stranputica, krivovjerja, izvitoperenih vrijednosti
koje su se u nju već uvukle. Živjeti za Crkvu znači za nju podnijeti žrtvu
križa, pljuvanja, omalovažavanja i poniženja.
Svjetski sabor narodnih katoličkih crkava ostaje jamac i nositelj
autentične Kristove objave ovome svijetu, svjetlosnim godinama daleko od
devijacija koje se gomilaju.
Časna braćo u biskupstvu, dragi svećenici i đakoni, drage osobe
posvećenog života, dragi sjemeništarci, draga braćo i sestre! Vrag nikada nije
bio na strani istine jer istine nema u njemu. Kada laže, predstavlja se onakvim
kakav jeste. On je lažac i otac laži (usp. Iv 8,44).
Vidimo da su mnoge današnje "crkve" zalutale. Ostajemo
čvrsto utemeljeni u autentičnoj katoličkoj vjeri, u Isusu Kristu koji je kamen
temeljac. Misija Svjetskog sabora narodnih katoličkih crkava je ostati malo
stado koje će širiti sol zemlje i čuvati autentični Kristov nauk.
Molimo za povratak crkava Kristu, molimo za ratom obespravljene i
bolešću pogođene.
Molimo i jedni za druge u ovim teškim i nestabilnim vremenima kada
se sve moralno i etičko izokreće i reinterpretira. Čuvajmo se apologeta grijeha!
Neka nas Božić čvrsto veže uz Boga, uz svetu Crkvu, pomirimo se s
Bogom i jedni s drugima da budemo blagoslovljeni odozgo.
Sretan Božić i Nova 2024. godina!
☩ LEONARDO BEG
Venerable brothers in Episcopate,
dear priests and deacons,
dear persons of
consecrated life,
dear seminarians, dear brothers and sisters!
We are in the liturgical time of the special secret
and blessed mystery of God's plan of salvation in the Son of God, our Lord and
our God Jesus Christ. This time has been filling the hearts of believers for
centuries with sublime spiritual joys that, regardless of the difficulty of
life for each of us, brings joy and smiles back to our faces, and our hearts was
on fire but not burn up (Exodus 3:2) because of the angelic happiness that
his believers also feel: But the angel said to them: "Do not be afraid!
Here I bring you good news, great joy for all the people! Today in the city of
David, a Savior was born to you - Christ, the Lord. And here is a sign for you:
you will find a newborn baby swaddled where he lies in the manger. And suddenly
the angel was joined by a mighty heavenly army praising God and saying:
"Glory to God in the highest, and on earth peace to men, to his beloved!
(Lucas 12:10-14).
All Christian believers are, or soon will be, due to
the use of a different calendar, associated with this great festival. Christmas
is the earthly birthday of the Son of God who fulfills the merciful mission of
the Holy Trinity by marking him with pure love - the Trinity is self - giving
Love that goes to the end, that makes the greatest sacrifices, showing the
essence of God in itself. According to that God's essence, which is
compassionate Love, the earthly birth of God - Jesus - took place.
There is not, and does not exist, nor can there be a
greater gift from God to each of us, than the Salvation given to us in Christ,
completely free of charge.
And while the Church lives the Good News throughout
the centuries, it sacramentally prolongs Christ's presence among us, through
which He is permanently and realistically present in the Church, his bride.
The Church has gone through history and is going
through various turbulent waters today. In our time, we are witnessing a new
shipwreck of faith in the largest church in the world. Unfortunately the pope
Francis allowed blessing blasphemy of sodomits (same-sex couples), on December 18,
2023. With this, the Roman Catholic Church became like the Utrecht Union, and
no longer manifests the Catholic faith. The Pope Francis made concessions
to the German church in order not to lose the money he receives from there. He
sold the Catholic faith for Judas' money.
Brothers, we
are Old Catholic bishops who remain faithful to the Catholic faith and
tradition.
We join and support the cry of the Roman Catholic
Archbishop Carlo Maria Vigano, as well as other traditional Catholic bishops,
who says:
A normal person does not want evil in himself, but
usually does evil under the guise of good. This scam strategy is always
repeated. In order to induce a mother to have an abortion, Satan does not ask
her to be satisfied with the killing of the child she is carrying, but to think
about the consequences of the pregnancy, the fact that she will lose her job or
that she is too young and inexperienced to raise and educate a child; and it
almost seems that this mother, by making herself a murderer by infanticide,
shows a sense of responsibility in wanting to spare an innocent life without
love. In order to convince a man to commit adultery, the spirit of the seducer
shows him the supposed advantages of finding relief in an extramarital
relationship, all in favor of peace in the family. In order to encourage the
priest to accept the heretical deviations of his superiors, he emphasizes
obedience to authority and the preservation of church communion.
The insane Declaration of Fiducia Supplicans,
recently published by a parody of the former Holy Office renamed the Dicastery,
definitively pierces the veil of hypocrisy and deceit of the Bergoglian
hierarchy, showing these false shepherds for what they really are: the servants
of Satan and his most important allies, starting with the seated usurper - the
abomination . wasteland - on Peter's throne. The very beginning of the document
sounds, like all those issued by Bergoglio, mocking and deceptive: because trusting
in God's forgiveness without repentance is called the assumption of salvation
without merit and is a sin against the Holy Spirit.
The false pastoral care of Bergoglio and his
courtiers towards adulterers, cohabitants and sodomites should be condemned
first of all by the supposed beneficiaries of the Vatican document, who are the
first victims of sulphurous conciliar and synodal phariseeism. It is their
immortal soul that has been sacrificed to the awakened idol, because on the day
of the Special Judgment they will discover that they have been deceived and
betrayed by those who have the authority of Christ on Earth. The error for which
the Lord will accuse these unfortunate people will not only refer to the sins
committed, but also above all to what they wanted to believe in the devil's
lie, in the deception of the false shepherds - starting with Bergoglio and
Tuch. A lie that many members of the hierarchy want to believe, who hope that
sooner or later they will be able to receive the same blessing together with
their accomplices in vice, confirming that sacrilegious and sinful way of life
they already practice, with the ostentatious approval of Bergoglio.
The fact that Tucho Fernández's declaration approved
by Bergoglio repeats that the blessing of an irregular couple should not look
like a form of wedding ceremony and that marriage is only between a man and a
woman, is part of the deception strategy. For here it is not a matter of
whether two men or two women can marry, but whether persons living in a gravely
sinful state can deserve, as an irregular couple, the blessing given by a
deacon or a priest, with the only precaution not to give the impression that it
is about a liturgical celebration.
The attention of the Vatican Great Council is
completely focused on convincing the Christian people that they have no
intention of formalizing new forms of marriage, while the state of mortal sin
and grave scandal of those who would receive such a blessing, and the danger of
eternal damnation that burdens these poor souls, is completely ignored. Not to
mention the social impact that this declaration will have on those who are not
Catholics, and who, thanks to it, will consider themselves entitled to much worse
excesses. One wonders if, in this race to legitimize sodomy - which has been
achieved without going so far as to celebrate marriages between sodomites -
there is a conflict of interest among those who so persistently propose it: it
is as if the rulers have protected themselves with a legal shield from
responsibilities. before they imposed an experimental gene serum on the
population whose harmful effects are not unknown.
No doubt about it: it's a rude awakening for the
so-called conservatives, who were clearly mocked by Prefect Tuch, who is
concerned that the blessing of the couple should not look like marriage, but
has nothing to say about the intrinsic sinfulness of public concubinage and
sodomy. It is important that the moderates - the defenders of the Second
Vatican Council - can be considered satisfied with that Jesuit apostille (in
this case that these spontaneous and unceremonious blessings are not marriage)
which should save the doctrine of the papacy while pushing souls to damnation.
Priests who do not agree to bless these unfortunate
people are prepared for two things: first, expulsion from the parish or from
the diocese ad nutum Pontificis; second, to come to terms with exchanging one's
right to dissent in exchange for the recognition of another comrade's right to
approve; something already seen in the liturgical field in Summorum Pontificum.
In short, Bergoglio's operation is an exit from the faith, where you can find
everything from pre-1955 Holy Week rites to the LGBT "Eucharist", as
long as nothing is questioned about his "pontificate".
Added to this is the scandal for Catholics, who,
faced with the horrors of the sect of St. Martha, are tempted to embrace the
schism or leave the Church. And again: with what bitterness and sense of
disappointment will Rome be viewed by those people who, aware of their
situation of objective irregularity, tried and still try with all their
strength and God's grace not to sin and live in accordance with the
Commandments? How can those people feel who are looking for a paternal voice
that encourages them to continue on the path of holiness, and not an
ideological recognition of their flaws that they know are incompatible with
natural morality?
Let's ask ourselves: what does Bergoglio want to
achieve? Nothing good, nothing true, nothing holy. He does not want souls to be
saved; he does not announce the Gospel appropriately, directly to call souls to
Christ; he does not show them a scourged and bloodied Savior to encourage them
to change their lives. Not. Bergoglio wants their damnation, as a hellish
tribute to Satan and an insolent challenge to God.
But there is a more immediate and simpler purpose to
be achieved: to encourage Catholics to turn away from his church and leave him
free to turn it into a concubine of the New World Order.
Priestesses, homosexual blessings, sexual and
financial scandals, immigration business, forced vaccination campaigns, gender
ideology, neo-Malthusian environment, tyrannical power management are tools
used to mislead the faithful, disgust those who do not believe, discredit the
Church and the papacy. Whatever happens, Bergoglio has already achieved his
goal, which is to secure the consent of heretics and fornicators who recognize
him as pope, crowding out any critical voice.
If this document, together with other more or less
official statements, was really meant for the good of adulterers, cohabitants
and sodomites, it should have shown them the heroism of the Christian witness,
reminded them of the self-sacrifice that our Lord asks of each of us, and
taught them to trust in God's grace to overcome trials and live in accordance
with His Will. On the contrary, he encourages them, blesses them as irregular,
as if they were not; but at the same time he deprives them of marriage and thus
admits that they are irregular. Bergoglio does not ask them to change their
lives, but rather authorizes a grotesque farce in which two men or two women
will be able to appear before God's minister for a blessing, together with
their relatives and friends, and then celebrate this sinful union with a
banquet, cake cutting and presents. But it's not a wedding, to be clear...
I wonder what will prevent this blessing from being
bestowed not on a couple, but on a few people, in the name of polyamory; or
minors, in the name of sexual freedom that the globalist elite introduces
through the UN and other subversive international organizations. Will it be
emphasized enough that the Church does not approve of polygamous unions and
pedophilia so that polygamists and pedophiles would be blessed? And why not
extend this trick to those who practice bestiality? It would always be in the name
of welcome, integration, inclusiveness.
The same diabolical forgery occurs for women
priests. If, on the one hand, the Synod on synodality did not deal with the
ordination of women, on the other hand, a form of neo-Malthusian
"non-ordained ministry" is being planned, which would enable them to
preside over false celebrations under the pretext that there are no more
priests and deacons. In this case as well, the faithful see a woman in an alb
on the altar who reads the gospel, preaches, distributes communion, just as a
priest would do, but that's not it. It was done with the Vatican noting that it
is a service that does not call into question the Catholic clergy.
The hallmark of the conciliar and synodal churches,
and the sects of rebels and perverts, is lies and hypocrisy. Its purpose is
intrinsically evil, for it takes away God's honor, exposes souls to the danger
of damnation, prevents them from doing good, and encourages them to do evil.
Those in the Bergoglian Church who continue to follow the doctrine and precepts
of the Catholic Church are out of place and sooner or later will end up
breaking away from it or yielding.
The Catholic Church is the only chest through which
the Lord determined the salvation and sanctification of humanity. Wherever what
appears to be the Church acts and works for the damnation of mankind, it is not
the Church, but its blasphemous counterfeit. The same applies to the papacy,
which Providence wanted as a bond of mercy in truth, and not as an instrument
for divisions, scandals and damnation of souls.
I encourage all those who have been awarded the
dignity of cardinal, my brothers in the bishopric, priests, clerics and the
faithful to oppose most resolutely this mad race towards the abyss into which
the sect of renegade apostates wants to force us. I beg the bishops and
ministers of God - by the most holy wounds of our Lord Jesus Christ - not only
to raise their voices in defense of the unchanging doctrine of the Church and
to condemn heresies and heresies, no matter how they appear; but also to warn
the faithful and prevent these sacrilegious blessings in their dioceses. The
Lord will judge us on the basis of his holy law, not on the basis of the
pharisaical seductions of those who serve the enemy.
(Carlo Maria Viganò, Archbishop, December 21, 2023 Feria
IV Quattuor Temporum)
Let's remember warns from St. Paul: Don’t let
anyone deceive you in any way, for that day will not come until the
rebellion occurs and the man of lawlessness is revealed, the man
doomed to destruction. He will oppose and will exalt himself over
everything that is called God or is worshiped, so that he sets himself up
in God’s temple, proclaiming himself to be God. And then the lawless one will
be revealed, whom the Lord Jesus will overthrow with the breath of his
mouth and destroy by the splendor of his coming (2 Thessalonians 2:
3-4.8).
It is clear to everyone that God cannot bless sin,
no matter how many times some have sprinkled it. The Old and New Testaments as
well as the church commandments are clear about this.
The mercenary who lives "from the Church" will not sacrifice
himself for her, but will look for wool elsewhere, but the one who lives
"for the Church" will burn for her, to the end. Such a man cannot do
it by himself, but by the Holy Spirit, who encourages him from within to
persevere in a holy cause. Living "for the Church" also means
guarding against various deviations, heresies, twisted values that have already
crept into it. To live for the Church means to bear the sacrifice of the cross,
spitting, disparagement and humiliation for her.
The World Council of National Catholic Churches remains the
guarantor and bearer of Christ's authentic revelation to this world,
light-years away from the deviations that accumulate.
Venerable brothers in Episcopate, dear priests and
deacons, dear persons of consecrated life, dear seminarians, dear brothers and
sisters! The Devil has never been on the side
of truth because there is no truth in him. When he lies, he presents himself as
he is. He is a liar and the father of lies (cf. John 8:44).
We see that many of today's "churches" have gone astray. We
remain firmly grounded in authentic Catholic faith, in Jesus Christ who is the
cornerstone. The mission of the World Council of National Catholic Churches
is to remain the small flock that will spread the salt of the earth and
preserve the authentic teaching of Christ.
We pray for the return of the churches to Christ, we pray for the
war-disenfranchised and disease-stricken.
We also pray for each other in these troubled and unstable times when everything
moral and ethical is twisted and reinterpreted.
May Christmas bind us firmly to God, to the Holy Church, let us reconcile
with God and with each other so that a blessing from on high may come true on
us.
Merry Christmas and Happy New Year 2024!
☩ LEONARDO BEG
TOČKA NAKON KOJE NEMA POVRATKA - HERETIČKI PAPA FRANJO ODOBRIO BLAGOSLOV ISTOSPOLNIH PAROVA / THE POINT OF NO RETURN - HERETIC POPE FRANCIS APPROVED THE BLESSING OF SAME-SEX COUPLES
Heretički papa Franjo
18.12.2023.
Deklaracija koju je izdao Dikasterij za nauk vjere, a odobrio ju papa Franjo dozvoljava blagoslov istospolnih (bračno neregularnih). Nadalje se kaže da treba izbjegavati izjednačavanje toga s vjenčanjem, ali kocka je bačena, grijeh se blagoslivlje, i stvari kreću u sotonizam. To je točka bez povratka, uništenje katoličke vjere. Neka Bog blagoslovi Svijetski sabor narodnih katoličkih crkava koji takvog sotonizma nikada neće prihvatiti.
The declaration issued by the Dicastery for the Doctrine of the Faith and approved by Pope Francis allows the blessing of same-sex couples (marriage irregulars). It goes on to say that equating it with marriage should be avoided, but the die is cast, sin is blessed, and things turn to Satanism. It is the point of no return, the destruction of the Catholic faith. May God bless the World Council of National Catholic Churches, which will never accept such Satanism.
MARIJAN STRUNJE PRIMIO TITULU MONSINJORA / MARIJAN STRUNJE RECEIVED THE TITLE MONSIGNOR
Mons. Marijan Strunje
24.10.2023.
Milošću Božjom, nadbiskup Leonardo Beg podijelio je Marijanu Strunji počasnu titulu monsinjorata kao izraz prepoznavanja ustrajnosti i zalaganja za Katoličku Staru Crkvu. Neka ova počast bude dodatnim poticajem za angažman i plodonosno djelovanje na spasenje duša.
By the grace of God, Archbishop Leonardo Beg gave Marijan Strunji the honorary title of monsignor as an expression of recognition for his perseverance and advocacy for the Catholic Old Church. Let this honor be an additional incentive for engagement and fruitful action for the salvation of the soul.
OBAVIJEST O LAŽNOM KARDINALU / NOTICE OF FALSE CARDINAL
Prethodno dugo djelovao kao lažni rimokatolički svećenik / previously worked as a false Roman Catholic priest for a long time
Iz mlađih dana, dok se predstavljao kao franjevac - polaže ruke na rimokatoličkog svećenika
22.10.2023.
Starokatolička regija sv. Kristofora i unutar nje Katolička stara crkva, ograđuje se od svih djelovanja gospodina Luke Kovačevića, koji je kroz period od lipnja do listopada o. g. dovodio u zabludu vjernike i kler, prezentirajući se kao rimokatolički kardinal i biskup. Nakon što je svojim ponašanjem počeo buditi sumnju izvršena je provjera, te se pokazalo da nije rimokatolički kardinal (in pectoris) niti biskup, da su dokumenti koje je prikazivao falsificirani (doktorat teoloških znanosti s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu kao i dokument o biskupskoj posveti i imenovanju kardinalom. Navodno je rođen 25. 4. 1988. (pravi datum rođenja je 25. 4. 2002). Ispostavilo se da je u prošlosti dugo vremena obmanjivao rimokatoličku crkvu gdje je djelovao kao rimokatolički svećenik. Slučaj je prijavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Katolička Stara Crkva ograđuje se i poništava sve potvrde koje su mu bile dane.
Old Catholic region of St. Cristopher, and within it the Catholic Old Church, fences itself off from all the actions of Mr. Luka Kovačević, who misled the faithful and the clergy during the period from June to October this year, presenting himself as a Roman Catholic cardinal and bishop. After his behavior began to arouse suspicion, a check was carried, and it turned out that he was not a Roman Catholic cardinal (in pectoris) nor a bishop. The documents he presented were falsified (doctorate in theological sciences from the Roman Catholic Faculty of Theology in Zagreb, as well as document of episcopal consecration and appointment as cardinal). He was allegedly born on April 25, 1988. (real date of birth is April 25, 2002). It turned out that in the past he had been deceiving the Roman Catholic Church for a long time, where he acted as a Roman Catholic priest. The case was reported to the State Attorney General of the Republic of Croatia. The Catholic Old Church fences itself off and cancels all the certificates it gave him.
Večernji list: Maloljetnik se bavio egzorcizmom, predvodio (rimokatoličke) svete mise, sprovode...
https://www.vecernji.ba/vijesti/maloljetnik-se-bavio-egzorcizmom-predvodio-svete-mise-sprovode-1293928
PROVJERENO: Maloljetnik, lažni egzorcist
https://www.youtube.com/watch?v=XMPgVRCPY20
Falsificirani doktorat KBF-a u Zagrebu s namjerno navedenom krivom godinom rođenja.
Falsificirana potvrda o imenovanju za kardinala s namjerno navedenom krivom godinom rođenja.
Životopis - prepravljen za obmanu.
Don Marijan Strunje, kancelarRev. Marijan Strunje, chancellor
MARIJAN STRUNJE MAGISTRIRAO TEOLOGIJU / REV. MARIJAN STRUNJE BECAME MASTER OF THEOLOGY
6.7. 2023.
Don Marijan Strunje, nakon višegodišnjeg truda i požrtvovnog zalaganja postao je magistar svete teologije pri Katoličkoj bogosloviji. Rad pod nazivom Ortodoksni starokatolicizam i militantni rimokatolicizam - Rab, 2009 - 2023. / neki događaji i akteri, izradio je pod vodstvom mentora dr. Stjepana Murgića. Čestitamo don Marijanu na ostvarenom velikom cilju!
6. July 2023.
Rev. Marijan Strunje, after many years of hard work and self-sacrificing commitment, became a Master of Sacred Theology at the Catholic Seminary. The work entitled Orthodox Old Catholicism and Militant Roman Catholicism - Rab, 2009 - 2023 / some events and actors, was written under the guidance of mentor Dr. Stjepan Murgić. We congratulate rev. Marijan on achieving a great goal!
TIJEK PASTORALNIH ZBIVANJA / COURSE OF PASTORAL EVENTS
2.6. 2023.
Crkvene aktivnosti odvijaju se redovito u sakramentalnom
smislu. Ovogodišnja sveta krizma kao i prethodna podjela sakramenta sv. pričesti, kako maloljetnim vjernicima tako i već zrelim vjernicima koji su pristupili, jasno nam pokazuju milosno djelovanje Duha Svetoga. To se također uočava u misijsko-pastoralnom smislu kroz kontakte i razgovore s bogoslovnim kandidatima u zemlji i inozemstvu.
2. June 2023.
Church activities take place regularly in a sacramental sense. This year's holy confirmation, as well as the previous distribution of the sacrament of St. communions, both for minor believers and already mature believers who have joined, clearly show us the gracious action of the Holy Spirit. This is also observed in the missionary-pastoral sense through contacts and conversations with theological candidates in the country and abroad.
PATER JANKO ŠTAMPAR KR, PRIOR (1950 - 2023)
25.3.2023.
U noći s
petka na subotu (24. na 25. ožujka) u UKC-u u Ljubljani preminuo je prior rimokatoličkog
teutonskog (križarskog) reda za Sloveniju i dugogodišnji župnik u Velikoj Nedelji, P. JANKO ŠTAMPAR.
Rođen je
21. prosinca 1950. u Središču ob Dravi. Primjer vjere u obitelji ispunio ga je
mislima o svećeništvu, a bliska povezanost s tamošnjim duhovnim pastirima i
redovnicima – križarima – dovela ga je do pridruženja redovničkoj zajednici.
Prve zavjete u redu položio je 13. rujna 1971., a svečane redovničke zavjete 3.
siječnja 1976. Na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, 29. lipnja
1976. zaređen je za svećenika u mariborskoj katedrali.Nakon ređenja
bio je kapelan u Semiču i Metliki (1976. – 1985.). Godine 1985. imenovan je
župnikom u Semiču i tu službu obnašao je do dolaska u župu Velika Nedelja, gdje
je župnikom imenovan 1. kolovoza 2001. godine. Godine 2003. postao je prior teutonskog reda za Sloveniju i tu dužnost obnašao do svoje smrti.
Zadnjih
nekoliko mjeseci bio je bolestan i morao je potražiti liječničku pomoć.
P. Janka Štampara upoznao sam za vrijeme ređenja starokatoličkog svećenika u Mariboru, a čijem je ređenju kao gost naozočio. Ostali smo u prijateljskim kontaktima. Bio je dobar sugovornik koji je razumio ekleziološka i pastoralna pitanja Crkve... Nadasve je bio blag čovjek.
Dragi p. Janko, neka Te Gospodin nagradi u vječnosti za sve što si kao svećenik, redovnik i redovnički
poglavar učinio za rast kraljevstva Božjega među nama!
+ Leonardo Begbiskup slovenske starokatoličke crkve
BOJAN ŠOBER OBRANIO DOKTORSKI RAD
24.3.2023.
U konferencijskoj dvorani Karolina, hotela Bonavia u Rijeci, pod mentorstvom prof. dr. Leonarda Bega, Bojan Šober obranio je doktorski rad na temu ''Mozartov Requiem kao teološki govor''. Wolfgang Amadeus Mozart, čudo je od djeteta koje je postalo jedan od najvećih kompozitora i glazbenika zapadne kulture...
BOJAN ŠOBER rođen je u Rijeci gdje je diplomirao engleski jezik na Pedagoškoj
akademiji Sveučilišta u Rijeci. Studira pjevanje u Italiji (Conservatorio di
musica “G. Tartini” u Trstu i Conservatorio di musica “C. Pollini” u Padovi).
1982. godine završava specijalizaciju u Teatro alla Scala iz Milana (Centro di Perfezionamento
per Cantanti Lirici). Godine 1996. magistrira na Visokoj školi za glazbenu
umjetnost “Ino Mirković” po licenci moskovskog konzervatorija „Petar Iljič
Čajkovski“ u Lovranu. Kao dvadeset i dvogodišnjak debitira u HNK Zagreb u
Puccinijevoj operi “La Bohéme” a tijekom njegove karijere samostalnog umjetnika
nastupa na svim opernim pozornicama bivše države (Rijeka, Zagreb, Osijek,
Split, Ljubljana, Beograd, Skopje…) pjevajući glavne uloge svog baritonskog
faha. Od mnogobrojnih samostalnih nastupa u inozemstvu (Italija, Njemačka,
Rusija, Ukrajina, Danska, Češka, Austrija, Japan, U.S.A., Kanada, Australija,
Švicarska…) posebice treba izdvojiti one u najprestižnijem kazalištu na svijetu
- Teatro alla Scala iz Milana, Parme, Torina, San Rema, Alessandrije,
Mississauge, Kijeva, Brna, Trsta…
Pjeva pod
ravnateljskom palicom velikana poput: Lovre von Matačića, Eduarda Mullera, Riccarda
Chaillya, Wladimira Delmana, Kazushi Onoa, Nikše Bareze… snima video-operu Nikola
Šubić Zrinjski, snima na razne nosače zvuka: 1998. godine CD sa Moscow Great
Hall Symphony Orchestra iz Moskve (Rusija) s dirigentom Leonidom Nikolayevim;
2000. godine
CD sa Orchestra Sinfonica di Sanremo i dirigentom Fabiano Monicom snima
Mozartov «Requiem»; 2004. godine sa portugalskim dirigentom Lobom DVD i CD
opere «Seviljski brijač».
Bojan
Šober je naslovni predavač Visoke škole iz kolegija solo-pjevanje, operni
studij i povijest vokalne umjetnosti, bio je prodekan za nastavu na Visokoj
školi za glazbu „Ino Mirković“ 1997.-2000. Od 1996.-1999. je bio ravnatelj
Opere i Baleta Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci u kojem je
1999. je godinu dana obnašao dužnost v.d. intendanta. Od 2006. do 2010. je bio
ravnatelj Festivala Opatija, ustanove u kulturi Grada Opatije. 2022. Godine Gradsko
vijeće Grada Rijeke ponovno ga imenuje vršiteljem dužnosti Intendanta HNK Ivana
pl. Zajca Rijeka.
Tijekom
svog umjetničkog rada dobio je mnoge strukovne nagrade:
• Nagrada
hrvatskog glumišta za najbolju glavnu mušku ulogu
• Nagrada
„Milka Trnina“
• Nagrada
Grada Rijeke za svoj doprinos kulturi Grada.
a od
društvenih priznanja svakako su najvažnija:
• Odličje
Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića Predsjednika Republike
Hrvatske
za osobite zasluge u kulturi;
• Odličje
Reda Talijanske zvijezde i viteški naslov „Cavaliere“ predsjednika Republike Italije
Giorgia Napolitana za promociju talijanske opere u svijetu:
•
Ambasador dobre volje Lions Clubs Internationala.
Bojan
Šober oženjen je za mr. art. Olgu Šober, nacionalnu prvakinju opere i docenticu
na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu i otac tri kćeri: Kristine
(Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci); mr. sc. Karoline (diplomirala
menadžment na ‘Vernu u Zagrebu, a magistrirala Kognitivne znanosti na
Sveučilištu u Milanu) i Stefani Šober (dipl. oec. UN - Poduzetništvo i
marketing Sveučilišta u Ljubljani). Kao privatni poduzetnik-obrtnik naslijedio
je i vodio obiteljski fotografski studio više od 40 godina (Foto & Shop
Bojanida Rijeka).
Kao
osvjedočeni filantrop posvetio se humanitarnom radu i služenju manje sretnih
ljudi. Zajedno sa svojom suprugom Olgom služi svojoj lokalnoj zajednici kao
član Lions kluba Rijeka od 1992. godine. Oboje su bili guverneri nacionalnog
distrikta Asocijacije i višestruko odlikovani za svoje zasluge. Bojan je bio član
Upravnog odbora Lions Clubs Internationala, član Izvršnog odbora zaklade Lions
Internationala (LCIF) i Međunarodni direktor te najveće servisne organizacije
na svijetu 2008. - 2010.
Od 2004.
godine član je Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ kao Zmaj Trsatski III. a od
2016. i zamjenik pročelnika Zmajskog stola u Rijeci.
Bojan
Šober je član International Police Association (IPA) i član Hrvatskog časničkog
zbora Primorsko-goranske županije a kao sportaš aktivni je strijelac Hrvatskog
streljačkog saveza (HSS-a), Streljačkog kluba Protect iz Rijeke te Kluba za
praktično streljaštvo Reful. Bojan je licencirani međunarodni streljački sudac
za akcijsko streljaštvo USA (IDPA) te licencirani sudac po ISSF (Hrvatskog
streljačkog saveza). 2020. godine na Sportskom veleučilištu u Zagrebu je stekao
diplomu Trenera streljaštva.
Jedan je
od utemeljitelja OSMTH KTI (Ordo Supremus Militaris Templi Hierosolymitani – Knights
Templar International), Suverenog vojnog reda hrama jeruzalemskog (26.08.2006.)
u kojem je oplašten 2008. godine a 2012. imenovan Velikim časnikom u Velikom
prioratu Hrvatske (G.O.T.J.). Godine 2022. dobio je i najveće priznanje Reda te
ponosno nosi odličje Velikog križa odnosno (Grand-Croix).
22.
listopada 2022. godine Karlo Habsburško-Lotarinški (Karl von
Habsburg-Lothringen), carević i nadvojvoda Austrije i Veliki meštar Reda
Europskog Sv. Jurja dao mu je počasni naslov Viteza Reda (St. Georges Orden),
tog dinastijskog viteškog reda a time i reda kuće Habsburško-Lotarinške,
nekadašnje carske i kraljevske kuće Svetog Rimskog Carstva Austrije, Mađarske i
drugih nacija.
Napisao
je knjigu „Povijest jedne umjetničke obitelji“ čiji nastavak piše. Preveo je
niz rituala sa engleskog i talijanskog jezika, preveo Kiplingovu pjesmu „The
Mother Lodge“, preveo i prepjevao Mozartovu slobodnozidarsku pjesmu
„Zerfliesset heut', geliebte Brüder“ (Ruke naše draga braćo) te snimio himnu
VLH koju je uglazbio Ljubo Kuntarić na riječi Bojanove supruge Olge Šober.
… …
ŠIRENJE PASTORALNOG DJELOVANJA REGIJE SV. KRISTOFORA NA NJEMAČKU
9.1.2023.
Milošću Božjom i pastoralnim žarom svećenika don Marijana Strunje, pastoralna djelatnost regije sv. Kristofora proširila se na Njemačku, u Essen. U pastoralnom pohodu kršteno je i krizmano nekoliko osoba, a mnogi su pristupili i sakramentu svete ispovijedi te su očišćeni od grijeha pristupili svetoj misi i pričestili se. Uskoro velečasni Strunje ponovno kreće u posjet zajednici u Essenu.
PASTORAL ACTIVITY OF THE REGION OF ST. CHRISTOPHER EXPANDED ON GERMANY
January 9, 2023.
By the grace of God and the pastoral zeal of priest Don Marijan Strunje, the pastoral activity of the region of St. Christopher spread to Germany, in Essen. During the pastoral visit, several people were baptized and confirmed, and many received the sacrament of Holy Confession, and having been cleansed of their sins, they attended Holy Mass and received Holy Communion. Reverend Strunje will soon visit the community in Essen again.
BISKUP SLOVENSKE STAROKATOLIČKE CRKVE PREUZEO ZAKONSKO ZASTUPNIŠTVO PRED REPUBLIKOM SLOVENIJOM
6.1.2023.
Biskup Slovenske starokatoličke crkve, msgr. dr. Leonardo Beg, poslije destabilizacije prouzrokovane nedostojnim klerom, nakon završenog procesa preuzeo je zakonsko zastupništvo Slovenske starokatoličke crkve. Slovenska starokatolička crkva nastavlja svoju službu unutar Svjetskog saveza narodnih katoličkih crkava.
PROSLAVLJENA SVETKOVINA BOŽIĆA
26. 12. 2022.
U nedjelju 25. 12. 2022. u crkvi sv. Kristofora, starokatolički nadbiskup Leonardo održao je svečanu božićnu misu. U propovijedi je preporučio novorođenom Sinu Božjem sve ortodoksne starokatoličke vjernike i simpatizere kao i sve ljude dobre volje. Sve što se u ljudskom životu događa ne događa se bez nazočnosti Božje, ukoliko smo mi u tu nazočnost uronjeni preko molitve i svakodnevnog predanja Duhu Svetom. Križevi života ljudskih svoj smisao nalaze u Križu Kristovu, čije rođenje danas slavimo i radujemo se dolasku Gospodnjem zajedno s anđelima i jednostavnim pastirima. Crkva po sebi ne treba biti mjesto pretjeranog medijskog eksponiranja, fotoreportaži i praćenja svih događanja, jer Crkva je hram Duha Svetoga, mjesto mira i spokoja, meditacije i duhovnog razgovora te ju treba čuvati od pretendiranja ka svjetovnim okvirima i profanizaciji. Crkva svoju vrijednost ne dobiva od broja popratnih događaja nego od skrovitog života u Bogu.
PODJELA SAKRAMENTA PRIČESTI I KRIZME
26. 11. 2022.
U subotu, 26. 11. 2022. u crkvi sv. Kristofora, župnik Župe sv. Kristofora u Rabu, don Marijan Strunje, podijelio je sakrament svete pričesti te (dozvolom biskupa) sakrament krizme Lovri Ševerdiji. Daljnji rast u vjeri, ufanju i ljubavi neka bude izvor radosti i unutarenjeg zadovoljstva u duhu, te sve dubljeg spoznanja i rasta u Bogu.
PROSLAVLJANA SVETKOVINA SVIH SVETIH
1. 11. 2022.
U utorak 1. 11. 2022. godine, na svetkovinu Svih Svetih, biskup Katoličke Stare Crkve, mons. Leonardo Beg održao je sv. Misu u crkvi sv. Kristofora u 18.00 sati. Okupljenim vjernicima u propovijedi je osobito naglasio da su sveci bili ljudi poput nas, slabi i ograničeni, ''obični'' i '' svakodnevni'', ali su ulagali truda da nadvladaju svoje ljudske slabosti, a kada u tome ne bi uspijevali, milost Božja nadomještala bi nesavršenosti ljudske naravi. Razmatramo ih na današnji dan u nebeskoj slavi i vječnom blaženstvu kojeg su postigli u Bogu. Oni Bogu nisu ništa pretpostavili, zato su sada nagrađeni gledanjem Boga, postali su u najizvrsnijem smislu slika Božja, ostvarena stvarnost onoga što su na zemlji živjeli kao skicu i nacrt onoga što sada jesu. Općinstvo svetih zajednica je blaženih duhova koji nas zagovaraju pred prijestoljem Božjim, zajednica onih potpunih ostvarenika kojima je sasvim stalo do uspjeha svakoga od nas, do našega spasenja, do naše realizacije u Bogu po Kristu Gospodinu. Ostvariti se u Gospodinu ostaje cilj zemaljske vojujuće Crkve koja putuje prema proslavljenoj Crkvi Svih Svetih u nebeskom Jeruzalemu.
MILAN ŠKROBAR I VEDRAN OBUĆINA ANATEMIZIRANI
15. 10. 2022.
Bivši svećenici Milan Škrobar i Vedran Obućina anateminirani su iz Katoličke Stare Crkve i Svjetskog sabora narodnih katoličkih crkava 15. listopada 2022. godine zbog ustrajnog djelovanja suprotnog tradicionalnom katoličkom nauku.
ODRŽANA MISA ZADUŠNICA ZA PROF. DR. ŽELJKA JEŽA
8. 8. 2022.
U subotu, 6. 8. 2022. u crkvi sv. Kristofora u Rabu, patrijarh Leonardo održao je Misu zadušnicu za pokojnog Prof. Dr. Željka Ježa. Kao konzultor Dr. Jež dao je izuzetan doprinos cjelokupnom crkvenom planiranju i djelovanju. Zahvaljujemo Svemogućem Bogu na takvoj veličini kakva je bio pokojni Željko. Neka Kristova otkupiteljska ljubav zasja na Željku, da se u nebeskom Jeruzalemu vječno raduje na gozbi Jaganjčevoj.
IN MEMORIAM
PROF. DR. ŽELJKO
JEŽ
21. 5. 1951. – 31. 7. 2022.
1.8.2022.
Napustio nas je Prof. Dr. Željko Jež! Iznenada! Iako je već duže bolovao,
što lakše-što teže, u posljednje vrijeme intenzivno. Ništa se ne događa bez
odobrenja Božjega. 31. kolovoza 2022. bio je posljednji Željkov dan na ovoj
zemlji, sada on nastavlja život u vječnosti. Neka ga blagoslovi Svemogući Bog, neka
ga prime anđeli nebeski i odvedu u sveti
grad Jeruzalem.
Prof. Dr. Željko Jež dao je nesaglediv doprinos nastajanju Starokatoličkog
generalnog vikarijata sv. Metoda, a kasnije i oblikovanju Narodne katoličke
regije sv. Kristofora. Njegovi odmjereni savjeti, oštoumne misli i bazična
mudrost odavali su vrsnu osobnost uvijek spremnu da pomogne u crkvenim
pitanjima i da dade prikladan savjet u pravo vrijeme. U tom smislu odlazak
Prof. Željka Ježa je nenadoknadiv. Katolička bogoslovija odužila mu se počasnim
doktoratom 18. svibnja 2020 godine, čime se htjelo, barem do neke mjere,
uzvratiti obilnom doprinosu kojeg je dao Prof. Dr. Željko Jež.
Kao profesor germanistike i slavistike prevodio je tekstove, međutim, nakon
teškog srčanog udara njegovo se zdravstveno stanje potpuno promijenilo, ali
zato duhom nije klonuo. Kad je obolio imao je najprije teški infarkt srca - anteroseptalni
- koji je razorio čak 63% srca. Operirali
su ga u klinici "Sveta Magdalena" kod Krapinskih Toplica. Nije bilo
nekih šansi da ću preživjeti. Međutim, preživio je s četiri premosnice, što je
jako teško. Samo duhom nije pao. Nosio je svoju tešku bolest stoički, pretrpio
je premnogo. Sada će od Gospodina konačno dobiti odgovor na sva teška pitanja
o smislu egzistencije bolešću opterećenog organizma. U Kristu će naći utjehu i
nagradu za sve što je pretrpio, to je izvan svake sumnje!
Obitelji izražavamo iskrenu sućut.
Dragi Profesore, hvala Vam na svemu! Neka Vam je vječna hvala i slava!
Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna svijetlila njemu!
Počivao u miru Božjem!
+ Leonardo, patrijarh
KAKO RAZVIJATI POVRATAK U JEDINSTVO S PETROVIM NASLJEDNIKOM KADA OD TOGA TREBA BJEŽATI BAŠ ZATO DA SE OČUVA KATOLICITET / HOW TO DEVELOP A RETURN TO UNITY WITH THE SUCCESSOR OF PETER WHEN WE SHOULD BE RUNNING AWAY FROM THAT EXACTLY TO PRESERVE CATHOLICITY
7.2.2024.
Na susretu održanom u Senju, 5. veljače 2024., raspravljalo se o mogućoj uspostavi tradicionalne starokatoličke zajednice u Mađarskoj i Srbiji, kao odgovor na nakane koje su došle iz tih zemalja. Pri tome treba biti vođen jasnim postavkama. Naime, tradicionalna starokatolička zajednica mora biti utemeljena na bezinteresnoj vjeri, kako se ne bi izrodila u praznoslovlje i praznovjerje, odnosno u mudroslovlje ili bogoslovlje lišeno iskrene vjere. Takvih stvarnosti vidimo u nedavnoj dozvoli blagoslova istospolnih od strane heretičkog pape Franje, pri čemu je on katoličku vjeru lišio pravovjerne osnove, te ona sada promovira ''pravovjerno praznovjerje''. Rimokatolička je crkva, zajedno s ostalima koje vrše slične prakse, postala kazalište gdje glumci udaljeni od mudrosti ostaju u sjeni i ne dotiču Transcendenciju. Sofističkim napadom na riječi pokušali su ublažiti ubitačne posljedice blagoslova istospolnih, odnosno, ispunili su jedan jedini (minimalni) uvjet - onaj Romana Jakobsona - ''organizirano nasilje nad običnim govorom''. Kako sada razvijati povratak u jedinstvo s Petrovim nasljednikom kada od toga treba bježati baš zato da se očuva katolicitet. To nisu samo paradoksi današnjice nego ostvarenje Ivanova Otkrivenja. Sapienti sat.
At the meeting held in Senj on February 5, 2024, the possible establishment of a traditional Old Catholic community in Hungary and Serbia was discussed, as a response to the intentions that came from those countries. It should be guided by clear settings. Namely, the traditional Old Catholic community must be based on disinterested faith, so that it does not degenerate into idle talk and superstition, that is, into wisdom or theology devoid of sincere faith. We see such realities in the recent permission to bless same-sex couples by the heretical Pope Francis, whereby he deprived the Catholic faith of its true Catholic faith, and it now promotes fals catholic faith or superstition. The Roman Catholic Church, along with others who practice similar practices, has become a theater where actors far from wisdom remain in the shadows and do not touch Transcendence. With a sophistic attack on words, they tried to mitigate the murderous consequences of the same-sex blessing, that is, they fulfilled a single (minimum) condition - that of Roman Jakobson - "organized violence against ordinary speech". How to develop a return to unity with the successor of Peter when it is necessary to avoid it precisely in order to preserve Catholicism. These are not only today's paradoxes, but the realization of John's Revelation. Sapienti sat.
BOŽIĆNA PORUKA PATRIJARHA / CHRISTMAS MESSAGE OF THE PATRIARCH
22.12.2023.
dragi svećenici i đakoni,
drage osobe posvećenog života,
dragi sjemeništarci, draga braćo i sestre!
Nalazimo se u liturgijskom vremenu posebne tajne i blaženog otajstva Božjeg nauma spasenja u Sinu Božjem, Gospodinu našem i Bogu našem Isusu Kristu. Ovo vrijeme već stoljećima puni srca vjernika uzvišenim duhovnim radostima koje, bez obzira na težinu života svakoga od nas, vraća radost i osmijeh na lice, a srce nam je gorjelo ali nije izgorjelo (Izl 3, 2) zbog anđeoske sreće koju osjećaju i njegovi vjernici: Ali anđeo im reče: "Ne bojte se! Evo, javljam vam radosnu vijest, veliku radost za sav narod! Danas je u Davidovu gradu Spasitelj rodio ti se - Krist, Gospodin. I evo ti znaka: naći ćeš novorođenče povijeno gdje leži u jaslama. I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska slaveći Boga i govoreći: "Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima, miljeniku njegovu! (Lk 12, 10-14).
Svi kršćanski vjernici su, ili će uskoro biti, zbog korištenja drugačijeg kalendara, povezani s ovim velikim blagdanom. Božić je zemaljski rođendan Sina Božjega koji ispunjava milosrdno poslanje Presvetog Trojstva obilježavajući ga čistom ljubavlju – Trojstvo je sebedarna Ljubav koja ide do kraja, koja čini najveće žrtve, pokazujući Božju bit u sebi. Po toj Božjoj biti, a to je samilosna Ljubav, dogodilo se ovozemaljsko rođenje Boga – Isusa.
Nema, niti postoji, niti može biti većeg Božjeg dara svakome od nas, od Spasenja koje nam je u Kristu darovano, potpuno besplatno.
I dok Crkva kroz stoljeća živi Radosnu vijest, ona sakramentalno produljuje Kristovu prisutnost među nama, po kojoj je On trajno i stvarno prisutan u Crkvi, svojoj zaručnici.
Crkva je prošla kroz povijest i danas prolazi kroz razne burne vode. U naše vrijeme svjedočimo novom brodolomu vjere u najvećoj crkvi na svijetu. Nažalost, papa Franjo je 18. prosinca 2023. dopustio blagoslov bogohuljenja sodomita (istospolnih parova). Time je Rimokatolička crkva postala poput Utrechtske unije, te više ne manifestira katoličku vjeru. Papa Franjo napravio je ustupke njemačkoj crkvi kako ne bi izgubio novac koji odatle dobiva. Prodao je katoličku vjeru za Judin novac.
Braćo, mi smo starokatolički biskupi Svjetskog sabora narodnih katoličih crkava ostajemo vjerni katoličkoj vjeri i tradiciji.
Pridružujemo se i podržavamo vapaj rimokatoličkog nadbiskupa Carla Maria Vigana, kao i ostalih pravovjernih katoličkih biskupa koji kaže:
Normalan čovjek ne želi zlo u
sebi, nego obično čini zlo pod vidom dobra. Ova strategija prijevare uvijek se
ponavlja. Da bi naveo majku na pobačaj, Sotona od nje ne traži da bude
zadovoljna ubojstvom djeteta koje nosi, već da razmišlja o posljedicama
trudnoće, činjenici da će izgubiti posao ili da je previše mlada i neiskusna za
odgoj i obrazovanje djeteta; i gotovo se čini da ta majka, učinivši od sebe
ubojicu čedomorstvom, pokazuje osjećaj odgovornosti u želji da nevinom
stvorenju poštedi život bez ljubavi. Da bi čovjeka uvjerio u preljub, duh
zavodnik mu pokazuje navodne prednosti pronalaženja oduška u izvanbračnoj vezi,
a sve u korist mira u obitelji. Kako bi potaknuo svećenika da prihvati
krivovjerna zastranjenja svojih poglavara, on naglašava poslušnost vlasti i
očuvanje crkvenog zajedništva.
Suludna
Deklaracija Fiducia Supplicans, koju je nedavno objavila parodija bivšeg Svetog
ureda preimenovanog u Dikasterij, definitivno probija veo licemjerja i
prijevare Bergoglianske hijerarhije, pokazujući ove lažne pastire onakvima
kakvi oni zapravo jesu: sluge Sotone i njegovih najrevnijih saveznici, počevši
od uzurpatora koji sjedi – grozota pustoši – na Petrovom prijestolju. Sam
početak dokumenta zvuči, kao i svi oni koje je izdao Bergoglio, podrugljivo i
varljivo: jer pouzdanje u Božje oproštenje bez pokajanja naziva se
pretpostavkom spasenja bez zasluga i grijeh je protiv Duha Svetoga.
Lažnu
pastoralnu brižnost Bergoglia i njegovih dvorjana prema preljubnicima,
suležnicima i sodomitima trebali bi prije svega osuditi pretpostavljeni
korisnici vatikanskog dokumenta, koji su prve žrtve sumporastog koncilskog i
sinodalnog farizejstva. Njihova besmrtna duša je ta koja je žrtvovana
probuđenom idolu, jer će na dan Posebnog suda otkriti da su prevareni i izdani
od strane onih koji na Zemlji imaju Kristov autoritet. Greška za koju će
Gospodin optužiti ove nesretne ljude neće se odnositi samo na počinjene
grijehe, nego također i iznad svega na to što su htjeli povjerovati u đavolsku
laž, u prijevaru lažnih pastira – počevši od Bergoglia i Tucha. Laž u koju žele
vjerovati mnogi članovi hijerarhije, koji se nadaju da će prije ili kasnije
moći primiti isti blagoslov zajedno sa svojim suučesnicima u poroku,
potvrđujući taj svetogrdni i grešni način života koji već prakticiraju, a uz
razmetljiv Bergogliov pristanak.
Činjenica da deklaracija Tucha
Fernándeza koju je odobrio Bergoglio ponavlja da blagoslov neregularnog para ne
bi trebao izgledati kao oblik obreda vjenčanja i da je brak samo između
muškarca i žene, dio je strategije prijevare. Jer ovdje se ne radi o tome mogu
li brak sklopiti dva muškarca ili dvije žene, nego mogu li osobe koje žive u
teško grješnom stanju zaslužiti, kao neregularni par, blagoslov koji dijeli
đakon ili svećenik, s jedinom mjera opreza da ne ostavlja dojam da se radi o
liturgijskom slavlju.
Pozornost vatikanskog Velikog
vijećništva posve je usmjerena na uvjeravanje kršćanskog naroda da nemaju
namjeru formalizirati nove oblike braka, dok je stanje smrtnog grijeha i teškog
skandala onih koji bi primili takav blagoslov, te opasnost od vječnog
prokletstva koji opterećuje te jadne duše, potpuno je zanemaren. Da ne govorimo
o društvenom utjecaju koji će ova deklaracija imati na one koji nisu katolici,
a koji će zahvaljujući njoj smatrati da imaju pravo na puno gore ekscese.
Čovjek se pita postoji li, u ovoj utrci za legitimiranjem sodomije – koja je
postignuta bez da se ide tako daleko da slavi brakove između sodomita – sukob
interesa kod onih koji to tako ustrajno predlažu: to je kao da su se vladari
zaštitili pravnim štitom od odgovornosti prije nego što su stanovništvu
nametnuli eksperimentalni genski serum čiji štetni učinci nisu nepoznati.
Nema
sumnje u to: to je nepristojno buđenje za takozvane konzervativce, koji su se
očito ismijavali od strane prefekta Tucha, koji se brine da blagoslov para ne
bi trebao izgledati kao brak, ali nema ništa za reći o intrinzičnoj grešnosti
javnog konkubinata i sodomije. Bitno je da se umjerenjaci – branitelji Drugoga
vatikanskog sabora – mogu smatrati zadovoljnim tim jezuitskim apostilom (u ovom
slučaju da ti spontani i neobredni blagoslovi nisu brak) koji bi trebao spasiti
doktrinu o papinstvu dok gura duše na prokletstvo.
Svećenicima koji ne pristaju
blagosloviti ove nesretne ljude spremaju se dva puta: prvi, izbacivanje iz župe
ili iz biskupije ad nutum Pontificis; drugo, pomiriti se s razmjenom svog prava
na neslaganje u zamjenu za priznavanje prava druge subraće na odobravanje;
nešto već viđeno na liturgijskom polju kod Summorum Pontificum. Ukratko,
Bergogliova operacija je izlaz iz vjere, gdje možete pronaći sve, od obreda
Velikog tjedna prije 1955. do LGBT "euharistije",
sve dok se ništa ne dovodi u pitanje u vezi s njegovim "pontifikatom".
Ovome je pridodan skandal za
katolike, koji su, pred užasima sekte Svete Marte, u iskušenju prigrliti raskol
ili napustiti Crkvu. I opet: s kakvom će gorčinom i osjećajem razočaranja na
Rim gledati oni ljudi koji su, svjesni svoje situacije objektivne nepravilnosti,
nastojali i još uvijek traže svom svojom snagom i Božjom milošću ne griješiti i
živjeti u skladu s Zapovijedima? Kako se mogu osjećati oni ljudi koji traže
očinski glas koji ih potiče da nastave putem svetosti, a ne ideološko priznanje
svojih mana za koje znaju da su nespojive s prirodnim moralom?
Zapitajmo se: što Bergoglio želi
postići? Ništa dobro, ništa istinito, ništa sveto. On ne želi da duše budu
spašene; on ne naviješta Evanđelje prigodno, prijeko da bi pozvao duše Kristu;
ne pokazuje im izbičevanog i okrvavljenog Spasitelja da ih potakne da promijene
svoje živote. Ne. Bergoglio želi njihovo prokletstvo, kao pakleni danak Sotoni
i drski izazov Bogu.
Ali postoji neposrednija i
jednostavnija svrha koju treba postići: potaknuti katolike da se odvrate od
njegove crkve i ostaviti mu slobodu da je pretvori u priležnicu Novog
svijetskog poredka.
Svećenice, homoseksualni
blagoslovi, seksualni i financijski skandali, imigracijski biznis, prisilne
kampanje cijepljenja, rodna ideologija, neomaltuzijanski okoliš, tiransko
upravljanje moći su alati kojima se sablažnjavaju vjernici, zgražaju se oni koji
ne vjeruju, diskreditiraju Crkvu i papinstvo. Što god se dogodilo, Bergoglio je
već postigao svoj cilj, a to je pretpostavka za osiguravanje pristanka heretika
i bludnika koji ga priznaju za papu, istiskujući svaki kritički glas.
Ako je ovaj dokument, zajedno s
drugim više ili manje službenim izjavama, doista imao za svrhu dobro
preljubnika, suležnika i sodomita, trebao im je ukazati na junaštvo kršćanskog
svjedočenja, podsjetiti ih na samopožrtvovnost koju naš Gospodin traži od
svakoga od nas i uči ih da se pouzdaju u Božju milost kako bi prevladali kušnje
i živjeli u skladu s Njegovom Voljom. Naprotiv, on ih potiče, blagoslivlja ih
kao nepravilne, kao da nisu; ali ih ujedno lišava braka i na taj način priznaje
da su neredoviti. Bergoglio ne traži od njih da promijene svoje živote, već
autorizira grotesknu farsu u kojoj će se dva muškarca ili dvije žene moći
pojaviti pred Božjim ministrom na blagoslov, zajedno sa svojim rođacima i
prijateljima, a zatim proslaviti ovo grešno sjedinjenje uz domjenak, rezanje
torte i poklone. Ali to nije vjenčanje, da budemo jasni…
Pitam se što će spriječiti da se
ovaj blagoslov udijeli ne paru, već nekolicini ljudi, u ime poliamorije; ili
maloljetnicima, u ime seksualne slobode koju globalistička elita uvodi preko
UN-a i drugih subverzivnih međunarodnih organizacija. Hoće li biti dovoljno
istaknuti da Crkva ne odobrava poligamne zajednice i pedofiliju da bi
poligamisti i pedofili bili blagoslovljeni? I zašto ne proširiti ovaj trik na
one koji prakticiraju bestijalnost? To bi uvijek bilo u ime dobrodošlice,
integracije, inkluzivnosti.
Ista đavolska krivotvorina događa
se za žene svećenike. Ako se, s jedne strane, Sinoda o sinodalnosti nije bavila
ređenjem žena, s druge strane, već se planira oblik neomaltuzijanski "nezaređene
službe" koji bi im omogućio
predsjedanje lažnim slavljima pod izlikom da nema više svećenika i đakona. I u
ovom slučaju vjernici vide na oltaru ženu u albi koja čita evanđelje,
propovijeda, dijeli pričest, baš kao što bi to činio svećenik, ali nije to.
Učinjeno je uz vatikansku napomenu da je to služba koja ne dovodi u pitanje
katoličko svećenstvo.
Obilježje koncilske i sinodalne
crkve, te sekte buntovnika i izopačenika, jest laž i licemjerje. Njegova svrha
je intrinzično zla, jer oduzima Božju čast, izlaže duše opasnosti od
prokletstva, sprječava ih da čine dobro i potiče ih da čine zlo. Oni u Bergoglianskoj
crkvi koji nastavljaju slijediti doktrinu i propise Katoličke crkve nisu na
mjestu i prije ili kasnije završit će tako što će se odvojiti od nje ili
popustiti.
Katolička Crkva je jedina škrinja
preko koje je Gospodin odredio spasenje i posvećenje čovječanstva. Gdje god ono
što se čini kao Crkva djeluje i radi za prokletstvo čovječanstva, to nije
Crkva, već njezina bogohulna krivotvorina. Isto vrijedi i za papinstvo, koje je
Providnost htjela kao vezu milosrđa u istini, a ne kao instrument za podjele,
sablazni i prokletstvo duša.
Potičem sve one koji su odlikovani kardinalskim dostojanstvom, moju braću u biskupstvu, svećenike, klerike i vjernike da se najodlučnije suprotstave ovoj ludoj trci prema ponoru u koji nas želi natjerati sekta odmetnutih otpadnika. Preklinjem biskupe i službenike Božje – po presvetim ranama Gospodina našega Isusa Krista – ne samo da dignu svoj glas u obranu nepromjenjivog nauka Crkve i da osude stranputice i krivovjerja, ma pod kakvim se izgledom pojavljivale; ali i upozoriti vjernike i spriječiti te svetogrdne blagoslove u svojim biskupijama. Gospodin će nam suditi na temelju svog svetog zakona, a ne na temelju farizejskih zavođenja onih koji služe neprijatelju. (Carlo Maria Viganò, nadbiskup, 21. prosinca 2023 Feria IV Quattuor Temporum Adventus)
Sjetimo se upozorenja svetog Pavla: Ne dopustite da vas itko zavede na bilo koji način, jer taj dan neće doći dok se ne dogodi pobuna i ne otkrije čovjek bezakonja, čovjek osuđen na propast. On će se usprotiviti i uzvisiti nad svime što se zove Bog ili što se štuje, tako da se postavi u Božji hram, proglašavajući sebe Bogom. I tada će se otkriti Bezakonik, kojega će Gospodin Isus srušiti dahom svojih usta i uništiti sjajem svoga dolaska (2 Sol 2,3-4.8).
Svima je jasno da Bog ne može blagosloviti grijeh, ma koliko ga puta neki poškropili. O tome su jasni Stari i Novi zavjet kao i crkvene zapovijedi.
Plaćenik koji živi "od Crkve" neće se za nju žrtvovati, nego će drugdje tražiti vunu, ali onaj koji živi "za Crkvu" izgarat će za nju, do kraja. Takav čovjek to ne može učiniti sam, nego po Duhu Svetom koji ga iznutra potiče da ustraje u svetoj stvari. Živjeti "za Crkvu" znači i čuvati se raznih stranputica, krivovjerja, izvitoperenih vrijednosti koje su se u nju već uvukle. Živjeti za Crkvu znači za nju podnijeti žrtvu križa, pljuvanja, omalovažavanja i poniženja.
Svjetski sabor narodnih katoličkih crkava ostaje jamac i nositelj autentične Kristove objave ovome svijetu, svjetlosnim godinama daleko od devijacija koje se gomilaju.
Časna braćo u biskupstvu, dragi svećenici i đakoni, drage osobe posvećenog života, dragi sjemeništarci, draga braćo i sestre! Vrag nikada nije bio na strani istine jer istine nema u njemu. Kada laže, predstavlja se onakvim kakav jeste. On je lažac i otac laži (usp. Iv 8,44).
Vidimo da su mnoge današnje "crkve" zalutale. Ostajemo čvrsto utemeljeni u autentičnoj katoličkoj vjeri, u Isusu Kristu koji je kamen temeljac. Misija Svjetskog sabora narodnih katoličkih crkava je ostati malo stado koje će širiti sol zemlje i čuvati autentični Kristov nauk.
Molimo za povratak crkava Kristu, molimo za ratom obespravljene i bolešću pogođene.
Molimo i jedni za druge u ovim teškim i nestabilnim vremenima kada se sve moralno i etičko izokreće i reinterpretira. Čuvajmo se apologeta grijeha!
Neka nas Božić čvrsto veže uz Boga, uz svetu Crkvu, pomirimo se s Bogom i jedni s drugima da budemo blagoslovljeni odozgo.
Sretan Božić i Nova 2024. godina!
Venerable brothers in Episcopate,
dear priests and deacons,
dear persons of
consecrated life,
dear seminarians, dear brothers and sisters!
We are in the liturgical time of the special secret
and blessed mystery of God's plan of salvation in the Son of God, our Lord and
our God Jesus Christ. This time has been filling the hearts of believers for
centuries with sublime spiritual joys that, regardless of the difficulty of
life for each of us, brings joy and smiles back to our faces, and our hearts was
on fire but not burn up (Exodus 3:2) because of the angelic happiness that
his believers also feel: But the angel said to them: "Do not be afraid!
Here I bring you good news, great joy for all the people! Today in the city of
David, a Savior was born to you - Christ, the Lord. And here is a sign for you:
you will find a newborn baby swaddled where he lies in the manger. And suddenly
the angel was joined by a mighty heavenly army praising God and saying:
"Glory to God in the highest, and on earth peace to men, to his beloved!
(Lucas 12:10-14).
All Christian believers are, or soon will be, due to
the use of a different calendar, associated with this great festival. Christmas
is the earthly birthday of the Son of God who fulfills the merciful mission of
the Holy Trinity by marking him with pure love - the Trinity is self - giving
Love that goes to the end, that makes the greatest sacrifices, showing the
essence of God in itself. According to that God's essence, which is
compassionate Love, the earthly birth of God - Jesus - took place.
There is not, and does not exist, nor can there be a
greater gift from God to each of us, than the Salvation given to us in Christ,
completely free of charge.
And while the Church lives the Good News throughout
the centuries, it sacramentally prolongs Christ's presence among us, through
which He is permanently and realistically present in the Church, his bride.
The Church has gone through history and is going
through various turbulent waters today. In our time, we are witnessing a new
shipwreck of faith in the largest church in the world. Unfortunately the pope
Francis allowed blessing blasphemy of sodomits (same-sex couples), on December 18,
2023. With this, the Roman Catholic Church became like the Utrecht Union, and
no longer manifests the Catholic faith. The Pope Francis made concessions
to the German church in order not to lose the money he receives from there. He
sold the Catholic faith for Judas' money.
Brothers, we
are Old Catholic bishops who remain faithful to the Catholic faith and
tradition.
We join and support the cry of the Roman Catholic
Archbishop Carlo Maria Vigano, as well as other traditional Catholic bishops,
who says:
A normal person does not want evil in himself, but
usually does evil under the guise of good. This scam strategy is always
repeated. In order to induce a mother to have an abortion, Satan does not ask
her to be satisfied with the killing of the child she is carrying, but to think
about the consequences of the pregnancy, the fact that she will lose her job or
that she is too young and inexperienced to raise and educate a child; and it
almost seems that this mother, by making herself a murderer by infanticide,
shows a sense of responsibility in wanting to spare an innocent life without
love. In order to convince a man to commit adultery, the spirit of the seducer
shows him the supposed advantages of finding relief in an extramarital
relationship, all in favor of peace in the family. In order to encourage the
priest to accept the heretical deviations of his superiors, he emphasizes
obedience to authority and the preservation of church communion.
The insane Declaration of Fiducia Supplicans,
recently published by a parody of the former Holy Office renamed the Dicastery,
definitively pierces the veil of hypocrisy and deceit of the Bergoglian
hierarchy, showing these false shepherds for what they really are: the servants
of Satan and his most important allies, starting with the seated usurper - the
abomination . wasteland - on Peter's throne. The very beginning of the document
sounds, like all those issued by Bergoglio, mocking and deceptive: because trusting
in God's forgiveness without repentance is called the assumption of salvation
without merit and is a sin against the Holy Spirit.
The false pastoral care of Bergoglio and his
courtiers towards adulterers, cohabitants and sodomites should be condemned
first of all by the supposed beneficiaries of the Vatican document, who are the
first victims of sulphurous conciliar and synodal phariseeism. It is their
immortal soul that has been sacrificed to the awakened idol, because on the day
of the Special Judgment they will discover that they have been deceived and
betrayed by those who have the authority of Christ on Earth. The error for which
the Lord will accuse these unfortunate people will not only refer to the sins
committed, but also above all to what they wanted to believe in the devil's
lie, in the deception of the false shepherds - starting with Bergoglio and
Tuch. A lie that many members of the hierarchy want to believe, who hope that
sooner or later they will be able to receive the same blessing together with
their accomplices in vice, confirming that sacrilegious and sinful way of life
they already practice, with the ostentatious approval of Bergoglio.
The fact that Tucho Fernández's declaration approved
by Bergoglio repeats that the blessing of an irregular couple should not look
like a form of wedding ceremony and that marriage is only between a man and a
woman, is part of the deception strategy. For here it is not a matter of
whether two men or two women can marry, but whether persons living in a gravely
sinful state can deserve, as an irregular couple, the blessing given by a
deacon or a priest, with the only precaution not to give the impression that it
is about a liturgical celebration.
The attention of the Vatican Great Council is
completely focused on convincing the Christian people that they have no
intention of formalizing new forms of marriage, while the state of mortal sin
and grave scandal of those who would receive such a blessing, and the danger of
eternal damnation that burdens these poor souls, is completely ignored. Not to
mention the social impact that this declaration will have on those who are not
Catholics, and who, thanks to it, will consider themselves entitled to much worse
excesses. One wonders if, in this race to legitimize sodomy - which has been
achieved without going so far as to celebrate marriages between sodomites -
there is a conflict of interest among those who so persistently propose it: it
is as if the rulers have protected themselves with a legal shield from
responsibilities. before they imposed an experimental gene serum on the
population whose harmful effects are not unknown.
No doubt about it: it's a rude awakening for the
so-called conservatives, who were clearly mocked by Prefect Tuch, who is
concerned that the blessing of the couple should not look like marriage, but
has nothing to say about the intrinsic sinfulness of public concubinage and
sodomy. It is important that the moderates - the defenders of the Second
Vatican Council - can be considered satisfied with that Jesuit apostille (in
this case that these spontaneous and unceremonious blessings are not marriage)
which should save the doctrine of the papacy while pushing souls to damnation.
Priests who do not agree to bless these unfortunate
people are prepared for two things: first, expulsion from the parish or from
the diocese ad nutum Pontificis; second, to come to terms with exchanging one's
right to dissent in exchange for the recognition of another comrade's right to
approve; something already seen in the liturgical field in Summorum Pontificum.
In short, Bergoglio's operation is an exit from the faith, where you can find
everything from pre-1955 Holy Week rites to the LGBT "Eucharist", as
long as nothing is questioned about his "pontificate".
Added to this is the scandal for Catholics, who,
faced with the horrors of the sect of St. Martha, are tempted to embrace the
schism or leave the Church. And again: with what bitterness and sense of
disappointment will Rome be viewed by those people who, aware of their
situation of objective irregularity, tried and still try with all their
strength and God's grace not to sin and live in accordance with the
Commandments? How can those people feel who are looking for a paternal voice
that encourages them to continue on the path of holiness, and not an
ideological recognition of their flaws that they know are incompatible with
natural morality?
Let's ask ourselves: what does Bergoglio want to
achieve? Nothing good, nothing true, nothing holy. He does not want souls to be
saved; he does not announce the Gospel appropriately, directly to call souls to
Christ; he does not show them a scourged and bloodied Savior to encourage them
to change their lives. Not. Bergoglio wants their damnation, as a hellish
tribute to Satan and an insolent challenge to God.
But there is a more immediate and simpler purpose to
be achieved: to encourage Catholics to turn away from his church and leave him
free to turn it into a concubine of the New World Order.
Priestesses, homosexual blessings, sexual and
financial scandals, immigration business, forced vaccination campaigns, gender
ideology, neo-Malthusian environment, tyrannical power management are tools
used to mislead the faithful, disgust those who do not believe, discredit the
Church and the papacy. Whatever happens, Bergoglio has already achieved his
goal, which is to secure the consent of heretics and fornicators who recognize
him as pope, crowding out any critical voice.
If this document, together with other more or less
official statements, was really meant for the good of adulterers, cohabitants
and sodomites, it should have shown them the heroism of the Christian witness,
reminded them of the self-sacrifice that our Lord asks of each of us, and
taught them to trust in God's grace to overcome trials and live in accordance
with His Will. On the contrary, he encourages them, blesses them as irregular,
as if they were not; but at the same time he deprives them of marriage and thus
admits that they are irregular. Bergoglio does not ask them to change their
lives, but rather authorizes a grotesque farce in which two men or two women
will be able to appear before God's minister for a blessing, together with
their relatives and friends, and then celebrate this sinful union with a
banquet, cake cutting and presents. But it's not a wedding, to be clear...
I wonder what will prevent this blessing from being
bestowed not on a couple, but on a few people, in the name of polyamory; or
minors, in the name of sexual freedom that the globalist elite introduces
through the UN and other subversive international organizations. Will it be
emphasized enough that the Church does not approve of polygamous unions and
pedophilia so that polygamists and pedophiles would be blessed? And why not
extend this trick to those who practice bestiality? It would always be in the name
of welcome, integration, inclusiveness.
The same diabolical forgery occurs for women
priests. If, on the one hand, the Synod on synodality did not deal with the
ordination of women, on the other hand, a form of neo-Malthusian
"non-ordained ministry" is being planned, which would enable them to
preside over false celebrations under the pretext that there are no more
priests and deacons. In this case as well, the faithful see a woman in an alb
on the altar who reads the gospel, preaches, distributes communion, just as a
priest would do, but that's not it. It was done with the Vatican noting that it
is a service that does not call into question the Catholic clergy.
The hallmark of the conciliar and synodal churches,
and the sects of rebels and perverts, is lies and hypocrisy. Its purpose is
intrinsically evil, for it takes away God's honor, exposes souls to the danger
of damnation, prevents them from doing good, and encourages them to do evil.
Those in the Bergoglian Church who continue to follow the doctrine and precepts
of the Catholic Church are out of place and sooner or later will end up
breaking away from it or yielding.
The Catholic Church is the only chest through which
the Lord determined the salvation and sanctification of humanity. Wherever what
appears to be the Church acts and works for the damnation of mankind, it is not
the Church, but its blasphemous counterfeit. The same applies to the papacy,
which Providence wanted as a bond of mercy in truth, and not as an instrument
for divisions, scandals and damnation of souls.
I encourage all those who have been awarded the
dignity of cardinal, my brothers in the bishopric, priests, clerics and the
faithful to oppose most resolutely this mad race towards the abyss into which
the sect of renegade apostates wants to force us. I beg the bishops and
ministers of God - by the most holy wounds of our Lord Jesus Christ - not only
to raise their voices in defense of the unchanging doctrine of the Church and
to condemn heresies and heresies, no matter how they appear; but also to warn
the faithful and prevent these sacrilegious blessings in their dioceses. The
Lord will judge us on the basis of his holy law, not on the basis of the
pharisaical seductions of those who serve the enemy.
(Carlo Maria Viganò, Archbishop, December 21, 2023 Feria
IV Quattuor Temporum)
Let's remember warns from St. Paul: Don’t let
anyone deceive you in any way, for that day will not come until the
rebellion occurs and the man of lawlessness is revealed, the man
doomed to destruction. He will oppose and will exalt himself over
everything that is called God or is worshiped, so that he sets himself up
in God’s temple, proclaiming himself to be God. And then the lawless one will
be revealed, whom the Lord Jesus will overthrow with the breath of his
mouth and destroy by the splendor of his coming (2 Thessalonians 2:
3-4.8).
It is clear to everyone that God cannot bless sin, no matter how many times some have sprinkled it. The Old and New Testaments as well as the church commandments are clear about this.
The mercenary who lives "from the Church" will not sacrifice
himself for her, but will look for wool elsewhere, but the one who lives
"for the Church" will burn for her, to the end. Such a man cannot do
it by himself, but by the Holy Spirit, who encourages him from within to
persevere in a holy cause. Living "for the Church" also means
guarding against various deviations, heresies, twisted values that have already
crept into it. To live for the Church means to bear the sacrifice of the cross,
spitting, disparagement and humiliation for her.
The World Council of National Catholic Churches remains the
guarantor and bearer of Christ's authentic revelation to this world,
light-years away from the deviations that accumulate.
Venerable brothers in Episcopate, dear priests and
deacons, dear persons of consecrated life, dear seminarians, dear brothers and
sisters! The Devil has never been on the side
of truth because there is no truth in him. When he lies, he presents himself as
he is. He is a liar and the father of lies (cf. John 8:44).
We see that many of today's "churches" have gone astray. We
remain firmly grounded in authentic Catholic faith, in Jesus Christ who is the
cornerstone. The mission of the World Council of National Catholic Churches
is to remain the small flock that will spread the salt of the earth and
preserve the authentic teaching of Christ.
We pray for the return of the churches to Christ, we pray for the
war-disenfranchised and disease-stricken.
We also pray for each other in these troubled and unstable times when everything
moral and ethical is twisted and reinterpreted.
May Christmas bind us firmly to God, to the Holy Church, let us reconcile
with God and with each other so that a blessing from on high may come true on
us.
Merry Christmas and Happy New Year 2024!
TOČKA NAKON KOJE NEMA POVRATKA - HERETIČKI PAPA FRANJO ODOBRIO BLAGOSLOV ISTOSPOLNIH PAROVA / THE POINT OF NO RETURN - HERETIC POPE FRANCIS APPROVED THE BLESSING OF SAME-SEX COUPLES
18.12.2023.
Deklaracija koju je izdao Dikasterij za nauk vjere, a odobrio ju papa Franjo dozvoljava blagoslov istospolnih (bračno neregularnih). Nadalje se kaže da treba izbjegavati izjednačavanje toga s vjenčanjem, ali kocka je bačena, grijeh se blagoslivlje, i stvari kreću u sotonizam. To je točka bez povratka, uništenje katoličke vjere. Neka Bog blagoslovi Svijetski sabor narodnih katoličkih crkava koji takvog sotonizma nikada neće prihvatiti.
The declaration issued by the Dicastery for the Doctrine of the Faith and approved by Pope Francis allows the blessing of same-sex couples (marriage irregulars). It goes on to say that equating it with marriage should be avoided, but the die is cast, sin is blessed, and things turn to Satanism. It is the point of no return, the destruction of the Catholic faith. May God bless the World Council of National Catholic Churches, which will never accept such Satanism.
MARIJAN STRUNJE PRIMIO TITULU MONSINJORA / MARIJAN STRUNJE RECEIVED THE TITLE MONSIGNOR
24.10.2023.
Milošću Božjom, nadbiskup Leonardo Beg podijelio je Marijanu Strunji počasnu titulu monsinjorata kao izraz prepoznavanja ustrajnosti i zalaganja za Katoličku Staru Crkvu. Neka ova počast bude dodatnim poticajem za angažman i plodonosno djelovanje na spasenje duša.
By the grace of God, Archbishop Leonardo Beg gave Marijan Strunji the honorary title of monsignor as an expression of recognition for his perseverance and advocacy for the Catholic Old Church. Let this honor be an additional incentive for engagement and fruitful action for the salvation of the soul.
Prethodno dugo djelovao kao lažni rimokatolički svećenik / previously worked as a false Roman Catholic priest for a long time
Iz mlađih dana, dok se predstavljao kao franjevac - polaže ruke na rimokatoličkog svećenika
22.10.2023.
Starokatolička regija sv. Kristofora i unutar nje Katolička stara crkva, ograđuje se od svih djelovanja gospodina Luke Kovačevića, koji je kroz period od lipnja do listopada o. g. dovodio u zabludu vjernike i kler, prezentirajući se kao rimokatolički kardinal i biskup. Nakon što je svojim ponašanjem počeo buditi sumnju izvršena je provjera, te se pokazalo da nije rimokatolički kardinal (in pectoris) niti biskup, da su dokumenti koje je prikazivao falsificirani (doktorat teoloških znanosti s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu kao i dokument o biskupskoj posveti i imenovanju kardinalom. Navodno je rođen 25. 4. 1988. (pravi datum rođenja je 25. 4. 2002). Ispostavilo se da je u prošlosti dugo vremena obmanjivao rimokatoličku crkvu gdje je djelovao kao rimokatolički svećenik. Slučaj je prijavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Katolička Stara Crkva ograđuje se i poništava sve potvrde koje su mu bile dane.
Old Catholic region of St. Cristopher, and within it the Catholic Old Church, fences itself off from all the actions of Mr. Luka Kovačević, who misled the faithful and the clergy during the period from June to October this year, presenting himself as a Roman Catholic cardinal and bishop. After his behavior began to arouse suspicion, a check was carried, and it turned out that he was not a Roman Catholic cardinal (in pectoris) nor a bishop. The documents he presented were falsified (doctorate in theological sciences from the Roman Catholic Faculty of Theology in Zagreb, as well as document of episcopal consecration and appointment as cardinal). He was allegedly born on April 25, 1988. (real date of birth is April 25, 2002). It turned out that in the past he had been deceiving the Roman Catholic Church for a long time, where he acted as a Roman Catholic priest. The case was reported to the State Attorney General of the Republic of Croatia. The Catholic Old Church fences itself off and cancels all the certificates it gave him.
Večernji list: Maloljetnik se bavio egzorcizmom, predvodio (rimokatoličke) svete mise, sprovode...
https://www.vecernji.ba/vijesti/maloljetnik-se-bavio-egzorcizmom-predvodio-svete-mise-sprovode-1293928
PROVJERENO: Maloljetnik, lažni egzorcist
https://www.youtube.com/watch?v=XMPgVRCPY20
MARIJAN STRUNJE MAGISTRIRAO TEOLOGIJU / REV. MARIJAN STRUNJE BECAME MASTER OF THEOLOGY
Don Marijan Strunje, nakon višegodišnjeg truda i požrtvovnog zalaganja postao je magistar svete teologije pri Katoličkoj bogosloviji. Rad pod nazivom Ortodoksni starokatolicizam i militantni rimokatolicizam - Rab, 2009 - 2023. / neki događaji i akteri, izradio je pod vodstvom mentora dr. Stjepana Murgića. Čestitamo don Marijanu na ostvarenom velikom cilju!
6. July 2023.
Rev. Marijan Strunje, after many years of hard work and self-sacrificing commitment, became a Master of Sacred Theology at the Catholic Seminary. The work entitled Orthodox Old Catholicism and Militant Roman Catholicism - Rab, 2009 - 2023 / some events and actors, was written under the guidance of mentor Dr. Stjepan Murgić. We congratulate rev. Marijan on achieving a great goal!
TIJEK PASTORALNIH ZBIVANJA / COURSE OF PASTORAL EVENTS
2.6. 2023.
Crkvene aktivnosti odvijaju se redovito u sakramentalnom
smislu. Ovogodišnja sveta krizma kao i prethodna podjela sakramenta sv. pričesti, kako maloljetnim vjernicima tako i već zrelim vjernicima koji su pristupili, jasno nam pokazuju milosno djelovanje Duha Svetoga. To se također uočava u misijsko-pastoralnom smislu kroz kontakte i razgovore s bogoslovnim kandidatima u zemlji i inozemstvu.
2. June 2023.
Church activities take place regularly in a sacramental sense. This year's holy confirmation, as well as the previous distribution of the sacrament of St. communions, both for minor believers and already mature believers who have joined, clearly show us the gracious action of the Holy Spirit. This is also observed in the missionary-pastoral sense through contacts and conversations with theological candidates in the country and abroad.
PATER JANKO ŠTAMPAR KR, PRIOR (1950 - 2023)
25.3.2023.
U noći s petka na subotu (24. na 25. ožujka) u UKC-u u Ljubljani preminuo je prior rimokatoličkog teutonskog (križarskog) reda za Sloveniju i dugogodišnji župnik u Velikoj Nedelji, P. JANKO ŠTAMPAR.
Nakon ređenja
bio je kapelan u Semiču i Metliki (1976. – 1985.). Godine 1985. imenovan je
župnikom u Semiču i tu službu obnašao je do dolaska u župu Velika Nedelja, gdje
je župnikom imenovan 1. kolovoza 2001. godine. Godine 2003. postao je prior teutonskog reda za Sloveniju i tu dužnost obnašao do svoje smrti.
Zadnjih
nekoliko mjeseci bio je bolestan i morao je potražiti liječničku pomoć.
P. Janka Štampara upoznao sam za vrijeme ređenja starokatoličkog svećenika u Mariboru, a čijem je ređenju kao gost naozočio. Ostali smo u prijateljskim kontaktima. Bio je dobar sugovornik koji je razumio ekleziološka i pastoralna pitanja Crkve... Nadasve je bio blag čovjek.
Dragi p. Janko, neka Te Gospodin nagradi u vječnosti za sve što si kao svećenik, redovnik i redovnički
poglavar učinio za rast kraljevstva Božjega među nama!
BOJAN ŠOBER OBRANIO DOKTORSKI RAD
BOJAN ŠOBER rođen je u Rijeci gdje je diplomirao engleski jezik na Pedagoškoj
akademiji Sveučilišta u Rijeci. Studira pjevanje u Italiji (Conservatorio di
musica “G. Tartini” u Trstu i Conservatorio di musica “C. Pollini” u Padovi).
1982. godine završava specijalizaciju u Teatro alla Scala iz Milana (Centro di Perfezionamento
per Cantanti Lirici). Godine 1996. magistrira na Visokoj školi za glazbenu
umjetnost “Ino Mirković” po licenci moskovskog konzervatorija „Petar Iljič
Čajkovski“ u Lovranu. Kao dvadeset i dvogodišnjak debitira u HNK Zagreb u
Puccinijevoj operi “La Bohéme” a tijekom njegove karijere samostalnog umjetnika
nastupa na svim opernim pozornicama bivše države (Rijeka, Zagreb, Osijek,
Split, Ljubljana, Beograd, Skopje…) pjevajući glavne uloge svog baritonskog
faha. Od mnogobrojnih samostalnih nastupa u inozemstvu (Italija, Njemačka,
Rusija, Ukrajina, Danska, Češka, Austrija, Japan, U.S.A., Kanada, Australija,
Švicarska…) posebice treba izdvojiti one u najprestižnijem kazalištu na svijetu
- Teatro alla Scala iz Milana, Parme, Torina, San Rema, Alessandrije,
Mississauge, Kijeva, Brna, Trsta…
Pjeva pod
ravnateljskom palicom velikana poput: Lovre von Matačića, Eduarda Mullera, Riccarda
Chaillya, Wladimira Delmana, Kazushi Onoa, Nikše Bareze… snima video-operu Nikola
Šubić Zrinjski, snima na razne nosače zvuka: 1998. godine CD sa Moscow Great
Hall Symphony Orchestra iz Moskve (Rusija) s dirigentom Leonidom Nikolayevim;
2000. godine
CD sa Orchestra Sinfonica di Sanremo i dirigentom Fabiano Monicom snima
Mozartov «Requiem»; 2004. godine sa portugalskim dirigentom Lobom DVD i CD
opere «Seviljski brijač».
Bojan
Šober je naslovni predavač Visoke škole iz kolegija solo-pjevanje, operni
studij i povijest vokalne umjetnosti, bio je prodekan za nastavu na Visokoj
školi za glazbu „Ino Mirković“ 1997.-2000. Od 1996.-1999. je bio ravnatelj
Opere i Baleta Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci u kojem je
1999. je godinu dana obnašao dužnost v.d. intendanta. Od 2006. do 2010. je bio
ravnatelj Festivala Opatija, ustanove u kulturi Grada Opatije. 2022. Godine Gradsko
vijeće Grada Rijeke ponovno ga imenuje vršiteljem dužnosti Intendanta HNK Ivana
pl. Zajca Rijeka.
Tijekom
svog umjetničkog rada dobio je mnoge strukovne nagrade:
• Nagrada
hrvatskog glumišta za najbolju glavnu mušku ulogu
• Nagrada
„Milka Trnina“
• Nagrada
Grada Rijeke za svoj doprinos kulturi Grada.
a od
društvenih priznanja svakako su najvažnija:
• Odličje
Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića Predsjednika Republike
Hrvatske
za osobite zasluge u kulturi;
• Odličje
Reda Talijanske zvijezde i viteški naslov „Cavaliere“ predsjednika Republike Italije
Giorgia Napolitana za promociju talijanske opere u svijetu:
•
Ambasador dobre volje Lions Clubs Internationala.
Bojan
Šober oženjen je za mr. art. Olgu Šober, nacionalnu prvakinju opere i docenticu
na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu i otac tri kćeri: Kristine
(Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci); mr. sc. Karoline (diplomirala
menadžment na ‘Vernu u Zagrebu, a magistrirala Kognitivne znanosti na
Sveučilištu u Milanu) i Stefani Šober (dipl. oec. UN - Poduzetništvo i
marketing Sveučilišta u Ljubljani). Kao privatni poduzetnik-obrtnik naslijedio
je i vodio obiteljski fotografski studio više od 40 godina (Foto & Shop
Bojanida Rijeka).
Kao
osvjedočeni filantrop posvetio se humanitarnom radu i služenju manje sretnih
ljudi. Zajedno sa svojom suprugom Olgom služi svojoj lokalnoj zajednici kao
član Lions kluba Rijeka od 1992. godine. Oboje su bili guverneri nacionalnog
distrikta Asocijacije i višestruko odlikovani za svoje zasluge. Bojan je bio član
Upravnog odbora Lions Clubs Internationala, član Izvršnog odbora zaklade Lions
Internationala (LCIF) i Međunarodni direktor te najveće servisne organizacije
na svijetu 2008. - 2010.
Od 2004.
godine član je Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ kao Zmaj Trsatski III. a od
2016. i zamjenik pročelnika Zmajskog stola u Rijeci.
Bojan
Šober je član International Police Association (IPA) i član Hrvatskog časničkog
zbora Primorsko-goranske županije a kao sportaš aktivni je strijelac Hrvatskog
streljačkog saveza (HSS-a), Streljačkog kluba Protect iz Rijeke te Kluba za
praktično streljaštvo Reful. Bojan je licencirani međunarodni streljački sudac
za akcijsko streljaštvo USA (IDPA) te licencirani sudac po ISSF (Hrvatskog
streljačkog saveza). 2020. godine na Sportskom veleučilištu u Zagrebu je stekao
diplomu Trenera streljaštva.
Jedan je
od utemeljitelja OSMTH KTI (Ordo Supremus Militaris Templi Hierosolymitani – Knights
Templar International), Suverenog vojnog reda hrama jeruzalemskog (26.08.2006.)
u kojem je oplašten 2008. godine a 2012. imenovan Velikim časnikom u Velikom
prioratu Hrvatske (G.O.T.J.). Godine 2022. dobio je i najveće priznanje Reda te
ponosno nosi odličje Velikog križa odnosno (Grand-Croix).
22.
listopada 2022. godine Karlo Habsburško-Lotarinški (Karl von
Habsburg-Lothringen), carević i nadvojvoda Austrije i Veliki meštar Reda
Europskog Sv. Jurja dao mu je počasni naslov Viteza Reda (St. Georges Orden),
tog dinastijskog viteškog reda a time i reda kuće Habsburško-Lotarinške,
nekadašnje carske i kraljevske kuće Svetog Rimskog Carstva Austrije, Mađarske i
drugih nacija.
Napisao
je knjigu „Povijest jedne umjetničke obitelji“ čiji nastavak piše. Preveo je
niz rituala sa engleskog i talijanskog jezika, preveo Kiplingovu pjesmu „The
Mother Lodge“, preveo i prepjevao Mozartovu slobodnozidarsku pjesmu
„Zerfliesset heut', geliebte Brüder“ (Ruke naše draga braćo) te snimio himnu
VLH koju je uglazbio Ljubo Kuntarić na riječi Bojanove supruge Olge Šober.
… …
ŠIRENJE PASTORALNOG DJELOVANJA REGIJE SV. KRISTOFORA NA NJEMAČKU
BISKUP SLOVENSKE STAROKATOLIČKE CRKVE PREUZEO ZAKONSKO ZASTUPNIŠTVO PRED REPUBLIKOM SLOVENIJOM
PROSLAVLJENA SVETKOVINA BOŽIĆA
26. 12. 2022.
U nedjelju 25. 12. 2022. u crkvi sv. Kristofora, starokatolički nadbiskup Leonardo održao je svečanu božićnu misu. U propovijedi je preporučio novorođenom Sinu Božjem sve ortodoksne starokatoličke vjernike i simpatizere kao i sve ljude dobre volje. Sve što se u ljudskom životu događa ne događa se bez nazočnosti Božje, ukoliko smo mi u tu nazočnost uronjeni preko molitve i svakodnevnog predanja Duhu Svetom. Križevi života ljudskih svoj smisao nalaze u Križu Kristovu, čije rođenje danas slavimo i radujemo se dolasku Gospodnjem zajedno s anđelima i jednostavnim pastirima. Crkva po sebi ne treba biti mjesto pretjeranog medijskog eksponiranja, fotoreportaži i praćenja svih događanja, jer Crkva je hram Duha Svetoga, mjesto mira i spokoja, meditacije i duhovnog razgovora te ju treba čuvati od pretendiranja ka svjetovnim okvirima i profanizaciji. Crkva svoju vrijednost ne dobiva od broja popratnih događaja nego od skrovitog života u Bogu.
PODJELA SAKRAMENTA PRIČESTI I KRIZME
26. 11. 2022.
U subotu, 26. 11. 2022. u crkvi sv. Kristofora, župnik Župe sv. Kristofora u Rabu, don Marijan Strunje, podijelio je sakrament svete pričesti te (dozvolom biskupa) sakrament krizme Lovri Ševerdiji. Daljnji rast u vjeri, ufanju i ljubavi neka bude izvor radosti i unutarenjeg zadovoljstva u duhu, te sve dubljeg spoznanja i rasta u Bogu.
PROSLAVLJANA SVETKOVINA SVIH SVETIH
1. 11. 2022.
U utorak 1. 11. 2022. godine, na svetkovinu Svih Svetih, biskup Katoličke Stare Crkve, mons. Leonardo Beg održao je sv. Misu u crkvi sv. Kristofora u 18.00 sati. Okupljenim vjernicima u propovijedi je osobito naglasio da su sveci bili ljudi poput nas, slabi i ograničeni, ''obični'' i '' svakodnevni'', ali su ulagali truda da nadvladaju svoje ljudske slabosti, a kada u tome ne bi uspijevali, milost Božja nadomještala bi nesavršenosti ljudske naravi. Razmatramo ih na današnji dan u nebeskoj slavi i vječnom blaženstvu kojeg su postigli u Bogu. Oni Bogu nisu ništa pretpostavili, zato su sada nagrađeni gledanjem Boga, postali su u najizvrsnijem smislu slika Božja, ostvarena stvarnost onoga što su na zemlji živjeli kao skicu i nacrt onoga što sada jesu. Općinstvo svetih zajednica je blaženih duhova koji nas zagovaraju pred prijestoljem Božjim, zajednica onih potpunih ostvarenika kojima je sasvim stalo do uspjeha svakoga od nas, do našega spasenja, do naše realizacije u Bogu po Kristu Gospodinu. Ostvariti se u Gospodinu ostaje cilj zemaljske vojujuće Crkve koja putuje prema proslavljenoj Crkvi Svih Svetih u nebeskom Jeruzalemu.
MILAN ŠKROBAR I VEDRAN OBUĆINA ANATEMIZIRANI
15. 10. 2022.
Bivši svećenici Milan Škrobar i Vedran Obućina anateminirani su iz Katoličke Stare Crkve i Svjetskog sabora narodnih katoličkih crkava 15. listopada 2022. godine zbog ustrajnog djelovanja suprotnog tradicionalnom katoličkom nauku.
ODRŽANA MISA ZADUŠNICA ZA PROF. DR. ŽELJKA JEŽA
8. 8. 2022.
U subotu, 6. 8. 2022. u crkvi sv. Kristofora u Rabu, patrijarh Leonardo održao je Misu zadušnicu za pokojnog Prof. Dr. Željka Ježa. Kao konzultor Dr. Jež dao je izuzetan doprinos cjelokupnom crkvenom planiranju i djelovanju. Zahvaljujemo Svemogućem Bogu na takvoj veličini kakva je bio pokojni Željko. Neka Kristova otkupiteljska ljubav zasja na Željku, da se u nebeskom Jeruzalemu vječno raduje na gozbi Jaganjčevoj.
IN MEMORIAM
PROF. DR. ŽELJKO
JEŽ
21. 5. 1951. – 31. 7. 2022.
1.8.2022.
Napustio nas je Prof. Dr. Željko Jež! Iznenada! Iako je već duže bolovao,
što lakše-što teže, u posljednje vrijeme intenzivno. Ništa se ne događa bez
odobrenja Božjega. 31. kolovoza 2022. bio je posljednji Željkov dan na ovoj
zemlji, sada on nastavlja život u vječnosti. Neka ga blagoslovi Svemogući Bog, neka
ga prime anđeli nebeski i odvedu u sveti
grad Jeruzalem.
Prof. Dr. Željko Jež dao je nesaglediv doprinos nastajanju Starokatoličkog
generalnog vikarijata sv. Metoda, a kasnije i oblikovanju Narodne katoličke
regije sv. Kristofora. Njegovi odmjereni savjeti, oštoumne misli i bazična
mudrost odavali su vrsnu osobnost uvijek spremnu da pomogne u crkvenim
pitanjima i da dade prikladan savjet u pravo vrijeme. U tom smislu odlazak
Prof. Željka Ježa je nenadoknadiv. Katolička bogoslovija odužila mu se počasnim
doktoratom 18. svibnja 2020 godine, čime se htjelo, barem do neke mjere,
uzvratiti obilnom doprinosu kojeg je dao Prof. Dr. Željko Jež.
Kao profesor germanistike i slavistike prevodio je tekstove, međutim, nakon
teškog srčanog udara njegovo se zdravstveno stanje potpuno promijenilo, ali
zato duhom nije klonuo. Kad je obolio imao je najprije teški infarkt srca - anteroseptalni
- koji je razorio čak 63% srca. Operirali
su ga u klinici "Sveta Magdalena" kod Krapinskih Toplica. Nije bilo
nekih šansi da ću preživjeti. Međutim, preživio je s četiri premosnice, što je
jako teško. Samo duhom nije pao. Nosio je svoju tešku bolest stoički, pretrpio
je premnogo. Sada će od Gospodina konačno dobiti odgovor na sva teška pitanja
o smislu egzistencije bolešću opterećenog organizma. U Kristu će naći utjehu i
nagradu za sve što je pretrpio, to je izvan svake sumnje!
Obitelji izražavamo iskrenu sućut.
Dragi Profesore, hvala Vam na svemu! Neka Vam je vječna hvala i slava!
Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna svijetlila njemu!
Počivao u miru Božjem!
+ Leonardo, patrijarh
IN MEMORIAM - academic JAKŠA FIAMENGO
IN MEMORIAM - akademik JAKŠA FIAMENGO
28.12.2018.
In Memoriam
Goodby to dear friend Jakša, the poet,
academic, writer, journalist. Good luck on the other side, where the light
never fades. God bless you in Christ Jesus!
Pozdrav
dragom prijatelju Jakši, pjesniku, akademiku, književniku,
novinaru. Sretno ti bilo s druge strane, gdje svjetlost nikad ne zalazi. Bog
te blagoslovio u Kristu Isusu!
X msgr. Leonardo Beg
IN MEMORIAM - academic JAKŠA FIAMENGO
28.12.2018.
